Nikad nisam bio ljubitelj Engleza ali kad sam čuo za taj kuriozitet ostao sam osuševljen.
Zamislite taj napor da se u plastu sena zla nađe igla opravdanja za belodano krivog neprijatelja? Da se u tom okeanu nepočinstava iskopa makar koja kap razumevanja? Zamislite kolika je to težnja ka Dobru? Koliki trud da se čak i u kristalno jasnoj nevinosti mikroskopom nađe makar atom svoje krivice? Uopšte umesto likovanja nad svojom čistotom u ratu i "good guys" Statusom, upustiti se u tako nešto?
Kakva Dobronamernost, kolika Samokritika, koje dimenzije Ljudskosti. Kapa dole, Čerčile, kakvog formata si ti bio to je neverovatno; naklon vama, Englezi! Niste badava vladali svetom, vi ste neverovatno Zreo, Odrastao, Samokritičan, Dobrutežeći, Čovečan narod.
Blago Nemačkoj - ona ima Čerčila i Engleze.
Kuku Srbiji - ona ima AntiČerčila i AntiEngleze.
"Šta ćeš: nekom je Život majka a nekom - maćeha."
