Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
A da li je iko procitao eksluzivno pismo Sarajlije, Željka Komšića supruzi iz Vatikana : DRAGA SABINA...
Draga moja Sabina,
Evo došlo mi nešto da ti se javim razglednicom iz Rima, ko ono nekad kad sam ti pis'o s radne akcije. Ovo na slici je ona vel'ka crkva, ima joj avlija k'o po Sarajeva. Šta misliš kol'ko tu stane ovih klerofašista?
Danas sam ti im'o naporan dan. Taman ja s onom svojom rajom iz objezbeđenja naš'o dobru piceriju i gulimo mi treću pivušu, kad zovu oni daveži iz protokola da idemo na prijem kod onog glavnog ujaka. On ti je ovdje u Italiji ko neki gvardijan. Ko u nas ono birvaktile fra Petar, sve se pita i svuđe ga ima, a Švabo!
Uvedoše me u nakvu dvoranu, sve nešto oslikano, ko u onim knjigama iz istorije umjetnosti. Ja se počeo izuvat, kad mi rekoše da ne treba, pa sam odustao i produžio dalje. Vrtim se ja okolo nemoš se načudit kakvih sve đinđuva tamo ima, kad ugledah u ćoši nekog dedu i ja vrcom k njemu. On se nasmiješi i pruži mi ruku, ja uhvatih ruku, stiskoh mu je muški i velim „zdravo ujače“. E jesam mu je stisno, znaš ti da malo ko more sa mnom ruke. Vidim nesta mu osmjeha s lica, povuče on svoju ruku, a meni osta prsten u mojoj ruci. Da ga vidiš, ko u Ćele Bajramovića, mogo bi zanj dobit tri milje eura na čaršiji! Ma šalim se ja draga moja Sabinice, znaš da ga ne bi prodo ni za šta. Ponio ga ja za tebe!
Cober wrote:Tolike bljuvotine govore samo o autorima.
šta je ljudi zar ni bosanci više nemaju smisla za humor. ja mislim da se na ovo najviše nasmijao sam željko.
Imamo mi smisla za humor, ali nemamo smisla za papanluk nikako. Cuj "gulimo mi trecu PIVUSU". Pa to samo neko iz kamenjara udaljenog od svake civilizacije moze napisati. Ako kojim slucajem znas autora pisma (nebi me iznenadilo) reci mu da mi u Sarajevu kazemo ako nista drugo a ono "gulimo mi trecu VUPI", puno ljepse zvuci. Ovo je samo jedan od malih milion prosipanja koja samo izviru iz ovog pisma.
Alfa159 wrote:Pa mislim konacno!!!!!!!
Sa neko onoj mrcini iz Srbije ogovori rijecnikom koji jedini razumije.
" Dobices i po prstima i po nosu"!!!!!!!!! UUUUUUUUUUUUUUU Kvalitet.
Samo cu reci kvalitet svaka mu cast, do duse malo ne diplomatski, ali kao sto rekoh sa onakvim primjerkom SELJACINE ne ide fino.
PS samo steta sto Komsic nije pitar:)))))
Izgleda da nesto nije u redu, sa mentalnim sklopom gosn. Komsica!
Alfa159 wrote:Pa mislim konacno!!!!!!!
Sa neko onoj mrcini iz Srbije ogovori rijecnikom koji jedini razumije.
" Dobices i po prstima i po nosu"!!!!!!!!! UUUUUUUUUUUUUUU Kvalitet.
Samo cu reci kvalitet svaka mu cast, do duse malo ne diplomatski, ali kao sto rekoh sa onakvim primjerkom SELJACINE ne ide fino.
PS samo steta sto Komsic nije pitar:)))))
Izgleda da nesto nije u redu, sa mentalnim sklopom gosn. Komsica!
prosvijetli nas - s cijim je to sklopom sve uredu?!
može li ovo pojasniti mentalni sklop željka komšića.
Predsjedatelj Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić ponaša se kao kralj ili, kako su nedavno neki usporedili visokog predstavnika Paddyja Ashdowna, kao maharadža. On samostalno odlučuje o vanjskoj politici BiH, drži lekcije predsjednicima vlada susjednih država Srbije i Hrvatske. Istodobno, on je i najžešći oporbeni kritičar aktualne vlade u vlastitoj mu državi. Takvom se pristupu ne treba čuditi jer on nastupa u skladu s politikom idola Josipa Broza Tita, čija mu slika visi iznad glave. Dakle, sve što je u skladu s vlastitom partijskom ideologijom dopušteno je, poželjno i nužno. Nakon što je Komšić zaprijetio Vojislavu Koštunici da će dobiti po prstima i nosu, sada prijeti da će BiH tužiti Republiku Hrvatsku. Šamar lijevo, pljuska desno. Jedino je on ispravan i pravičan i na braniku domovine. Ideološka, ovaj put i “bosanska“, nepogrješivost je na djelu. Samo, neka sebi postavi pitanje u čije ime on to govori. Budući da on to neće nikada učiniti jer samo sluša svoga partijskoga šefa Zlatka Lagumdžiju i svoju komunističku dogmu, mora se zbog javnosti kazati.
