Forum Klix.ba

hali gali halid wrote:Nisam škorpija , majke mi imam osjecaj da cu poludjeti... Kreten pravi...

pornosvijet wrote:Mislim da žene češće ostavljaju nakon dužih veza.

pornosvijet wrote:Mislim da žene češće ostavljaju nakon dužih veza.

m@m@ wrote:jeste li se zapitali, zasto?

WildRedRose wrote:ljudi,nemojte je napadati. AKo je u depresiji, treba je samo ohrabriti da krene dalje. jer, sigurno je izgubilo samopostovanje, ne vidi svijet dalje od njega.

hajd se ti trzni, idi na kafu sa prijateljicama , prijateljima, novim mogucim 'semama'.. iznenadit ces samu sebe kako ces ga brzo zaboraviti, i kako uzivas opet, a nisi ni svjesna
i da, to ces sve uspjeti, ako ga APSOLUTNO izbrises, tj. i broj, i na fb, ili gdje god, kako god ostvarujete kontakt. Mozak je cudna stvar, sve moze kad se hoce .

sretno ti, stvarno bih voljela da nastavis dalje, sretna

nula37 wrote:Zene vise prekidaju duge veze bar sto se tice mog okruzenja.... a i mog iskustva
Imala sam vezu od 6godina, koja je trajala od 8 razreda pa do pocetka fakulteta tj do kraja prve godine.I desili su se problemi bas onda kada sam ja bila zagrijana za fakultet a on za to da poslje srednje skole nadje posao... Ja pocela upoznavati drugacije ljude obrazovane i ambiciozne. Za vikende isla kuci i vidjala se s njim u pocetku ali onda mi je sve vise hladio, navika ili sta vec. I ja prekinula skontala da ne zelim da imam jednog i jedinog momka cijeli zivot.Nakon nekog vremena nasla ja momka zavrsili zajedno fakultet, bili potpora jedno drugome, zaposlili se u vezi smo 2 godine i desava mi se ista situacija (cak sta vise radujem se prekidu )

Shvatila sam da mi bas kada prelazim u neku narednu fazu svog zivota dojadi momak sa kojim sam.Inace momci i djevojke se razlikuju po tome sto momci vecinom ako ce doci do prekida dodje u prvoj godini, a djevojke su sklone tome da to otezu pa onda shvate nakon godina i godina da mogu bolje i mislim da je to osnovni razlog prekida.

Ne_spominji_ljubav wrote:
Drago mi je zbog tebe, ovo je bilo lijepo procitati Iii jesam, u nekoj uzasno dubokoj depresiji, ali proci ce, jednom mora..

