“XI JINPING A MOSCA: L’INCUBO DI BRZEZINSKI E KISSINGER È APPENA DIVENTATO REALTÀ”.
INTERVISTA A LEONID SAVIN
LINK - (
http://www.eurasia-rivista.org/xi-jinpi ... vin/19032/)
Prevod:
Leonid Savin: "Xi Jinping u Moskvi - noćna mora Brzezinskog i Kissingera koja je postala stvarnost"
Leonid Savin, direktor ruskog časopisa Geopolitika, član Odjela za društvene znanosti pri sveučilištu u Moskvi i administrativni direktor 'Pokreta za Euroaziju' je u jednom od svojih brojnih intervjua pojasnio zbog čega se
- Sirija nikako ne može uspoređivati s Libijom, te
- kako je samo pitanje vremena kada će se tzv. 'Slobodna sirijska vojska' raspasti.
- Za Afganistan tvrdi kako će se, onoga dana kada se iz njega povuče ISAF, zbog ulaska Kine sa svojim kapitalom i primjenom drugačijih standarda stvoriti preduvjeti za gospodarski oporavak, ali i za suzbijanje terorizma i trajni mir.
- Govoreći o terorizmu unutar Rusije spominje fenomen koji je prisutan od sjevernog Kavkaza, pa sve do Dalekog Istoka, tako da je i sama Kina na njegovom udaru, a radi se o ruskim muslimanima, koji su uglavnom suniti, a koji zbog novca kojega u obilju šalje Saudijska Arabija prelaze u vahabitske sekte. Krajnji cilj im je stvoriti islamske emirate na Kavkazu, ali Savin drži kako u tome neće uspjeti.
- Pojasnio je što za Rusiju znači nova doktrina NATO saveza; „Smart defense“, te kako su novi odnosi između Rusije i Kine 'noćna mora Brzezinskog i Kissingera koja je postala stvarnost'.

Leonid Savin
PITANJE,
SIRIJA: "
Sasvim je izvjesno kako će se sirijska kriza morati riješiti dogovorom svih zainteresiranih strana u sukobu, a brojni analitičari tvrde kako će se uskoro održati 'nova Jalta'. NATO nije u stanju ovako dugo podržavati terorističke skupine, a turska vlada riskira da izgubi podršku u narodu. Dvostruka mjerila zapada, kada je u pitanju teorizam, nakon intervencije u Maliju još više dolaze do izražaja. Po prvi puta, od kada je završio 'hladni rat', Washington se našao u situaciji da svoje planove na Bliskom Istoku mora ostaviti nedovršene i po svemu sudeći prinuđen je na kompromis s Rusijom. Što Vi mislite o svemu tome"?
Leonid Savin: Situacija u Siriji je očigledan primjer kako su planovi zapada i njihovih saveznika u regiji u velikoj krizi. Libijski scenarij nije bio moguć zbog protivljenja Kine i Rusije, a osim toga Sirija u odnosu na Libiju ima puno bolju sigurnosnu strukturu i može računati na podršku Irana od kojega dobiva izdašnu vojnu pomoć. Recimo iskreno kako je Rusija, osim financijske pomoći, Siriji poslala i značajne količine kvalitetnog naoružanja. I na kraju, u Siriji se isprepliću različiti strateški i taktički interesi svjetskih i regionalnih sila. Libija je bila okružena sa zemljama u kojima je počelo tzv. 'arapsko proljeće', dok Sirija može računati na Hezbollah u Libanonu, kao i na prijateljske odnose s vlastima u Bagdadu.
Problem su Turska i Jordan, u kojima postoje kampovi za obuku pobunjenika. Posljednji konkretan potez zapada je bio da se stvori zajednička vojna komanda pod zapovjedništvom generala Salima Idrissa, a koje bi imalo logističku i pomoć u naoružanju koje iz Hrvatske i Libije u Siriju ulazi preko Turske, Jordana i Libanona, te slanje američkih i britanskih vojnih instruktora. Sve pobunjeničke skupine u Siriji zajedno broje oko 50 000 boraca i to nije zanemariva prijetnja sigurnosti. Međutim, naoružana oporba nije jedinstvena, jer su u njenom krilu aktivne razne terorističke skupine. Osobno držim kako će taj projekt propasti, te kako od 'Slobodne sirijske vojske', a koju su stvorile tajne službe SAD-a i Turske, neće ostati ništa. Nadalje, zapad više nema ideju kako voditi propagandu i na koji način izvještavati o ovom ratu.
