Forum Klix.ba

Meni je The Division Bell odličan album. Ovo sa Sydom ne slušam u biti, slab zvuk, nedorečeno, tanko. Više mi dođe kao predškolska prije nego odrastu i krenu u školu sa odraslim.

Nema ništa slabo i nedorečeno u Barrettovom Floydu, jednostavno je to drugačiji tip autora, tematski okrenut duboko u sebe, poetski razigran i
hirovit čije je muzika psihodelična na onaj klasični način. Syd Barrett pripada onoj lozi sjajnih autora britanske psihodelije kao što su
Robert Wyatt, Kevin Ayers i Daevid Allen.

That cat's something I can't explain

dale cooper wrote: ↑16/07/2022 22:24 Nema ništa slabo i nedorečeno u Barrettovom Floydu, jednostavno je to drugačiji tip autora, tematski okrenut duboko u sebe, poetski razigran i
hirovit čije je muzika psihodelična na onaj klasični način. Syd Barrett pripada onoj lozi sjajnih autora britanske psihodelije kao što su
Robert Wyatt, Kevin Ayers i Daevid Allen.

The Canterbury scene

Point. wrote: ↑16/07/2022 22:05 Meni je The Division Bell odličan album. Ovo sa Sydom ne slušam u biti, slab zvuk, nedorečeno, tanko. Više mi dođe kao predškolska prije nego odrastu i krenu u školu sa odraslim.

Division Bell je vrhunski album.

moa wrote: ↑16/07/2022 23:29

Point. wrote: ↑16/07/2022 22:05 Meni je The Division Bell odličan album. Ovo sa Sydom ne slušam u biti, slab zvuk, nedorečeno, tanko. Više mi dođe kao predškolska prije nego odrastu i krenu u školu sa odraslim.

Division Bell je vrhunski album.

Odličan album, mnogo koherentniji od prethodnog albuma bez Watersa. Division Bell i PULSE su čista perfekcija

moa wrote: ↑16/07/2022 23:29

Point. wrote: ↑16/07/2022 22:05 Meni je The Division Bell odličan album. Ovo sa Sydom ne slušam u biti, slab zvuk, nedorečeno, tanko. Više mi dođe kao predškolska prije nego odrastu i krenu u školu sa odraslim.

Division Bell je vrhunski album.

Meni Floydov najdraži. Čitava nekakva atmosfera, začinjena Marooned istrumentalom.

Jedan vrlo zanimljiv i vrlo ekskluzivan intervju iz 2011. objavljen prije tri dana na YT:

Inače, John Edginton je na svom yt kanalu objavio nekoliko vrhunskih intervjua za članovima Pink Floyda i Genesisa

tindbe wrote: ↑16/07/2022 22:37 That cat's something I can't explain

dale cooper wrote: ↑16/07/2022 22:24 Nema ništa slabo i nedorečeno u Barrettovom Floydu, jednostavno je to drugačiji tip autora, tematski okrenut duboko u sebe, poetski razigran i
hirovit čije je muzika psihodelična na onaj klasični način. Syd Barrett pripada onoj lozi sjajnih autora britanske psihodelije kao što su
Robert Wyatt, Kevin Ayers i Daevid Allen.

100% se slazem!

Ubacivanje Dan Dare u lyrics je genijalan primjer ujedinjavanja dva oprecna osjecaja - straha i hrabrosti. Stairway Scare, strah od penjanja u visine, nepoznatog, sa spominjanjem neustrasivog pilota Dan Dare (rijec dare znaci izazov, osudititi se, osmjeliti). Dan Dare je britanski strip junak popularan sezdesetih godina proslog stoljeca, britanski Flash Gordon. Poznat kao i "pilot buducnosti".

"Jupiter and Saturn, Oberon, Miranda and Titania
Neptune, Titan, stars can frighten
Blinding signs flap,
Flicker, flicker, flicker blam, pow, pow
Stairway scare, Dan Dare, who's there?"

(Astronomy Domine)

Point. wrote: ↑16/07/2022 22:05 Meni je The Division Bell odličan album. Ovo sa Sydom ne slušam u biti, slab zvuk, nedorečeno, tanko. Više mi dođe kao predškolska prije nego odrastu i krenu u školu sa odraslim.

Album sa Sydom Barettom je genijalan i mogu ga stalno slušati. Ima odličan zvuk.

Realno, Pink floyd sa Sydom i sa Gilmourom su dva skoro pa razlicita benda, kasnije se i odlazak Watersa osjetio pa se i tu moze vidjeti promjena, ali po meni ne tolika.
Pitanje je sta bi bilo da je Syd ostao i da li bi se on razvio dalje kao sto je to radio Gilmour, ali sto se mene tice prvi album su pjesmice u odnosu na ono sto je doslo kasnihe. Astronomy domine je dobra pjesma i ima smek onoga sto je i kasnije radjeno, ostalo onako.

