Politicko desavanje u BiH (all inklusive)

Locked
User avatar
plain vanilla
Posts: 70776
Joined: 05/10/2008 12:10
Location: Jer ti si jedini način da pokrijem golotinju ove detinje duše...

#5576 Re: Politicko desavanje u BiH (all inklusive)

Post by plain vanilla »

ivannn wrote:
plain vanilla wrote:
ne razbacuj se takvim izjavama, smijesno je
pa nije smiješno,

pa čekaj malo
sama si rekla, nije hdz = hrvati, isto i ja tako mislim
nisu ni hsp, pogotovi lijani nemaju znak jednakosti = s hrvatima , kao što kaže forumaš pravi hercegovac za komšića ne predstavljaju oni hrvatski narod, već su oni izabrani (na stranu sada ko ih je izabrao) iz reda hrvatskog naroda, a sasvim nešto je drugo koga će oni ili za čije će se oni interese boriti
ja nisam rekla da HDZ nisu Hrvati, ja ne dijelim certifikate, rekoh da nisu samo HDZovci Hrvati

Ljudi su postali zaludjeni nekim novim zabludama, pa sebi uzeli za pravo da odredjuju ko je sta :-)
User avatar
plain vanilla
Posts: 70776
Joined: 05/10/2008 12:10
Location: Jer ti si jedini način da pokrijem golotinju ove detinje duše...

#5577 Re: Politicko desavanje u BiH (all inklusive)

Post by plain vanilla »

Ne mogu naci na koju temu bi ovo islo, pa evo ovdje
BLAŽO STEVOVIĆ - KO ZABORAVLJA, TOME SE PONAVLJA: Zašto sam Srbin koji traži oprost za sve izgnane trebinjske Bošnjake

Trebinje je, nažalost, već dvadeset godina leglo primitivizma. Koliko ga volimo i hoće li se opet u njemu čuti "adio", zavisi samo od nas, Trebinjaca! A Trebinjci nekada nisu bili nacija. Bili su mnogo više od toga

Piše: Blažo STEVOVIĆ

Odlučio sam se da u jednom kratkom članku opišem moje komšije Bošnjake sa dalekog zapada, koji ljeti pohode svoje negdašnje Trebinje.
To ovako izgleda.

Avionče, automobilče, morska oprema i kafendisanje, najčešće u hotelu "Platani", što je njima od Resulbegovića ukrao Trebinjski Vladika Grigorije. Kupuje se dosta i na pijaci, inače zemljištu koje Rizvanbegovići darovaše Trebinju. Sve je to u 100 metara, tako da se često sretnu sa onima koji su ih gonili, okrznu Vučurevića od atamanska ramena i slično. No, tako je to.

Inače, neprijatno je nekome ko se i na kakav način bavio istraživanjem ratnih zločina gledati to. Postoji nepisano pravilo - ko zaboravlja, tome se ponavlja. Ovo što pišem ne bi imalo smisla da se Trebinjskim Bošnjacima neko ispred Crkve, Opštine, izvinuo, zatražio oprost. Niko!

Idemo dalje.
Postoje Trebinjski deportovani Bošnjaci koji više nikada neće doći u Trebinje. To su ljudi koje izuzetno cijenim, jer im je još u džepu karta u jednom pravcu, koju im je kondukter Vučurević, sa kriznim štabom u kome bijaše i današnji načelnik Ćuk, dao.

To su Bošnjaci koji traže oprost.
Ima li išta prirodnije... Naravno da nema.

Oni, takođe posjete Balkan, ali Trebinje mimoiđu.

Postoje dvije vrste Trebinjskih Srba koje uočih kako gledaju na ove dvije vrste Bošnjaka. Prvi,oni brojniji su uvjereni da je normalno da su protjerali Bošnjake, isto kao što je normalno da su sada sa njima prijatelji. To se zove ludilo, ali takvih je najviše. Među njima su i ovi fenomeni što nam sudove i policiju, te firme, vode, a došli su iz Sarajeva kraj Pazarića ili iz Mostara pokraj Bune. I oni su sada prijatelji sa deportovanim Bošnjacima.

Druga vrsta, kojoj i sam pripadam, se stidi, plaši i čudno osjeća pred pogledom, pred očima tih ljudi... Znam da bih jedino mogao plakati kada sretnem nekoga koga je neko u moje ime protjerao iz Trebinja prije dvadeset godina. Mi se ne snalazimo. Pripadamo "onim" Srbima, iako sam građanin; moram biti Srbin koji traži oprost kao temelj za budućnost. Osjećamo da je sve ostalo protivprirodno i šminka.

Suština je da su Trebinjski deportovani Bošnjaci svjesni i nesvjesni svega što im se dogodilo. Srbi koji misle da sudbina deportovanih Bošnjaka nema veze sa njihovom budućnošću i uopste razvojem Trebinja, grdno se varaju. Došlo je do disharmonije gdje su svi većinom kameleoni, i to je neprirodno i neodrživo. Istorijski, to je podstrek za nečiji novi progon nakon dvadeset, trideteset, možda pedeset, a možda i deset godina.

Mržnja je ostala. Turčin i Balija su društveno prihvatljivi, a lokalni efendija ne smije sa ahmedijom kroz Trebinje proći, i to je normalno.

Nije vraćena vakufska zemlja...

Mnogo toga što je normalno je istinski nenormalno!

No, mi koji to vidimo smo manjina i nismo u nekakvim institucijama, niti imamo moć da normalnost vratimo u trebinjsku čaršiju. Naše je da se nadamo da ćemo nekada imati barem toliko moći da uradimo samo ono što je normalno. A to je da se izvinemo i ponudimo sebe drugačije za neko novo ali i staro Trebinje, u kome je Arslanagića most bio Trebinjski, Leotar bio Trebinjski, a prelijepa Tebinjka bila Trebinjka.

Trebinjski deportovani Bošnjaci moraju tražiti svoje Tebinje! Ako to ne učine, nesretni će biti do kraja života.

Zajedno i mi s njima, koji smo, eto, igrom slučaja Srbi, ali mnogo različiti od onih većinskih, odraslih na mržnji, progonu i primitivizmu.

Trebinje je, nažalost, već dvadeset godina leglo primitivizma. Koliko ga volimo i hoće li se opet u njemu čuti ADIO, zavisi samo od nas, TREBINJACA!

A Trebinjci nekada nisu bili nacija. Bili su mnogo više od toga.
User avatar
heckler
Posts: 3763
Joined: 24/01/2010 03:14

#5578 Re: Politicko desavanje u BiH (all inklusive)

Post by heckler »

Evo konacno se oglasio i Dodin potparol Parish sa listom mokrih snova i kako mali Matthew zamislja raspad Bosne.

Uglavnom se svodi na to da srpski i hrvatski separatisti urade sta je njima drago a Bosnjaci to aminuju mirno i porvh svega toga jos poklone Brcko kao simbol svog merhameta :lol: :lol:
Croat Crisis Pushes Bosnia Towards Endgame – Analysis

Written by: TransConflict
Bookmark and Share

The inability of Bosnia and Herzegovina’s political system to represent Croat interests will bring the stricken country to its knees – and provide useful cover for the Bosnian Serb leader’s plans.

By Matthew Parish

In November 2009 I predicted the independence of Republika Srpska. Since then, events have passed more quickly and have taken a more surprising turn than I had imagined. The catalyst for Bosnia’s final collapse was the victory of the Social Democrats, SDP, in the October 2010 general elections.

Over the course of 2011, an increasingly sorry narrative of irreversible political ruptures will permanently disfigure Bosnia’s political composition. It will be a dangerous year, in which political instability will compound the economic misery to which Bosnians are inured.

Bosnian Croat politics, previously muted, are now bringing the country to its knees. As in prior elections Bosnian Croats voted overwhelmingly in October 2010 for two nationalist parties, the Croatian Democratic union, HDZ, and its splinter sister party, HDZ-1990.

Nevertheless Bosnia’s political system has been incapable of representing Croat political preferences. The Croat member of the tripartite Bosnian Presidency, Zeljko Komsic, is a member of SDP, a party which purports to be multiethnic but in reality is overwhelmingly Bosniak.

Hardly any Croats voted for Komsic but he was elected nonetheless, due to Bosnia’s unusual electoral rules. While there is an ethnic quota for many elected officials, including the Presidency, the same quota does not apply to voters and any Bosnian citizen can vote for any candidate for the Presidency. Irrespective of who votes for them, one candidate from each ethnic group, who receives the largest number of votes, is elected.

Thus Komsic was elected to the Presidency on the votes of Bosniaks, who are perhaps four to five times as numerous as Croats, although the vast majority of Croats voted for other candidates. Bosniaks have obtained two members of the three-man Presidency, and the ethnic compact on which the Dayton Peace Accords were built was thereby undercut.
Croatia

Croatia

Now matters are getting worse. The SDP has managed to form a government in the Federation with marginal minority Croat parties, meaning that the two allied HDZ parties, which represent the vast majority of Croat political opinion, are frozen out of the entity’s government.

The new government will therefore reflect Bosniak interests at the expense of those of Croats. Croat politicians and the Croat public have concluded that the Federation cannot accommodate their political aspirations. Bosnian Croats also vote in Croatian elections, and the only incentive previously keeping Zagreb quiet in the face of Bosnian Croat demands for secession, or further devolution, was the lure of EU membership.

As that prospect looks more distant, the moderating influence of the EU accession process has evaporated and Bosnian Croats are unleashed to pursue their political ambitions.

HDZ and HDZ-1990 have a common immediate goal: creation of a third Entity, dominated by Croats. SDP coalitions with minority Croat parties at HDZ’s expense would thereby become a thing of the past. Revenge for the pretence that Komsic represents Croat interests would be sweet. After they get their entity, or if they cannot get it, the ultimate goal is the secession of “Herzeg-Bosna” and union with Croatia.

In this irredentist agenda the Bosnian Croats have found an unlikely ally in the shape of the the President of the Bosnian Serb entity, Republika Srpska. Milorad Dodik supports Croat aspirations for their own entity, because any programme that divides the Federation empowers him.

This explains Dodik’s recent rapprochement with Croatia’s President, Ivo Josipovic. Behind the expressions of mutual regret for wartime hostilities and public commitments to resolving environmental problems, their private agenda is more elementary. Dodik will support Bosnian Croat aspirations for detachment from Bosnia in exchange for Croatia’s acquiescence in the separation of Republika Srpska.

Thus Dodik stokes the collapse of the Federation, and relishes watching from the sidelines as Bosniaks and Croats lock in combat. This alleviates international pressure against his own secessionist project and provides him with breathing space to take a number of symbolic actions that strengthen Republika Srpska’s already advanced state of autonomy. In recent weeks, Dodik has signalled his intention to destroy the Indirect Taxation Authority, undermine the State Court and assume entity control over extradition policy – arguably a breach of the Bosnian constitution.