Ne_spominji_ljubav wrote:13.10.2012. bile su nam cijele dvije godine veze.. Svega je bilo, suza radosnica, ali i zalosnica.. srece, tuge, boli.. Veza nam nije bila savrsena, ali se nismo mnogo ni svadjali.. Oboje ljubomorni, oboje cesto skrivali ljubomoru i oboje znali izgubiti pamet zbog iste. Prevario me za ove dvije godine, vise puta navodno.. On varao, ja prastala.. nekad sam stoicki znala podnijeti sve pa progutati i napraviti se da nish ne znam; nekad sam opet bila na granici nervnog sloma.. Pravdao se kako su to bivale cure za jednu noc(btw sve one, za 3 znam, su znale da je on u vezi, da sam mu ja djevojka), kad god sam pokusavala prekinuti obecavao je kule i gradove samo da idemo dalje.. Desavalo se da i ja njemu napravim sranje tipa odlaska na kafu s bivsim momkom.. Ali opet bismo se vracali jedno drugome, opet se voljeli.. Toliko smo poznavali jedno drugo da smo znali sta ono drugo misli u datom momentu, rijeci nisu bile potrebne.. Mene je zapravo veselila njegova blesava i najcesce bezrazlozna ljubomora; uvijek sam naime vjerovala da je ljubomoran covjek-zaljubljen covjek. Voljela sam njegove korake, cestu kojom je koracao, zrak koji je udisao. I najdraze mi je bilo splesti svoje prste o njegove.. A eto, znao je grijesiti, nekada i previse reklo bi se, samo.. Bas kad je grijesio voljela sam ga najvise jer sam mu tad i bila najpotrebnija.. Ne znam kad je se desio pocetak naseg kraja.. U Americi je od aprila ove godine; noc prije nego ce otici zakleo se na ljubav, rekao da za njeg bolja ne postoji, trazio da obecam da cu ga cekati ma sta da se desi.. daljina je prokletstvo rekla bih, dobro smo funkcionisali i kilometrima daleko jedno od drugog prva cetiri mjeseca, ali onda je poceo da preskace javljanja, od tog da smo sedam dana u sedmici po 24h vjesili jedno s drugim do tog da mi se cijeli mjesec juli nije javio.. aa onda u augustu napisao da mu ne dizem frku dok se ne vrati u Sa, da ne trosimo vrijeme na svadje, da je ok sve, da me voli, jedva ceka da dodje.. I nisam digla frku, samo obecala da cu mu se dobro nagovoriti kad mi dodje.. Od tad je nekako postajalo drugacije, javljanja je sveo na minimum, ali ja sam odlucila da cu trpiti, izdrzati, sve samo da ga ne izgubim.. Ipak, pet dana nakon sto smo virtualno obiljezili nashe dvije godine veze, nakon jedne kratke bezznacajne prepirke, na moje pitanje:"Koji ti je, jesmo mi skupa il koji vrag?" napisao je: "Ne" i otisao s fb.. Bila sam ljuta, povrijedjena, razocarana, zatecena ii u afektu sklonila status veze, izbrisala sve nase slike, cijelu njegovu familiju, njeg.. Od tad, nije nista napisao, nije poslao zahtjev, nismo se culi.. od tad, nista od njega.. Zajednicki nam prijatelji pricaju kako cemo se pomiriti, kako ce se sve srediti kad dodje, njegove sestre i roditelji zovu i kazu da ne brinem, da mi ga Amerika ne moze uzeti tek tako.. S druge strane moje prijateljice i prijatelji kazu da nije vrijedan, da ne smijem ni pomisljati o eventualnom pomirenju.. Let iz Miamia ima 12.01.2013., trebala sam ga cekati ovdje, na sarajevskom aerodromu, trebale su mi se odsjeci noge kad ga nakon osam mjeseci opet vidim, trebala sam mu se baciti u zagrljaj, trebao me snazno poljubiti, da mi usne zabride.. Ovako.. sve sto imam sad jesu silne uspomene i mnogo boli.. Ne znam sto ce e dogoditi, ne znam da li ce mi se javiti.. Znam samo da to silno zelim.. I da se u dubini dushe nadam da mi ga Amerika doista nije uzela, ni Amerika ni neka Amerikanka..
Imam osejcaj da sve da mi se javi tek poslije dvije godine, bez razmisljanja bih posla s njim, ruku pod ruku, jedna drugarica mi kaze da to vise nije ljubav, neg opsesija, al kunem se volim ga vishe neg vlastiti zivot.. Ostavljam ovo ovdje u nadi da ce ako se ne javi, ako me ne potrazi, jednom uci na forum i procitati ovaj post.. da ce sudbina kako tako upetljati svoje prste..

"I, više nego dovoljno godina kasnije, možda nečiji, možda prosjed, možda bez ikoga, ti ćeš ugledati bijelog leptira na jorgovanu i širom otvoriti prozore mameći ga da ti sobu opraši polenom i proljećem. A ulicom će upravo prolaziti mali Cigan sa violom, vidjećeš samo drozdovo pero na šeširu kako promiče za šimširom i začućeš Neku Staru Dobru Nepoznatu Pjesmu, koju prvi put slušaš, a godinama je znaš...
I zaplakaćeš, istog časa...
I najzad shvatiti koliko sam te voljela..."

armminn wrote:Da se i ja ukljucim.Veza godinu i po dana.Raskinuta prije koji mjesec.Sve super odnos,ljubav,bez velikih svadja,mnogo razumijevanja i postovanja.Nikada ponosniji nisam bio na nas dvoje.Svi u nasem okruzenju su nam se divili.Sve je bilo super.Ona je raskinula kao iz vedra neba jednog dana.Nisam to ocekivao nikako.Neko ti govori 10 dana prije da si mu sve na svijetu i da te voli.Isto kao da je s promjenom raspolozenja doslo to.Govorila da joj je dosadilo,da se gusi..Pustio sam je par dana izasli smo ona je rekla da je tako kako je.Da vam ne pricam koliko sam patio te stvari.Ostali smo kao u ok odnosu kada se vidimo da se pozdravimo.Prije neki dan nakon mjesec nisko se culi sam je nazvao i pricali smo normalno jako se obradovala ja sam osjetio nesto u sebi i u njoj ne znam vise sta da radim.Ona ne zna sta hoce izgleda.Osjetim njenu ljubav i da me voli.Osjetio sam je opet.Pustio je jesam ali ne znam vise sta.