Sto se tice zadnja dva albuma bez Watersa, po meni su pun pogodak jer se moglo vidjeti da je prethodno Waters na neki nacin poceo gusiti Gilmourovu kreativnost koja je u ta dva albuma dosla do punog izrazaja, pogotovo Division bell. Iako ne on ima i fenomalnu solo karijeru sa odlicnim albumima i pjesmama, u ova dva albuma se osjeti da je to Pink floyd ali sa malo vecim njegovim uticajem.

Naravno, ukusi se razlikuju, ja kao gitarista ocekivano vise cijenim Gilmourov doprinis nego Watersov, tekstovi mi nikad nisu bili nesto bitni i mogu reci da ih i skoro ne slusam, generalno u muzici, za vecinu pjesama koje znam na pamet, pojma nemam o cemu je.

Ateista wrote: ↑18/07/2022 08:13 Realno, Pink floyd sa Sydom i sa Gilmourom su dva skoro pa razlicita benda, kasnije se i odlazak Watersa osjetio pa se i tu moze vidjeti promjena, ali po meni ne tolika.
Pitanje je sta bi bilo da je Syd ostao i da li bi se on razvio dalje kao sto je to radio Gilmour, ali sto se mene tice prvi album su pjesmice u odnosu na ono sto je doslo kasnihe. Astronomy domine je dobra pjesma i ima smek onoga sto je i kasnije radjeno, ostalo onako.

Sto se tice zadnja dva albuma bez Watersa, po meni su pun pogodak jer se moglo vidjeti da je prethodno Waters na neki nacin poceo gusiti Gilmourovu kreativnost koja je u ta dva albuma dosla do punog izrazaja, pogotovo Division bell. Iako ne on ima i fenomalnu solo karijeru sa odlicnim albumima i pjesmama, u ova dva albuma se osjeti da je to Pink floyd ali sa malo vecim njegovim uticajem.

Naravno, ukusi se razlikuju, ja kao gitarista ocekivano vise cijenim Gilmourov doprinis nego Watersov, tekstovi mi nikad nisu bili nesto bitni i mogu reci da ih i skoro ne slusam, generalno u muzici, za vecinu pjesama koje znam na pamet, pojma nemam o cemu je.

Pa nije Waters samo pisao tekstove, pisao je i muziku i bio je glavni autor benda nakon odlaska Barretta.

dale cooper wrote: ↑18/07/2022 08:55

Ateista wrote: ↑18/07/2022 08:13 Realno, Pink floyd sa Sydom i sa Gilmourom su dva skoro pa razlicita benda, kasnije se i odlazak Watersa osjetio pa se i tu moze vidjeti promjena, ali po meni ne tolika.
Pitanje je sta bi bilo da je Syd ostao i da li bi se on razvio dalje kao sto je to radio Gilmour, ali sto se mene tice prvi album su pjesmice u odnosu na ono sto je doslo kasnihe. Astronomy domine je dobra pjesma i ima smek onoga sto je i kasnije radjeno, ostalo onako.

Sto se tice zadnja dva albuma bez Watersa, po meni su pun pogodak jer se moglo vidjeti da je prethodno Waters na neki nacin poceo gusiti Gilmourovu kreativnost koja je u ta dva albuma dosla do punog izrazaja, pogotovo Division bell. Iako ne on ima i fenomalnu solo karijeru sa odlicnim albumima i pjesmama, u ova dva albuma se osjeti da je to Pink floyd ali sa malo vecim njegovim uticajem.

Naravno, ukusi se razlikuju, ja kao gitarista ocekivano vise cijenim Gilmourov doprinis nego Watersov, tekstovi mi nikad nisu bili nesto bitni i mogu reci da ih i skoro ne slusam, generalno u muzici, za vecinu pjesama koje znam na pamet, pojma nemam o cemu je.

Pa nije Waters samo pisao tekstove, pisao je i muziku i bio je glavni autor benda nakon odlaska Barretta.

Jeste, ne kazem da je samo pisao tekstove, vec samo objasnjavam da mi je taj aspekt jedne pjesme najmanje bitan, naravno da je pisao i muziku i aranzmane.
Sto se tice same muzike, gitara i gitarski solo su mi najznacajniji dio pjesme, kao neki slag na tortu bez kojeg mi pjesma kompletna ako nema bas neki dobar i prepoznatljiv dio, opet dodatni razlog sto mi je Gilmourov uticaj znacajniji. Opet, svidja mi se to sto nemam utisak da su, cak ni na zadnja dva albuma, pjesme napisane samo kao podloga za gitarski solo, vec su kompletne pjesme odlicno razradjene i svaki instrument.

Ateista wrote: ↑18/07/2022 10:17

dale cooper wrote: ↑18/07/2022 08:55

Pa nije Waters samo pisao tekstove, pisao je i muziku i bio je glavni autor benda nakon odlaska Barretta.