He has also declared that Bosnia’s High Representative, Valentin Inzko, has no authority over the Serb half of the country. Whereas Dodik’s attacks upon Bosnia’s foreign governors and the state would previously have been met with outrage, his current actions are barely a distraction from the Bosniak-Croat confrontation that threatens to fissure the Federation’s politics. There is no pressure upon him to agree to the formation of a state government for as long as the Bosniaks and Croats are at loggerheads.

The principal cause of the contemporary crisis has been an irreversible loss of interest in Bosnia by the international community. After the 1995 Dayton Peace Accords were signed the West embarked on an aggressive programme of state-building, creating institutions of central government for which there was no consensus amongst Bosnia’s three national groups.

Now Western attention has frayed, and those institutions have become a battleground amidst the ruins of which Bosniaks, Croats and Serbs fight for irreconcilable political aims.

The Dayton constitutional structure was never sustainable as a permanent political settlement because it was forced upon the antagonists using diplomatic and military threats. It was only a matter of time before this external pressure evaporated and the system blew apart.

The limit of the international community’s attention was approximately 10 years from the end of the war. Since then, the artificially constructed Bosnian state has become increasingly dysfunctional, and there is no reason why that trend should be reversed.

The sole hope for Bosnia’s continued territorial integrity was a strand of Bosniak political thinking embodied in Bakir Izetbegovic, the current Bosniak member of the country’s Presidency. Izetbegovic’s philosophy differs dramatically to that of his father, Alija, the wartime Bosniak President who advocated a unified state in which Islam would be the prevalent political influence.

Bakir’s view is that Bosniaks have tried to seek reconciliation with Serbs and Croats since the end of the war, embodied in a power-sharing central government, but the attempt has failed.

Bosniaks therefore would do better to focus on wealth creation and consolidating their political authority in areas of outright Bosniak control. Business interests should trump intractable political battles. The Serbs and Croats should be left to go their own ways.

Their parts of the country will inevitably remain poorhouses because the Bosniaks possess the affluent and cosmopolitan capital, Sarajevo, and the country’s principal industrial centres of Tuzla and Zenica. Serbs and Croats present no economic threat to an autonomous Bosniak territory, which will do better unconstrained by the obligation to seek impossible political compromises.

But this vision, which was the source of reconciliation last year between Izetbegovic’s Party of Democratic Action, SDA, and Dodik’s Independent Social Democrats, SNSD, has been eclipsed by the new Bosniak politics of SDP and its leader, Zlatko Lagumdzija.

Under the pretext of pushing for a unified multi-ethnic Bosnia, SDP has created political confrontations that it cannot win without the strong support of the international community. Croats and Serbs will unilaterally withdraw from state and Federation institutions dominated by SDP and its faux pretence of multi-ethnicity.

Although SDP has managed to create an artificial coalition in the Federation with fringe Croatian parties, the arithmetic of the state parliament will not allow it to do the same thing there without the support of some or all of SNSD, HDZ and HDZ-1990. Bosnian Serb politics are sufficiently united to ensure that it would be political suicide for any minority Serb party to form a pact with SDP.

In the meantime, Inzko is intent on withdrawing this August. The plan apparently conceived in the hallways of Brussels is to have him semi-retire to Vienna. There he will formally remain High Representative, with the so-called “Bonn powers” that allow him to impose and dismiss officials, but without continuing to swim daily with the sharks in the politically toxic waters of Sarajevo. This non-resident High Representative will be taken even less seriously than he is now.

The EU successor mission, in theory devoted to Bosnia’s non-existent process of EU accession, will watch helplessly as Dodik’s withdrawal from the state becomes ever more irreversible and as Croats and Bosniaks hurl insults at one-another over the de facto collapse of Federation institutions.

Neither Croats nor Serbs will issue declarations of independence this year; they will not need to. An aggressive agenda of publicly repudiating the Dayton political structures will keep them popular with their electorates, deflecting attention from Bosnia’s deepening economic malaise. The country may remain in a theoretical legal union for some years to come, but the last vestiges of multi-ethnic political cooperation ceased some months ago and will not be revived.

Should the centrist government in Belgrade fall over the next 12 months, Dodik may become emboldened in his centrifugal strides away from Sarajevo, knowing that a less compromising government in Belgrade, led by the nationalist Tomislav Nikolic, will not be inclined to oppose him.

Perhaps the most important klix question is whether Bosniaks will take up arms to prevent the disintegration of their country. Widespread violence seems unlikely. The three different peoples of Bosnia have become used to living apart in the 15 years since the war ended.

They have no incentives to murder their neighbours, as they once did, because they are no longer mixed together; the war divided the country into mono-ethnic Bantustans and despite all the international community’s efforts, that has not been significantly reversed. For most Bosniaks, Republika Srpska is to them much as is Kosovo to the Serbs: a land that invokes raw emotional responses of resentment, imagined as occupied by a hostile alien people.

But, ultimately, it is a place they never visit, and the increasing political autonomy of Serb and Croat parts of Bosnia makes no practical difference to them.

Just as the Serbs view Kosovo, Bosniaks will remain perennially bitter and hostile to those associated with what they have lost; but as with the Serbs over Kosovo, they will not fight. Whatever political developments unfold in the coming months and years, the country is already divided and the status quo is not threatened.

This cautious optimism has two caveats, Mostar and Brcko. The divided towns were thorns in the peace negotiations at Washington in 1994 and at Dayton in 1995 and remain problematic to this day. Mostar, the Bosnian Croats’ capital, permits no easy division: the tourist attractions and infrastructure links are in Bosniak east Mostar, while the commerce and industry is in the Croat west.

An uneasy truce is observed along an unreconstructed front line. The international community has overlooked the real possibility of a conflagration in Mostar erupting at any time. Brcko also remains problematic because under US tutelage Bosniak refugees returned to the town in significant numbers; yet that town centre must now form the land bridge between the two parts of Republika Srpska, if Dodik is to achieve his goal.

While Brcko has fewer guns than Mostar, there is a real risk of ethnic confrontation there if the transition to Republika Srpska domination of the town is not managed smoothly.

As the Peace Implementation Council prepares finally to bring the shutters down on OHR Brcko, just six months into the new Brcko Supervisor’s mandate, this is a ball that the US government, Brcko’s traditional guardians, seems destined to fumble.

The future of Bosnia without heavy international oversight is inevitable disintegration. The international community should now be focused upon managing the side-effects of this ugly process rather than striving to keep alive a discredited vision.

http://www.eurasiareview.com/croat-cris ... -23032011/
luckypot
Posts: 2195
Joined: 04/09/2010 23:19

#5579 Re: Politicko desavanje u BiH (all inklusive)

Post by luckypot »

heckler wrote:Evo konacno se oglasio i Dodin potparol Parish sa listom mokrih snova i kako mali Matthew zamislja raspad Bosne.

Uglavnom se svodi na to da srpski i hrvatski separatisti urade sta je njima drago a Bosnjaci to aminuju mirno i porvh svega toga jos poklone Brcko kao simbol svog merhameta :lol: :lol:
Croat Crisis Pushes Bosnia Towards Endgame – Analysis

Written by: TransConflict
Bookmark and Share

The inability of Bosnia and Herzegovina’s political system to represent Croat interests will bring the stricken country to its knees – and provide useful cover for the Bosnian Serb leader’s plans.

By Matthew Parish

In November 2009 I predicted the independence of Republika Srpska. Since then, events have passed more quickly and have taken a more surprising turn than I had imagined. The catalyst for Bosnia’s final collapse was the victory of the Social Democrats, SDP, in the October 2010 general elections.

Over the course of 2011, an increasingly sorry narrative of irreversible political ruptures will permanently disfigure Bosnia’s political composition. It will be a dangerous year, in which political instability will compound the economic misery to which Bosnians are inured.

Bosnian Croat politics, previously muted, are now bringing the country to its knees. As in prior elections Bosnian Croats voted overwhelmingly in October 2010 for two nationalist parties, the Croatian Democratic union, HDZ, and its splinter sister party, HDZ-1990.

Nevertheless Bosnia’s political system has been incapable of representing Croat political preferences. The Croat member of the tripartite Bosnian Presidency, Zeljko Komsic, is a member of SDP, a party which purports to be multiethnic but in reality is overwhelmingly Bosniak.

Hardly any Croats voted for Komsic but he was elected nonetheless, due to Bosnia’s unusual electoral rules. While there is an ethnic quota for many elected officials, including the Presidency, the same quota does not apply to voters and any Bosnian citizen can vote for any candidate for the Presidency. Irrespective of who votes for them, one candidate from each ethnic group, who receives the largest number of votes, is elected.

Thus Komsic was elected to the Presidency on the votes of Bosniaks, who are perhaps four to five times as numerous as Croats, although the vast majority of Croats voted for other candidates. Bosniaks have obtained two members of the three-man Presidency, and the ethnic compact on which the Dayton Peace Accords were built was thereby undercut.
Croatia

Croatia

Now matters are getting worse. The SDP has managed to form a government in the Federation with marginal minority Croat parties, meaning that the two allied HDZ parties, which represent the vast majority of Croat political opinion, are frozen out of the entity’s government.

The new government will therefore reflect Bosniak interests at the expense of those of Croats. Croat politicians and the Croat public have concluded that the Federation cannot accommodate their political aspirations. Bosnian Croats also vote in Croatian elections, and the only incentive previously keeping Zagreb quiet in the face of Bosnian Croat demands for secession, or further devolution, was the lure of EU membership.

As that prospect looks more distant, the moderating influence of the EU accession process has evaporated and Bosnian Croats are unleashed to pursue their political ambitions.

HDZ and HDZ-1990 have a common immediate goal: creation of a third Entity, dominated by Croats. SDP coalitions with minority Croat parties at HDZ’s expense would thereby become a thing of the past. Revenge for the pretence that Komsic represents Croat interests would be sweet. After they get their entity, or if they cannot get it, the ultimate goal is the secession of “Herzeg-Bosna” and union with Croatia.

In this irredentist agenda the Bosnian Croats have found an unlikely ally in the shape of the the President of the Bosnian Serb entity, Republika Srpska. Milorad Dodik supports Croat aspirations for their own entity, because any programme that divides the Federation empowers him.

This explains Dodik’s recent rapprochement with Croatia’s President, Ivo Josipovic. Behind the expressions of mutual regret for wartime hostilities and public commitments to resolving environmental problems, their private agenda is more elementary. Dodik will support Bosnian Croat aspirations for detachment from Bosnia in exchange for Croatia’s acquiescence in the separation of Republika Srpska.

Thus Dodik stokes the collapse of the Federation, and relishes watching from the sidelines as Bosniaks and Croats lock in combat. This alleviates international pressure against his own secessionist project and provides him with breathing space to take a number of symbolic actions that strengthen Republika Srpska’s already advanced state of autonomy. In recent weeks, Dodik has signalled his intention to destroy the Indirect Taxation Authority, undermine the State Court and assume entity control over extradition policy – arguably a breach of the Bosnian constitution.

