Zašto se mrzi turbofolk?

Diskusije o bh. i inostranim izvođačima, razmjena pjesama, CD-ova, muzičke oprema...

Moderator: _BataZiv_0809

Post Reply
Paul Gascoigne
Posts: 240
Joined: 13/05/2016 04:35
Location: Prokurative
Contact:

#551 Re: Zašto se mrzi turbofolk?

Post by Paul Gascoigne »

Niemand wrote:
Paul Gascoigne wrote: I dalje skromni ironijski i podbadajući dometi, ali dobro, svako koliko može.
Pa izvini, pricas o sinanu sakicu. Dzaba ti vanabi strucni govor, to kaze dovoljno, cak i meni.
I šta je tu problematično? Osim ove kulturološki uvjetovane predrasude. Jesi slušala, razmišlljala, tumačila?
User avatar
medvjed23
Posts: 30194
Joined: 16/07/2010 13:49
Location: https://poezijaisve.blog/
Contact:

#552 Re: Zašto se mrzi turbofolk?

Post by medvjed23 »

Paul Gascoigne wrote:
Niemand wrote:Dobro betovenu, a slusas li ti ovog sinana?
Mislim da nema potrebe za tom plitkom ironijom. Da, nekoliko pjesama je pažnje vrijedno i značajno unutar svog žanra.
eh sad postaje posebno zanimljivo.. ja bih volio znati o kojim se sinanovim pjesmama radi i pročitati stručno obrazloženje zašto su one pažnje vrijedne.. bez zezancije..
User avatar
bach
Posts: 3478
Joined: 05/11/2005 11:52

#553 Re: Zašto se mrzi turbofolk?

Post by bach »

Turneja Južnog Vetra, Stadion Tušanj 1986.

Sinan kao kombinacija Šabana Bajramovića, Gorana Bregovića i Fredija Mercurija...Pjesma maznuta od The Dorsa...

Reakcije i facijalne ekspresije publike su urnebesne...

Paul Gascoigne
Posts: 240
Joined: 13/05/2016 04:35
Location: Prokurative
Contact:

#554 Re: Zašto se mrzi turbofolk?

Post by Paul Gascoigne »

medvjed23 wrote:
Paul Gascoigne wrote:
Niemand wrote:Dobro betovenu, a slusas li ti ovog sinana?
Mislim da nema potrebe za tom plitkom ironijom. Da, nekoliko pjesama je pažnje vrijedno i značajno unutar svog žanra.
eh sad postaje posebno zanimljivo.. ja bih volio znati o kojim se sinanovim pjesmama radi i pročitati stručno obrazloženje zašto su one pažnje vrijedne.. bez zezancije..
Kako da znam da se ne zezaš i da ćeš biti skoncentrisan?
Niemand
Posts: 7944
Joined: 31/03/2014 01:55

#555 Re: Zašto se mrzi turbofolk?

Post by Niemand »

Paul Gascoigne wrote: I šta je tu problematično? Osim ove kulturološki uvjetovane predrasude. Jesi slušala, razmišlljala, tumačila?
Pa eto zbog te kulturoloski uvjetovane predrasude te tvog strucnog pisanja vrlo rado cu usvojiti jos jednu lijepu predrasudu, naime, ako su u ovoj zemlji strucni ljudi vizavi muzike poput tebe i ove babicke, koji aminujete ovaj odron, fala Bogu pa sam muzicki nepismena i nestrucna.

Podnosljivije.
User avatar
dale cooper
Posts: 31629
Joined: 03/04/2007 09:55
Location: Twin Peaks/Red Room

#556 Re: Zašto se mrzi turbofolk?

Post by dale cooper »

