ovi iz istočne bosne su uglavnom pokvarenjaci, pomoći ti neće a jedni druge guraju gdje god stignu i to je ok ali nemoj preko mrtvih. a onito upravo rade, gazili bi i preko mrtvih samo da se dočepaju kakvog statusa, love, radnog mjesta...
kriminalom se bave uglavnom lica porijeklom iz vučitrna, priboja, prijepolja a znamo svi ko su.
auta po gradu uglavnom kradu lica iz istočnog, znači porijeklo kalinovik, romanija i obratno brale.
ali budimo realni, u kosmopolitskom sarajevu prijeratnom bilo je toliko jalije, šibicara, džeparoša, čitava naselja su postojala u kojima ako se zatekneš a nepoznat si dobiješ mare, i po mraku i po danu, nebitno. alipašino, bistrik, gorica, koreja, mojmilo, dobrinja pa i ova ko fol urbanija mjesta otoka, grbavica, hrasno a da ne govorimo o selendrama poput buća ili boljakovog potoka.
realno ali realno, sarajlije su papci. koja je to subkulturna grupacija bila u sarajevu? evo počev od muzike? bilo je metalaca uglavnom jalijaši, od zla oca i još gore matere. brne gavrilović s hreše, privemeno nastanjen na alipašinom im bio zakletva.

bilo je nešto malo pankera koji čim pomole glavu dobiju po istoj.
takozvana sarajevska rock-scena je bila uspješna jer je koketirala sa folk muzikom. čobanski rock bijelog dugmeta, plavi orkestar, valentino, crvena jabuka, merlin... sve pjesme baš kao i u narodnim pjesmama prepune boli, patnje, tuge... nigdje bunta, energije svojstvene urbanim sredinama, baš kao i danas. močvara, učmala kasaba gdje se i najmanji dašak vjetra doživljava kao napad na uobičajeni način života.
top lista nadrealista je bio jedini pokušaj da se razmrda učmalost ali se čak i u pauzama te emisije, između skečeva emitovala narodna muzika. pa tako ide jedna provala a onda fadil toskić, pa provala pa nada obrić, pa provala pa halid bešlić...