Kraljica od Sabe wrote:Ima jedna rečenica koju gosn. Fahrudin Radončić valja već dva dana, objašnjavajući iz kojih poriva se odlučio osnovati političku stranku. Da ne citiram, kaze da u BiH ima određena brojka vrlo bogatih ljudi a da im narod živi u bijedi. Zašto ovaj narod živi tako i dan danas, 14. god. nakon rata i nakon silnih donacija, miliona i miliona koji su bili upućeni u ovu zemlju, od '92 -'95-te pa i danas, u njenu obnovu, ovom narodu, onim borcima kojima se danas nastoji oduzeti i korica kruha- na to pitanje Radončić ne odgovara. On govori o svom Avazu kojeg je on izgradio, a koji sada njemu (pa, eto, i Ceriću) gradi tornjeve, ali nikad nije rekao kako je nastao Avaz, što i ne bi, na kraju konca, ni bilo bitno (hajd' da mu i halalimo taj prvi milion), da on neće toranj da mu pravimo i to novcem iz Razvojne banke, a mi da plaćamo kamate komercijalnim bankama kod kojih prosi nasa vlast (zar to nije još jedan razlog što se hranimo po kontejnerima?!). Njemu je najbitnije da je Hilmo Selimović dobio sto i kusur a on samo dvadesetdva miliona, da se protiv Selimovića ne diže hajka, a to što se njemu «potura» kako on kaže su montirani procesi. Jasno da tu nedostaje prefiks politički, zbog kojeg se on –izgleda- dao u politiku, kako bi jasno i glasno mogao reći da su svi procesi protiv njega političke prirode... Da je Bog dao pa da nije spomenuo Selimovića, koji jeste privrednik pa po toj osnovi ima i šta potraživati od Razvojne banke, još uvijek bih sumnjala, ali nakon njegovog sinoćnjeg gostovanja na BHT-u ccc
Tačno je da je Dnevni avaz najtiražnija novina u BiH, a tačno je i da novinari te novine imaju puno veće plaće od kolega iz drugih medija, ali ne svi –kako on reče na «Temi dana» na BHT-u- već samo odabrani, a o tome kolika je cijena onoga što ti novinari rade za te pare, zaista, ne bih, manje bitno. Ipak, ima nešto čega je većina nas svjesna, pa bih da čujem i vaše mišljenje o tome:
Činjenica je da je novinarska profesija u našoj zemlji apsolutno degradirana, a meni se čini, ustvari, moje mišljenje je da se ovo, današnje, novinarstvo «kalilo» u Radončićevoj medijskoj kući, da su tu postavljeni masmedijalni parametri koje, nažalost, prisvaja sve veći broj novinara. Ovu zadnju tezu potkrjepljujem odsustvom stava u tekstovima. Dakako, iz novinarskog sivila izdvojila bih ekipu iz «60. minuta», Amarilda Gutića, Senada Avdića, i još dva-tri novinara, zbog kojih još uvijek vrijedi potrošiti tih sat vremena gledajući TV ili čitajući... «Naručene tekstove», odn. tekstove čiji je stav u službi ciljeva samog vlasnika, a koje za dobre pare odrađuju odabrani novinari bih izuzela i samo ih podastrla kao novu tačku pod kojom bi se moglo diskutovati o mogućnosti nezavisnog i objektivnog novinarstva u privatnom mediju, da dodam kod nas, jer takvo što postoji u svijetu.
Jah, otišla bih i dalje i dublje, al' da skratim: Ako Fahrudin Radončić ulazi u politiku da pomogne Bošnjacima onako kako je pomogao novinarima, da ih postavi na mjesto gdje pripadaju-teško Bošnjacima!
Ipak, prema njegovoj reakciji na pitanje da li, možda, u politiku ulazi zbog političkog imuniteta, svi su izgledi da su oni koji su na tragu ovog pitanja upravu... Izgleda da u tom grmu leži zec.
Ne znam šta bih ti rekao.
Napisala si prema svome viđenju jedan iskren i emotivan post: a moja malenkost opet ponavlja da se ne bi stavljala ni na čiju stranu.
Evo zašto, i ovim postom ću zaključiti ovu temu.
Ko je u ovoj državi privatnik, kako, i kojim putem je stigao do toga do čega je stigao, priča je koja nije za javnost, i ona na kraju krajeva, nije ni važna: mi nismo odmakli ni dalje od toga da dođemo do onoga nivoa da spriječimo
tajkunizaciju, a kamoli da vidimo šta je sve u ovoj državi još uvijek naše, pogotovo ako vuče korijene iz prošlosti: od lika Tita, preko imovine KPJ-u (u BiH), vjerske svojine, o fabrikama, šumama, poljanama, gradovima, kućama, da ne govorimo.
To doduše nije ni bitno, jer čitava ta simpatična storyja i počela je početkom '90-ih tako što smo otplaćivali ono što je već bilo naše, i usto, su naši roditelji, dugo dugo davali za to samodoprinose...
Never mind...
No, neplaćenih novinara, svetih krava, raznih hamala, onih koje više ili manje plaćaju, i kojima više ili manje obračunavaju radni staž, ima u svim medijima.
O nezavisnom novinarstvu, i tome da li ono uopće postoji u svijetu (pogotovo u odnosu na financijski izvor, a čak i ako on nije upitan, država vrše enormne pritiske na takve medije), moglo bi se dosta diskutirati, i krajnje je upitno da li takvo što uopće i postoji...
Kad smo već kod demokracije, ja bih spomenuo jednu legalnu stvar (koga interesira neka se informira): ogromna pomoć izvana slila se u ovu zemlju: da još bude smješnije, ona je bila vezana za sve: i vjerske čelnike, i vjerske humanitarne organizacije, i nevladin sektor, i političke partije, i razne tajkune.
Šta je narod od toga dobio.
Ništa.
Ko danas prima plate, i kome treba vjerovati.
Medijima, koje su financirali tajkuni, ove ili one provenijencije, i koji su bili financirani i bliski sa ovom ili onom političkom partijom.
Političke partije: od kojih, oni viši i najviši: primaju ogromne plate.
Nevladin sektor i razne organizacije: koje se sad je već očito ne podnose, ali poput političkih partija, svi su odlično plaćeni.
Ogromna dijaspora, koja bez obzira na naciju, ne šalje već dugo organizirano novac u BiH.
Kakva nas budućnost očekuje.
Ako prođemo kao tajkunska nacija, mislim da ćemo biti sretni...
