Dozer wrote:Da povucemo jednu malu retrospektivu, pa mozda bude jasnije ko, sta, kako, kad, cime, preko cijih ledja....
1990 - pojavljuju se SDA, HDZ i SDS; odrzavaju se prvi visestranacki izbori u BiH na kojima pobjedjuju navedene 3 nacionalisticke oligarhije u povojima, koje dijele pozicije izmedju sebe (predsjednik drzave Bosnjak - Alija, predsjednik skupstine Srbin - Krajisnik, i predsjednik vlade Hrvat - Pelivan).
1991 - Rat u SLO poceo i zavrsio, rat u HR u punom zamahu. Tenzije u BiH se polako dizu, pocinje naoruzavanje Srba na sve strane, formiraju se prve srpske paravojne jedinice na tlu BiH. SDA, s Alijom na celu, samo govori da nece biti rata, ali ne rade nista drugo u smislu naoruzavanja i priprema za odbranu od ocite agresije koja se pripremala (oko Sarajeva vec uveliko iskopani artiljerijski polozaji okrenuti prema gradu). SDA i SDS na Palama crtaju mapu etnicki podijeljene BiH, i kriju je od javnosti k'o zmija noge (sto rade i dan danas).
UN uvodi embargo na uvoz oruzja u bivsu YU, pri cemu su vrlo dobro znali da ce u svemu tome navise biti pogodjeni muslimani, kasnije alias Bosnjaci.
1992 - Odrzava se referendum o nezavisnoti BiH od krnje Jugoslavije, uz referendumsko pitanje "Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH - Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?", na ciji bojkot SDS poziva sve Srbe, i pri tome uspijeva sprijeciti referendum u nekim opstinama u kojima su Srbi bili vecina. Od 2.073.568 glasača (63,6%), 99,7% je glasalo za nezavisnost, a 0,3% protiv. Ovo je bila inicijalna kapisla i opravdanje Srbima da zapocnu rat s ciljem rasturanja BiH kao drzave i pripajanja iste, ili njenih dijelova Srbiji, cemu su se nesto kasnije pridruzili i Hrvati, s istom idejom, ali drugim pravcem, tj. pridruzivanjem dijelova BiH Hrvatskoj. Kao sto znamo, ni jedni nisu uspjeli, a u nastavku ce biti jasnije i zasto.
1992, rat - Narod u Sarajevu i nekim drugim mjestima srednje, zapadne, istocne i sjeverne BiH se, uglavnom, samoorganizuje. Srbi i SDS postavljaju barikade po gradu, upadaju na Grbavicu, Nedzarice, Ilidzu, Vogoscu, Ilijas, Lukavicu i pocinju borbe. Ranije su vec upali u Bijeljinu, Zvornik, Brcko, Doboj, itd. Alija krajem aprila potpisuje kapitulaciju i podjelu BiH po etnickim savovima (Kutiljerov plan), sto je u stvari samo potvrda ranijih dogovora SDA i SDS o podjeli BiH (mapa tog plana je bila identicna onoj nacrtanoj 1991. na Palama, a zapravo BiH danas manje-vise tako i izgleda). Po povratku ga JNA zarobljava na aerodromu i nakon 2 dana ga mijenjaju za Kukanjca (03.05.92.), cemu prethodi oklopno-artiljerijsko-pjesadijski napad JNA na centar grada s ciljem zauzimanja Predsjednistva (02.05.92.) i presijecanja grada na 2 dijela cime bi, de facto, rat bio zavrsen prije nego je zaista i poceo. Na zalost SDS-a i JNA, ali i SDA, Specijalna jedinica MUP-a (Vikicevi), PL, ZB (gdje, po slobodnoj procjeni, nije bilo vise od ukupno 200 ljudi), zaustavljaju taj dvostrani napad 02.05. (iz pravca Skenderije i Doma JNA), nanoseci gubitke u ljudstvu i tehnici JNA na Skenderiji (40 vojnika) i tjeraju ih na povlacenje, istovremeno zarobljavajuci 36 pripadnika jedinice iz Nisa kod Narodnog pozorista.
Istocna BiH vecinom pada skoro bez otpora (Foca, Visegrad, dio Gorazda, Bratunac, Zvornik, Bijeljina, itd.), a samo manje enklave se uspijevaju odrzati, opet zahvaljujuci samoorganizovanju.
1992, druga polovina - Borbe su na sve strane, ali se tu radilo vecinom o utvrdjivanju linija. Planirane deblokade Sarajeva propadaju jedna za drugom, vecinom radi idiotskog i nerealnog planiranja (a danas, i kada se sve to sabere, pomnozi, podijeli i analizira, nemoguce je ne zakljuciti da se radilo o namjernim opstrukcijama). Pocinje stizati humanitarna pomoc u hrani, lijekovima i odjeci, ali i novcu koji se u pocetku mjerio manjim iznosima, da bi se ubrzo u sve ukljucile i islamske zemlje i ti iznosi su poceli rasti na desetine, pa i stotine miliona.