He has also declared that Bosnia’s High Representative, Valentin Inzko, has no authority over the Serb half of the country. Whereas Dodik’s attacks upon Bosnia’s foreign governors and the state would previously have been met with outrage, his current actions are barely a distraction from the Bosniak-Croat confrontation that threatens to fissure the Federation’s politics. There is no pressure upon him to agree to the formation of a state government for as long as the Bosniaks and Croats are at loggerheads.

The principal cause of the contemporary crisis has been an irreversible loss of interest in Bosnia by the international community. After the 1995 Dayton Peace Accords were signed the West embarked on an aggressive programme of state-building, creating institutions of central government for which there was no consensus amongst Bosnia’s three national groups.

Now Western attention has frayed, and those institutions have become a battleground amidst the ruins of which Bosniaks, Croats and Serbs fight for irreconcilable political aims.

The Dayton constitutional structure was never sustainable as a permanent political settlement because it was forced upon the antagonists using diplomatic and military threats. It was only a matter of time before this external pressure evaporated and the system blew apart.

The limit of the international community’s attention was approximately 10 years from the end of the war. Since then, the artificially constructed Bosnian state has become increasingly dysfunctional, and there is no reason why that trend should be reversed.

The sole hope for Bosnia’s continued territorial integrity was a strand of Bosniak political thinking embodied in Bakir Izetbegovic, the current Bosniak member of the country’s Presidency. Izetbegovic’s philosophy differs dramatically to that of his father, Alija, the wartime Bosniak President who advocated a unified state in which Islam would be the prevalent political influence.

Bakir’s view is that Bosniaks have tried to seek reconciliation with Serbs and Croats since the end of the war, embodied in a power-sharing central government, but the attempt has failed.

Bosniaks therefore would do better to focus on wealth creation and consolidating their political authority in areas of outright Bosniak control. Business interests should trump intractable political battles. The Serbs and Croats should be left to go their own ways.

Their parts of the country will inevitably remain poorhouses because the Bosniaks possess the affluent and cosmopolitan capital, Sarajevo, and the country’s principal industrial centres of Tuzla and Zenica. Serbs and Croats present no economic threat to an autonomous Bosniak territory, which will do better unconstrained by the obligation to seek impossible political compromises.

But this vision, which was the source of reconciliation last year between Izetbegovic’s Party of Democratic Action, SDA, and Dodik’s Independent Social Democrats, SNSD, has been eclipsed by the new Bosniak politics of SDP and its leader, Zlatko Lagumdzija.

Under the pretext of pushing for a unified multi-ethnic Bosnia, SDP has created political confrontations that it cannot win without the strong support of the international community. Croats and Serbs will unilaterally withdraw from state and Federation institutions dominated by SDP and its faux pretence of multi-ethnicity.

Although SDP has managed to create an artificial coalition in the Federation with fringe Croatian parties, the arithmetic of the state parliament will not allow it to do the same thing there without the support of some or all of SNSD, HDZ and HDZ-1990. Bosnian Serb politics are sufficiently united to ensure that it would be political suicide for any minority Serb party to form a pact with SDP.

In the meantime, Inzko is intent on withdrawing this August. The plan apparently conceived in the hallways of Brussels is to have him semi-retire to Vienna. There he will formally remain High Representative, with the so-called “Bonn powers” that allow him to impose and dismiss officials, but without continuing to swim daily with the sharks in the politically toxic waters of Sarajevo. This non-resident High Representative will be taken even less seriously than he is now.

The EU successor mission, in theory devoted to Bosnia’s non-existent process of EU accession, will watch helplessly as Dodik’s withdrawal from the state becomes ever more irreversible and as Croats and Bosniaks hurl insults at one-another over the de facto collapse of Federation institutions.

Neither Croats nor Serbs will issue declarations of independence this year; they will not need to. An aggressive agenda of publicly repudiating the Dayton political structures will keep them popular with their electorates, deflecting attention from Bosnia’s deepening economic malaise. The country may remain in a theoretical legal union for some years to come, but the last vestiges of multi-ethnic political cooperation ceased some months ago and will not be revived.

Should the centrist government in Belgrade fall over the next 12 months, Dodik may become emboldened in his centrifugal strides away from Sarajevo, knowing that a less compromising government in Belgrade, led by the nationalist Tomislav Nikolic, will not be inclined to oppose him.

Perhaps the most important klix question is whether Bosniaks will take up arms to prevent the disintegration of their country. Widespread violence seems unlikely. The three different peoples of Bosnia have become used to living apart in the 15 years since the war ended.

They have no incentives to murder their neighbours, as they once did, because they are no longer mixed together; the war divided the country into mono-ethnic Bantustans and despite all the international community’s efforts, that has not been significantly reversed. For most Bosniaks, Republika Srpska is to them much as is Kosovo to the Serbs: a land that invokes raw emotional responses of resentment, imagined as occupied by a hostile alien people.

But, ultimately, it is a place they never visit, and the increasing political autonomy of Serb and Croat parts of Bosnia makes no practical difference to them.

Just as the Serbs view Kosovo, Bosniaks will remain perennially bitter and hostile to those associated with what they have lost; but as with the Serbs over Kosovo, they will not fight. Whatever political developments unfold in the coming months and years, the country is already divided and the status quo is not threatened.

This cautious optimism has two caveats, Mostar and Brcko. The divided towns were thorns in the peace negotiations at Washington in 1994 and at Dayton in 1995 and remain problematic to this day. Mostar, the Bosnian Croats’ capital, permits no easy division: the tourist attractions and infrastructure links are in Bosniak east Mostar, while the commerce and industry is in the Croat west.

An uneasy truce is observed along an unreconstructed front line. The international community has overlooked the real possibility of a conflagration in Mostar erupting at any time. Brcko also remains problematic because under US tutelage Bosniak refugees returned to the town in significant numbers; yet that town centre must now form the land bridge between the two parts of Republika Srpska, if Dodik is to achieve his goal.

While Brcko has fewer guns than Mostar, there is a real risk of ethnic confrontation there if the transition to Republika Srpska domination of the town is not managed smoothly.

As the Peace Implementation Council prepares finally to bring the shutters down on OHR Brcko, just six months into the new Brcko Supervisor’s mandate, this is a ball that the US government, Brcko’s traditional guardians, seems destined to fumble.

The future of Bosnia without heavy international oversight is inevitable disintegration. The international community should now be focused upon managing the side-effects of this ugly process rather than striving to keep alive a discredited vision.

http://www.eurasiareview.com/croat-cris ... -23032011/
ja, ja, pozvao je parrish medj. zajednicu da kontroliše bošnjake da lijepo predaju brčko mirno i da se lijepo mirno razidju, jer "bošnjaci se neće boriti njima je rs ko kosovo" - nemoj slučajno da bi ko šta učinio, jer dodik je jak ko beton :lol: :lol: :lol: :lol: :lol:

al su ovi srbi jedna velika bijeda, spali na to da preko šestorazrednog činovnika ubjedjuju druge "da će sve proći mirno" :lol:
metju, metju (ili metji metji) pa može to i bolje...
User avatar
heckler
Posts: 3763
Joined: 24/01/2010 03:14

#5580 Re: Politicko desavanje u BiH (all inklusive)

Post by heckler »

Izbrisase mi picke komentar u roku od sat vremena od tamo :lol: :lol: :lol:
luckypot
Posts: 2195
Joined: 04/09/2010 23:19

#5581 Re: Politicko desavanje u BiH (all inklusive)

Post by luckypot »

heckler wrote:Izbrisase mi picke komentar u roku od sat vremena od tamo :lol: :lol: :lol:
ko kad se nisi htjeo mirno razići...
User avatar
Bosnolog
Posts: 8060
Joined: 07/09/2009 00:23
Location: Pod Suncem i Zvijezdama

#5582 Re: Politicko desavanje u BiH (all inklusive)

Post by Bosnolog »

heckler wrote:Evo konacno se oglasio i Dodin potparol Parish sa listom mokrih snova i kako mali Matthew zamislja raspad Bosne.

Uglavnom se svodi na to da srpski i hrvatski separatisti urade sta je njima drago a Bosnjaci to aminuju mirno i porvh svega toga jos poklone Brcko kao simbol svog merhameta :lol: :lol:
Croat Crisis Pushes Bosnia Towards Endgame – Analysis

Written by: TransConflict
Bookmark and Share

The inability of Bosnia and Herzegovina’s political system to represent Croat interests will bring the stricken country to its knees – and provide useful cover for the Bosnian Serb leader’s plans.

By Matthew Parish

In November 2009 I predicted the independence of Republika Srpska. Since then, events have passed more quickly and have taken a more surprising turn than I had imagined. The catalyst for Bosnia’s final collapse was the victory of the Social Democrats, SDP, in the October 2010 general elections.

Over the course of 2011, an increasingly sorry narrative of irreversible political ruptures will permanently disfigure Bosnia’s political composition. It will be a dangerous year, in which political instability will compound the economic misery to which Bosnians are inured.

Bosnian Croat politics, previously muted, are now bringing the country to its knees. As in prior elections Bosnian Croats voted overwhelmingly in October 2010 for two nationalist parties, the Croatian Democratic union, HDZ, and its splinter sister party, HDZ-1990.

Nevertheless Bosnia’s political system has been incapable of representing Croat political preferences. The Croat member of the tripartite Bosnian Presidency, Zeljko Komsic, is a member of SDP, a party which purports to be multiethnic but in reality is overwhelmingly Bosniak.

Hardly any Croats voted for Komsic but he was elected nonetheless, due to Bosnia’s unusual electoral rules. While there is an ethnic quota for many elected officials, including the Presidency, the same quota does not apply to voters and any Bosnian citizen can vote for any candidate for the Presidency. Irrespective of who votes for them, one candidate from each ethnic group, who receives the largest number of votes, is elected.

Thus Komsic was elected to the Presidency on the votes of Bosniaks, who are perhaps four to five times as numerous as Croats, although the vast majority of Croats voted for other candidates. Bosniaks have obtained two members of the three-man Presidency, and the ethnic compact on which the Dayton Peace Accords were built was thereby undercut.
Croatia

Croatia

Now matters are getting worse. The SDP has managed to form a government in the Federation with marginal minority Croat parties, meaning that the two allied HDZ parties, which represent the vast majority of Croat political opinion, are frozen out of the entity’s government.

The new government will therefore reflect Bosniak interests at the expense of those of Croats. Croat politicians and the Croat public have concluded that the Federation cannot accommodate their political aspirations. Bosnian Croats also vote in Croatian elections, and the only incentive previously keeping Zagreb quiet in the face of Bosnian Croat demands for secession, or further devolution, was the lure of EU membership.

As that prospect looks more distant, the moderating influence of the EU accession process has evaporated and Bosnian Croats are unleashed to pursue their political ambitions.

HDZ and HDZ-1990 have a common immediate goal: creation of a third Entity, dominated by Croats. SDP coalitions with minority Croat parties at HDZ’s expense would thereby become a thing of the past. Revenge for the pretence that Komsic represents Croat interests would be sweet. After they get their entity, or if they cannot get it, the ultimate goal is the secession of “Herzeg-Bosna” and union with Croatia.

