Čini se da je Čilić miran i staložen, neopterećen, ok momak. Zaslužio je sve, sretno mu.
2010
Znate li da imate i podršku navijača iz BiH. Vaši mečevi prate se u Sarajevu, ljudi navijaju...
- Prvi put čujem da i u Sarajevu imam navijača. Naravno da mi godi podrška iz BiH. Ljudi pokazuju da vole sport i da cijene svaku pobjedu i to ne može da mi ne bude drago. Kada igram neke velike turnire, znam da ljudi to više prate. To mi je dodatni motiv. Iako igram za Hrvatsku, laska mi što ljudi vole vidjeti da pobjeđujem i napredujem.
Je li tačno da je Vaš otac kada ste bili junior kontaktirao Teniski savez BiH, ali da oni nisu pokazali interes za Vas?
- Kada sam imao 13 ili 14 godina finansijska situacija nije bila najbolja i tražio sam najbolju opciju za sebe. Sa 10 ili 12 godina igrao sam turnire u BiH i Hrvatskoj, a nakon toga sam igrao za Hrvatsku. Vjerovatno je otac tražio neke opcije gdje bi mogao trenirati, što bi se moglo učiniti za nastavak moje karijere. I našao je. U Zagrebu sam našao svoj novi dom. Teško mi je reći, nisam siguran da li je bilo kontakata s Teniskim savezom BiH.
Da je ta saradnja uspostavljena, šta mislite da li biste uspjeli postići ovakav uspjeh?
- Teško mi je to reći. U Zagrebu sam bio pod paskom njihovog trenera iz Saveza, tu sam upoznao i Gorana. On je malo više igrao sa mnom i uputio me kod Boba Breta. Možda te situacije ne bi bilo da sam igrao za BiH.
Pratite li druge sportove?
- Najviše nogomet. Pratio sam prošle godine utakmice BiH u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo. Navijali smo i željeli da BiH prođe. Posljednja utakmica s Portugalom bila je zanimljiva. Bilo mi je veoma drago da se nogomet digao na veću razinu. Baš sam uživao.
Biste li željeli reći nešto na koncu intervjua?
- Jedino da mi je baš drago za to što ste mi rekli da me ljudi u Sarajevu prate. To mi je iznenađenje i baš mi je dobro sjelo.
"Nažalost, niko se u BiH nije interesirao za Marina. Kada je igrao za bh. reprezentaciju sa njim su još bili Jasmin Berbić, Aldin Šetkić i Mladen Dodig. BIlo je to u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo koje se igralo u Mostaru. Tada je u Mostaru za Srbiju igrao i Novak Đoković", sjeća se Zdenko prijašnjih vremena.
Međutim, dodaje, oni koji su htjeli igrati za BiH morali su snositi sami troškove.
"To je bila za nas nemoguća misija. Išao je u Italiju na jedan turnir i morao je sam plaćati svoje troškove. Platio je auto, gorivo, smještaj i nastupao za bh. reprezentaciju. Nemoguće je da nije bilo 500 maraka da država to pokrije. Nikoga nije interesiralo...Ali, tako je bilo i ne treba sad od toga stvarati neku veliku priču. Takvo je vrijeme bilo, okolnosti su se poklopile", kaže Zdenko u razgovoru za Klix.ba.
Šteta je što bh talenti, ne samo u sportu, već generalno, nemaju potporu države i što su po pravilu prepušteni sami sebi i individualnim finansijskim kapacitetima svojih familija koje ih uglavnom prate do juniorskih takmičenja, a onda ovise o milosti Ede Arslanagića, Hamde Katice i lokalnih polupismenih tajkuna.
Velika je to šteta i veliki gubitak za BiH, dugoročno.
...davno se to trebalo raditi, sad ne igra za nas i stvarno ne vidim poentu
Zato nikad, izuzev Kostelića, sjeverna Hrvatska nije ni dala velike sportaše. Nemaju taj nacionalni naboj, to da igraju za viši cilj, za svoj narod, kako imaju ovi južno od Karlovca, uključujući Čilića.