Bojim sa da odvlačimo pažnju od srži teme.Irsar wrote:Osim što su Platon i Aristotel praktično prožimali nebrojeno mnogo vrhunskih filozofa i teologa Crkve, pa sam naziv Neo-Platonizam aludira na to, a Neo-Platonisti su mahom bili Kršćani. Srednjovjekovna Crkva je zapravo visoko cijenila dobre antičke filozofe, a upravo su "prosvjetitelji" ti koji su ili pogrešno razumjeli te filozofe ili su ciljano i maliciozno se fokusirali samo na određene ideje koje potiču od njih, zanemarujući svu širinu i dubinu toga koja je nužna da bi svaka pojedinačna ideja bila ispravno postavljena u sveukupnosti znanja.Škobo Habu wrote:Platon i Aristotel nisu osnove nikakve "evropske misli", jer u vrijeme njihovog djelovanja ništa takvo nije postojalo.
Platona i Aristotela su iz inkvizicijskih okova rehabilitovali nosioci evropske renesanse, kao i ukupnu grčko-rimsku filozofiju.
Upravo oni koji su se duhom Platona i Aristotela borili protiv dogmi Crkve.
Među njima je bilo i dosta homoseksualaca.
Opet si paradoksalan.
Otud i naturalizam i kasniji racionaltardizam renesanse, a pogotovo kad se javio modernizam.
Evo ovdje imaš naslikanog i Platona i Aristotela, a u centru je Toma Akvinski, slika iz 1472. godine. Ovo ujedno pokazuje koliko su zaista Platon i Aristotel bili cijenjeni od strane Crkve, a ujedno dokazuje tvoju ignoranciju po ovom pitanju. Čuj "duhom Platona i Aristotela se borili protiv dogmi Crkve", koja glupost. Borili su se duhom Šejtana/Sotone ako ćemo već pravo.
U Srednjem vijeku, filozofija, barem onakvu kako je danas poznjemo, kao i ono što je bila u antičko doba, je promatrana sa čisto teološkog stanovišta i neodvojiva od teologije.
No, ti nikako da mi odgovoriš gdje to Platon osuđuje ljudsku homoseksualnost?
https://global.oup.com/us/companion.web ... wed/plato/Plato also writes of the origin of same and opposite sex urges. In his Symposium, Plato has Aristophanes tell a tale of human origins in which everyone was once a four legged creature until Zeus cut each in half. Each half tried to reunite with its mate and this explains the nature of human beings:
Men who are a section of that double nature which was once called androgynous [made up of a man and a woman] are lovers of women, adulterers are generally of this breed, and also adulterous women who lust after men. The women who are a section of the woman do not care for men, but have female attachments: the female companions [that is, lesbians] are of this sort. But they who are a section of the male follow the male, and while they are young, being slices of the original man, they have affection for men and embrace them [the Greek verb implies a sexual sense], and these are the best of boys and youths, because they have the most manly nature. [bracketed material in Crompton] (Crompton, 2003, p. 58).