Željko Komšić je produkt izbornog inženjeringa u režiji Zlatka Lagumdžije i bošnjačkog trusta mozgova sa sarajevskih sećija. On nije predstavnik hrvatskog naroda, čije je mjesto zauzeo u Predsjedništvu, a nije ni autentični Bošnjak. On predstavlja “Bosnu“ koje više nema i koje nikada nije ni bilo, osim u komunističkoj diktaturi. Čim je ljudima dopušteno govoriti i izjašnjavati se, taj privid tolerantne “komšiluk Bosne“ nestao je u vrtlogu krvi i rata. Nesvrstana politika Željka Komšića prema Srbiji i Hrvatskoj ne može proći ni u njegovu tročlanom Predsjedništvu BiH, a kamoli među narodima i građanima BiH.
Svaki njegov napad na Vojislava Koštunicu, Borisa Tadića, pa i na ratnog zločinca Ratka Mladića i Radovana Karadžića nailazi na odbojnost kod Srba, ma gdje god oni živjeli i kojoj političkoj opciji pripadali. A najava tužbe protiv Hrvatske, zbog gradnje pelješkog mosta, novi je razlog i za one rijetke Hrvate koji su za njega glasovali da mu više ne daju glas. Za takve ratoborne izjave on može pobrati aplauz samo kod svoga partijskog šefa Lagumdžije i sarajevske raje čijim se vokabularom koristi, jer onaj diplomatski i politički nikada nije ni svladao.
Komšićeve ambicije da bude bosanski Tito tragikomične su. Njegov stvarni utjecaj i moć dosežu vjerojatno do tajnice i vozača. Imati ambiciju određivati gdje će tko u inozemstvu graditi most na svome teritoriju ima šansu za uspjeh manje nego što je njegov uzor Josip Broz Tito uspio s bratstvom i jedinstvom u propaloj Jugoslaviji.
Umjesto robovanju prošlosti, Komšić bi profitirao kad bi Ivu Sanadera, s kojim vodi polemiku preko medija, zamolio za razgovor o tome kako lakše, i za Bosnu i Hercegovinu prihvatljivije, izgraditi autocestu u zaleđu Neuma, a ne pjeniti se na hrvatske uspjehe.
osa wrote:može li ovo pojasniti mentalni sklop željka komšića.
Predsjedatelj Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić ponaša se kao kralj ili, kako su nedavno neki usporedili visokog predstavnika Paddyja Ashdowna, kao maharadža. On samostalno odlučuje o vanjskoj politici BiH, drži lekcije predsjednicima vlada susjednih država Srbije i Hrvatske. Istodobno, on je i najžešći oporbeni kritičar aktualne vlade u vlastitoj mu državi. Takvom se pristupu ne treba čuditi jer on nastupa u skladu s politikom idola Josipa Broza Tita, čija mu slika visi iznad glave. Dakle, sve što je u skladu s vlastitom partijskom ideologijom dopušteno je, poželjno i nužno. Nakon što je Komšić zaprijetio Vojislavu Koštunici da će dobiti po prstima i nosu, sada prijeti da će BiH tužiti Republiku Hrvatsku. Šamar lijevo, pljuska desno. Jedino je on ispravan i pravičan i na braniku domovine. Ideološka, ovaj put i “bosanska“, nepogrješivost je na djelu. Samo, neka sebi postavi pitanje u čije ime on to govori. Budući da on to neće nikada učiniti jer samo sluša svoga partijskoga šefa Zlatka Lagumdžiju i svoju komunističku dogmu, mora se zbog javnosti kazati.
Željko Komšić je produkt izbornog inženjeringa u režiji Zlatka Lagumdžije i bošnjačkog trusta mozgova sa sarajevskih sećija. On nije predstavnik hrvatskog naroda, čije je mjesto zauzeo u Predsjedništvu, a nije ni autentični Bošnjak. On predstavlja “Bosnu“ koje više nema i koje nikada nije ni bilo, osim u komunističkoj diktaturi. Čim je ljudima dopušteno govoriti i izjašnjavati se, taj privid tolerantne “komšiluk Bosne“ nestao je u vrtlogu krvi i rata. Nesvrstana politika Željka Komšića prema Srbiji i Hrvatskoj ne može proći ni u njegovu tročlanom Predsjedništvu BiH, a kamoli među narodima i građanima BiH.