S druge strane, iako trpi česte napade terorista i islamskih ekstremista, vlada u Damasku je još uvijek stabilna. U ovom trenutku islamski fundamentalisti, ili ako hoćete 'borci globalnog jihada', mogu pobjeći i težište sukoba prebaciti u Mali gdje se mogu 'osvetiti nevjerničkom zapadu'. U Siriji više nemaju nikakvih opcija, jer postoje dvije mogućnosti: ili da budu eliminirani od vladinih snaga, ili da nakon eventualnog uspjeha (što je skoro nemoguće) budu zamjenjeni sa zapadnim marionetama. U svakom slučaju, ovdje se više i ne radi o kompromisu s Rusijom, nego jednostavno o poštivanju osnovnih principa međunarodnog prava. Govoreći o dvostrukim mjerilima, što bi tek trebali reći o ratovima s narko-kartelima u Meksiku i Kolumbiji? Meksiko, na primjer, graniči s SAD-om od kojeg prima izdašnu pomoć, a tamo je proteklih godina ubijeno na tisuće ljudi i nitko o tome ne govori. U ovakvoj situaciji, Rusija i Kina imaju veliku prednost.
PITANJE,
AFGANISTAN: Rusija i Kina su odigrale značajnu ulogu u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda. Njihov veto je spiječio gotovo izvjestan rat koji bi imao katastrofalne posljedice za Bliski Istok. Na sastanku čelnika zemalja 'Šangajske skupine' u Bishkeku, afganistanski potpredsjednik Karim Khalili je zatražio podršku u borbi protiv terorizma kada 2014. zapadnjačka koalicija ISAF napusti zemlju. Mislite li da će Moskva i Peking zajedno biti sposobni neutralizirati terorizam i provesti 'pacifikaciju' Afganistana?
L.Savin: Rusija i Kina već sada unutar 'Šangajske organizacije za sigurnost' čine velike stvari. Osim toga, Kina će sigurno u Afganistan ući sa svojim kapitalom, koji će biti od ključnog značaja za gospodarski oporavak i razvoj zemlje. Kina djeluje po sasvim drugim principima i njezina pomoć nije kao ona MMF-a, Svjetske banke i multinacionalnih korporacija. Stoga držim kako će napori koje bude ulagala u Afganistanu polučiti uspjeh. 'Organizacija za ugovor o zajedničkoj sigurnosti' (CSTO) također se odnosi na Afganistan i to najviše u suzbijanju trgovine narkoticima.
Terorizam je dvostruki fenomen. On je u prvom redu politički i ako se lokalna politika promjeni on više neće imati prostora za djelovanje. Analitičari na zapadu to često zaboravljaju. U Afganistanu se pokušao primijeniti 'zapadnjački model' koji ima uporište u parlamentarnoj demokraciji i ljudskim pravima, ali taj model nikada ne može funkcionirati u Afganistanu. U tradicionalnom društvu je primjenjiv jedan sasvim drugačiji model. Ako govorimo o terorizmu, moramo biti svjesni kako se radi o globalnom fenomenu i kako se moraju razotkriti sve moguće veze, njegove razine, ideološka središta, izvori odakle se financira, mjesta gdje se nalaze kampovi za obuku i skrovišta. Afganistan se nalazi između Pakistana, u kojem također postoji taj problem i bivših sovjetskih republika s većinskim muslimanskim stanovništvom. S druge strane je Iran, koji može igrati odlučujuću ulogu u borbi protiv terorizma i ekstremizma. Naravno, kada se povuče ISAF, još jedno određeno vrijeme će trajati sukobi, a onda će, nakon godina kaosa, napokon zavladati red.