Jeste, ne kazem da je samo pisao tekstove, vec samo objasnjavam da mi je taj aspekt jedne pjesme najmanje bitan, naravno da je pisao i muziku i aranzmane.
Sto se tice same muzike, gitara i gitarski solo su mi najznacajniji dio pjesme, kao neki slag na tortu bez kojeg mi pjesma kompletna ako nema bas neki dobar i prepoznatljiv dio, opet dodatni razlog sto mi je Gilmourov uticaj znacajniji. Opet, svidja mi se to sto nemam utisak da su, cak ni na zadnja dva albuma, pjesme napisane samo kao podloga za gitarski solo, vec su kompletne pjesme odlicno razradjene i svaki instrument.

Odlaskom Baretta, Waters je preuzeo glavnu autorsku riječ i upravo je on glavni krivac za neke od najboljih albuma u istoriji muzike poput The Dark Side of the Moon i Wish You Here itd. naravno Gilmour je sve to začinio čarobnim zvucima gitare. Reći da je Gilmourov uticaj značajniji od Watersovog ne stoji. Svako je na svoj način uticao na genijalnost njihovih albuma i ne smijemo zaboraviti Richarda Wrighta i Nicka Mansona.

Better Man wrote: ↑18/07/2022 11:28

Ateista wrote: ↑18/07/2022 10:17

Jeste, ne kazem da je samo pisao tekstove, vec samo objasnjavam da mi je taj aspekt jedne pjesme najmanje bitan, naravno da je pisao i muziku i aranzmane.
Sto se tice same muzike, gitara i gitarski solo su mi najznacajniji dio pjesme, kao neki slag na tortu bez kojeg mi pjesma kompletna ako nema bas neki dobar i prepoznatljiv dio, opet dodatni razlog sto mi je Gilmourov uticaj znacajniji. Opet, svidja mi se to sto nemam utisak da su, cak ni na zadnja dva albuma, pjesme napisane samo kao podloga za gitarski solo, vec su kompletne pjesme odlicno razradjene i svaki instrument.

Odlaskom Baretta, Waters je preuzeo glavnu autorsku riječ i upravo je on glavni krivac za neke od najboljih albuma u istoriji muzike poput The Dark Side of the Moon i Wish You Here itd. naravno Gilmour je sve to začinio čarobnim zvucima gitare. Reći da je Gilmourov uticaj značajniji od Watersovog ne stoji. Svako je na svoj način uticao na genijalnost njihovih albuma i ne smijemo zaboraviti Richarda Wrighta i Nicka Mansona.

Ja govorim o svom dozivljaju muzike, jasno je da je Waters napisao vecinu pjesama i dao ogroman doprinos, kao i Wright i Mason, ali meni licno vecina tih pjesama ne bi bile ni blizu tako dobre da ih Gilmour nije zacinio svojim zvukom.

TojoOptics wrote: ↑17/07/2022 11:05 Ubacivanje Dan Dare u lyrics je genijalan primjer ujedinjavanja dva oprecna osjecaja - straha i hrabrosti. Stairway Scare, strah od penjanja u visine, nepoznatog, sa spominjanjem neustrasivog pilota Dan Dare (rijec dare znaci izazov, osudititi se, osmjeliti). Dan Dare je britanski strip junak popularan sezdesetih godina proslog stoljeca, britanski Flash Gordon. Poznat kao i "pilot buducnosti".

"Jupiter and Saturn, Oberon, Miranda and Titania
Neptune, Titan, stars can frighten
Blinding signs flap,
Flicker, flicker, flicker blam, pow, pow
Stairway scare, Dan Dare, who's there?"

(Astronomy Domine)

Kako je Voivod u svojoj obradi ofirno izmjenio taj dio

LSD wrote: ↑18/07/2022 15:34

TojoOptics wrote: ↑17/07/2022 11:05 Ubacivanje Dan Dare u lyrics je genijalan primjer ujedinjavanja dva oprecna osjecaja - straha i hrabrosti. Stairway Scare, strah od penjanja u visine, nepoznatog, sa spominjanjem neustrasivog pilota Dan Dare (rijec dare znaci izazov, osudititi se, osmjeliti). Dan Dare je britanski strip junak popularan sezdesetih godina proslog stoljeca, britanski Flash Gordon. Poznat kao i "pilot buducnosti".

"Jupiter and Saturn, Oberon, Miranda and Titania
Neptune, Titan, stars can frighten
Blinding signs flap,
Flicker, flicker, flicker blam, pow, pow
Stairway scare, Dan Dare, who's there?"

(Astronomy Domine)

Kako je Voivod u svojoj obradi ofirno izmjenio taj dio

Vjerovatno im je nepoznanica bio Dan Dare.

Zamisli odeš na koncert grupe koja je upravo pokorila svijet sa "The Dark Side of the Moon", a oni prvih 50 minuta odsviraju nešto potpuno nepoznato, muziku za koju niko do tada nije čuo

To može samo Pink Floyd!

Svirali su oni godinama te nedovrsene verzije Dogs i Sheep na koncertima.

Roger Waters isti Mirso iz Bajkera

billy organ wrote: ↑23/07/2022 10:36 Roger Waters isti Mirso iz Bajkera