Trenutno se u sartru moze vidjeti
"u posjeti kod gospodina greena", sjajni miki trifunov i alban ukaj. S obzirom da je ovo igralo i igra diljem svijeta, kad covjek gugla i vidi da su negdje i citave kuhinje montirane, a ono, pricamo o dijalogu, dok u sartru sve stalo na jedan tepih, omedjen knjigama, i nista ne fali, jako lijepo. Ne moze se losa gluma ili rezija ili glupa prica na kraju krajeva nadomjestiti skupom scenografijom. A ovih godina, ko po nekom pravilu il je haman trend, sto je prica gluplja, rezija mutavija i glumci bez talenta i zanata, to je scena bogatija. Cast izuzecima, naravno, ima ih.
Ne slazem se ni sa tim biznis poduhvatima kad je u pitanju teatar. Prosto, nit je najprodavanija knjiga nuzno cemu nit je najprodavaniji muzicki album nuzno cemu, razonoda za
siroke narodne mase. U ovim vremenima, ako neki teatar, sto se u nas kaze,
ubija pare, obicno je rijec o nekim zescim budalastinama.
Ovih dana, regionalni uspjeh, i to po dvoranama, onaj maca marinkovic sa nekakvom predstavom o zenama i muskarcima. Biznis, ako bas hocete. I kamerni je ubijo pare na tim budalastinama, mahalusa i mahalac, a po novinama uredno pisalo-
publika odusevljena! najgledanije! rusi rekorde! rasprodano! neponovljiva nela!
Ovo je igralo po bijelom svijetu pa je stvar dodatno dobila na vaznosti, kao ono, igra po australiji i evropi! Il hiljade i hiljade ljudi gledalo u dvorani toj i toj.
Kod nas haman i nema nikakve ozbiljnije teatarske kritike vec godinama, ponekom se otme, al nista bitno se tu ne kaze, i sto je jednom mescini gojer, iako ni njemu nije mane, dobro reko- oni sami o sebi u nedostatku kritike pisu u superlativima.
Mi dakle i kad imamo zesce smece na pozornici, nema ko ni reci da je to zesce smece jer ozbiljnije teatarske kritike i nema, a ako ko od publike slucajno i pomisli da je to zesce smece, pokondirene tikve koje teatar nazivaju
"kulturnim dogadjajem" utisaju ikakvu smisleniju kritiku jer bi za njih i semsa suljakovic bila renomirani izvodjac ako neko dovede semsu u narodno a ti si obicni primitivac koji ne razumije umjetnost.
Ovdje nema ko reci da je car go onda kada car zaista jeste go.
Samim tim, ta kombinacija biznisa i nedostatka teatarske kritike je gadna stvar.
Kolko god popularno bilo ponavljati floskule o drzavi, ne ulaze se u kulturu i bla bla bla, stoji, hajd, al nije pijaca pa da, ako vec imas para, odes i kupis sebi koji kilogram kulture. Ne ide to bas tako.
Ne treba nama vise ni tih para kolko nam treba vise ljudi voljnih uopste da se dotaknu svijeta oko sebe.
A imamo opet i takvih, srecom.
Ima se sta vidjeti, daleko od toga, ali je nevjerovatno i sta se sve moze vidjeti po nasim daskama. A haj ti sad ljudima objasni da postoji i teatarska verzija turbofolka. Jer
kulturni dogadjaj a treba se
kulturno uzdizati. Jel.
A publika se ionako odavno gadja u glavu tom tupavom pricom kako eto nisu
kompetentni da ista kazu o teatru pa ista o predstavama samo sa probranim floskulama-
divno, zaista, bas umjetnost!, a i to u nekakvom polugrcu i oprezno jer jelte, lijepo nisu
kompetentni.
Cista umjetnost.