Svaki njegov napad na Vojislava Koštunicu, Borisa Tadića, pa i na ratnog zločinca Ratka Mladića i Radovana Karadžića nailazi na odbojnost kod Srba, ma gdje god oni živjeli i kojoj političkoj opciji pripadali. A najava tužbe protiv Hrvatske, zbog gradnje pelješkog mosta, novi je razlog i za one rijetke Hrvate koji su za njega glasovali da mu više ne daju glas. Za takve ratoborne izjave on može pobrati aplauz samo kod svoga partijskog šefa Lagumdžije i sarajevske raje čijim se vokabularom koristi, jer onaj diplomatski i politički nikada nije ni svladao.
Komšićeve ambicije da bude bosanski Tito tragikomične su. Njegov stvarni utjecaj i moć dosežu vjerojatno do tajnice i vozača. Imati ambiciju određivati gdje će tko u inozemstvu graditi most na svome teritoriju ima šansu za uspjeh manje nego što je njegov uzor Josip Broz Tito uspio s bratstvom i jedinstvom u propaloj Jugoslaviji.
Umjesto robovanju prošlosti, Komšić bi profitirao kad bi Ivu Sanadera, s kojim vodi polemiku preko medija, zamolio za razgovor o tome kako lakše, i za Bosnu i Hercegovinu prihvatljivije, izgraditi autocestu u zaleđu Neuma, a ne pjeniti se na hrvatske uspjehe.
Prepisano iz Slobodne Dalmacije i ni malo ne cudi takva vrsta pisanja i preseravanja. Dakle ako se neko svim srcem bori za svoju drzavu i neda da iko pljuje po njoj i vrslja kako hoce odmah je Tito. I JESTE!!!! Tito nije nikome dao da barne u Jugoslaviju i zato ga je cijenio cijeli svijet. Zar je to nesto pogresno???? Zar je pogresno reci covjeku (mada zaista taj epitet je njemu tesko dati) koji je duboko svoje prste zavukao u BiH, Kostunici, da nosi te prste jer ce dobiti po njima. Mogao mu je i reci "slusaj majmune odjebi od Bosne i Hercegovine" i opet bi bio sasvim u pravu. Na kraju krajeva to je receno predsjedniku drzave koja je u ovoj zemlji napravila genocid i koja je bila agresor na ovome tlu. Diplomatija ponekad gubi smisao i tek kada pokazes zube onda dolaze i rezultati. Na zalost davno sam napisao da je bogdo momentalno imao javnu podrsku ljudi koji misle isto kao i on. Dodik je ako nista skupio 10.000 ljudi a ovdje se nije skupilo ni 10 i donekle je Dodik u pravu kada kaze da je ono bolji dio BiH ako u nicemu onda u tome da mu se daje maximalna podrska.
I sad naravno Silajdzic je puno veci diplomata sto je presutio kao picka sve atake Kostunice na BiH jer boze moj on se vlada po propisima diplomatske sluzbe. Sve ima svoje granice sto je pokazao i Spanski kralj prije par dana.
osa wrote:može li ovo pojasniti mentalni sklop željka komšića.
Predsjedatelj Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić ponaša se kao kralj ili, kako su nedavno neki usporedili visokog predstavnika Paddyja Ashdowna, kao maharadža. On samostalno odlučuje o vanjskoj politici BiH, drži lekcije predsjednicima vlada susjednih država Srbije i Hrvatske. Istodobno, on je i najžešći oporbeni kritičar aktualne vlade u vlastitoj mu državi. Takvom se pristupu ne treba čuditi jer on nastupa u skladu s politikom idola Josipa Broza Tita, čija mu slika visi iznad glave. Dakle, sve što je u skladu s vlastitom partijskom ideologijom dopušteno je, poželjno i nužno. Nakon što je Komšić zaprijetio Vojislavu Koštunici da će dobiti po prstima i nosu, sada prijeti da će BiH tužiti Republiku Hrvatsku. Šamar lijevo, pljuska desno. Jedino je on ispravan i pravičan i na braniku domovine. Ideološka, ovaj put i “bosanska“, nepogrješivost je na djelu. Samo, neka sebi postavi pitanje u čije ime on to govori. Budući da on to neće nikada učiniti jer samo sluša svoga partijskoga šefa Zlatka Lagumdžiju i svoju komunističku dogmu, mora se zbog javnosti kazati.
