#551 Re: Šta zapravo žene žele?
Posted: 02/02/2012 02:09
Ima ono što žene svijesno žele i ono što nesvijesno žele.
Svaka žena svijesno želi stabilnosti: Ono jeste paradigma ženskih želja i manifestuje se u niz oblika, zavisno o starosnoj dobi, ličnosti, svjetonazoru...ali se suštinski sve svodi na taj magični pojam: ''Stabilnost''.
Mlada djevojka uvijek želi stabilan odnos momka prema njoj, odnosno stabilnu ljubav, odnosno stabilnu vezu. Čak i ona koja bježi od veza ipak, duboko u sebi, želi stabilnu ljubav i razlog bijega jeste strah od razočaranja. Razlozi toga mogu biti sve od ''Daddy issues'', preko lošeg iskustva s nekim bivšim momkom, lošim mišljenjem o sebi itd.
Zatim, starija djevojka želi isto to, samo što pored stabilne veze ili ljubavi želi i materijalnu stabilnost, porodičnu stabilnost, ili ti, stabilnost domaćinstva itd.
Čak i one sponzoruše koje viđate po gradu s nabildanima ćelavcima na kraju krajeva traže svojevrsnu stabilnost: Ako su sponzoruše, traže materijalnu stabilnost iz ovog ili onog razloga(da ne ulazimo to; ako su s nekim bilderima-kabadahijama, onda traže stabilnost u smislu zaštite(Od čega? Niko ne kaže da manifestacija stabilnosti mora biti racionalna).
Dakle, svijesna želja svake žene je stabilnost, krou koju je sigurno provućena i istorijska, antropološka, psihološka, biološka i društvena nit.
E sad, koja je nesvijesna želja žena?
Jeste se ikad pitali kako postoje osobe muškog pola - bilo da je rijec o istorijskim ličnostima, bilo da je riječ o živim osobama - koje nude možda sve, ali ne stabilnost. Uzmimo Kazanovu za primjer - Istorijska ličnost, apsolutno nestabilna u svakom pogledu, a ipak...zna se po čemu je bio poznat. Takođe, ja poznajem osobe koje su direktne do te mjere da na samom početku sebe stave u lošu poziciju. Poznajem osobu koja uvijek otvoreno kaže XY curi s kojom je izašao da je nestabilan, da se ne može vezati, da lebdi u nekom bezvremenskom prostoru i, na kraju, je zamoli da se nikad u njega ne zaljubi. Naravno, slijede par neortodoksnih izlazaka, citiraju se par Bodlerovih pjesama i odjednom se stvori ona poznata filmska situacija: ''Mama mi je uvijek govorila da si nevaljao''.
Pored činjenice da žene vole i žele stabilnost, one takođe vole i žele ono drugačije, ono karnalno, minimalistički...vole neznanost, krhkost, taj neki, uslovno rećeno, egzistencijalni strah. Ja sad, naravno, probavam to dočarati dogmatično, iako ono to nije. Kad neko iskoći iz okvira koji su tu od pamtivijeka, automatski i pravila više ne važe. Muško ženske relacije su hiljadama godina vezane isključivo za norme: Nekad se plaćao miraz, očevi su ugovorali brak; za vrijeme naših roditelja se išlo po igrankama i u šetnje; danas je, pak, nešto drugo, ali ipak, ima svoje norme(da ne ulazim u nazadnost tih normi) - Dakle, sigurno znate kako se stvari kreću - izlasci, upoznavanja, sigurnost, strast dolazi zadnja itd. Sigurno imate jarane koji su kukali kako su morali par mjeseci ''čekati'' itd.
Upravo tu leži paradoks - Žele stabilnost, ali takođe postoji čežnja ka onome zabranjenome, ka onome krhhom, ka onome karnalnom i animalističkom...Upravo postoji jaka, tabuizirana, privlačnost ka tom nekom nestabilnom, mračnom intelektualcu koji svojim postojanjem negira sve ono što žene, formalno žele. Otkud urbana, književna/filmska mitologija o neznanom mračnom strancu? Odakle silna erotizacija Drakule, odnosno Vampira? Pa iz te tabuizirane želje za nečim trenutačnim, divljim i karnalnim uz malu, ali više nego dovoljnu, dozu buržoazije, intelekta, slobode i ljepote.
Upravo zbog ovoga ne postoje pravila - Poznata je engleska, kolokvijalna riječ: ''slumming'' , koja upravo to opisuje, na jedan muški, pežurativni način. Što reće Borhes: ''Požuda i porok se, bome, desi''.
Svijesna želja nije ni blizu jaka kao nesvijesna želja, s tim što je nesvijesna uvijek kratkotrajna - Možda iz ovoga i proizilazi muška opsesija sa ženskom prošlošću: S kim si bila, šta si radila...