In this irredentist agenda the Bosnian Croats have found an unlikely ally in the shape of the the President of the Bosnian Serb entity, Republika Srpska. Milorad Dodik supports Croat aspirations for their own entity, because any programme that divides the Federation empowers him.

This explains Dodik’s recent rapprochement with Croatia’s President, Ivo Josipovic. Behind the expressions of mutual regret for wartime hostilities and public commitments to resolving environmental problems, their private agenda is more elementary. Dodik will support Bosnian Croat aspirations for detachment from Bosnia in exchange for Croatia’s acquiescence in the separation of Republika Srpska.

Thus Dodik stokes the collapse of the Federation, and relishes watching from the sidelines as Bosniaks and Croats lock in combat. This alleviates international pressure against his own secessionist project and provides him with breathing space to take a number of symbolic actions that strengthen Republika Srpska’s already advanced state of autonomy. In recent weeks, Dodik has signalled his intention to destroy the Indirect Taxation Authority, undermine the State Court and assume entity control over extradition policy – arguably a breach of the Bosnian constitution.

He has also declared that Bosnia’s High Representative, Valentin Inzko, has no authority over the Serb half of the country. Whereas Dodik’s attacks upon Bosnia’s foreign governors and the state would previously have been met with outrage, his current actions are barely a distraction from the Bosniak-Croat confrontation that threatens to fissure the Federation’s politics. There is no pressure upon him to agree to the formation of a state government for as long as the Bosniaks and Croats are at loggerheads.

The principal cause of the contemporary crisis has been an irreversible loss of interest in Bosnia by the international community. After the 1995 Dayton Peace Accords were signed the West embarked on an aggressive programme of state-building, creating institutions of central government for which there was no consensus amongst Bosnia’s three national groups.

Now Western attention has frayed, and those institutions have become a battleground amidst the ruins of which Bosniaks, Croats and Serbs fight for irreconcilable political aims.

The Dayton constitutional structure was never sustainable as a permanent political settlement because it was forced upon the antagonists using diplomatic and military threats. It was only a matter of time before this external pressure evaporated and the system blew apart.

The limit of the international community’s attention was approximately 10 years from the end of the war. Since then, the artificially constructed Bosnian state has become increasingly dysfunctional, and there is no reason why that trend should be reversed.

The sole hope for Bosnia’s continued territorial integrity was a strand of Bosniak political thinking embodied in Bakir Izetbegovic, the current Bosniak member of the country’s Presidency. Izetbegovic’s philosophy differs dramatically to that of his father, Alija, the wartime Bosniak President who advocated a unified state in which Islam would be the prevalent political influence.

Bakir’s view is that Bosniaks have tried to seek reconciliation with Serbs and Croats since the end of the war, embodied in a power-sharing central government, but the attempt has failed.

Bosniaks therefore would do better to focus on wealth creation and consolidating their political authority in areas of outright Bosniak control. Business interests should trump intractable political battles. The Serbs and Croats should be left to go their own ways.

Their parts of the country will inevitably remain poorhouses because the Bosniaks possess the affluent and cosmopolitan capital, Sarajevo, and the country’s principal industrial centres of Tuzla and Zenica. Serbs and Croats present no economic threat to an autonomous Bosniak territory, which will do better unconstrained by the obligation to seek impossible political compromises.

But this vision, which was the source of reconciliation last year between Izetbegovic’s Party of Democratic Action, SDA, and Dodik’s Independent Social Democrats, SNSD, has been eclipsed by the new Bosniak politics of SDP and its leader, Zlatko Lagumdzija.

Under the pretext of pushing for a unified multi-ethnic Bosnia, SDP has created political confrontations that it cannot win without the strong support of the international community. Croats and Serbs will unilaterally withdraw from state and Federation institutions dominated by SDP and its faux pretence of multi-ethnicity.

Although SDP has managed to create an artificial coalition in the Federation with fringe Croatian parties, the arithmetic of the state parliament will not allow it to do the same thing there without the support of some or all of SNSD, HDZ and HDZ-1990. Bosnian Serb politics are sufficiently united to ensure that it would be political suicide for any minority Serb party to form a pact with SDP.

In the meantime, Inzko is intent on withdrawing this August. The plan apparently conceived in the hallways of Brussels is to have him semi-retire to Vienna. There he will formally remain High Representative, with the so-called “Bonn powers” that allow him to impose and dismiss officials, but without continuing to swim daily with the sharks in the politically toxic waters of Sarajevo. This non-resident High Representative will be taken even less seriously than he is now.

The EU successor mission, in theory devoted to Bosnia’s non-existent process of EU accession, will watch helplessly as Dodik’s withdrawal from the state becomes ever more irreversible and as Croats and Bosniaks hurl insults at one-another over the de facto collapse of Federation institutions.

Neither Croats nor Serbs will issue declarations of independence this year; they will not need to. An aggressive agenda of publicly repudiating the Dayton political structures will keep them popular with their electorates, deflecting attention from Bosnia’s deepening economic malaise. The country may remain in a theoretical legal union for some years to come, but the last vestiges of multi-ethnic political cooperation ceased some months ago and will not be revived.

Should the centrist government in Belgrade fall over the next 12 months, Dodik may become emboldened in his centrifugal strides away from Sarajevo, knowing that a less compromising government in Belgrade, led by the nationalist Tomislav Nikolic, will not be inclined to oppose him.

Perhaps the most important klix question is whether Bosniaks will take up arms to prevent the disintegration of their country. Widespread violence seems unlikely. The three different peoples of Bosnia have become used to living apart in the 15 years since the war ended.

They have no incentives to murder their neighbours, as they once did, because they are no longer mixed together; the war divided the country into mono-ethnic Bantustans and despite all the international community’s efforts, that has not been significantly reversed. For most Bosniaks, Republika Srpska is to them much as is Kosovo to the Serbs: a land that invokes raw emotional responses of resentment, imagined as occupied by a hostile alien people.

But, ultimately, it is a place they never visit, and the increasing political autonomy of Serb and Croat parts of Bosnia makes no practical difference to them.

Just as the Serbs view Kosovo, Bosniaks will remain perennially bitter and hostile to those associated with what they have lost; but as with the Serbs over Kosovo, they will not fight. Whatever political developments unfold in the coming months and years, the country is already divided and the status quo is not threatened.

This cautious optimism has two caveats, Mostar and Brcko. The divided towns were thorns in the peace negotiations at Washington in 1994 and at Dayton in 1995 and remain problematic to this day. Mostar, the Bosnian Croats’ capital, permits no easy division: the tourist attractions and infrastructure links are in Bosniak east Mostar, while the commerce and industry is in the Croat west.

An uneasy truce is observed along an unreconstructed front line. The international community has overlooked the real possibility of a conflagration in Mostar erupting at any time. Brcko also remains problematic because under US tutelage Bosniak refugees returned to the town in significant numbers; yet that town centre must now form the land bridge between the two parts of Republika Srpska, if Dodik is to achieve his goal.

While Brcko has fewer guns than Mostar, there is a real risk of ethnic confrontation there if the transition to Republika Srpska domination of the town is not managed smoothly.

As the Peace Implementation Council prepares finally to bring the shutters down on OHR Brcko, just six months into the new Brcko Supervisor’s mandate, this is a ball that the US government, Brcko’s traditional guardians, seems destined to fumble.

The future of Bosnia without heavy international oversight is inevitable disintegration. The international community should now be focused upon managing the side-effects of this ugly process rather than striving to keep alive a discredited vision.

http://www.eurasiareview.com/croat-cris ... -23032011/

Kakvi su ovo mokri naruceni snovi onih koji sanjaju realizaciju Karadordeva mirnim putem :lol: :lol: :lol: :lol:

Na sto su spale velikosrpske i krade-ze kukavice i bijednici da im propale diplomate budu trubaduri njihovih utopistickih snova pisuci narucene zelje koje nisu mogli ostvariti 1992-95 kada smo bili deset puta slabiji a oni deset puta jaci, sada ocekuju da ce BH rodljubi sve to mirno nadgledati i glavom klimati kako im nestaje drzava a oni postaju palestinsko getoizirani indijanci ..:mrgreen:

Ovo je samo znak da vrijeme radi protiv sanjara Karadzordeva,zato su krenuli na sve ili nista u svojim frustriranim snovima i fantazijama,ali ih yebe ono sto ce da se izrodi kao odgovor cime ce biti samo ubrzan njihov san preseljenja u sanjane slugarske matice o kojima sanjaju i za koje rade sve ove godine,.....

Treba imati razreden plan odgovora preko kordinacionih stabova odbrane BiH te prelaska namjenske proizodnje u ratnim uslovima rada,izmjestanja dijela pogonskih fabrika za proizvodnju municije u ratnim uslovima kao sto su podzemna skladista za proizvodnju i skladistenje.Razraditi detaljno plan zasjeda,upada i presjecanja koridora i komunikacija te zauzimanja glavnih tacaka,i kontrolnih dominantih kota i geografskih pozicija.Te dedaljne planove vodenja gerilskog rata zasto se Bosna ubila kao ni jedna zemlja u regiji gdj je Tito sa partizanima prezivio i vodio sve vaznije bitke i ofanzive jer je posumljena,brdovita,puna kanjona,uvala a koju je nemoguce vojno pokoriti i slomiti,Takode treba imati planove diverzija i zarusavanja mostova,tunela i komunikacija prema Srbiji...Ovo treba imati planirano i spremno te aktivirati ukoliko Covic i Dodik krenu na jednostrano rusenje Deytona a sto rade u kordinaciji sa Dodikom,odnosno Tadicem i Josipovicem,..... ;-)

Dalji slijed dogadaja nije tesko predvidjeti ukoliko dode do oruzanih sukoba,Predvidjeti je prvo sukobe u Srednjoj Bosni,Mostaru,Stocu a potom Brcko te istocnoj Bosni uz cijepanje genocidne Sumske u nekoliko nepovezanih enklava,......... ;-)

Zlatko Lagundzija treba javno iznijeti svima u slucaju svakok jednostranog rusenje Daytnskog sporazuma vracamo se na ustav RBiH formiranjem vlade nacionalnog jedinstva i spasa u kojoj bi bile ukljucene sve probosanske stranke i snage uz jasnu poruku da ce se branit ustavnopravni poredak i cjelovitost BiH svim raspolozivim sredstvima ukljucujuci i oruzje koje je prvo sto svako ko cijeni svoju glavu i svoju familiju kao i imetak koji bi njime zastitio treba obavezno imati u kuci,prije svega kao clan lovackog drustva ili zasteknu na sigurnom http://www.google.com/images?q=sniper+r ... 20&bih=940 ,...... ;-)

Stoga do daljnjeg i zauvijek Deytonizam jer je napravljen da dugorocno razvlaci pamet BH dusmanima sve dok se "jeBo ne peRasto" :mrgreen: :thumbup:
Last edited by Bosnolog on 25/03/2011 03:23, edited 1 time in total.
Haettenschweiler
Posts: 635
Joined: 15/03/2010 18:29