Paul Gascoigne wrote:
dale cooper wrote:
Paul Gascoigne wrote:
Da bili su itekako tehnički potkovani i masa tih reakcija nije uzrokovana alkoholom. Poenta je da je "tehnička analiza" itekako potrebna jer se , kako sam dokazao, ne može osloniti samo na kriterij reakcije recipienta. Ne možeš valorizirati "iskrenost" emotivne reakcije, kapiraš?
Ne sumnjam u iskrenost tih emotivnih reakcija, ali šta govori to o senzibilitetu ljudi koji se pronalaze u tome, zbog
čega oni slušaju tu muziku, šta im ona znači, KAKVE emocije izaziva (jer nisu sve emocije iste niti su sve dobre)
I na kraju koja je stvarna umjetnička vrijednost te muzike, i zašto nikada nije doživjela validaciju?
Hehe, "I na kraju koja je stvarna umjetnička vrijednost te muzike, i zašto nikada nije doživjela validaciju?" Vidiš kako sam ulaziš na taj klizavi teren. Šta je "stvarna umjetnička vrijednost"?? Ili misliš na površnu kulturološki dodijeljenu ocjenu i konotaciju?
Pa u svijetu muzike ali i drugih umjetnosti kroz vrijeme se stvori konsenzus publike i struke oko ovih stvari.
Takođe se mjeri i uticaj koji si ostavio svojim radom. Tako da danas imaš stvari oko kojih se većina slaže.
Iako to naravno ne treba biti nekome mjerilo kada hoće da se zaputi u taj divan svijet muzičkog istraživanja.
To je individualno putovanja. Ali postoje određene smjernice. Da li zaista misliš da će Sinan ikada bili validiran na ovaj način?
Paul Gascoigne
Posts: 240
Joined: 13/05/2016 04:35
Location: Prokurative
Contact:

#557 Re: Zašto se mrzi turbofolk?

Post by Paul Gascoigne »

Niemand wrote:
Paul Gascoigne wrote: I šta je tu problematično? Osim ove kulturološki uvjetovane predrasude. Jesi slušala, razmišlljala, tumačila?
Pa eto zbog te kulturoloski uvjetovane predrasude te tvog strucnog pisanja vrlo rado cu usvojiti jos jednu lijepu predrasudu, naime, ako su u ovoj zemlji strucni ljudi vizavi muzike poput tebe i ove babicke, koji aminujete ovaj odron, fala Bogu pa sam muzicki nepismena i nestrucna.

Podnosljivije.
Stvarno i nije jasno čemu takvo pisanje kada sam postavio obično netendenciozno pitanje.
User avatar
bach
Posts: 3478
Joined: 05/11/2005 11:52

#558 Re: Zašto se mrzi turbofolk?

Post by bach »

Vid odijela i kravate u Kemala Malovčića

Niemand
Posts: 7944
Joined: 31/03/2014 01:55

#559 Re: Zašto se mrzi turbofolk?

Post by Niemand »

Paul Gascoigne wrote: Stvarno i nije jasno čemu takvo pisanje kada sam postavio obično netendenciozno pitanje.
Razmisljala i tumacila.. siketa saketa?

Ako sam na forumu, nije mi bas tolko dosadno u zivotu. :|
User avatar
medvjed23
Posts: 30194
Joined: 16/07/2010 13:49
Location: https://poezijaisve.blog/
Contact:

#560 Re: Zašto se mrzi turbofolk?

Post by medvjed23 »

Paul Gascoigne wrote: Kako da znam da se ne zezaš i da ćeš biti skoncentrisan?
ako ne budem koncentrisan, vodim te na sinanov koncert, skupa sa dejlom i niemand..
bez zezancije, zanemari mene.. mislim da bi obrazloženje tvog stava o sinanu predstavljalo kvalitetan doprinos temi..
User avatar
bach
Posts: 3478
Joined: 05/11/2005 11:52

#561 Re: Zašto se mrzi turbofolk?

Post by bach »

SEMSA SULJAKOVIC: ZENA-MACKA


"Izdali me prijatelji, izdao me brat, izgubila sve sam bitke, al' još vodim rat...", riječi su to za ženu-mačku, emancipiranu superheroinu trećeg tisućljeća, feministički supersimbol u pripijenoj crnoj koži, čiji je sjaj, kao u davnoj pjesmi Loua Reeda, svjetlo u muškom erotskom mraku. Sonudtrack, istina, ima jednu manu: melodijom i glazbom, niti jezikom na kojem su riječi superžene napisane, ne odgovara tehnološkom i anglofonom karakteru novoga doba. Pomislili bi da se radi o šali ili ironiji, a nema šale ni sa ženom-mačkom, ni s njezinom balkanskom pramajkom Šemsom. Ironija je protivna konceptu superheroja, kao i duhu novokomponovane narodne muzike. Zato su, vjerojatno, i jedan i drugi žanr dušu dali za parodije, hiperbole i naknadno, mahom intelektualističko ironiziranje.