PITANJE,
SALAFISTI, VAHABIZAM, KINA I RUSIJA: Arapski salafisti nisu jedini teroristi u islamskom svijetu. Vahabitski ekstremizam predstavlja opasnost kako za Rusiju, tako i za Kinu, pogotovo jer uspijeva privući određene skupine tatarskog stanovništva na Krimu, Čečene, muslimane u Dagestanu, Ujgure i još neke skupine u euroazijskoj regiji. Način na koji vahabitski ekstremisti manipuliraju na štetu izvornog islama privlači mnoge mlade, što je prije nekoliko godina, nakon nemira u Andijanu, naglasio i uzbekistanski predsjednik Islom Karimov. Kakva je percepcija o muslimanima u Rusiji? Da li ih Rusi smatraju 'strancima' ili 'domaćima'?
Da, u proteklih nekoliko godina je vahabitski ekstremizam preplavio mnoge zemlje. Ne samo u Aziji,na sjeveru Afrike i na Bliskom Istoku, nego i u Europi i Rusiji. Tradicionalni islam u Rusiji nema salafističke korijene. Vahabiti su sekta koja je u Saudijskoj Arabiji na vlast došla uz podršku britanskog carstva. Ako malo bolje pogledamo, danas se na geopolitičkom planu se nastavlja 'velika igra', tj. sukob za prevlast između carske Rusije i Velike Britanije iz 19. stoljeća. U tom sukobu danas još veću ulogu imaju Saudijska Arabija i Katar (ne zaboravimo kako je Al-Jazeera stvorena uz britansku podršku). Ove dvije petro-monarhije, kao što znamo, imaju svoju ulogu u sirijskom sukobu, ali Katar želi od Sirije napraviti 'tabula rasa', tj. uništiti doslovno sve u zemlji, dok Saudijska Arabija nastoji u potpunosti sačuvati infrastrukturu u zemlji.
Vraćajući se na Rusiju, ovdje je islam sunitskih korijena, a najviše je zastupljen na sjevernom Kavkazu, u Tatarstanu i Bashkortostan, u slivu Volge. Azeri u Rusiji, kojih ima dva milijuna, su šiiti. Na kavkazu postoje redovi i bratstva (Naqshbandiyya i Qadiriyya) koji se opiru salafitima. Sufisti se identificiraju s nacionalnom pripadnošću, a utjecaj vahabita je primjetan in na Kavkazu. Mnogo mladih ljudi prilazi tim sektama jer nema potreba za učenjem i poznavanjem toliko stvari kao u tradicionalnim sufističkim zajednicama. Salafiste izdašno financira Saudijska Arabija, a daju im i niz pogodnosti za odlazak na hodočašće u Meku. Neki su mi Dagestanci rekli kako je vrlo lako prepoznati one koji dobivaju podršku od Saudijske Arabije. I to ne po odjeći i izgledu, nego po automobilu kojeg voze! Siromaštvo je najveće oružje za Saudijce i većina siromašnih muslimana s Kavkaza prihvaćaju surađivati s vahabitima zbog novca. Kako da to definiramo? Religija u zamjenu za novac ili mobilizacija pod zastavom vjere? Osim radikalnih militanata, u Rusiji je u tijeku još jedan projekt, a to je 'soft islam' Fethullaha Gülena. On je iz kavkaskih republika, Sibira, Moskve i St. Petersburga uspio okupiti članove sekte Nurjullar. Međutim, taj pokret je stavljen van zakona. Treba reći kako je i Turska upletena u sve ovo, te kako je 'gulenistički pokret' koristila za infiltraciju u Rusiju. Njihova ideja je u biti jednostavna: pripremiti svoju ELITU u stranim zemljama i nakon određenog vremena preuzeti vlast. Ovaj tip 'soft-islama' ima tursku matricu. Osobno vjerujem kako će i radikalni islam, i napori Gülena da na Kavakazu stvore nekakve emirate, propasti.
PITANJE:
NATO I "SMART DEFENSE": "
Što mislite o novoj doktrini NATO saveza? Mislite li kako je tzv. 'Smart defense' realno ostvariv cilj ili se ipak radi o posljednjem pokušaju zapada kako ne bi morao priznati da je došlo vrijeme da hegemonija Sjedinjenih Država napokon prizna svoj poraz"?
