Nema gore sorte od ovih negatora stvaranja ili bilo čeka spiritualnog i nadnaravnog. To se svađa i jebe majke svima redom, a tako mu je važno da dokaže da je upravu, pri tome zatirući bilo kakvu misao na nespoznano, neodređeno ili čak na nedokučivo. Zamračeni umovi definitivno i stoga je suludo i diskutovati sa njima. Njihov diskurs se svodi na vrijeđanje lika i djela Muhammeda a.s. ili bilo koje druge ličnosti vezane za religiju.
Dragi moji materijalisti, velika je razlika između znati i razumjeti nešto, a veoma su male razlike između nauka matematike i fizike i filozofije.
Znati nešto znači provesti eksperiment i najčešće "slučajno pogoditi" matematski model koji to opisuje, a koji će za veliki broj različitih eksperimenata potvrditi neku teoriju. Znači, provedeš ovakav i onakav eksperiment, imaš očekivanja koja tvoj vid i razum dožive, sve u okviru tvoje percepcije i dovoljne preciznosti eksperimenta, da potvrdiš teoriju. Tako nastaju zakoni prirode u fizici. Tako je uradio npr. J.C. Maxwell, čovjek bez ikakvog prethodnog značajnog znanja u fizici, opisujući tačno elektromagnetne pojave uz pomoć prethodnih znanja Gaussa, Amperea i Kirchhoffa. Maxwell nije imao pojma o tome šta se u suštini događa, već je imao strašnu logiku povezivanja činjenica (funkcionalno znanje) i vanserijsko znanje vektorske i prostorne matematike za opisivanje pojava. Razumjevanje njegovih jednačina je u narednim desetljećima postalo jasnije, a 100tinjak godina od njegovog rada i potvrđeno kroz već tada prihvaćenu kvantnu mehaniku.
Zanimljiva paralela o granicama znanja i razumjevanja bi se mogla povući i sa Isakom Njutnom, ocem klasične mehanike. Postulate klasične mehanike su udarili prvo svećenik Kopernik, a nastavili Galileo i Kepler. Oni su imali razumijevanje, ali ne i znanje! Klasična mehanika je nastala kao odgovor na "nemoguće pretpostavke" koje su postavili gore navedenih. Njutn je provodio eksperimente, i sa velikom preciznošću dokazao da su masa i ubrzanje proporcionalni sili, a energija proporcionalna kvadratu brzine i masi, i sve karte su bile na stolu. Sada je bilo moguće sa dovoljno velikom preciznošću (tada savršenom) odrediti putanje kretanja svih planeta u Sunčevom sistemu i mjeseca oko Zemlje, nastupilo je doba diferencijalnog računa. Ali... ispostaviće se malo kasnije iz preciznijih eksperimenata da kretanje planete Merkur odstupa od ovih Njutnovih zakona.
To će biti nepoznanica sve do razvijanja potrebnog matematičkog aparata i dolaska Claussiusa, Boltzmanna i Lorentzovih transfomacija. Oni su imali znanje o statističkoj mehanici ali to nisu znali razumjeti, za što je bi zadužen Einstein, naučnik kojeg je otac kvantne mehanike Max Planck najviše cijenio... Sada je preciznost u kretanju došla na novu razinu. Možemo opisati i kretanje svjetlosti i galaksija kroz zakrivljeno prostor-vrijeme da dovoljno velikom tačnošću i preciznošću. Ali, ima još! Kad se približimo "event horizonu" crne rupe, sve pada u vodu, i kvantna mehanika i teorija gravitacije. Tu smo zapeli! Nit znamo, nit razumijemo, nit ćemo moći zagrebati još dugo dugo vremena i pomiriti ove dvije teorije.
Zamislite to ovako, vratimo se u period Asteka, oni su prostom aritmetikom kretanja Sunca, Mjeseca i ostalih planeta i zvijezda znali tačno kada će nastupiti pomračenje Sunca, iako nisu imali pojma da se Mjesec vrti oko Zemlje, a Zemlja oko Sunca. To su koristili u svoje svrhe kontrole mase. Eh sad, zamislite u kraljevstvu Asteka mladog astronoma koji je učio od svojih majstora da postavi pitanje: "Šta ako se zvijezde kreću tako i tako, Zemlja okreće tako i tako oko Sunca?" To je filozofsko pitanje u takvom društvu, i prvo što bi mu tražili su dokaže da je to zaista tako, na šta bi on vjerovatno rekao da ne može jer ne razumije u potpunosti naedeno. Tražio bi se eksperiment, pa i svrha toga... Koja je svrha tog znanja ako neće doprinjeti kontroli mase? Taj mladi astronom bi sigurno bio istjeran iz te škole, ili možda čak žrtvovan jer želi narušiti postojeće svjetonazore. Priča se vraća na Njutna opet, a zaplatio zbog svoje filozofije i razumijevanja je Galileo.
Šta je poenta ovoga. Religija je filozofija u čijem je centru Inteligentni dizajn. Šta su osjećali Galileo, Tesla, Njutn i Ajnštajn kada su razumjeli neku pojavu? Bez filozofije nema matematike. Bez matematike nema fizike. Svi veliki filozofi su bili matematičari i/ili fizičari. Bez razumijevanja nema ni znanja, bez znanja nema ni svrhe.
Samo malo da razmislite, u vremenu dok su veliki matematičari, kao i eksperimentalni i teoretski fizičari sve bliže Teoriji svega. Teoriji svih sila koja će pomiriti jaku i slabu nuklearnu silu, elektromagnetnu i gravitacionu.
Evolucija nikad nije prošla potvrdu, ama baš nijednu. Ne nudi nijedan dokaz da se desio prelaz ili ta tzv. pozitivna mutacija između vrsta, i njena suština nikad nije tretirala DNK, koja je temelj iste mutacije. Evolucija ne može, što naš narod kaže, još uvijek ni prismrditi objašnjenju fenomena nastanka i razvoja živog organizma. Vi niti znate, niti razumijete svijet. Vi razumijete ono što vidite, ne znam kako uopće vjerujete u bakterije i viruse, kad se ne vide, ah da ti mikroskopi
)). Ta su znanja sa druge strane zamagljenih umova. Sa druge strane, inteligentni dizajn podrazumijeva savršenstvo u stvaranju. Od mikrosvijeta do makrosvijeta.
za post do zadnja 2 segmenta. 