#5583 Re: Politicko desavanje u BiH (all inklusive)

Post by Haettenschweiler »

pa kako vazda dupli u pm?
Last edited by Haettenschweiler on 24/03/2011 07:53, edited 1 time in total.
Haettenschweiler
Posts: 635
Joined: 15/03/2010 18:29

#5584 Re: Politicko desavanje u BiH (all inklusive)

Post by Haettenschweiler »


ja, ja, pozvao je parrish medj. zajednicu da kontroliše bošnjake da lijepo predaju brčko mirno i da se lijepo mirno razidju, jer "bošnjaci se neće boriti njima je rs ko kosovo" - nemoj slučajno da bi ko šta učinio, jer dodik je jak ko beton :lol: :lol: :lol: :lol: :lol:

al su ovi srbi jedna velika bijeda, spali na to da preko šestorazrednog činovnika ubjedjuju druge "da će sve proći mirno" :lol:
metju, metju (ili metji metji) pa može to i bolje...
A zna li ko što se Montgomery ne javlja? Jel moguće da mu Duduk nije uplatio zadnju ratu?
Hebi ga valja to sve poplaćati te Parisha pa Lajčaka pa Kissingera pa...
User avatar
mO k3
Posts: 34082
Joined: 23/09/2009 14:16
Location: https://youtu.be/xk7QKTXQGbg

#5585 Re: Politicko desavanje u BiH (all inklusive)

Post by mO k3 »

heckler wrote:Izbrisase mi picke komentar u roku od sat vremena od tamo :lol: :lol: :lol:
majorizacija???
User avatar
PipiDugaDevetka
Posts: 19071
Joined: 25/12/2003 00:00
Location: Živim u nadi RBiH, druge adrese nemam. Uostalom, mislim da genocidne Kartagene treba demontirati.

#5586 Re: Politicko desavanje u BiH (all inklusive)

Post by PipiDugaDevetka »

Google Translate wrote:Hrvat kriza gura Bosna Prema Endgame - Analiza

Napisao: TransConflict
Označite i Dionički

Nemogućnost Bosne i Hercegovine politički sustav da predstavljaju interese Hrvata će donijeti obolio zemlja na koljena - i daju korisne pokriće za vođu bosanskih Srba planove.

By Matthew Župa

U studenom 2009 sam predvidio neovisnost Republike Srpske. Od tada, događaji su prošli puno brže i imaju uzeti više iznenađuje skrenuti nego što sam zamišljao. Katalizator za Bosnu konačnog raspada je pobjeda socijaldemokrata, SDP-a, u listopada 2010 općim izborima.

Tijekom 2011, sve žao narativni od neprolaznih političke ruptura će trajno izobličiti Bosne političkih sastav. To će biti opasna godina, u kojoj politička nestabilnost će spoj ekonomske bijede u kojoj su Bošnjaci inured.

Bosanskih Hrvata politika, ranije isključen, sada su donijeti zemlja na koljena. Kao što je u prethodnim izborima bosanski Hrvati glasovali velikom većinom u listopadu 2010 za dvije nacionalističke stranke, Hrvatska demokratska zajednica, HDZ, i njegova sestra cijepati stranke, HDZ-1990.

Ipak Bosne politički je sustav u stanju predstavljaju hrvatske političke preferencije. Hrvatskog člana tročlanog Predsjedništva bosanskog, Željko Komšić, član je SDP, stranka koja tvrdi da se multietničke, ali u stvarnosti je većinom Bošnjaka.

Teško da bilo kakve Hrvati glasovali za Komšića, ali on je izabran ipak, zbog Bosne neobično izbornih pravila. Iako postoji etničke kvote za mnoge izabranih dužnosnika, uključujući i Predsjedništvo, istu kvotu se ne primjenjuje na birače i svaka bosanski građanin može glasovati za bilo koji kandidat za predsjednika. Bez obzira na to tko glasa za njih, jednog kandidata iz svake etničke skupine, koji je dobio najveći broj glasova, izabran je.

Tako je Komšić izabran je Predsjedništvo na glasove Bošnjaka, koji su možda četiri do pet puta mnogo kao Hrvati, iako je velika većina Hrvata glasovali za druge kandidate. Bošnjaci su dobili dva člana Predsjedništva tri čovjeka, i etnički kompaktne na kojem Daytonskog mirovnog sporazuma su ugrađeni na taj način je podrezati.
Hrvatska

Hrvatska

Sada su pitanja pogoršava. SDP je uspio formirati vladu u Federaciji sa marginalnim strankama manjina Hrvata, što znači da su dvije srodne stranke HDZ-a, koji predstavljaju veliku većinu hrvatskog političkog mišljenja su zamrznuti od entitetskih vlasti.

Nova vlada stoga će odražavati interese Bošnjaka na štetu onih Hrvata. Hrvatski političari i hrvatska javnost su zaključili da u Federaciji ne mogu smjestiti svoje političke težnje. Bosanskih Hrvata i glasovati na hrvatskim izborima, a samo poticaj prethodno imajući u Zagrebu mirno u lice bosanskih Hrvata zahtjeve za secesijom, ili devolucija dalje, bio je mamac članstva u EU.

Kao da je perspektiva izgleda više udaljenih, ublažavajući utjecaj procesa pristupanja EU je isparila i bosanski Hrvati su Unleashed da slijede svoje političke ambicije.

HDZ-a i HDZ-1990 imaju zajednički neposredno cilj: stvaranje trećeg entiteta, dominiraju Hrvati. SDP koalicije s manjinskim hrvatskih stranaka na HDZ-ov račun tako će postati stvar prošlosti. Osveta za izgovorom da zastupa hrvatske interese Komšić bi bilo slatko. Nakon što su dobili svoj entitet, ili ako oni ne mogu ga dobiti, krajnji cilj je secesiju "Herceg-Bosne", i sjedinjenje s Hrvatska.

U ovom irredentist dnevnog reda bosanskih Hrvata su pronašli vjerojatno saveznika u obliku predsjednika entiteta bosanskih Srba, Republiku Srpsku. Milorad Dodik podržava hrvatske težnje za vlastiti entitet, jer svaki program koji dijeli Federaciji ga osnažuje.

To objašnjava Dodik nedavne približavanja Hrvatska predsjednik, Ivo Josipović. Iza izraza uzajamnog žaljenje zbog ratnih neprijateljstava i javne obveze u rješavanju problema zaštite okoliša, njihov privatni dnevni red je više osnovnih. Dodik će podržati težnje bosanskih Hrvata za odvajanje od BiH u zamjenu za pristanak Hrvatska je u odvajanje Republike Srpske.

Tako Dodik Stokes kolapsa Federacije, i uživa gledajući iz prikrajka kao Bošnjaci i Hrvati zaključati u borbi. To umanjuje pritisak međunarodne zajednice protiv vlastite secesionistički projekt te mu daje prostor za disanje da se broj simboličke akcije koje jačaju Republike Srpske već napredno stanje autonomije. U posljednjih nekoliko tjedana, Dodik je signalizirao svoju namjeru da uništi Uprava za indirektno oporezivanje, potkopati državni sud i preuzeti kontrolu nad subjekt izručenje politike - nedvojbeno kršenje bosanskog ustava.

On je također izjavio da BiH Visoki predstavnik, Valentin Inzko, nema ovlasti nad srpskim polovici zemlje. Dok Dodik napada na BiH strani guverneri i država prethodno bio bi se sastao s ogorčenje, njegova sadašnja djela su jedva distrakcija iz bošnjačko-hrvatski sukob koji prijeti da fisure Federacije politike. Nema pritisak na njega da pristane na formiranje državne vlasti onoliko dugo koliko Hrvati i Bošnjaci su u zavadi.

Glavni uzrok suvremene krize je nepovratni gubitak interesa u Bosni od strane međunarodne zajednice. Nakon što je 1995 Daytonskog mirovnog sporazuma Zapad krenuo u agresivni program izgradnje države, stvaranje institucija središnje države za koje ne postoji konsenzus među Bosne tri nacionalne skupine.

Sada Zapadna pozornost je pohaban, i tih institucija postali su bojno polje usred ruševina koje Bošnjaci, Hrvati i Srbi se bore za nepomirljivim političkim ciljevima.

Daytonski ustavne strukture nikada nije bio održiv kao stalno političkog rješenja, jer je bio prisiljen na antagonisti koristeći diplomatske i vojne prijetnje. Bilo je samo pitanje vremena prije nego što ovaj vanjski pritisak isparila i sustava raznio apart.

Ograničenje međunarodne zajednice pozornosti bila je oko 10 godina od završetka rata. Od tada, umjetno izgrađene bosanske države sve više disfunkcionalni, i nema razloga da se trend trebao biti obrnut.

Jedina nada za BiH i dalje je teritorijalni integritet vlasi bošnjačkog političkog mišljenja sadržane u Bakir Izetbegović, sadašnji bošnjački član Predsjedništva zemlje. Izetbegović je filozofija razlikuje dramatično da njegova oca, Alije, ratnog bošnjačkog predsjednika koji su zagovarali jedinstvenu državu u kojoj bi se islam prevladavajući politički utjecaj.

Bakir stajalište je da su Bošnjaci pokušali tražiti pomirenje sa Srbima i Hrvatima od kraja rata, utjelovljenog u podjeli vlasti centralne vlade, ali pokušaj nije uspio.

Bošnjaci bi, dakle, bolje da se usredotočite na stvaranje bogatstva i konsolidiranje njihove političke vlasti u oblasti bošnjačke izravnu kontrolu. Poslovni interesi trebali adut uhvatljivi političke bitke. Srbi i Hrvati treba pustiti da idu svojim putovima.

Njihova dijelovima zemlje neizbježno će ostati poorhouses jer Bošnjaci posjeduju bogat i kozmopolitskom kapitala, Sarajevo, i zemlje je glavni industrijski centri u Tuzli i Zenici. Srbi i Hrvati ne predstavljaju opasnost za ekonomski autonomne bošnjačkih teritorija, koji će bolje raditi slobodan od obveze da traži nemoguće političkim kompromisima.

Ali tu viziju, koja je bila izvor pomirenja prošle godine između Izetbegovića Stranka demokratske akcije, SDA i Dodikova neovisnih socijaldemokrata, SNSD, je potisnuta od strane nove bošnjačke politike SDP-a i njegovih čelnika, Zlatko Lagumdžija.

Pod izgovorom da pritom za jedinstvene multietničke BiH, SDP je stvorio političke konfrontacije da ne može pobijediti bez snažnu potporu međunarodne zajednice. Hrvati i Srbi će jednostrano povući iz državnih i federalnih institucija dominira SDP i njegov promašaj izlikom multietničnosti.

Iako je SDP uspio stvoriti umjetnu koaliciji u Federaciji BiH s resama hrvatskih stranaka, aritmetika državnom parlamentu neće dopustiti to učiniti istu stvar postoji, bez podrške neke ili sve od SNSD, HDZ-a i HDZ-1990. Bosanskih Srba politici su dovoljno ujedinjeni kako bi se osiguralo da bi bilo političko samoubojstvo za bilo koju stranku manjinskih Srba u obliku pakt s SDP-om.

