Otisao iz BiH na studije. Nisam mislio ostajati, ali kao i mnogim drugim promjeni se nesto u glavi. Sada, iskreno, daleko od toga da je zivotni standard jedini razlog sto ne bih zivio u BiH. Mozda, da je zivotni standard, a s time i neke druge stvari, u BiH svima drasticno visi, ali to je vec sci-fi. Zapad pruza mnogo vise od dobre plate, u tome je poenta.
Ja na temu odlaska i zivota vani gledam ovako.
Gotovo svi koje znam ovdje (SAD) su dosli odnekud, bilo iz inostranstva, bilo iz drugih gradova. U Americi je sasvim normalno (doduse previse za moj ukus) seliti se za karijerom/skolom. I ovdje, kao i svugdje u svijetu, ljudi sele za boljim sansama u poslu, vecom platom, itd. Ljudi iz manjih mjesta sele u veca. Isti je slucaj i u Njemackoj, isti je slucaj i u BiH. Medjutim, razlika je u tome sto je Njemacka velika, a SAD ogromne, dok je BiH jako mala. Sarajevo je najveca stanica do koje se moze doci, a ono je za mnoge premalo. Za njemacke ili americke prilike to je mali grad sa prosjecnim mogucnostima. I dok jedan Amerikanac ili Njemac ako zeli moze gledati u koji veci grad da se preseli, za jednog Bosanca tu nastaje problem jer sada odjednom selidba za karijerom postaje emigracija, on postaje dio "dijaspore", itd. Hocu reci vani je sasvim normalno da se ljudi sele tamo gdje ce imati vise mogucnosti. Zemlje zapada su takodje medjusobno uvezane komunikacijski, ekonomski, lingvisticki, politicki mnogo vise nego zemlje u nasem okruzenju (osim jezika). Dosta ljudi ne razumije znacaj modernog transporta (ili u slucaju Amerike i jeftinog goriva), brzog interneta i sta to predstavlja za mobilnost ljudi, mjesto zivljenja i mjesto rada.
Previse se ljudi vezu za okruzenje, pogotovo nacionalni identitet i pripadnost njemu i automatski si daju i prihvataju karakteristike i misljenja koja su im nametnuta od tog identiteta. Ja nemam nista protiv vezivanja za lokalnu zajednicu, stvaranja kruga prijatelja, vezanosti za porodicu, ali ne ako te to sprjecava da napredujes. Generalno se ljudi bez potrebe ubacuju u kalup koji im u nasem slucaju pruza vrlo malo (ako nista zbog same velicine). Ljudi se u glavi bespotrebno ogranicavaju granicama drzava ili pripadnosti narodu i van onoga na koliko su primorani, pa onda postoji "mi", "vi" i "oni" i to sta "mi" hocemo i mozemo i sta "oni" rade i misle.
Iz perspektive kruga drustva u kom su cak i granice sta predstavlja pripadnost jednom polu izbrisane, ideja da sam ja Bosanac, Amerikanac ili nesto trece koji nesto nekom duguje jer dijeli sa njim prostor uokruzen granicama mi je toliko rudimentarna da je pocinjem izucavati s fascinacijom.

Sto se mene tice ja se nadam buducnosti u kojoj granice uopste nece postojati, a pripadnost nekom kolektivnom identitetu vecem od lokalne zajednice (mahale, naselja, mjesta) bi se svodila na povrsne izrazaje kulturnog identiteta, tipa navijanje u sportu ili promocija jezika, knjizevnosti, umjetnosti, itd.
----------
Sto se tice rasprave, zapanjen sam ovako niskim platama u Londonu. :O Evo sad i malo guglam. Znao sam vec da je izuzetno skup, ali sam mislio da je to popraceno vecom kompenazijom, kao u Svici ili Norveskoj. Pa jbt London je dosta skuplji i od New Yorka, a plate za iste poslove manje nego u jednom Houstonu gdje su nekretnine neuporedivo jeftinije.