Šemsa Suljaković pojavila se osamdesetih iz dubokog provincijskog mraka, otamo gdje još uvijek nije stigla javna rasvjeta i gdje su navrat-nanos hladna svjetla krajputaških neona netom zamijenila fenjer i petrolejku. U crnim gumenim čizmama koje odostraga imaju zelenu čizu - znak da su društveno vlasništvo, HTZ oprema oslobođena poreza na promet, u sivim suknenim odijelima kakva su u to vrijeme nosili klijenti kazneno-popravnih domova, na traktorima i u bijelim mercedesima sa slovom D uz domaću registarsku tablicu, šunjala se Šemsina rana publika, kroz blato mačvanske ravnice, od Šapca, grada koji je po Pavelićevim željama trebao pripasti Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, pa je, prešavši Drinu, izlijepila prve šapirografisane plakate po fiskulturnim salama i domovima kulture nazvanim po herojima iz Drugoga svjetskog rata, da bi na kraju, mimo televizije i štampe, radio stanica i velikih diskografskih kompanija, stvorila svojevrsni underground kult, neku vrstu novokomponovanog punka, punog osobne borbenosti i socijalnoga očaja.

Nije jasno koliko je Šemsa Suljaković tada imala godina. Između trideset i pedeset. S dekadentnom frizurom poštanske službenice koja se, ali prekasno, odlučila odmetnuti od vlastite sudbine, u haljinama koje nisu pripadale nijednom poznatom povijesnom periodu, žena izvan dvadesetog i svih drugih stoljeća, krenula je pokoriti Jugoslaviju. Uspjelo joj je to s jednom jedinom pjesmom, u kojoj je već na početku izložila svoj program: izdali me prijatelji, izdao me brat, izgubila sve sam bitke, al' još vodim rat... Kada jednom doista povedu rat, na način na koji su za državnih praznika vodili Kozaračko kolo, predstavnici balkanskih naroda i narodnosti će, kao i njihove samosvjesne žene, Šemsu i Sinana izvesti iz zadatog im kulturološkog undergrounda. Istina, ona od toga neće imati velike koristi, vrhnje će pobrati Dragana i Ceca, ali ostat će joj pionirska uloga i orden postapokaliptičnog ministarstva kulture, koje kao utvara lebdi nad zgarištima mrtvih sela i gradova.

Osamdesetih se nije ništa znalo o pravom porijeklu tih hrapavih nazalnih glasova koji do u beskraj zavijaju poput one ceste koja se od Boke penje ka Cetinju. Generacije koje su djetinjstva pamtile po glasovima dalmatinske estrade i po Šabanu Šauliću, koji je čisto i bistro pjevao da jedna lasta ne čini proleće, al' ni jesen jedan list uveli, tim generacijama koje su samosvijest stekle na grupama Clash i Sex Pistols, a domoljublju se učile od Pankrta i Azre, Šemsino se zavijanje doimalo kao greška u sistemu. Negdje valjda piše, mislili su, da se tako ne treba i ne smije pjevati. A ako i ne piše, jednom mora biti napisano.

Dugo se vjerovalo kako pojave poput Šemse Suljaković stižu niotkud, lokalne su i po izričaju i po značaju, a pogotovu po muzičkoj inspiraciji. Tek puno kasnije, kada punk već odavno bude mrtav, kao i bratstvo&jedinstvo, stići će do naših krajeva vijest o tome da Šemsa i Sinan, a ni rani Kemal Malovčić nisu repe bez korijena. S Magreba će se, preko Francuske i Pariza, čuti glasovi Rachida Tahe, Cheba Khaleda i ostalih, uglavnom brkatih, prvaka pučke arapske šansone; zavijat će Alžirci po sarajevskim kafićima, divit ćemo im se na intelektualnim sijelima i slušati ih za svoju dušu. Onu istu dušu koja se otimala Sinanu i Šemsi.

Bilo bi bespotrebno objašnjavati razliku između Khaleda i Šemse, niti to da on lično nema ama baš nikakve veze sa zombijima koji su južnom prugom, pa preko Šapca i Mačve došli pokoriti naša ušesa, ali ipak je činjenica, koliko god ju bilo teško priznati, da je vokalna inspiracija Šemse Suljaković bila svjetska, reklo bi se kosmopolitska. Ostat će tajna tko ju je nagovorio da tako pjeva, tko je bio taj prvi pokretač manire Južnoga vetra, i šta je taj radio u Alžiru, je li se borio u Legiji stranaca i malu djecu bacao iz helikoptera, ili je kao turist pobrkao destinacije, pa umjesto u Tunis otišao u Alžir, ali je malo vjerojatno da se radilo o slučaju.