1993 - Rat traje, nema vecih pomaka nigdje, samo manja pomjeranja u cilju ravnanja linija. Otvara se i ratiste sa Hrvatima. Do ovog perioda su se desile razni mutni dogadjaji vezani za komandante ABiH i policije, a koji se nisu htjeli povinovati naredbama iz SDA, odnosno koji su zaista htjeli ici u oslobadjanja BiH. Umjesto njih se dovode nesposobni poslusnici, a istovremeno se krece i sa islamizacijom ABiH, sto dovodi do sve veceg povlacenja nebosnjaka iz iste. Kako je tokom te godine doslo do nestasice svega, pogotovo municije, dolazi do primirja od par mjeseci (?!), a sve se nastavlja kada su stigle nove kolicine svega, vecinom made in Serbia (logicno pitanje - zasto Srbi nisu to iskoristili, a znali su sigurno, i zauzeli sve? Logican odgovor - jer su imali dogovor sa SDA, a svi zajedno su se lijepo bogatili na bazi donacija, a onda medjusobne trgovine i podjele). Tu se negdje pojavljuje AVAZ, cije otvaranje i pokretanje finansira SDA (naravno, parama doniranim na ime pomoci Bosnjacima), a kasnije i neke medjunarodne organizacije poput Soros fondacije koja donira papir (i njima, i drugim medijima). SDA BH muslimane proziva Bosnjacima, tvrdeci da se time vraca istorijsko ime bosanskom narodu (predaleko od pameti, pogotovo u tim momentima i uslovima). Po Sarajevu se, na ulicama, suska da ce Srebrenica biti zamijenjena za Vogoscu.
1994 - Sve isto. Razni SDA mesetari diljem svijeta prikupljaju sredstva za odbranu. Ali, ni dan danas se ne zna koliko tih sredstava je prikupljeno u to ime, kao ni gdje su zavrsila.
1995 - Donacije i pomoc polako presusuju pa, logicno, dolazi i do nekih desavanja. Ubistva i pokusaji ubistava nekih komandanata ABiH su vec tu, smjene takodjer, a samim tim i "otimanje" pojedinaca iz kandzi SDA. To vodi neminovnom okoncanju rata, sto se onda ogleda u hitnom zaokruzivanju teritorija dogovorenih 1991. Dolazi do Zepe i Srebrenice (gdje je genocid nesporna cinjenica, kao i u mnogim drugim mjestima IB i BiH uopste, ali je veliko pitanje zasto se sve desilo kako se desilo i zasto ni jedna jedina jedinica s drugih teritorija, npr. Tuzle, nije upucena u ispomoc, a istovremeno su svi komandanti iz Srebrenice bili izvuceni izvan enklave...). Krece "Oluja" u HR, a s njom i ofanziva 5. Korpusa ABiH uz ispomoc drugih jedinica, oslobadja se veliki prostor Krajine i prilazi se Banja Luci. Na pola puta, oko S.Mosta, dolazi naredjene Alije da se stane. Dudakovic to ignorise i nastavlja dalje (a sto i ne bi kad se moglo uzeti koliko se moglo hodati, posto su svi Srbi vec pobjegli odatle, cim su linije probijene). IFOR i NATO tada prave koridor kojim zaustavljaju napredovanje prema B. Luci, a Alija zahtijeva da se povucemo nazad do S.Mosta jer nam se prijeti bombardovanjem od strane NATO-a. Zasto? Logicno - jer je sve unaprijed dogovoreno, tj. gdje ce biti linije etnickih entiteta, sto su aminovali i USA i EU, a prelazak tih linija je znacio krsenje dogovora. Jasno, narod to nije znao, niti ikad smije saznati. Sve se pravdalo "novom humanitarnom katastrofom" i "mogucnoscu ulaska Srbije u otvoreni rat", kao da dotadasnja humanitarna katstrofa nije postojala, a ni Srbija nije bila ukljucena u rat...
Dalje je isao Dayton, a onda mirnodopska havarija koja se ogleda u vladanju istih onih koji su do jucer ratovali, tj. SDA, SDS i HDZ. Danas tu postoje jos neki u tom paketu, ali se politike nisu promijenile ni za milimetar, tj. i danas su, kao i onda, u potpunosti dogovorne, a za cilj imaju samo jedno - ostati sto duze na vlasti na bazi etnickih tenzija, pri cemu ce se dogovorno opljackati sve sto se opljackati da i moze.