U međuvremenu, Inzko je o namjeri povlačenja ovog kolovoza. Plan očito koncipiran u hodnicima Bruxellesa je da su ga polu-mirovinu, u Beč. Tamo je formalno će ostati visoki predstavnik, s takozvanim "Bonske ovlasti" koje mu omogućuju da se nametne i otpuštanje dužnosnika, ali bez i dalje plivati ​​s morskim psima svakodnevno u politički toksičnih voda u Sarajevu. Ovaj nerezidenta Visoki predstavnik će se uzeti čak i manje ozbiljno nego što je sada.

Misije EU nasljednik, u teoriji posvećen BiH nepostojećim procesu pristupanja EU, neće gledati bespomoćno kao Dodikov povlačenje iz države postaje sve nepovratni i kao Hrvata i Bošnjaka skresati uvrede na jednu drugu preko de facto raspada federalnih institucija .

Ni Hrvati ni Srbi će izdati deklaracije o nezavisnosti ove godine, oni neće trebati. Agresivan dnevni red javno negiranja Daytonskog političke strukture će ih zadržati popularan sa svojim biračka tijela, skretanje pažnje od Bosne produbljivanje gospodarske slabost. Zemlji može ostati u teorijskom pravnom unije za nekoliko godina će doći, ali posljednji tragove multi-etničke političke suradnje prestala prije par mjeseci i neće biti oživljen.

Ukoliko centra vlade u Beogradu pasti u narednih 12 mjeseci, Dodik može postati ohrabreni u centrifugalnom napredak daleko od Sarajeva, znajući da manje kompromisa vlade u Beogradu, pod vodstvom nacionalista Tomislava Nikolića, neće biti sklon da mu se protive.

Možda najvažniji preostali pitanje je da li će Bošnjaci uzeti oružje u ruke kako bi se spriječio raspad njihove zemlje. Rasprostranjena nasilje čini malo vjerojatno. Tri različita naroda Bosne postali su navikli živjeti osim u 15 godina otkako je rat završio.

Oni nemaju poticaja za ubojstvo svoje susjede, kao što su nekad učinio, jer se više ne miješati zajedno, rata podijeljena zemlja u mono-etničke Bantustans i unatoč svim naporima međunarodne zajednice, koja nije značajno smanjuje. Za većinu Bošnjaka u Republici Srpskoj je da ih mnogo kao što je Kosovo Srbima: zemlja koja priziva sirove emocionalne reakcije ljutnja, zamišljena kao zauzima neprijateljski stranac ljudi.

No, u konačnici, to je mjesto koje nikada ne posjete, te povećanje političke samostalnosti srpske i hrvatske dijelove BiH ne čini praktičnim razliku za njih.

Baš kao što su Srbi pogled Kosova, Bošnjaci će ostati vječno gorak i neprijateljski raspoloženi prema onima povezane s onim što su izgubili, ali kao i sa Srbima na Kosovu, neće se boriti. Bez obzira na politička kretanja razvijati u narednim mjesecima i godinama, zemlja je već podijeljena i status quo ne bude ugrožena.

Ovaj oprezni optimizam ima dva upozorenja, Mostar i Brčko. Podijeljeni gradovi su trnje u mirovnim pregovorima u Washingtonu u 1994 i 1995 godine u Daytonu i ostati problematično do današnjeg dana. Mostar, bosanski Hrvati kapitala, dozvole nije jednostavan podjele: turističke atrakcije i infrastrukture su linkovi u Bošnjaka istočnom Mostaru, a trgovine i industrije u Hrvat zapadu.

Uznemiren primirje je promatrana zajedno unreconstructed bojišnici. Međunarodna zajednica je previdjeti stvarne mogućnosti požar u Mostaru eruptiraju u bilo koje vrijeme. Brčko je također ostaje problematična, jer pod američkim tutorstvom bošnjačkih izbjeglica u grad se vraća u velikom broju, ali da centra grada sada treba oformiti kopneni most između dva dijela Republike Srpske, ako Dodik je postići svoj cilj.

Iako Brčko ima manje oružja od Mostara, tu je stvarni rizik od etničkih sukoba postoji ako prijelaza u Republici Srpskoj dominacije mjesto nije uspio glatko.

Kao što je Vijeće za provedbu mira priprema konačno donijeti kapci dolje na OHR-a Brčko, samo šest mjeseci u novi supervizor za Brčko mandat, ovaj je loptu da je američka vlada, Brčko je tradicionalna skrbnika, čini se suđeno da petljati.

Budućnost Bosne, bez teških međunarodnih nadzornih je neizbježan raspad. Međunarodna zajednica sada treba biti usmjerena na upravljanje nuspojave ovog ružnog procesa, nego nastoje zadržati živ diskreditirana viziju.
DEJTON, PA DOK SE BOJE NE RASTOPE!
User avatar
Bosnolog
Posts: 8060
Joined: 07/09/2009 00:23
Location: Pod Suncem i Zvijezdama

#5587 Re: Politicko desavanje u BiH (all inklusive)

Post by Bosnolog »

Hrvatske budalaštine oko BiH: Čović i Ljubić - dvojica avanturističkih zvekana iz Mostara
24. 03. 2011. • 08:10 S. B.

Image

Svađe između Jadranke Kosor i Ive Josipovića u posljednje su vrijeme toliko eskalirale da bi pomislio kako više nema ničega pod nebeskom kapom što bi njih dvoje dovelo za isti stol. Ipak ima, Bosna i Hercegovina.

Ondje su ovakve svađe uobičajene kao dan i noć i više ih nitko ne broji, ali sada se dogodilo nešto zbog čega se govori da ova zemlja nikada poslije rata nije bila u goroj situaciji. Dobro, nije prvi put da se potežu ovakve turobne i zloguke paralele, ali da je stanje ondje preko Une krajnje ozbiljno, ozbiljno je.

Postalo je to onog trenutka kada se relativni pobjednik parlamentarnih izbora, Lagumdžijin SDP, odlučio oglušiti o more molećivih apela, među ostalim i Josipovića i Kosorove, i formirati vlast u većem entitetu, Federaciji BiH, bez sudjelovanja dviju najvećih hrvatskih stranaka, HDZ-a i HDZ-a 1990. Da se razumijemo, nije to, ni najstrože uzevši, kršenje načela parlamentarne demokracije, jer ona se, poznato je, klanja božanstvu većine, a Lagumdžija tu većinu ima. Točka. Ali ima itekako i dvojbi da li je time poštovan duh Federacije, jer ako je ona Washingtonskim sporazumom zamišljena, pa Daytonskim potvrđena, kao dvoetnički, bošnjačko-hrvatski entitet, je li išta pod Bogom, Alahom, od toga ostalo?!

Hrvatima su Bošnjaci najprije izabrali za člana Predsjedništva BiH Željka Komšića, a sada i praktički cijelu izvršno-zakonodavnu vlast Federacije, što znači da je manji, hrvatski narod sasvim amputiran iz vrhova vlasti, i sada na nižim razinama priprema otpor "državnom udaru" koji može dovesti do tko zna čega. Zato je dobro da se toga prihvatio Ustavni sud Federacije, što je posljednje zrno nade da će u ovaj kotrljajući kaos biti vraćeno malo pravnog reda, iako i sami izravni akteri u to malo vjeruju. Predsjednici dva tamošnja HDZ-a, Dragan Čović i Božo Ljubić, smjesta su dojurili u Zagreb na noge Kosovoj i Josipoviću po podršku i očito je dobili, iako nikakvih izjava o tome nije bilo, što nimalo ne čudi.

Problem je u tome što se radi o pravno-političkoj kaljuži u koju je lako upasti, ali iz nje jednostavnog izlaska naprosto nema. S jedne strane, Lagumdžija je bjelodano napravio nešto što se suptilnošću može usporediti s tehnikama koje koriste drvosječe kada obaraju stoljetna stabla, konačno, od njega se morao ograditi i dosad najvjerniji saveznik Zoran Milanović. S druge strane, kada sam vidio Ljubića, a posebno Čovića, kako izlaze od Kosorove i Josipovića iz Banskih dvora, na pameti mi je živo bilo samo jedno. A zašto tu nisi došao, majke ti, prije nego što si odlučio trkeljati o Mostaru kao "hrvatskom stolnom gradu" i, naročito, prije nego što si odlučio otvarati nogometne turnire nježno posvećene ratnom zločincu Dariju Kordiću?!

Ovako je ispalo da se hrvatski predsjednik i premijerka, posvađani oko ne znam čega više ne, mogu složiti i ujediniti jedino u budalaštini da podrže ovu dvojicu avanturističkih zvekana iz Mostara. Dobro, nisu se mogli sasvim izvući iz ove priče nakon što su se nedavno pojavili sa zajedničkom inicijativom oko BiH, koja je bila opravdana jer je u žarište stavila položaj tamošnjih Hrvata koji je zbilja dramatično pogoršan. Ali, hej, zašto onda nisu primili nekakvu, bilo kakvu delegaciju bosanskohercegovačkih Hrvata, u kojoj bi bilo mjesta za svakoga osim za ovu dvojicu mufljuza, posebno onog drugog?! Pa njima, čovječe, na duši leže cijeli sepeti krivnje za sadašnje stanje u BiH, i ono bi zahvaljujući toj dvojici bilo prejadno i da Lagumdžija sada nije napravio što je napravio.

Ali, eto, Josipović i Kosorova ponudili su se ovoj dvojici štetočina na ispomoć, pa se sarajevski profesor Zdravko Grebo neki dan na ovome portalu s pravom istresao na njih da ne bi imali ništa protiv raspada BiH, iako to, objektivno govoreći, nije točno. No zato je točno, čime se samo produbljuje spomenuta budalaština, da će Čović i Ljubić sada sigurno iskoristiti podršku Zagreba da kao jedinog krivca za ovaj državni infarkt u BiH okrive Lagumdžiju i njegovu stranku. A to naprosto nije istina. Više sam puta vrlo kritično pisao o Socijaldemokratskoj partiji BiH. Ako se ne varam, prvi sam čak usporedio politiku te stranke s Miloševićevom koncem osamdesetih, kada je ovaj pokušavao nametnuti ostatku Jugoslavije izborni ključ "jedan čovjek - jedan glas", što je bilo samo drugo ime za srbijansku majorizaciju ostalih naroda (toga su se onda uhvatili i koga sam htio i koga nisam htio u svome društvu).