đesba wrote:Daleke 98 proveli smo dvije divne godine skupa, prva velika ljubav, prvi odlazak na more s momkom, bilo je super u svakom slučaju, i završili smo nekako ljudski bez ružnih riječi, svađa i ostalih gluposti, sve onako ok, normalno.. Nismo poslije ni proganjali jedno drugo, svako svojim putem. Al hajd, prošlo je od tad puno godinica i eto bez obzira što živimo u istom gradu, sudbina nije htjela ni da se sretnemo onako usput, nikad... o telefonima da ne govorim, mijenjali se brojevi itd., nema ga ni na ovim društvenim
mrežama:(, uglavnom nikakvog al ama baš nikakvog kontakta. Iako danas imam svoju porodicu i nemam nikakvih nemoralnih potreba, skrivenih namjera itd., voljela bih da ga sretnem, da se ispričamo, da vidim koliko se promijenio, je li se oženio? ima li djece? kako mu je majka, brat?, ma imala bih hiljadu pitanja..
I evo kako je izgledalo na kraju, poslije toliko godina i mojih hiljadu nepostavljenih pitanja, zajedno sa svojom porodicom krenem na ručak, dok se ostatak ekipe raspoređivao gdje će sjesti ja priđem za šank da naručim, i onako glave gurnute u torbu u potrazi za novčanikom, čujem poznat glas: ''Zdravo, izvolite''.... Dignem glavu i NIŠTA....jedno veliko NIŠTA, ma ni riječi, osim što sam na brzinu iblebatala naruđbu, platila i vratila se za sto ( imala sam osjećaj da mi izgorješe obrazi)... I sad se pitam zašto? Zašto mu nisam rekla ni zdravo, pitala bilo šta, ne znam ni ja.... Možda me zbunio, možda ga nisam očekivala, a možda sam jednostavno tu svoju veliku ljubav potisnula negdje duboko u sebi i sad kad sam ga vidjela ona je odnekud isplivala i lupila me po glavi:))) .. Ne bih da steknete dojam da patim, al mi krivo što bar ne rekoh čovjeku zdravo nego pobjegoh glavom bez obzira

đesba wrote:

armminn wrote:Da se i ja ukljucim.Veza godinu i po dana.Raskinuta prije koji mjesec.Sve super odnos,ljubav,bez velikih svadja,mnogo razumijevanja i postovanja.Nikada ponosniji nisam bio na nas dvoje.Svi u nasem okruzenju su nam se divili.Sve je bilo super.Ona je raskinula kao iz vedra neba jednog dana.Nisam to ocekivao nikako.Neko ti govori 10 dana prije da si mu sve na svijetu i da te voli.Isto kao da je s promjenom raspolozenja doslo to.Govorila da joj je dosadilo,da se gusi..Pustio sam je par dana izasli smo ona je rekla da je tako kako je.Da vam ne pricam koliko sam patio te stvari.Ostali smo kao u ok odnosu kada se vidimo da se pozdravimo.Prije neki dan nakon mjesec nisko se culi sam je nazvao i pricali smo normalno jako se obradovala ja sam osjetio nesto u sebi i u njoj ne znam vise sta da radim.Ona ne zna sta hoce izgleda.Osjetim njenu ljubav i da me voli.Osjetio sam je opet.Pustio je jesam ali ne znam vise sta.

