Rima_amiR wrote:Bosnolog wrote:
Musliman nije nacionalna niti narodna ili etnicka pripadnost vec komunisticka podvala kojom je trecom narodu po brojnosti u Srboslavijama podvaljen vjerski naziv "Musliman" za nacionalnu pripadnost, sto nema veze sa nacijom niti narodom, jer je svaki covjek na svijetu koji slijedi Islam "Musliman" sto bi bilo isto kao kada bi katolicima rekli da su nacija a ne Hrvatil ili pravoslavci a ne Srbi,....
Bosnolog, očito ostarjesmo, pa sve upolovimo. Uzgred, čovjek koji slijedi islam je
musliman, a ne Musliman. Ali to, ovdje, nije bitno, bitna je legalnost i, potom, legitimitet promjene Musliman (po popisu) u Bošnjak (po želji nekakvog sabora, koji se mogao zvati i irski - svejedno), i to po svim proceduralnim elementima.
Kakva je razlika izmedu muslimana sa velikim ili malim slovom "M" ?????? radi se od vjerskoj odrednici i po definiciji nema nikakve veze sa definicijom Nacije ili Naroda,.....
Definicija Naroda
http://hr.wikipedia.org/wiki/Narod
Definicija Nacije
http://bs.wikipedia.org/wiki/Nacija
U Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca", naravno sam naziv drzave diskriminise Bosnjake i tu vec pocinje razgradnja bosnjacke nacije od strane nasih dragih komsija sve u pokusaju asimilacije Bosnjaka u Srbe i Hrvate. Naravno vecina katolika bosnjaka prihvatilo je hrvatsku naciju, dok su pravoslavni prihvatili srpsku naciju. Jedino Bosnjaci muslimani kao treci narod po brojnosti postadose samo muslimani sa velikim slovom "M" u titoslavenskoj Srboslaviji. Da ovo sto pricam nije suplja pokazuje popis iz 1921. godine gdje posoje samo 3 opcije za nacionalnu pripadnost Hrvati, Srbi i Slovenci.
Tako da su se Bosnjaci morali pisati kao Srbi i Hrvati, npr. u Tuzli je bilo 408,059 Srba/Hrvata u Sarajevu 271,756, Bihacu 215,925 itd.
Na Trećem zasjedanju AVNOJ-a Husaga Ćišić
http://historija08.blogger.ba/arhiva/2008/04/27/1516049 je podnio amandman na novi Ustav federativne Jugoslavije i jasno istupio protiv negiranja prava muslimanskog naroda na ime Bošnjak. Husaga Ćišić je predlagao unošenje šeste buktinje u državni grb Jugoslavije zato što su Bošnjaci, pored Srba, Hrvata, Slovenaca, Makedonaca i Crnogoraca, šesta jugoslavenska nacija. Husaga se dvjema predstavkama, od 5. decembra 1945. i 6. januara 1946. godine, obraća Ministarstvu za Konstituantu zahtjevom da se u državni grb unese i šesta buktinja kao obilježe bosnjacke nacionalnosti. Prijedlog naravno nije usvojen. Iz tog je razloga bio jedini član Ustavotvorne skupštine koji je 1946. glasao protiv usvajanja Ustava.
1948. godine na popisu su bile ove opcije za Bosnjake
* Srbin-musliman
*Hrvat-musliman
* neopredjeljen musliman
Sve u cilju asimilacije Bosnjaka u Srbe i Hrvate
Tako ostaje sve do popisa 1971. kada su vec shvatili da nema nista od asimillacije, konacno daju opciju "Musliman" sa veliko "M"
Evo sta kaze franjevac Ivan Jukic (gle cuda katolik), ko nezna to je poznati decko sa zelene papirne marke
"Mi Bošnjaci njekad slavni narod sad jedva da smo živi nas samo kao očenutu glavu od stabla slavjanskog gledaju priatelji naukah i žale nas....
Čitav ovaj fenomen, u svojoj čuvenoj pjesmi "Pjesma Bošnjaku", koju je objavio list Bošnjak 2. VII. 1891 godine, opisao je i Safvet-beg Bašagić riječima:
Znaš Bošnjače, nije davno bilo,
Sveg' mi sv'jeta nema petnaest ljeta,
Kad u našoj Bosni ponositoj,
I junačkoj zemlji Hercegovoj,
Od Trebinja do Brodskijeh vrata,
Nije bilo Srba ni Hrvata.
A danas se kroz svoje hire,
Oba stranca ko u svome šire.
Oba su nas gosta saletila,
Da nam otmu najsvetije blago,
Naše ime ponosno i drago.
I konacno 2013 ako Bog da imamo prvi put priliku nakon 100 godina da se izjasnimo BOŠNJACIMA, pa nek se sad izjasni ko kako hoce,
Musa Cazim Catic -
Mi Bošnjaci-Uvijek Vjerni Bosni
Ja sam Bosnjak - dican junak:
Vjeran svetom domu svome,
Vjeran slavi svojih djeda
I narodu Bosnjackom!