Eto, to je neko moje mišljenje
Svaka žena svijesno želi stabilnosti: Ono jeste paradigma ženskih želja i manifestuje se u niz oblika, zavisno o starosnoj dobi, ličnosti, svjetonazoru...ali se suštinski sve svodi na taj magični pojam: ''Stabilnost''.
Mlada djevojka uvijek želi stabilan odnos momka prema njoj, odnosno stabilnu ljubav, odnosno stabilnu vezu. Čak i ona koja bježi od veza ipak, duboko u sebi, želi stabilnu ljubav i razlog bijega jeste strah od razočaranja. Razlozi toga mogu biti sve od ''Daddy issues'', preko lošeg iskustva s nekim bivšim momkom, lošim mišljenjem o sebi itd.
Zatim, starija djevojka želi isto to, samo što pored stabilne veze ili ljubavi želi i materijalnu stabilnost, porodičnu stabilnost, ili ti, stabilnost domaćinstva itd.
Čak i one sponzoruše koje viđate po gradu s nabildanima ćelavcima na kraju krajeva traže svojevrsnu stabilnost: Ako su sponzoruše, traže materijalnu stabilnost iz ovog ili onog razloga(da ne ulazimo to; ako su s nekim bilderima-kabadahijama, onda traže stabilnost u smislu zaštite(Od čega? Niko ne kaže da manifestacija stabilnosti mora biti racionalna).
Dakle, svijesna želja svake žene je stabilnost, krou koju je sigurno provućena i istorijska, antropološka, psihološka, biološka i društvena nit.
E sad, koja je nesvijesna želja žena?
Jeste se ikad pitali kako postoje osobe muškog pola - bilo da je rijec o istorijskim ličnostima, bilo da je riječ o živim osobama - koje nude možda sve, ali ne stabilnost. Uzmimo Kazanovu za primjer - Istorijska ličnost, apsolutno nestabilna u svakom pogledu, a ipak...zna se po čemu je bio poznat. Takođe, ja poznajem osobe koje su direktne do te mjere da na samom početku sebe stave u lošu poziciju. Poznajem osobu koja uvijek otvoreno kaže XY curi s kojom je izašao da je nestabilan, da se ne može vezati, da lebdi u nekom bezvremenskom prostoru i, na kraju, je zamoli da se nikad u njega ne zaljubi. Naravno, slijede par neortodoksnih izlazaka, citiraju se par Bodlerovih pjesama i odjednom se stvori ona poznata filmska situacija: ''Mama mi je uvijek govorila da si nevaljao''.
Pored činjenice da žene vole i žele stabilnost, one takođe vole i žele ono drugačije, ono karnalno, minimalistički...vole neznanost, krhkost, taj neki, uslovno rećeno, egzistencijalni strah. Ja sad, naravno, probavam to dočarati dogmatično, iako ono to nije. Kad neko iskoći iz okvira koji su tu od pamtivijeka, automatski i pravila više ne važe. Muško ženske relacije su hiljadama godina vezane isključivo za norme: Nekad se plaćao miraz, očevi su ugovorali brak; za vrijeme naših roditelja se išlo po igrankama i u šetnje; danas je, pak, nešto drugo, ali ipak, ima svoje norme(da ne ulazim u nazadnost tih normi) - Dakle, sigurno znate kako se stvari kreću - izlasci, upoznavanja, sigurnost, strast dolazi zadnja itd. Sigurno imate jarane koji su kukali kako su morali par mjeseci ''čekati'' itd.
Upravo tu leži paradoks - Žele stabilnost, ali takođe postoji čežnja ka onome zabranjenome, ka onome krhhom, ka onome karnalnom i animalističkom...Upravo postoji jaka, tabuizirana, privlačnost ka tom nekom nestabilnom, mračnom intelektualcu koji svojim postojanjem negira sve ono što žene, formalno žele. Otkud urbana, književna/filmska mitologija o neznanom mračnom strancu? Odakle silna erotizacija Drakule, odnosno Vampira? Pa iz te tabuizirane želje za nečim trenutačnim, divljim i karnalnim uz malu, ali više nego dovoljnu, dozu buržoazije, intelekta, slobode i ljepote.
Upravo zbog ovoga ne postoje pravila - Poznata je engleska, kolokvijalna riječ: ''slumming'' , koja upravo to opisuje, na jedan muški, pežurativni način. Što reće Borhes: ''Požuda i porok se, bome, desi''.
Svijesna želja nije ni blizu jaka kao nesvijesna želja, s tim što je nesvijesna uvijek kratkotrajna - Možda iz ovoga i proizilazi muška opsesija sa ženskom prošlošću: S kim si bila, šta si radila...
Eto, to je neko moje mišljenje