Ali SDP BiH ne može se stavljati samo u taj okvir, a zaobići ostale. Prije svega, to je jedina velika stranka u BiH bez nacionalnog predznaka, pa ako uz to ide i dosta demagoškog šminkeraja koji skriva da je i ta stranka ipak dijelom nacionalno potkožena, ne možeš preko toga naprosto prijeći spužvom. Jer ta nadnacionalna vokacija SDP-a jedini je temelj na kojem se, ako ne danas, ono u budućnosti, može izvršiti rekomponiranje BiH u zdravu i funkcionirajuću državu. Drugo, Lagumdžijina stranka ponudila je dvama bosanskohercegovačkim HDZ-ovima platformu za ulazak u vlast kojom bi uz ostalo otpalo da ubuduće Bošnjaci mogu birati hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Ali Kosor-Jospiovićevi štićenici to su glatko odbili, jer im očito nije ni do kakvog dogovora, nego samo do toga da, pušući u istu secesionističku mješinu s Miloradom Dodikom, bojkotiraju sve što dolazi iz Sarajeva.

Treće, Bošnjaci koji su izglasali Hrvata Komšića za člana Predsjedništva BiH nisu nikakva partijska pješadija Lagumdžijonog SDP-a koja je po zadatku pregazila hrvatske birače, kako ih se predstavlja u hrvatskoj propagandi. Naprotiv, to je po produbljenim analizama (Ivan Lovrenović) najzreliji dio bošnjačkih birača, koji su vrlo kritični prema bošnjačkim strankama i traže neki drugi izbor. Našli su ga u Komšiću. Četvrto i završno, SDP je jedina velika stranka u sva tri naroda u BiH koja nikada nije koketirala s idejom referenduma o razdruživanju ove zemlje, što se naravno od nje i očekuje, ali je dragocjeno baš danas kada je ideja referenduma ponovno ušla široko u modu, uključujući i ovdje kod nas u Hrvatskoj.

Iskoristili su to neki mudroseri u ovdašnjim medijima da malo pričepe i neformalne vođe hrvatskih Facebook-demonstracija. Ako ste, vele, toliko za direktnu demokraciju, za referendum, zar vam nije jasno da bi stanovnici BiH danas na općem izjašnjavanju sigurno glasali za njen raspad. Nisu se momci tu snašli, petljali su malo ovako, malo onako, iako su stvari jasne kao dan. Nije referendum bogomdani izum demokracije da se može raspisivati o bilo čemu, štoviše on se izričito ne smije primjenjivati kada je riječ o elementarnim ljudskim pravima. Pa ne može se valjda glasanjem odlučivati o, recimo, tome tko od građana ima, a tko nema pravo na rad, pravo na zdravstvenu zaštitu, pravo na roditeljstvo, pravo na slobodu vjeroispovijesti... To su obavezne kategorije demokratskih ustava i njih nema pravo dovoditi u pitanje nitko, pa bio to i narod.

E, upravo tako je i s BiH. Kada je jedan hrvatski novinar ovih dana pitao profesora na Mostarskom sveučilištu Slavka Kukića da li je za referendum o opstanku BiH, ovaj mu je odbrusio - a zašto ga ne raspišete vi u Hrvatskoj, Bosna i Hercegovina je suverena država i to ne dolazi u obzir. Volio bih, jako bih volio, da te Kukićeve riječi dođu do ušiju Kosorove i Josipovića.

Marinko Čulić,
Tportal
Marinko,....
:thumbup:
User avatar
Gandalf
Posts: 11185
Joined: 02/06/2008 23:52
Location: ...........................

#5588 Re: Politicko desavanje u BiH (all inklusive)

Post by Gandalf »

Očekujem da povodom teksta Metjua Župe, saopćenje za svekoliko izmajorizirano pučanstvo izda i Ivo Josipović koji će izraziti duboku zabrinutost zbog novonastale situacije u BiH ali naravno i uputiti osobnu ispriku zbog dešavanja u Libiji, Japanu i Južnom Sudanu.
User avatar
Vitez Koja
Posts: 555
Joined: 21/10/2010 13:19

#5589 Re: Politicko desavanje u BiH (all inklusive)

Post by Vitez Koja »

Gandalf wrote:Očekujem da povodom teksta Metjua Župe, saopćenje za svekoliko izmajorizirano pučanstvo izda i Ivo Josipović koji će izraziti duboku zabrinutost zbog novonastale situacije u BiH ali naravno i uputiti osobnu ispriku zbog dešavanja u Libiji, Japanu i Južnom Sudanu.

Nemoj tako!!! Zaboravio si Darfur,Palestinu,Somaliju...Izgleda,usla u tebe majorizacija :) Treba te, pod hitno, demajorizirati....
User avatar
madner
Posts: 57524
Joined: 09/08/2004 16:35

#5590 Re: Politicko desavanje u BiH (all inklusive)

Post by madner »

Gandalf wrote:Očekujem da povodom teksta Metjua Župe, saopćenje za svekoliko izmajorizirano pučanstvo izda i Ivo Josipović koji će izraziti duboku zabrinutost zbog novonastale situacije u BiH ali naravno i uputiti osobnu ispriku zbog dešavanja u Libiji, Japanu i Južnom Sudanu.
Ja ocekujem da Metjua dobije ulice u stolnom gradu, cim isti bude proglasen. Posthumno sasvim sigurno, ali za takvog velikana vrijeme nije problem.
Romanija
Posts: 2572
Joined: 02/10/2008 15:56
Location: Brexitland

#5591 Re: Politicko desavanje u BiH (all inklusive)

Post by Romanija »

Bosnolog wrote: Marinko,....
:thumbup:
Marinko je po svojim tekstovima jako dobar novinar, ali mi se cini da ovdje ima malo posipanja pepelom po glavi glede prethodne analize SDP-a. Bice toga jos, a mozda se i Kazazu oprosti jednog dana.....Mada ja u sustini misim da ti ljudi ne misle lose koliko su poklekli pred ovom siledzijskom nacionalistickom ofanzivom od 1990.
User avatar
Vitez Koja
Posts: 555
Joined: 21/10/2010 13:19

#5592 Re: Politicko desavanje u BiH (all inklusive)

Post by Vitez Koja »

SVIJET SE ZAISTA MIJENJA: Stop indijanizaciji Hrvata od strane HDZ-a!
Četvrtak | 24.03.2011.

Licemjeran je način na koji HDZ separatisti opisuju svoj položaj u Bosni i Hercegovini. Kažu da su ugroženi i svoj položaj porede sa ugnjetavanim palestinskim narodom, američkim Indijancima, ili irskim separatistima.

indijanac

Piše: Goran Pandža

Svijet se rapidno mijenja zadnjih mjeseci, dešavaju se stvari koje su prije godinu dana bile nezamislive. Revolucije širom arapskog svijeta ruše diktatore, jednog za drugim, dok Amerika pokušava spasiti što se spasiti da, pomažući pravu stranu u libijskom ratu, sa zadnjom namjerom da instaliraju marionetu na mjestu Gaddafija, obzirom da su izgubili Egipat i Mubaraka.

Na istoku atlasa, apokaliktični cunami i zemljotresi odnose preko 20 000 do sada izbrojanih žrtava u Japanu, uz ogromnu materijalnu štetu.

Učestvovanje na antigadafijevskim demonstracijama ispred Bijele Kuće bi me moglo koštati grižnje savjesti, ukoliko Amerika, nakon eventualne pobjede pobunjeničkih snaga, instalira svog čovjeka na čelo Libije. O tom, po tom.

Malo sjevernije, u New York-u, mladi Japanci sakupljaju novac za domovinu. Predam par dolara, ako ništa, barem da vratim djelić za autobuse koji su stigli u Sarajevo nakon našeg rata, kao donacija Japana.

Da mi je tokom vožnje u japanskim autobusima, u još uvijek razrušenom Sarajevu, neko rekao da ću jednoga dana donirati Japan, u New York-u, nasmijao bih se.

Svijet se zaista mijenja

Globalne promjene ne zaobilaze ni BiH. Ruku na srce, nije da smo bili pošteđeni promjena zadnjih dvadesetak godina, ali ova zadnja mi je prilično draga. Nakon 20 godina sistematskog uništavanja države Bosne i Hercegovine, te bosansko-hercegovačkih Hrvata, HDZ seli u opoziciju na prvoentitetskom nivou. I jedan i drugi HDZ. Za onaj drugi entitet ih svakako nije briga...Što u RS nisu u stanju ni približiti se iole bitnijoj entitetskoj funkciji, što u nazivu i obilježjima entiteta RS nema ništa od naroda kojeg HDZ navodno predstavlja, što ne postoji čak ni Dom Naroda, nego Vijeće sa nikakvim ovlastima, HDZ-ovcima već odavno ne predstavlja problem. Sve u skladu Tuđman-Milošević, Boban-Karadžić, ili malo dalje u prošlosti, Cvetković-Maček koalicije, o uzajamnoj podršci u razbijanju BiH.

Formirana je Vlada entiteta FBiH, novi Premijer je moj sugrađanin, Nermin Nikšić. Neka mu je sa srećom, trebat će mu, obzirom da dva HDZ-a najavljuju svaki mogući oblik opstrukcije Vlade. Čović radi odličan posao za Dodika – uspio je postići da niko i ne priča o zločinačkom karakteru RS, te sistemu formiranja vlasti u tom entitetu, prema kojem je moguće u potpunosti zaobići sve koji se ne uklapaju u drugu riječ naziva entiteta.

Krajnje je vrijeme da neko HDZ-u objasni osnove parlamentarne demokratije u kojoj ne postoji pojam legitimnosti. Šta je politička legitimnost? To je samo floskula izmišljena od strane HDZ-a, kako bi opstali u vlasti. U Srbiji je Radikalna Stranka konstantno dobijala najviše glasova, ali ipak nisu uspjeli ući u Vladu. Da li to znači da Vlada Srbije nije bila legitimna, jer je većina Srbijanaca glasala za stranku koja nije uspjela ući u vlast, Radikalnu Stranku? Naravno da je Vlada Srbije bila sasvim legalna i legitimna da predstavlja državu, obzirom da je uspjela okupiti preko 50% glasova u parlamentu. I to je suština – vladu formiraju stranke koje uspiju okupiti većinu.

Također je krajnje vrijeme da neko HDZ-u objasni kako u Bosni i Hercegovini nisu konstitutivne stranke, već narodi i da bosansko-hercegovačko društvo, kakvo god da je, nije srednjovjekovno, plemensko, u kojem će tri plemena, svako za sebe birati poglavice, te da se balans između građanskog i nacionalnog uspostavlja u Domu Naroda, gdje su i predstavnici naroda, dok je svako pozivanje na predstavljanje naroda u Predsjedništvu besmisleno i protuustavno, jer Predsjedništvo predstavlja državu, ne konstitutivne narode.

Jednako tako bi neko trebao objasniti HDZ mladeži, koja protestuje po Mostaru, da im se ne dešava majorizacija, nego manipulacija i indijanizacija, od strane nadređenog im Čovića i njegovog nadređenog, Dodika.

Preuzimam teret objašnjavanja

Da li je mene neko pitao, zadnjih 15 godina, ima li vlast moj legitimitet, jer nisam glasao za nju? Da li sam zbog činjenice da stranka za koju sam glasao nije ušla u vlast, opstruirao državu i zagorčavao drugima život? Ili sam čekao nove izbore i nadao se boljim rezultatima...

