wewa wrote:arzuhal wrote:Kod nas vazda postoji čitav splet različitih i raznolikih razloga, ideja, povoda (često veoma suprostavljenih ali ne i isključivih nužno) i tome sličnog kada se radi i kada je riječ o stvarima i pitanjima kao što je ovo o kojem se ovdje raspravlja...I tu nema jednog, potpunog, zaokruženog, ultimativnog odgovora i rješenja, tu treba biti otvoren i prijemčiv, valja biti oprezan i širok e kako bi se ljudski došlo do nekih odgovora...
sto bi se reklo, okruglo pa na cose.
ne moze me niko, nikakvim argumentom ubijediti da cemo, kao narod, profitirati od manje citanja. ne vidim ni kako mozemo manje citati... svoj polozaj, ubrzano propadanje mozemo zahvaliti upravo manjku obrazovanosti, nedovoljnoj nacitanosti, nesposobnosti da citamo s razumijevanjem - bilo jelovnika, ugovora s bankom ili prodavcem nekretnine, propisa, pa na koncu i knjizevnih djela.
za promjenu nabolje, bilo kakav pomak, neophodno bi bilo restrukturirati kompletan obrazovni sistem, metodiku nastave, izbor kadrova. sve, iz temelja.
Na umu imam, recimo (kada govorimo o tim različitim razlozima ili povodima) različita generacijska iskustva nekih stvari, naprimjer. Ja sam, evo, kao musliman imao zanimljiva sukobljavanja s nekim starijim generacijama muslimana koji su dijelili neko drukčije iskustvo (nebitno sad kakvo, u to ne ulazim sad!) različito od mog, a tako i različito iskustvo nacionalnog, etničkog, političkog, moralnog... vidio sam, uočio, opipao u zraku različito poimanje vjere, nacije, etničke pripadnosti kod sebe i svoje generacije i onih pređašnjih, uoči očiti sukob, redanje prioriteta, naglašavanje ovoga ili onoga, a u svemu tome i mjesto književnosti, literature, položaja i uloge pisaca, značaja i vrijednsoti, i neke mitomanije koja sve to prati ili ne prati...
Na položaj umjetnosti, književnosti, edukacije, nastavnih planova i programa uveliko i najznačajnije utiče politika, kako ona jednoumna komunistička, tako i ova virusna nacional-etnička, pa se ne smije to nikada zaboravljati.
Iz svega toga ljudi nose svakojaka iskustva, nose sisteme vrijednosti - recimo da je dobro nešto izbaciti i zabraniti jer se "tako to treba", to je dobro zarad općeg dobra, neke ideje, ideologije, i sl.
Zatim imamo strahove koji su transgeneracijski, ovakvi ili onakvi, koji tjeraju na paranoju, koji se produkuju na raznim stranama, a iz toga dolazi mržnja...
Od tri mitomanije (+ ona četvrta, anacionalna, građanska, buržujska, internacionalna, komunistička, titositička, lgbtistička, kako god je zvali..) meni je najmržna bošnjačka, ne zato što sam Bošnjak nego što je najkarikaturalnija jer se trsi da se takmiči s jednom grandioznom kakva je srpska, pa ispade tako nedorasla zadatku, infantilna, odvratna. Iz takvih jednih usta čuh jednom kako je "Meša posvetio
Derviša svojoj supruzi Darki ne iz iskrenog poriva nego više onako cinično...". A Darka jedna od rijetkih osoba koja je bila uz njega u nekim njegovim najtežim životnim trenucima...I sve tako nešto nasilu...Daj sad bošnjaštvo uzdigni na, ne znam...Nađi i odgonetavaj bošnjaštvo i u runama...
Istom snagom se osobno gnušam svakojakih odbrana i "tumačenja" Andrića, Njegoša i ostalih...Sve svete krave, sve nešto književnost, nebo je granica, šta historija...