Njegov ponos na mom srcu
Ko amanet sveti stoji;
Ponos koji nigdje ne da,
da se Bosnjak lava boji!...
Majka me je Bosnjakinja
Zaklinjala svojim mlijekom,
Za cast ove casne grude,
Da proljevam krvcu r`jekom;
Da joj sluzim, kosto sluzi
Rob svojega gospodara,
Da je branim od dusmanskih
Bojnih koplja i handzara!
Na tvoj poziv, evo s`macem
na mejdan ti stupam smjelo:
U poganoj Tvojoj krvi,
Da trijumfa vezem djelo.
S`Tvojom krvi da sapirem
Crnu ljagu s`roda svoga,
Crnu ljagu - sto j`rodio
Izdajicu prokletoga!
Izdajicu uspomeni
Svojih djela slave stare,
Sto se drzn`o blatnom rukom,
Da svetinje njine tare!
Al ` sto rekoh o mejdanu?...
Ne, nikada s`hrgjom takom:
Bosnjak junak bojni mejdan
D`jeli samo sa junakom!
A Ti sakri mrsko lice
Ispred sv`jeta cijeloga:
U podzemlje mracno bjezi,
Izdajico roda svoga!
Jer nad Tobom rodnog neba
Zlatnog sunca placu zrake,
Place jasna mjesecina
I treptanje zvjezde svake,
Place svaki zemni atom,
Na kog Tvoja noga stane;
Svaka travka tebi klice:
Izdajica, nak propane!
Sakri lice izdajico,
Nek ne pljuju ljudi na Te,
A znaj I to: Izdajicu
I pod zemljom klevete prate!
"Položaj Bošnjaka u prvim mjesecima Kraljevine SHS
"Mi ćemo dati Turcima 24 sata. Makar i 48 sati vremena da se vrate u pradedovsku veru. A što ne bude htelo to poseći, kao što smo svojevremeno uradili u Srbiji..."- riječi su Stojana Protića, prvog predsjednika Vlade K SHS, a koje je u svojim memoarima "Uspomene na ljude i događaje" zapisao Ivan Meštrović.
U novoj državi, Muslimani kao narod nisu priznavani. Od početka su bili zapostavljeni. Srpski i hrvatski političari te njihove stranke nastojali su pridobiti muslimanske intelektualce i viđenije muslimane, kako bi preko njih asimilirali muslimansko stanovništvo u Srbe ili Hrvate. Muslimanima je zabranjeno da svoj jezik nazivaju bosanskim.
Izloženi su raznim represalijama i policijskim žandarmerijskim progonima. Ubijani su nedužni ljudi, žene pa i djeca. To se osobito dešavalo u Sandžaku i istočnoj BiH. Sredinom 1919. godine u Plavu je ubijeno 450 Muslimana, pretežno žena, djece i staraca od strane odreda Vasojevića kojima je komandovao Lakić Vojvodić. Oko 3 000 Plavljana spasile su tada savezničke jedinice. Godine 1919. samo u istočnoj BiH ubijeno je preko 3 000 Muslimana. Zlostavljanje, pljačke, silovanja, paljenje naselja i ubijanja nedužnih ljudi tada je uzelo velikog maha u srezovima istočne Bosne: Foča, Rogatica i Višegrad. Reisul- ulema Džemaludin Čaušević upozorio je Zemaljsku vladu.
Sve je to rađeno u vrijeme kada je prva vlada Kraljevine SHS zahtjevala i nastojala da dobije međunarodno priznanje od velikih sila. Velike sile su znale za ove surove postupke nove države. Prije nego se odlučivalo o priznanju, vlada K SHS morala je potpisati ugovor na Versajskoj konferenciji (10. septembra 1919.) da se obavezuje na zaštitu stanovnika "... koji se po rasi, jeziku ili religiji razlikuju od većine stanovnika".
Istovremeno, vlada K SHS potpisala je Senžermenski ugovor. Član 10. tog ugovora glasi: "Država Srba, Hrvata i Slovenaca pristaje da za muslimane u pogledu njihovih porodičnog i ličnog statusa donese odredbe koje dopuštaju da se ta pitanja regulišu po muslimanskim običajima..." (...) "Država Srba, Hrvata i Slovenaca obavezuje se da osigura zaštitu džamija, grobalja i drugih muslimanskih vjerskih ustanova. Daće se sve potrebne olakšice i dozvole postojećim muslimanskim zakladama (vakufima) i vjerskim dobrotvornim ustanovama, a Vlada Srba, Hrvata i Slovenaca neće za ustanovljenje novih vjerskih i dobrotvornih ustanova uskratiti ni jednu od potrebnih olakšica..."