HDZ je zaista loš gubitnik

Licemjeran je način na koji HDZ separatisti opisuju svoj položaj u Bosni i Hercegovini. Kažu da su ugroženi i svoj položaj porede sa ugnjetavanim palestinskim narodom, američkim Indijancima, ili irskim separatistima. Tako je licemjerno i pogrešno od HDZ-a, da položaj bh. konstitutivnog naroda, koji uživa najveće privilegije dvojnog državljanstva, novčanu i svaku drugu pomoć Republike Hrvatske, koji drži najveći dio bankarskog i uvoznog sektora, te generalno posmatrajući, živi najvišim standardom, dovodi u ravan istinski ugnjetavanih naroda.

Položaj HDZ-ovaca sigurno nije ni sličan indijanskom, ali obilazeći muzej američkih Indijanaca u Washington-u jučer, uviđam kome sliče prvaci te stranke.

Naime, naišao sam na dokumente o certificiranju „indijanstva“, te aplikaciju u kojoj izvjesni John Edward Moore, porijeklom iz plemena Cherokee, moli američko ministarstvo indijanskih poslova, da mu izdaju certifikat o indijanstvu.

To je HDZ...najsličniji američkoj rasističkoj vladi iz 19. stoljeća, koja izdaje certifikate Indijancima, brojanjem krvnih zrnaca, te poređenjem fizičkih karakteristika.

HDZ treba učiniti i zadnji korak, uvođenjem certifikata o hrvatstvu i legitimitetu, da se i službeno svrsta u srednji vijek, u najboljem slučaju 19. stoljeće.

Ja kažem: Stop indijanizaciji Hrvata, od strane HDZ-a!

Jednoga dana će se na nacionalističku politiku HDZ-a gledati sa podsmijehom i prijezirom, kao što danas gledamo na nekadašnje robovlasnike, ili izdavače certifikata o indijanstvu.

HDZ omladini još nije kasno da promijene stranu, ukoliko ne žele završiti na smetljištu istorije, gdje se Boban i Herceg-Bosna već nalaze, a Čović je ukoračio.

Na kraju - Gorane, zašto vijek i stoljeće, legitimnost i legitimitet? Odluči se kojim jezikom pišeš..
User avatar
Gandalf
Posts: 11185
Joined: 02/06/2008 23:52
Location: ...........................

#5593 Re: Politicko desavanje u BiH (all inklusive)

Post by Gandalf »

Eh kako mi nedostaje Stipe Mesić - da je on još uvijek Predsjednik RH čović i onaj mali ćelavi sa njim ne bi smjeli ni prići Zagrebu po nekakvu podršku - a ovako umjesto da rješavaju probleme rvata u ercegcrpckoj oni plaču i kukaju i na druge načine opterećuju Ivu Miru Josipovića :mrgreen:
User avatar
madner
Posts: 57524
Joined: 09/08/2004 16:35

#5594 Re: Politicko desavanje u BiH (all inklusive)

Post by madner »

Gandalf wrote:Eh kako mi nedostaje Stipe Mesić - da je on još uvijek Predsjednik RH čović i onaj mali ćelavi sa njim ne bi smjeli ni prići Zagrebu po nekakvu podršku - a ovako umjesto da rješavaju probleme rvata u ercegcrpckoj oni plaču i kukaju i na druge načine opterećuju Ivu Miru Josipovića :mrgreen:
Neka ovo je odrastanje BiH, ucimo voziti biciklo bez pomocnih tockova. :D
luckypot
Posts: 2195
Joined: 04/09/2010 23:19

#5595 Re: Politicko desavanje u BiH (all inklusive)

Post by luckypot »

madner wrote:
Gandalf wrote:Eh kako mi nedostaje Stipe Mesić - da je on još uvijek Predsjednik RH čović i onaj mali ćelavi sa njim ne bi smjeli ni prići Zagrebu po nekakvu podršku - a ovako umjesto da rješavaju probleme rvata u ercegcrpckoj oni plaču i kukaju i na druge načine opterećuju Ivu Miru Josipovića :mrgreen:
Neka ovo je odrastanje BiH, ucimo voziti biciklo bez pomocnih tockova. :D
upravo tako, mesić je ekces a ne pravilo...sami rješavajte svoje probleme...uzgred, josipović je koristan - taman se slažem s njim da su croati dijaspora (da sad ne tražim njegove govore) u bih, kao što se slažem s botom da svi srbi sanjaju dolazak u beograd :D uglavnom podržite rast beograda i zagreba kao ekonomskih i demografskih centara serva i croata...a ne tražiti "okretanje bih kao svojoj domovini i rješavanje problema u sarajevu" - zna se kome je šta domovina, i priča je davno završena, sad se samo igra sudijsko vrijeme da se repovi riješe...
User avatar
Gandalf
Posts: 11185
Joined: 02/06/2008 23:52
Location: ...........................

#5596 Re: Politicko desavanje u BiH (all inklusive)

Post by Gandalf »

madner wrote:
Gandalf wrote:Eh kako mi nedostaje Stipe Mesić - da je on još uvijek Predsjednik RH čović i onaj mali ćelavi sa njim ne bi smjeli ni prići Zagrebu po nekakvu podršku - a ovako umjesto da rješavaju probleme rvata u ercegcrpckoj oni plaču i kukaju i na druge načine opterećuju Ivu Miru Josipovića :mrgreen:
Neka ovo je odrastanje BiH, ucimo voziti biciklo bez pomocnih tockova. :D




Ma nisam ja tražio pomoć Mesića, već nekog na poziciji iz "matica" koji neće gubiti vrijeme na zgubidane iz naciotorova - i naravno lijepo bi bilo kada vodeći političari iz "matica" ne bi gurali surlu tamo gdje joj nije mjesto ( Josipović = Tadić ).
User avatar
madner
Posts: 57524
Joined: 09/08/2004 16:35

#5597 Re: Politicko desavanje u BiH (all inklusive)

Post by madner »

Ja, ali onda bi za 10 godina, kada se bude trazio treci na liniji Posusje - Grude - Siroki bila prica da ima sanse jer nije zli Mesic presjednik.
User avatar
Gandalf
Posts: 11185
Joined: 02/06/2008 23:52
Location: ...........................

#5598 Re: Politicko desavanje u BiH (all inklusive)

Post by Gandalf »

madner wrote:Ja, ali onda bi za 10 godina, kada se bude trazio treci na liniji Posusje - Grude - Siroki bila prica da ima sanse jer nije zli Mesic presjednik.
doduše :mrgreen:
Hipatija
Posts: 934
Joined: 10/12/2010 11:47
Contact:

#5599 Re: Politicko desavanje u BiH (all inklusive)

Post by Hipatija »

Goran Pandža wrote:Krajnje je vrijeme da neko HDZ-u objasni osnove parlamentarne demokratije u kojoj ne postoji pojam legitimnosti. Šta je politička legitimnost? To je samo floskula izmišljena od strane HDZ-a, kako bi opstali u vlasti. U Srbiji je Radikalna Stranka konstantno dobijala najviše glasova, ali ipak nisu uspjeli ući u Vladu. Da li to znači da Vlada Srbije nije bila legitimna, jer je većina Srbijanaca glasala za stranku koja nije uspjela ući u vlast, Radikalnu Stranku? Naravno da je Vlada Srbije bila sasvim legalna i legitimna da predstavlja državu, obzirom da je uspjela okupiti preko 50% glasova u parlamentu. I to je suština – vladu formiraju stranke koje uspiju okupiti većinu.
Postao sam samo zbog potrebe da još jednom ukažem na "legimititet" Bože Ljubića:
- Svojim biračima govorio jedno, ljudi ga podržali i glasali za njega. On, Božo Ljubić, okreće ploču (ne pitajući svoje glasače) i sasvim je realna ocjena - Božo Ljubić nema "legimititet" nikakvog "hrvatskog predstavnika ( ni svojih glasača, niti nekih drugih hrvata) niti zastupnika. Niko za njega, ovakvog kakav jeste, nije glasao! Koga on predstavlja?!
Također, Željka Komšića nisam birao "hrvatima" već sebi za predsjenika. Znam dobro zašto sam glasao za njega, i svako ko kaže da sam ga (kao Bošnjak) izabrao Hrvatima - LAŽE! Čak, kada sam na glasačkom listiću zaokruživao ime - Željko Komšić - na Hrvate nisam ni pomislio.
Da je za člana Predsjedništva bio kandidovan, naprimjer, Bogić Bogićević, glasao bih za njega. Nikakve veze to nema sa HDZ- BiH i Draganom Čovićem!
Ponavljam i naglašavam : Tko god kaže da su Bošnjaci izabrali Hrvatima člana Predsjedništva - LAŽE ( pa makar to bila i "sva tri Senada", i pet M. Dodika! Bošnjaci su samo pokazali da u najvećem broju nisu "nacionalistički" opterećeni!
Last edited by Hipatija on 24/03/2011 14:24, edited 3 times in total.
User avatar
Gandalf
Posts: 11185
Joined: 02/06/2008 23:52
Location: ...........................

#5600 Re: Politicko desavanje u BiH (all inklusive)

Post by Gandalf »

Hipatija wrote:
Vitez Koja wrote:Krajnje je vrijeme da neko HDZ-u objasni osnove parlamentarne demokratije u kojoj ne postoji pojam legitimnosti. Šta je politička legitimnost? To je samo floskula izmišljena od strane HDZ-a, kako bi opstali u vlasti. U Srbiji je Radikalna Stranka konstantno dobijala najviše glasova, ali ipak nisu uspjeli ući u Vladu. Da li to znači da Vlada Srbije nije bila legitimna, jer je većina Srbijanaca glasala za stranku koja nije uspjela ući u vlast, Radikalnu Stranku? Naravno da je Vlada Srbije bila sasvim legalna i legitimna da predstavlja državu, obzirom da je uspjela okupiti preko 50% glasova u parlamentu. I to je suština – vladu formiraju stranke koje uspiju okupiti većinu.
Postao sam samo zbog potrebe da još jednom ukažem na "legimititet" Bože Ljubića:
- Svojim biračima govorio jedno, ljudi ga podržali i glasali za njega. On, Božo Ljubić, okreće ploču (ne pitajući svoje glasače) i sasvim je realna ocjena - Božo Ljubić nema "legimititet" nikakvog "hrvatskog predstavnika ( ni svojih glasača, niti nekih drugih hrvata) niti zastupnika. Niko za njega, ovakvog kakav jeste, nije glasao! Koga on predstavlja?!
Također, Željka Komšića nisam birao "hrvatima" već sebi za predsjenika. Znam dobro zašto sam glasao za njega, i svako ko kaže da sam ga (kao Bošnjak) izabrao Hrvatima - LAŽE! Čak, kada sam na glasačkom listiću zaokruživao ime - Željko Komšić - na Hrvate nisam ni pomislio.
Da je za člana Predsjedništva bio kandidovan, naprimjer, Bogić Bogićević, glasao bih za njega. Nikakve veze to nema sa HDZ- BiH i Draganom Čovićem!
:thumbup: Potpis obojici :thumbup:
Locked