Željko Komšić je produkt izbornog inženjeringa u režiji Zlatka Lagumdžije i bošnjačkog trusta mozgova sa sarajevskih sećija. On nije predstavnik hrvatskog naroda, čije je mjesto zauzeo u Predsjedništvu, a nije ni autentični Bošnjak. On predstavlja “Bosnu“ koje više nema i koje nikada nije ni bilo, osim u komunističkoj diktaturi. Čim je ljudima dopušteno govoriti i izjašnjavati se, taj privid tolerantne “komšiluk Bosne“ nestao je u vrtlogu krvi i rata. Nesvrstana politika Željka Komšića prema Srbiji i Hrvatskoj ne može proći ni u njegovu tročlanom Predsjedništvu BiH, a kamoli među narodima i građanima BiH.
Svaki njegov napad na Vojislava Koštunicu, Borisa Tadića, pa i na ratnog zločinca Ratka Mladića i Radovana Karadžića nailazi na odbojnost kod Srba, ma gdje god oni živjeli i kojoj političkoj opciji pripadali. A najava tužbe protiv Hrvatske, zbog gradnje pelješkog mosta, novi je razlog i za one rijetke Hrvate koji su za njega glasovali da mu više ne daju glas. Za takve ratoborne izjave on može pobrati aplauz samo kod svoga partijskog šefa Lagumdžije i sarajevske raje čijim se vokabularom koristi, jer onaj diplomatski i politički nikada nije ni svladao.
Komšićeve ambicije da bude bosanski Tito tragikomične su. Njegov stvarni utjecaj i moć dosežu vjerojatno do tajnice i vozača. Imati ambiciju određivati gdje će tko u inozemstvu graditi most na svome teritoriju ima šansu za uspjeh manje nego što je njegov uzor Josip Broz Tito uspio s bratstvom i jedinstvom u propaloj Jugoslaviji.
Umjesto robovanju prošlosti, Komšić bi profitirao kad bi Ivu Sanadera, s kojim vodi polemiku preko medija, zamolio za razgovor o tome kako lakše, i za Bosnu i Hercegovinu prihvatljivije, izgraditi autocestu u zaleđu Neuma, a ne pjeniti se na hrvatske uspjehe.
Osa: U kojem si ti fazonu? Ono NOZ,ZICA,SREBRENICA ili ZA DOM SPREMNI? Da znam skim imam opravka.
Bosna i Hercegovina se ne dira! I da se ja pitam, dobili bi i po picki a ne samo po nosu i prstima (kao sto je lijepo diplomatski se izrazio Zeljko Komsic!)
Osice, čitaš li ti išta drugo osim Pincom-a, Slobodne Dalmacije i Večernjeg? Što nikad ne citiraš, recimo, Feral ili Globus?
Željko Komšić je profesionalni i školovan diplomata, diplomirani pravnik koji je zavrsio postdiplomski studij na School of Foreign Service Univerziteta Georgetown u Washingtonu-SAD, godinu dana bio ambasador BiH u Beogradu, a sad je direktno izabrani član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda.
Šta je tu kome sporno? Jedna, kao "nediplomatska" izjava je kao "sporna" (nekim) Hrvatima i Srbima?
Kralj Španije Juan Carlos je Hugi Chavezu rekao da "ušuti više" i ta kraljevska izjava je postala omiljeni ringtone za mobilne telefone u nekoliko zemalja, uključujući i Venezuelu... ko je to Juan Carlosu zamjerio (osim onog lajavca na kokainu)
osa wrote:može li ovo pojasniti mentalni sklop željka komšića.
Predsjedatelj Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić ponaša se kao kralj ili, kako su nedavno neki usporedili visokog predstavnika Paddyja Ashdowna, kao maharadža. On samostalno odlučuje o vanjskoj politici BiH, drži lekcije predsjednicima vlada susjednih država Srbije i Hrvatske. Istodobno, on je i najžešći oporbeni kritičar aktualne vlade u vlastitoj mu državi. Takvom se pristupu ne treba čuditi jer on nastupa u skladu s politikom idola Josipa Broza Tita, čija mu slika visi iznad glave. Dakle, sve što je u skladu s vlastitom partijskom ideologijom dopušteno je, poželjno i nužno. Nakon što je Komšić zaprijetio Vojislavu Koštunici da će dobiti po prstima i nosu, sada prijeti da će BiH tužiti Republiku Hrvatsku. Šamar lijevo, pljuska desno. Jedino je on ispravan i pravičan i na braniku domovine. Ideološka, ovaj put i “bosanska“, nepogrješivost je na djelu. Samo, neka sebi postavi pitanje u čije ime on to govori. Budući da on to neće nikada učiniti jer samo sluša svoga partijskoga šefa Zlatka Lagumdžiju i svoju komunističku dogmu, mora se zbog javnosti kazati.