Iz iskustva znam da žene vole igrati toplo/hladno (naravno da ne možemo generalizirati) al kod velikog broja žena to izgleda ovako, kad si ti hladan one su tople i obratno, što ti više trčiš, one sve više bježe, uvijek budi dostojanstven, daj joj do znanja da ti je stalo, al nikad ni u kojoj varijanti nemoj da trčiš za njom, samo ćeš je gurnuti dalje od sebe..Kad shvatis da li je njoj stalo do tebe, znaćeš sta dalje. Možda jednostavno nije suđeno, a možda ste premladi i ona bi još malo da eksperimentiše.U svakom slučaju sretno

detroit-mercy wrote:

đesba wrote:Daleke 98 proveli smo dvije divne godine skupa, prva velika ljubav, prvi odlazak na more s momkom, bilo je super u svakom slučaju, i završili smo nekako ljudski bez ružnih riječi, svađa i ostalih gluposti, sve onako ok, normalno.. Nismo poslije ni proganjali jedno drugo, svako svojim putem. Al hajd, prošlo je od tad puno godinica i eto bez obzira što živimo u istom gradu, sudbina nije htjela ni da se sretnemo onako usput, nikad... o telefonima da ne govorim, mijenjali se brojevi itd., nema ga ni na ovim društvenim
mrežama:(, uglavnom nikakvog al ama baš nikakvog kontakta. Iako danas imam svoju porodicu i nemam nikakvih nemoralnih potreba, skrivenih namjera itd., voljela bih da ga sretnem, da se ispričamo, da vidim koliko se promijenio, je li se oženio? ima li djece? kako mu je majka, brat?, ma imala bih hiljadu pitanja..
I evo kako je izgledalo na kraju, poslije toliko godina i mojih hiljadu nepostavljenih pitanja, zajedno sa svojom porodicom krenem na ručak, dok se ostatak ekipe raspoređivao gdje će sjesti ja priđem za šank da naručim, i onako glave gurnute u torbu u potrazi za novčanikom, čujem poznat glas: ''Zdravo, izvolite''.... Dignem glavu i NIŠTA....jedno veliko NIŠTA, ma ni riječi, osim što sam na brzinu iblebatala naruđbu, platila i vratila se za sto ( imala sam osjećaj da mi izgorješe obrazi)... I sad se pitam zašto? Zašto mu nisam rekla ni zdravo, pitala bilo šta, ne znam ni ja.... Možda me zbunio, možda ga nisam očekivala, a možda sam jednostavno tu svoju veliku ljubav potisnula negdje duboko u sebi i sad kad sam ga vidjela ona je odnekud isplivala i lupila me po glavi:))) .. Ne bih da steknete dojam da patim, al mi krivo što bar ne rekoh čovjeku zdravo nego pobjegoh glavom bez obzira

Znaci nije mako dalje od konobara

armminn wrote:Da se i ja ukljucim.Veza godinu i po dana.Raskinuta prije koji mjesec.Sve super odnos,ljubav,bez velikih svadja,mnogo razumijevanja i postovanja.Nikada ponosniji nisam bio na nas dvoje.Svi u nasem okruzenju su nam se divili.Sve je bilo super.Ona je raskinula kao iz vedra neba jednog dana.Nisam to ocekivao nikako.Neko ti govori 10 dana prije da si mu sve na svijetu i da te voli.Isto kao da je s promjenom raspolozenja doslo to.Govorila da joj je dosadilo,da se gusi..Pustio sam je par dana izasli smo ona je rekla da je tako kako je.Da vam ne pricam koliko sam patio te stvari.Ostali smo kao u ok odnosu kada se vidimo da se pozdravimo.Prije neki dan nakon mjesec nisko se culi sam je nazvao i pricali smo normalno jako se obradovala ja sam osjetio nesto u sebi i u njoj ne znam vise sta da radim.Ona ne zna sta hoce izgleda.Osjetim njenu ljubav i da me voli.Osjetio sam je opet.Pustio je jesam ali ne znam vise sta.

armminn wrote:Da se i ja ukljucim.Veza godinu i po dana.Raskinuta prije koji mjesec.Sve super odnos,ljubav,bez velikih svadja,mnogo razumijevanja i postovanja.Nikada ponosniji nisam bio na nas dvoje.Svi u nasem okruzenju su nam se divili.Sve je bilo super.Ona je raskinula kao iz vedra neba jednog dana.Nisam to ocekivao nikako.Neko ti govori 10 dana prije da si mu sve na svijetu i da te voli.Isto kao da je s promjenom raspolozenja doslo to.Govorila da joj je dosadilo,da se gusi..Pustio sam je par dana izasli smo ona je rekla da je tako kako je.Da vam ne pricam koliko sam patio te stvari.Ostali smo kao u ok odnosu kada se vidimo da se pozdravimo.Prije neki dan nakon mjesec nisko se culi sam je nazvao i pricali smo normalno jako se obradovala ja sam osjetio nesto u sebi i u njoj ne znam vise sta da radim.Ona ne zna sta hoce izgleda.Osjetim njenu ljubav i da me voli.Osjetio sam je opet.Pustio je jesam ali ne znam vise sta.