Rezultati takvih politika svih ovih partija od samog pocetka, a u kojima je SDA ravnopravan clan, su sljedeci:
1. Razorena drzava fizicki, ratom,
2. Preko 100.000 mrtvih LJUDI, preko 1 milion raseljenih, desetine hiljada ranjenih, invalida, mucenih i silovanih,
3. Unistena ekonomija (a BiH je bila najjaca exYU republika), sa kontinuitetom i danas,
4. Unisten i degradiran obrazovni sistem, sa kontinuitetom i danas,
5. Unisten i degradiran zdravstveni sistem, sa kontinuitetom i danas,
6. Teske droge na svakom koraku,
7. Porast svih vrsta kriminala,
8. Korupcija u svim sektorima drustva, kao sastavni i nezaobilazni dio zivota,
9. Nepotizam je norma ponasanja,
10. Ocita pljacka drzavne imovine i resursa,
11. Degradacija i onemogucavanje primjene svih mogucih zakona, pogotovo krivicnih,
12. Nesigurnost svakog aspekta zivota,
13. Enormna nezaposlenost,
14. Negiranje ljudskih prava,
15. Odgajanje novih generacija etno-nacionalistickih koljaca,
16. Nefunkcionalna drzava u svakom smislu, a pogotovo finansijskom,
17. Preskupa drzava, a samim tim i zivot,
18. Fabrikovanje socijalnih kategorija u cilju stvaranja glasacke baze,
19. Preglomazna i totalno nepotrebna administracija, opet u cilju obezbjedjivanja glasacke baze,
20. Stvaranje "elita" koje su striktno vezane za vladajuce stranke, a to podrazumijeva stvaranje milionera koji nemaju nikakvog biznisa (Bakir je najbolji primjer toga, kao Shadow partner i suvlasnik Bristola, SCC-a, i ko zna cega sve jos).
Itd., itd., itd.
Dakle, ko smatra da je sve ovo u redu i normalno, taj ce opet glasati za iste ove protuhe, s Bakirom na celu.
Ko smatra da ovo vise ne moze ovako, taj ce izaci i glasati za bilo koju stranku i/ili pojedinca koji do sada nisu bili u i na vlasti.
Nazalost, izbor je vrlo, vrlo mali...ali, kako god - ovima pod hitno treba izbiti mogucnost daljeg boravka na bilo kakvim funkcijama. I, naravno, procesuirati ih sto je prije moguce.
Ljudino moja, tipična zamjena teza i ignorisanje realnosti koju čine dvije susjedne države sa svojim satelitima u BiH, kršćanska EU koja naginje svima osim muslimanima, kao i cjela međunarodna zajednica koju opet predvode kršćani.
Nemožeš ti biti objektivan jer si plaćen za posao koji odrađuješ za veleizdajnike BiH Radončića i njegove saveznike (sateliti Srbije i Hrvatske)ili si pak sve pogrešno razumio. Analiziraj zastupnike u parlamentima BiH i FBiH pa ćeš vidjeti stručnost i znanje SDA kadrova (Džaferović, Mehmedović, Genjac i drugi) i nestručnost kadrova iz SDP; SBB-a (Bradarić i dr)
Šta je bilo 92-95 to je bar svima jasno i pominjati Aliju i SDA u negativnom smislu mogu samo nedobronamjerni, ali hajd zaboravimo rat, poslije rata manje više sve stranke su imale priliku da se dokažu,pa šta su pokazali, ništa kao i SDA. Dobro bi bilo pitanje zašto BiH ne napreduje? Zbog političkog okruženja koje čine komšije i međunarodna zajednica sa svojim satelitima u BiH. Alijin okvir pravne države koji je ostavio iza sebe, a koji je potpisao pod pritiskom međunarodne zajednice, ipak je bio solidan kao osnova. taj okvir nikako ne odgovara satelitima susjednih država i požuruju da ga razvale i oslabe BiH kako bi napravili ono zašto je počeo rat. Upravo je tu poenta cijele trenutne političke situacije u BiH, gdje je potrebna jedna Bošnjačka strana tipa Fikreta Abdića da pristane na treći entitet i konačno uništenje države BiH i nestanak nas Bošnjaka. I da se vratim malo na ekonomiju i standard, nema napretka do se ne riješi političko pitanje BiH, tj. dok BiH srbi i hrvati ne počnu graditi državu kao štoto žele bošnjaci graditi. Zaključak: Bošnjaci ne mogu sami razvijati državu jer u svojim rukama drže samo 1/3 poluga za upravljanje državom, dok se 2/3 poluga nalaze u rukama ljudi koji ne samo da ne rade ništa već razvaljuju i ono što je napravljeno, pa ti glasaj za koga hoćeš. Nažalost, mi se raspravljamo ko će biti član predsjedništva koje nema skoro nikakve ovlasti za razvoj države,a ne ko će biti u skupštini i donositi kvalitetne zakone.I interesantno da se niko ne zapita zašto su se uopće kandidirali ovoliki bošnjaci za člana predsjedništva. Zbog Bakira I.da on nebude član predsjedništva i to nam je vrhunac politike. Totalno bez veze, ali nije. Planeri rušenja BiH dobro znaju šta rade. Rušenjem Bakira ruši se Alijina politika (čitaj osvješćena Bošnjačka politika). Dakle prvi korak rušenja Bakira je na izborima metodom velikog broja kandidata na izborima. Kada Bakir padne na izborima, slijedi najvažniji korak, a to je potiskivanjem istog sa starnačkog vrha SDA, jer će tada biti manje vrijedan, pa će se naći dosta vukova iz redova SDA da ga zamijene(čitaj koji odgovaraju međunarodnoj zajednici) i koji će pristajati na bilo kakva politička rješenja za BiH i tu nam je kraj.