Željko Komšić je produkt izbornog inženjeringa u režiji Zlatka Lagumdžije i bošnjačkog trusta mozgova sa sarajevskih sećija. On nije predstavnik hrvatskog naroda, čije je mjesto zauzeo u Predsjedništvu, a nije ni autentični Bošnjak. On predstavlja “Bosnu“ koje više nema i koje nikada nije ni bilo, osim u komunističkoj diktaturi. Čim je ljudima dopušteno govoriti i izjašnjavati se, taj privid tolerantne “komšiluk Bosne“ nestao je u vrtlogu krvi i rata. Nesvrstana politika Željka Komšića prema Srbiji i Hrvatskoj ne može proći ni u njegovu tročlanom Predsjedništvu BiH, a kamoli među narodima i građanima BiH. Svaki njegov napad na Vojislava Koštunicu, Borisa Tadića, pa i na ratnog zločinca Ratka Mladića i Radovana Karadžića nailazi na odbojnost kod Srba, ma gdje god oni živjeli i kojoj političkoj opciji pripadali. A najava tužbe protiv Hrvatske, zbog gradnje pelješkog mosta, novi je razlog i za one rijetke Hrvate koji su za njega glasovali da mu više ne daju glas. Za takve ratoborne izjave on može pobrati aplauz samo kod svoga partijskog šefa Lagumdžije i sarajevske raje čijim se vokabularom koristi, jer onaj diplomatski i politički nikada nije ni svladao.
Komšićeve ambicije da bude bosanski Tito tragikomične su. Njegov stvarni utjecaj i moć dosežu vjerojatno do tajnice i vozača. Imati ambiciju određivati gdje će tko u inozemstvu graditi most na svome teritoriju ima šansu za uspjeh manje nego što je njegov uzor Josip Broz Tito uspio s bratstvom i jedinstvom u propaloj Jugoslaviji.
Umjesto robovanju prošlosti, Komšić bi profitirao kad bi Ivu Sanadera, s kojim vodi polemiku preko medija, zamolio za razgovor o tome kako lakše, i za Bosnu i Hercegovinu prihvatljivije, izgraditi autocestu u zaleđu Neuma, a ne pjeniti se na hrvatske uspjehe.
Haj ti meni pojasni ono boldirano u članku jer mi nikako nije jasno kako se to Komšić treba ponašati prema nabrojanim (eto zanemariću ostali dio ove mentalne dijareje od članka). Treba li im možda dići spomenik da bi srpsko gospodstvo klimalo glavušom u znak odobravanja? Čuj ti ovo, svaki njegov napad ČAK i na Radovana i Mladića nailazi na odbojnosti kod Srba. Hajde sada reci iskreno...jel' onda do Komšića ili do Srba (čast izuzecima) kojima su nabrojani nedodirljivi narodni heroji?
osa wrote:može li ovo pojasniti mentalni sklop željka komšića.
Predsjedatelj Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić ponaša se kao kralj ili, kako su nedavno neki usporedili visokog predstavnika Paddyja Ashdowna, kao maharadža. On samostalno odlučuje o vanjskoj politici BiH, drži lekcije predsjednicima vlada susjednih država Srbije i Hrvatske. Istodobno, on je i najžešći oporbeni kritičar aktualne vlade u vlastitoj mu državi. Takvom se pristupu ne treba čuditi jer on nastupa u skladu s politikom idola Josipa Broza Tita, čija mu slika visi iznad glave. Dakle, sve što je u skladu s vlastitom partijskom ideologijom dopušteno je, poželjno i nužno. Nakon što je Komšić zaprijetio Vojislavu Koštunici da će dobiti po prstima i nosu, sada prijeti da će BiH tužiti Republiku Hrvatsku. Šamar lijevo, pljuska desno. Jedino je on ispravan i pravičan i na braniku domovine. Ideološka, ovaj put i “bosanska“, nepogrješivost je na djelu. Samo, neka sebi postavi pitanje u čije ime on to govori. Budući da on to neće nikada učiniti jer samo sluša svoga partijskoga šefa Zlatka Lagumdžiju i svoju komunističku dogmu, mora se zbog javnosti kazati.
Željko Komšić je produkt izbornog inženjeringa u režiji Zlatka Lagumdžije i bošnjačkog trusta mozgova sa sarajevskih sećija. On nije predstavnik hrvatskog naroda, čije je mjesto zauzeo u Predsjedništvu, a nije ni autentični Bošnjak. On predstavlja “Bosnu“ koje više nema i koje nikada nije ni bilo, osim u komunističkoj diktaturi. Čim je ljudima dopušteno govoriti i izjašnjavati se, taj privid tolerantne “komšiluk Bosne“ nestao je u vrtlogu krvi i rata. Nesvrstana politika Željka Komšića prema Srbiji i Hrvatskoj ne može proći ni u njegovu tročlanom Predsjedništvu BiH, a kamoli među narodima i građanima BiH.
