Maharadza wrote:
Aferim brate, fino si to sastavio i objasnio neke stvari, ako ne i glavne!
A pošto vidim da si upućen u ovo, interesuje me da li možda znaš koliko su tada (npr. u osamdesetim godinama) iznosile cijene tih mjesečnih kupona i koliko je to u odnosu na današnja primanja otprilike?
Eh hvala ti puno druze, ali nisam bas nikakav strucnjak, samo se bavim ovom temom niz godina....
Sta se tice Tvog pitanja, to je bas ta vrsta podatka koja i meni nedostaje za moj rad
U GRAS-u nema puno komunikativnih osoba, svakako ovo je sto sam pronasao putem interneta:
1979. godine: polugodišnja 2150 dinara
1987. godine: polugodišnja 45.000 dinara
1990. godine: pojedinačna karta 70 dinara
U starim novinama Oslobođenje iz 1991. godine sam u arhivu pročitao članak kako je uoči ekonomskih problema u cijeloj Jugoslaviji dolazilo do rasta cijena javnih usluga, i Sarajevo je bilo spomenuto kao "najjeftiniji" grad, čak i nakon najavljenog drastičnog poskupljenja u to doba. Ali konkretne cijene nisu bile navedene...
Svakako mislim da, bez obzira na detailjno traženje historijskih podataka, možemo danas reći da je cijena prijevoza previsoka, kada čovjek mora izdvojiti nekih 53 KM za mjesečnu kartu, što je više nego 10 posto plate ogromnog broja ljudi... jer dobro poznajem situcaciju mada sam "zahebani zapadnjak" i iskreno mi je sram što mnogi meni dragi ljudi u BiH zarade jedva 500-700 KM netto mjesečno... Ili sa druge strane, recimo da bi ta cijena bila još itekako prihvatljiva, da voze čisti i itekako održavani tramvaji, autobusi koji u julu ne podsjećaju na gasnu komoru, da ne moram stajati na stanici sat dva čekajući autobus za Trnovo ili Iljaš kojeg nema... da je osigurana neka osnovna pouzdanost i barem malo kvaliteta. Ali ovo... užas.
Šta se tiče polemike kolega
un1ted i
DON_eARL , podatak za 75 posto putnika u ovlaštenim kategorijama imam direktno od odgovornih radnika GRAS-a. Brojka 85 posto švercera valjda zvuči pretjerano (no imam je iz jednog članka iz Oslobođenja, radilo se o rijećima jednog čelnika GRAS-a), ali slažem se sa opisom situacije... iz tramvaja trči 20 osoba vani dok revizori ulaze, a revizori se iživljavaju na curama i slabim osobama dok mišićave likove iz teretane ili očigledno "čvrste" tipove tiho zaobiđu. To mogu lično potvrditi kao svjedok, mada ja lično nisam nikad imao neprijatnosti sa revizorom, kartu kupujem i to većinom dnevnu, pa mi još kažu "hvala puno".
Problem jeste i krivotvorenje kupona... pogledajte samo one likove kao onaj ćiko ispred tržnog centra Merkur na Otoci koji tamo stalno hoda i nudi KUPON, KUPON... zanimljivo jeste da prema nekim prićama onaj veliki Bimo je navodno bio upetljan u "crnu" štampu kupona već krajem osamdesetih...
Moj subjektivan dojam je da sada u GRAS-u vlada totalna anarhija, ima očigledno nekoliko sindikata koji međusobno konkurišu i prate ko zna kakve interese...
I još da vama kažem jednu stvar da u GRAS-u ima i poštenih i solidnih radnika koji jesu u dubokoj depresiji zbog opće situacije. Jedan tamošnji stručnjak sa velikom ličnom odgovornošću ima u svojoj maloj kancelariji na zidu ovaj tekst, koji je dovoljan za opis situacije u toj firmi:
"Bože, podari mi snagu da mogu prihvatiti one stvari koje ne mogu promijeniti".