armminn wrote:e koji drugi ne vjerujem da postoji

stachu wrote:

armminn wrote:Da se i ja ukljucim.Veza godinu i po dana.Raskinuta prije koji mjesec.Sve super odnos,ljubav,bez velikih svadja,mnogo razumijevanja i postovanja.Nikada ponosniji nisam bio na nas dvoje.Svi u nasem okruzenju su nam se divili.Sve je bilo super.Ona je raskinula kao iz vedra neba jednog dana.Nisam to ocekivao nikako.Neko ti govori 10 dana prije da si mu sve na svijetu i da te voli.Isto kao da je s promjenom raspolozenja doslo to.Govorila da joj je dosadilo,da se gusi..Pustio sam je par dana izasli smo ona je rekla da je tako kako je.Da vam ne pricam koliko sam patio te stvari.Ostali smo kao u ok odnosu kada se vidimo da se pozdravimo.Prije neki dan nakon mjesec nisko se culi sam je nazvao i pricali smo normalno jako se obradovala ja sam osjetio nesto u sebi i u njoj ne znam vise sta da radim.Ona ne zna sta hoce izgleda.Osjetim njenu ljubav i da me voli.Osjetio sam je opet.Pustio je jesam ali ne znam vise sta.

Prvo i osnovno, nije raskid bio iz vedra neba, dugo se ona pripremala za to, samo je cekala "povoljan" trenutak (zasto je to tako, nikad neces/necemo saznati).
A drugo, moje misljenje je da jesdnostavno pustis, ne jevljaj se ne zovi ne dolazi izbrisi je i sa FB, jednostavno pusti sve. Ako skonta sta gubi dobro i jeste, ako ne, jesnostavno idi dalje.
Surovo, ali je tako jbg (prosao sam, a mislim da smo vecina nas muskaraca, prosli kroz to). I nemoj da te iznenadi ako bi ti se eventualno javila i nakon bas duzeg vremenskog perioda.
Idi dalje...

detroit-mercy wrote:

đesba wrote:Daleke 98 proveli smo dvije divne godine skupa, prva velika ljubav, prvi odlazak na more s momkom, bilo je super u svakom slučaju, i završili smo nekako ljudski bez ružnih riječi, svađa i ostalih gluposti, sve onako ok, normalno.. Nismo poslije ni proganjali jedno drugo, svako svojim putem. Al hajd, prošlo je od tad puno godinica i eto bez obzira što živimo u istom gradu, sudbina nije htjela ni da se sretnemo onako usput, nikad... o telefonima da ne govorim, mijenjali se brojevi itd., nema ga ni na ovim društvenim
mrežama:(, uglavnom nikakvog al ama baš nikakvog kontakta. Iako danas imam svoju porodicu i nemam nikakvih nemoralnih potreba, skrivenih namjera itd., voljela bih da ga sretnem, da se ispričamo, da vidim koliko se promijenio, je li se oženio? ima li djece? kako mu je majka, brat?, ma imala bih hiljadu pitanja..
I evo kako je izgledalo na kraju, poslije toliko godina i mojih hiljadu nepostavljenih pitanja, zajedno sa svojom porodicom krenem na ručak, dok se ostatak ekipe raspoređivao gdje će sjesti ja priđem za šank da naručim, i onako glave gurnute u torbu u potrazi za novčanikom, čujem poznat glas: ''Zdravo, izvolite''.... Dignem glavu i NIŠTA....jedno veliko NIŠTA, ma ni riječi, osim što sam na brzinu iblebatala naruđbu, platila i vratila se za sto ( imala sam osjećaj da mi izgorješe obrazi)... I sad se pitam zašto? Zašto mu nisam rekla ni zdravo, pitala bilo šta, ne znam ni ja.... Možda me zbunio, možda ga nisam očekivala, a možda sam jednostavno tu svoju veliku ljubav potisnula negdje duboko u sebi i sad kad sam ga vidjela ona je odnekud isplivala i lupila me po glavi:))) .. Ne bih da steknete dojam da patim, al mi krivo što bar ne rekoh čovjeku zdravo nego pobjegoh glavom bez obzira

Znaci nije mako dalje od konobara