Svaki njegov napad na Vojislava Koštunicu, Borisa Tadića, pa i na ratnog zločinca Ratka Mladića i Radovana Karadžića nailazi na odbojnost kod Srba, ma gdje god oni živjeli i kojoj političkoj opciji pripadali. A najava tužbe protiv Hrvatske, zbog gradnje pelješkog mosta, novi je razlog i za one rijetke Hrvate koji su za njega glasovali da mu više ne daju glas. Za takve ratoborne izjave on može pobrati aplauz samo kod svoga partijskog šefa Lagumdžije i sarajevske raje čijim se vokabularom koristi, jer onaj diplomatski i politički nikada nije ni svladao.
Komšićeve ambicije da bude bosanski Tito tragikomične su. Njegov stvarni utjecaj i moć dosežu vjerojatno do tajnice i vozača. Imati ambiciju određivati gdje će tko u inozemstvu graditi most na svome teritoriju ima šansu za uspjeh manje nego što je njegov uzor Josip Broz Tito uspio s bratstvom i jedinstvom u propaloj Jugoslaviji.
Umjesto robovanju prošlosti, Komšić bi profitirao kad bi Ivu Sanadera, s kojim vodi polemiku preko medija, zamolio za razgovor o tome kako lakše, i za Bosnu i Hercegovinu prihvatljivije, izgraditi autocestu u zaleđu Neuma, a ne pjeniti se na hrvatske uspjehe.
osa wrote:može li ovo pojasniti mentalni sklop željka komšića.
Ne jer taj citat samo pojasnjava mentalni sklop upravo onih koji u svakoj rijeci i djelu Zeljka Komsica vide atak na goloruki narod, jednom su to Srbi, drugi put su to Hrvati i tako u nedogled.
osa wrote:može li ovo pojasniti mentalni sklop željka komšića.
Predsjedatelj Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić ponaša se kao kralj ili, kako su nedavno neki usporedili visokog predstavnika Paddyja Ashdowna, kao maharadža. On samostalno odlučuje o vanjskoj politici BiH, drži lekcije predsjednicima vlada susjednih država Srbije i Hrvatske. Istodobno, on je i najžešći oporbeni kritičar aktualne vlade u vlastitoj mu državi. Takvom se pristupu ne treba čuditi jer on nastupa u skladu s politikom idola Josipa Broza Tita, čija mu slika visi iznad glave. Dakle, sve što je u skladu s vlastitom partijskom ideologijom dopušteno je, poželjno i nužno. Nakon što je Komšić zaprijetio Vojislavu Koštunici da će dobiti po prstima i nosu, sada prijeti da će BiH tužiti Republiku Hrvatsku. Šamar lijevo, pljuska desno. Jedino je on ispravan i pravičan i na braniku domovine. Ideološka, ovaj put i “bosanska“, nepogrješivost je na djelu. Samo, neka sebi postavi pitanje u čije ime on to govori. Budući da on to neće nikada učiniti jer samo sluša svoga partijskoga šefa Zlatka Lagumdžiju i svoju komunističku dogmu, mora se zbog javnosti kazati.
Željko Komšić je produkt izbornog inženjeringa u režiji Zlatka Lagumdžije i bošnjačkog trusta mozgova sa sarajevskih sećija. On nije predstavnik hrvatskog naroda, čije je mjesto zauzeo u Predsjedništvu, a nije ni autentični Bošnjak. On predstavlja “Bosnu“ koje više nema i koje nikada nije ni bilo, osim u komunističkoj diktaturi. Čim je ljudima dopušteno govoriti i izjašnjavati se, taj privid tolerantne “komšiluk Bosne“ nestao je u vrtlogu krvi i rata. Nesvrstana politika Željka Komšića prema Srbiji i Hrvatskoj ne može proći ni u njegovu tročlanom Predsjedništvu BiH, a kamoli među narodima i građanima BiH.
Svaki njegov napad na Vojislava Koštunicu, Borisa Tadića, pa i na ratnog zločinca Ratka Mladića i Radovana Karadžića nailazi na odbojnost kod Srba, ma gdje god oni živjeli i kojoj političkoj opciji pripadali. A najava tužbe protiv Hrvatske, zbog gradnje pelješkog mosta, novi je razlog i za one rijetke Hrvate koji su za njega glasovali da mu više ne daju glas. Za takve ratoborne izjave on može pobrati aplauz samo kod svoga partijskog šefa Lagumdžije i sarajevske raje čijim se vokabularom koristi, jer onaj diplomatski i politički nikada nije ni svladao.