L.Savin: Moramo prihvatiti činjenicu kako NATO nije samo obrambeni savez protiv nekakvog nepostojećeg neprijatelja, nego moćan instrument kojim se SAD služi u Europi i ostalim zemljama u svijetu. Na primjer, NATO ne bi smio biti prisutan u Afganistanu, a u novoj doktrini vidimo i kako se Pentagon nameće kao dominantna sila unutar saveza. Riječ 'smart' se veže za američku vanjsku politiku. Joseph Nye i njegovi suradnici su predložili ovaj naziv za novu sjevernoameričku doktrinu još prije no što je za predsjednika izabran Barack Obama. Njih uopće nije zanimalo tko će biti predsjednik, oni su već razradili ideju za novog stanara Bijele kuće. 'Smart defence' je samo spajanje 'hard' i 'soft power' metode, u smislu da brutalni ratovi budu popraćeni s paralelnim aktivnostima nadzora, uplitanjem, propagandom, manipulacijom i 'cyberpolitikom'. U Europskoj Uniji, međutim, postoje problemi s fondovima koje ima na raspolaganju i s tehnološkim napretkom. U svakom slučaju su sve zemlje zainteresirane da sudjeluju u tome, jer kao članice NATO saveza pokušavaju što bolje prodati vojnu opremu, oružje i sigurnosne sustave. Projekt kojega je nedavno promovirala 'Višegradska grupa', koju od 1991. čine Češka, Mađarska, Slovačka i Poljska, je još jedan dokaz sumnjičavosti europskih zemalja u NATO savez. (Radi se o stvaranju jezgre zajedničkih oružanih snaga zemalja članica 'Višegradske grupe', a kojega su na sastanku 6. ožujka, uz prisustvo njemačke kancelarke Merkel i francuskog predsjednika Hollandea, u Varšavi dogovorili čelnici V4 op.a.)
Mislim da će se ekspanzija NATO saveza nastaviti, jer je to jedini način da se u potpunosti podrede zemlje u Europi i van nje, a koje će onda politički i u tehnološkom smislu ovisiti o SAD-u. Rusija je izuzetno osjetljiva na tu ekspanziju i naravno da će poduzeti sve protumjere. Osim reorganizacije i modernizacije vojske, povećali smo izvoz oružja i ostalih projekata koji se odobravaju unutar CSTO (Collective Security Treaty Organization) i SCO (Shanghai Cooperation Organisation). Mislim da će i unutar zemalja članica BRICS-a doći do sličnih procesa, te kako će i se poraditi na regionalnoj sigurnosti. Između ostalog, sve je i službeno pripćeno tijekom proteklog summita, na kojem je Rusija pojasnila svoj koncept sudjelovanja u organizaciji.
PITANJE, NOVI PRISTUP,
MULTIPOLARNOST: "
Sergej Shoigu je, zbog svog dugogodišnjeg staža u Ministarstvu za hitne situacije, jedan od najcjenjenijih ljudi u Rusiji, a sada je ministar obrane. Prve zemlje koje je posjetio bile su Kina i Kazahstan, a imao je i službeni susret s čelnicima Komunističke Partije, Zjuganova. Može li se ovo smatrati novim strateškim pristupom ruske vlade?"
L. Savin: Promjene su već u tijeku. Nova doktrina u ruskoj vanjskoj politici ide ka multipolarnosti. Veliki problem još uvijek predstavlja liberalni lobi u ruskoj vladi. On radi u interesu globalne oligarhije i pokušava usmjeriti Kremlj prema Atlantskom savezu. Mnogi od liberala su danas konzervativci, jer im to donosi više koristi. Danas je svima jasno da je Putin gospodar, a Medvedev služi za razgovore sa zapadnim diplomatima. Kako god bilo, mi smo još uvijek na meti zapadnog hegemonizma, koji je u našoj zemlji aktivan preko ruske 'buržoazije'. Manipulacija medijima je sastavni dio destabilizacije. Strane sile se mogu poslužiti i sukobima u kavkaskim republikama, no euro-azijska regija je tvrd orah za Sjedinjene Države. Američki političari i stratezi su se preplašili rusko-kineskih odnosa. Oni su i do sada bili dobri, ali onog trenutka kada je Xi Jinping posjetio Moskvu, te potpisao brojne ugovore o suradnji u svim strateškim sektorima, noćna mora Brzezinskog i Kissingera je postala stvarnost.