Međutim, u praksi su represalije i dalje nastavljene. U Zemaljskoj vladi BiH i svim državnim organima smjenjivani su Muslimani a mjesto njih postavljeni činovnici iz Srbije. U periodu od 1918. do 1921. godine desilo se 2 000 pojedinačnih ubistava Muslimana od strane Srba. U svakom ubojstvu ustanovljeni su počinioci ali nijedan počinioc zločina, samo zato što je Srbin, a žrtva musliman, nije odgovarao za ubojstvo.
Podatak o broju od 2 000 ubijenih Muslimana iznio je dr. Mehmed Spaho na sjednici Privremenog narodnog predstavništva, septembra 1920. godine. Izjava nije ni osporavana ni potvrđivana od vladajućih krugova.
Zemlja je nasilno oduzimana, vlasnici ubijani, protjerivani ili zaplašivani. Vršena je pljačka i nasilna pretvorba vlasništva, tortura, paljevina imanja i ubojstva. Državne ustanove su šutjele što znači da su ova nedjela jednim dijelom tolerisale.
Prvi javni bošnjački protest koji je zabrinuo i srpske krugove jeste intervju reisul- uleme Džemaludina ef. čauševića Charlesu Rivetu, dopisniku pariškog lista "Temps". Čaušević se obratio francuskoj javnosti i od nje tražio zaštitu za svoju zajednicu. "Tisuće ubijenih ljudi, 76 sprženih žena, 270 razorenih i opljačkanih sela.."
U Sarajevu je, januara 1920., 2 000 građana podržalo protestni skup povodom stradanja Muslimana u Bileći i drugim mjestima istočne Hercegovine, te Prijedoru. Na skupu je usvojena rezolucija i upućena kao protest i zahtjev za zaštitu Ministarstvu unutrašnjih poslova u Beogradu.
U Sandžaku je položaj Bošnjaka bio najteži. Tu Srbi nisu dozvolili uspostavu odbora Jugoslovenske Muslimanske Organizacije, mada je to u nacrtu stranke predviđeno. Kavim su zločinima Bošnjaci bili izloženi najbolje svjedoči "Memorandum muslimanskih izaslanika iz Novopazarskog Sandžaka" koji je augusta 1919. upućen vladi u Beogradu. U Memorandumu se navode najdrastičniji slučajevi zločina i ucjene. "Bijelo polje je dalo najprije 70 000 kruna ucjene(...) od 500 muslimanskih kuća ostalo je pošteđeno samo 20, a od 120 muslimanskih dućana samo 2(...) U Pljevljima je tražena cijena od 1 milion kruna, pa je pogođena na 90 000 kruna i to jedna trećina u zlatu, a dvije u papiru (...) Stoka je sva oduzeta (...) naše komšije pravoslavni ne poštediše ni naše vjerske svetinja i naš obraz. U sandžaku je ostalo malo koja džamija a da nije opljačkana (...) Kučevićeva džamiju (Fethiju) u Bijelom Polju pretvoriše, bez ičijeg pitanja, u pravoslavnu crkvu (...) U školama sile našu muslimansku djecu da uče pravoslavnu vjeronauku, dočim im zabranjuju da slave petak (...) izbjeglice se ne mogu vratiti u svoja sela tako da čak i po ulicama spavaju (...) a oni koji bi se vratili nemaju kud jer su im kuće, ako nisu popaljene, zaposjeli njihovi pravoslavni susjedi a zemlju uzurpirali i zasijali (...) agrarna reforma sastoji se kod nas u otimanju i pljačkanju muslimanskog posjeda (...) Bošnjaci su bili prisiljeni braniti svoj život, mnogi su se odmetnuli u šumu, nastala je hajdučija i građanski rat. Stanje je utoliko teže što su vlasti odmah u početku podijelile oružje pravoslavnom stanovništvu, a od muslimana oduzele sve, pa često i sjekire (...).
"
BOŠNJAK (Safvet Beg Bašagić 1894.g.)
Šta je Bošnjak? Jedna mala grana
Velikog stabla Slavijana,
Koga ime u pročelju piše
Povjesnicu junačkih mejdana.
Šta je Bošnjak? Jedno ime slavno
Koje svijet poznaje odavno,
Koje Beč i Budim potresaše
I carigrad i Kosovo ravno.
Šta je Bošnjak? To pleme viteško
Koga vila prostiraše krila,
S durmitorom do Karpatskih gora,
Sa Balkana do sinjega mora.
Šta je Bošnjak? Jedan narod mali,
Koji međ dva svijeta stajaše,
Koji sile evropskije silah
I križarske vojne razbijaše.
Šta je Bošnjak? Kumče Davorova,
Čedo Slavne – al krvave sreće,
Deset puta – ne jednom umrijeće
Al Bošnjaštva odreći se neće.
. "Ljudi" su veliki borci za BiH, ljudska prava,vjerske slobode, MULTIETNICNOST ali samo prividno. Probajte se malo igrati s njima, naravno ako imate vremena.