Komšićeve ambicije da bude bosanski Tito tragikomične su. Njegov stvarni utjecaj i moć dosežu vjerojatno do tajnice i vozača. Imati ambiciju određivati gdje će tko u inozemstvu graditi most na svome teritoriju ima šansu za uspjeh manje nego što je njegov uzor Josip Broz Tito uspio s bratstvom i jedinstvom u propaloj Jugoslaviji.
Umjesto robovanju prošlosti, Komšić bi profitirao kad bi Ivu Sanadera, s kojim vodi polemiku preko medija, zamolio za razgovor o tome kako lakše, i za Bosnu i Hercegovinu prihvatljivije, izgraditi autocestu u zaleđu Neuma, a ne pjeniti se na hrvatske uspjehe.
Meni moze samo objasniti da tvoj mentalni sklop nije kako treba ako smatras ovaj text realnom analizom Komsicevog mentalnog sklopa i njegovih postupaka.
osa wrote:može li ovo pojasniti mentalni sklop željka komšića.
Evo mi suza krenula
Pouka ovog veleumnog teksta je da se ne bi smjelo progovoriti jadnim hrvatima koje preglasavaju svi narodi na planeti vec par milenija, pa ni jadnim srbekima koje ovakav nediplomatski rjecnik dira duboko u srce (naime, srbi su navikli na vrhunsku diplomatiju tipa "Vas narod se ne moze odbraniti ako bude rat ovdje" "ovo su buduce granice Srbije", itd. ). Takodjer izrazavam zal za vrhunskim diplomatama koje je totalitarni crveni Komsic izbacio iz ambasada diljem svijeta u kojima su se tako divno uhljebili.
Komsicu porucujem da se baci na posao, a neka salje odjebe rasadnicima kulture (ZG i BG) kad god ovi sami to zatraze svojim radnjama ili notama
osa wrote:može li ovo pojasniti mentalni sklop željka komšića.
Predsjedatelj Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić ponaša se kao kralj ili, kako su nedavno neki usporedili visokog predstavnika Paddyja Ashdowna, kao maharadža. On samostalno odlučuje o vanjskoj politici BiH, drži lekcije predsjednicima vlada susjednih država Srbije i Hrvatske. Istodobno, on je i najžešći oporbeni kritičar aktualne vlade u vlastitoj mu državi. Takvom se pristupu ne treba čuditi jer on nastupa u skladu s politikom idola Josipa Broza Tita, čija mu slika visi iznad glave. Dakle, sve što je u skladu s vlastitom partijskom ideologijom dopušteno je, poželjno i nužno. Nakon što je Komšić zaprijetio Vojislavu Koštunici da će dobiti po prstima i nosu, sada prijeti da će BiH tužiti Republiku Hrvatsku. Šamar lijevo, pljuska desno. Jedino je on ispravan i pravičan i na braniku domovine. Ideološka, ovaj put i “bosanska“, nepogrješivost je na djelu. Samo, neka sebi postavi pitanje u čije ime on to govori. Budući da on to neće nikada učiniti jer samo sluša svoga partijskoga šefa Zlatka Lagumdžiju i svoju komunističku dogmu, mora se zbog javnosti kazati.
Željko Komšić je produkt izbornog inženjeringa u režiji Zlatka Lagumdžije i bošnjačkog trusta mozgova sa sarajevskih sećija. On nije predstavnik hrvatskog naroda, čije je mjesto zauzeo u Predsjedništvu, a nije ni autentični Bošnjak. On predstavlja “Bosnu“ koje više nema i koje nikada nije ni bilo, osim u komunističkoj diktaturi. Čim je ljudima dopušteno govoriti i izjašnjavati se, taj privid tolerantne “komšiluk Bosne“ nestao je u vrtlogu krvi i rata. Nesvrstana politika Željka Komšića prema Srbiji i Hrvatskoj ne može proći ni u njegovu tročlanom Predsjedništvu BiH, a kamoli među narodima i građanima BiH.
Svaki njegov napad na Vojislava Koštunicu, Borisa Tadića, pa i na ratnog zločinca Ratka Mladića i Radovana Karadžića nailazi na odbojnost kod Srba, ma gdje god oni živjeli i kojoj političkoj opciji pripadali. A najava tužbe protiv Hrvatske, zbog gradnje pelješkog mosta, novi je razlog i za one rijetke Hrvate koji su za njega glasovali da mu više ne daju glas. Za takve ratoborne izjave on može pobrati aplauz samo kod svoga partijskog šefa Lagumdžije i sarajevske raje čijim se vokabularom koristi, jer onaj diplomatski i politički nikada nije ni svladao.
