#551 Re: Promišljanje vjere,duše,ljubavi i sudbine.
Posted: 27/10/2011 15:31
pođoh napisati rečenicu,
i više ni rečenicu ne mogu napisati o ljubavi...
i više ni rečenicu ne mogu napisati o ljubavi...
"Zemlja koja je bila zima crna odjednom ozeleni i ozivi."bijela wrote:pođoh napisati rečenicu,
i više ni rečenicu ne mogu napisati o ljubavi...
arzuhal wrote:
Da, postoji zaljubljenost i postoji ljubav, i tačno je da je zaljubljenost stanje sljepila, stanje u kojem ne vidimo ništa ružno, ništa pogrešno kod voljene osobe.
Pričajmo o nekom zaljubljenom paru.
Oboje su zaljubljeni jedno u drugo, vide samo lijepo, ništa ružno ne primjećuju. Ako im neko sa strane skrenu pažnju na nešto loše kod jednog od njih, neku osobinu, itsl. ovo drugo to odmah odbija, odbacuje bez zadrške.
Blago li se onome, od njih dvoje, koje se prvo odljubi, pa počne da voli!
Osoba koja prva napusti stanje zaljubljenosti, pa počne da istinski voli, dolazi u stanje koje želi da izrazi na različite načine. Jedan od tih je posebna briga za voljenu osobu, a to se može izraziti i kroz ukazivanje na nešto loše kod tebe osobe, nešto što nije bilo primjećeno u stanju zaljubljenog sljepila.
Ona druga osoba, koja je još u stanju zaljubljenosti, takav izraz ljubavi (iskazan kroz skretanje pažnje na nešto što bi ona trebala da promjeni, odbaci ili usvoji kod sebe, kako bi bila još bolja osoba) može doživjeti kao šok, kao izraz nestanka ljubavi, kao izraz nekakve pobune, odbacivanja, prijetnje po ljubav!
Ustvari, tek osoba koja zavoli vidi stvari onakve kakve one, doista, i jesu, i voli istinskom ljubavlju koja sada na pravi način prihvata osobu kakva ona jest, sa svim njenim nedostacima.
Zaljubljena osoba još tumara šumom, još sanjari...a kakvih sve grdnih buđenja ima iz tog stanja...
Ne treba nekome da bude u stanju zaljubljnosti e da bi takvom ljubavlju volio Allaha! Jer Allah NEMA NEDOSTATKA, kao što ljudi imaju, kojeg bi stanje sljepila zaljubljenosti prikrilo, sakrilo, stavilo u zagrade, gurnulo na marginu! NE zaljubljenosti, DA ljubavi prema Svetom, Koji Je Iznad Svega Onoga Što Mu Bezumni Pripisuju! Ako nekom voli Boga na način zaljubljenosti, onda će takav da okrene leđa Stvoritelju na prvi Njegov ispit ljubavi, ali onaj koji Ga voli će svaki belaj koji ga zadesi prihvatiti kao volju svog Voljenog!
jazukbijela wrote:pođoh napisati rečenicu,
i više ni rečenicu ne mogu napisati o ljubavi...
Moram ti priznat da sam se obradovao kada sam se vratio da pročitam svoj zadnji post jer se nisam mogao sjetiti da li sam obećao da neću više govoriti ili sam to 'nako rek'obijela wrote:@arzhl - nemoj tako, moja nije bila u smislu ahbaba od @moto, nego sam se nasikirala čitajući sve ono. tvoje pisanje zvuči KAO () da znaš o čemu govoriš..
Mislim da ti govoriš o dvije različite stvari ili ih brkaš. Važno je imati to na umu, znati o toj razlici. A o njima je davno govorio Said Nursi, rahimehullahu te'ala - o ljubavi i o samilosti.vazi wrote:jazukbijela wrote:pođoh napisati rečenicu,
i više ni rečenicu ne mogu napisati o ljubavi...![]()
samo da napomenem, moje pitanje se odnosilo na ljubav u najsirem smislu rijeci.
Otislo je vise na vjersko, ali nema veze, moze i to. Vecina vjernika smatra da imaju otvoreno srce da pruze ljubavi (ljubavi u smislu da volis Bozijeg roba...)i da su sasvim ok po tom pitanju. Zastanemo li bar nekada da to provjerimo i da se preispitamo?
Je li "savjest" mirna i zadovoljena ako smo nekom dali kakvu sadaku a oholo hodimo po zemlji?
Osmijeh i lijepa rijec su sadaka, naravno.
Sta je s grubim pogledom, grubom rijeci, jesmo li ih svjesni, "registrujemo" li ih svaki put kod sebe istom brzinom kao kod drugoga?
Volimo li samo one koji vole nas ili pokusavamo u svakome pronaci nesto sto bismo mogli voljeti (ne cijeniti vec upravo voljeti)?
Teorija i uvjerenja nasa su jedno a praksa nasa je drugo, ima li raskoraka?
sama npr tesko mogu pokazivati tu ljubav prema okolini, valjda nisam naucila. a nekad bih voljela da sam "spontanija" po tom pitanju.
ako ovo iskreno govoris, onda znas sta ti je ciniti da budes bolja i sama sobom zadovoljnijabijela wrote:@arzhl - nemoj tako, moja nije bila u smislu ahbaba od @moto, nego sam se nasikirala čitajući sve ono. tvoje pisanje zvuči KAO () da znaš o čemu govoriš..
@vazi - i ja bih o ljubavi prema ljudima. kada razmišljam o ljubavi prema Uzvišenom Bogu - sama sebi ličim na munafika.
Jasno je k'o danvazi wrote: Je li lakse nauciti klanjati (moliti se Bogu), nauciti sure (molitve) i procitati knjige , upamtiti hadise...ili njegovati cisto srce i dusu i bdjeti nad njima?

arzuhal wrote:Mrzim da mrzim...

kad budem ovako, neću imati brige za sebeMotokultivator wrote:Nekada davno sam bas mislim na VDZ pisao o stanju, slasti imana. Oni koji su citali, sjetice se o cemu pricam.
Hvala Allahu Gospodaru Arsa, Gospodarau Istoka i Zapada pa Ga volim ovako.
.....
Samo ba zakuhavaj, k'o ja, šta te briga. Ja tako najvolim, bezinteresan sam po pitanju da li neko mrzi tobijela wrote:na način da...?
vala, ne znam ni da sam rekla šta konkretno u vezi ove teme,
samo se ubacujem
treba moja ti, bas tako, univerzalna.bijela wrote:@vazi, ta ljubav o kojoj govoriš - je li ona, prema tebi, treba biti u čovječijem srcu naspram svakog drugog čovjeka (ili većine ljudi) u njegovom okruženju?
ili govoriš o ljubavi prema posebnoj (jednoj, dvije-tri) osobi?