Komšićeve ambicije da bude bosanski Tito tragikomične su. Njegov stvarni utjecaj i moć dosežu vjerojatno do tajnice i vozača. Imati ambiciju određivati gdje će tko u inozemstvu graditi most na svome teritoriju ima šansu za uspjeh manje nego što je njegov uzor Josip Broz Tito uspio s bratstvom i jedinstvom u propaloj Jugoslaviji.
Umjesto robovanju prošlosti, Komšić bi profitirao kad bi Ivu Sanadera, s kojim vodi polemiku preko medija, zamolio za razgovor o tome kako lakše, i za Bosnu i Hercegovinu prihvatljivije, izgraditi autocestu u zaleđu Neuma, a ne pjeniti se na hrvatske uspjehe.
Lako je objasniti. Zeljko je Bosanac (i Hercegovac naravno).
Zeljko nije zastitnik interesa jednog naroda, Zeljko stiti interese drzave Bosne i Hercegovine.
osa wrote:može li ovo pojasniti mentalni sklop željka komšića.
Predsjedatelj Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić ponaša se kao kralj ili, kako su nedavno neki usporedili visokog predstavnika Paddyja Ashdowna, kao maharadža. On samostalno odlučuje o vanjskoj politici BiH, drži lekcije predsjednicima vlada susjednih država Srbije i Hrvatske. Istodobno, on je i najžešći oporbeni kritičar aktualne vlade u vlastitoj mu državi. Takvom se pristupu ne treba čuditi jer on nastupa u skladu s politikom idola Josipa Broza Tita, čija mu slika visi iznad glave. Dakle, sve što je u skladu s vlastitom partijskom ideologijom dopušteno je, poželjno i nužno. Nakon što je Komšić zaprijetio Vojislavu Koštunici da će dobiti po prstima i nosu, sada prijeti da će BiH tužiti Republiku Hrvatsku. Šamar lijevo, pljuska desno. Jedino je on ispravan i pravičan i na braniku domovine. Ideološka, ovaj put i “bosanska“, nepogrješivost je na djelu. Samo, neka sebi postavi pitanje u čije ime on to govori. Budući da on to neće nikada učiniti jer samo sluša svoga partijskoga šefa Zlatka Lagumdžiju i svoju komunističku dogmu, mora se zbog javnosti kazati.
Željko Komšić je produkt izbornog inženjeringa u režiji Zlatka Lagumdžije i bošnjačkog trusta mozgova sa sarajevskih sećija. On nije predstavnik hrvatskog naroda, čije je mjesto zauzeo u Predsjedništvu, a nije ni autentični Bošnjak. On predstavlja “Bosnu“ koje više nema i koje nikada nije ni bilo, osim u komunističkoj diktaturi. Čim je ljudima dopušteno govoriti i izjašnjavati se, taj privid tolerantne “komšiluk Bosne“ nestao je u vrtlogu krvi i rata. Nesvrstana politika Željka Komšića prema Srbiji i Hrvatskoj ne može proći ni u njegovu tročlanom Predsjedništvu BiH, a kamoli među narodima i građanima BiH.
Svaki njegov napad na Vojislava Koštunicu, Borisa Tadića, pa i na ratnog zločinca Ratka Mladića i Radovana Karadžića nailazi na odbojnost kod Srba, ma gdje god oni živjeli i kojoj političkoj opciji pripadali. A najava tužbe protiv Hrvatske, zbog gradnje pelješkog mosta, novi je razlog i za one rijetke Hrvate koji su za njega glasovali da mu više ne daju glas. Za takve ratoborne izjave on može pobrati aplauz samo kod svoga partijskog šefa Lagumdžije i sarajevske raje čijim se vokabularom koristi, jer onaj diplomatski i politički nikada nije ni svladao.
Komšićeve ambicije da bude bosanski Tito tragikomične su. Njegov stvarni utjecaj i moć dosežu vjerojatno do tajnice i vozača. Imati ambiciju određivati gdje će tko u inozemstvu graditi most na svome teritoriju ima šansu za uspjeh manje nego što je njegov uzor Josip Broz Tito uspio s bratstvom i jedinstvom u propaloj Jugoslaviji.
Umjesto robovanju prošlosti, Komšić bi profitirao kad bi Ivu Sanadera, s kojim vodi polemiku preko medija, zamolio za razgovor o tome kako lakše, i za Bosnu i Hercegovinu prihvatljivije, izgraditi autocestu u zaleđu Neuma, a ne pjeniti se na hrvatske uspjehe.
Lako je objasniti. Zeljko je Bosanac (i Hercegovac naravno).
Zeljko nije zastitnik interesa jednog naroda, Zeljko stiti interese drzave Bosne i Hercegovine.
A Osi vatra sto Zeljko ne stiti samo interese 'hrvatskog naroda' jer je on pak 'hrvat'.