Šemsa Suljaković bila je osamdesetih potpuna i definitivna kulturološka negacija punka i punkerskih tekovina, potkulture koja je prva metropolizirala Jugoslaviju i izvukla je iz duboke istočnoeuropske provincije, obilježene lažnim džinsom i ekološki pogubnim dvotaktnim motorima. Dvadeset godina kasnije jedan od njezinih vokalnih srodnika, veliki Rachid Taha, obradio je na svome albumu pjesmu grupe Clash. Naprosto mu je tako došlo, a i ima neke čudne veze između narodnjaka s Magreba i londonskoga punka. Nećemo, međutim, dočekati da Šemsa obrati Pankrte. Sreća da je tako.


Miljenko Jergovic, Sarajevski Marlboro
Paul Gascoigne
Posts: 240
Joined: 13/05/2016 04:35
Location: Prokurative
Contact:

#562 Re: Zašto se mrzi turbofolk?

Post by Paul Gascoigne »

dale cooper wrote:
dale cooper wrote:
Paul Gascoigne wrote:
Da bili su itekako tehnički potkovani i masa tih reakcija nije uzrokovana alkoholom. Poenta je da je "tehnička analiza" itekako potrebna jer se , kako sam dokazao, ne može osloniti samo na kriterij reakcije recipienta. Ne možeš valorizirati "iskrenost" emotivne reakcije, kapiraš?
Ne sumnjam u iskrenost tih emotivnih reakcija, ali šta govori to o senzibilitetu ljudi koji se pronalaze u tome, zbog
čega oni slušaju tu muziku, šta im ona znači, KAKVE emocije izaziva (jer nisu sve emocije iste niti su sve dobre)
I na kraju koja je stvarna umjetnička vrijednost te muzike, i zašto nikada nije doživjela validaciju?
Hehe, "I na kraju koja je stvarna umjetnička vrijednost te muzike, i zašto nikada nije doživjela validaciju?" Vidiš kako sam ulaziš na taj klizavi teren. Šta je "stvarna umjetnička vrijednost"?? Ili misliš na površnu kulturološki dodijeljenu ocjenu i konotaciju?
Pa u svijetu muzike ali i drugih umjetnosti kroz vrijeme se stvori konsenzus publike i struke oko ovih stvari.
Takođe se mjeri i uticaj koji si ostavio svojim radom. Tako da danas imaš stvari oko kojih se većina slaže.
Iako to naravno ne treba biti nekome mjerilo kada hoće da se zaputi u taj divan svijet muzičkog istraživanja.
To je individualno putovanja. Ali postoje određene smjernice. Da li zaista misliš da će Sinan ikada bili validiran na ovaj način?[/quote]
Pustimo sad svijet, pričamo o našim jezičkim okvirima. Da li kod nas, posljednjih 25 godina postoji ikakva kritička svijest o muzici? Osim eventualno poneke opskurne rok analize. Da li znaš da su, upravo po tom "stvori konsenzus publike i struke " Cune Gojković, Staniša Stošić, Tozovac pa i prva Miroslavljeva faza smatrani vrhuncima narodne muzike? Pričam o ozbiljnim kritikama etnomuzikologa, muzičkih urednika i kolumnista.
Niemand
Posts: 7944
Joined: 31/03/2014 01:55

#563 Re: Zašto se mrzi turbofolk?

Post by Niemand »

medvjed23 wrote: ako ne budem koncentrisan, vodim te na sinanov koncert, skupa sa dejlom i niemand..
Sta sam ti ja u zivotu uradila? -_-
User avatar
medvjed23
Posts: 30194
Joined: 16/07/2010 13:49
Location: https://poezijaisve.blog/
Contact:

#564 Re: Zašto se mrzi turbofolk?

Post by medvjed23 »

odbaciš li predrasude, provešćeš se ludo i nezaboravno, vjeruj mi
User avatar
dale cooper
Posts: 31629
Joined: 03/04/2007 09:55
Location: Twin Peaks/Red Room

#565 Re: Zašto se mrzi turbofolk?

Post by dale cooper »

Paul Gascoigne wrote: Pustimo sad svijet, pričamo o našim jezičkim okvirima. Da li kod nas, posljednjih 25 godina postoji ikakva kritička svijest o muzici? Osim eventualno poneke opskurne rok analize. Da li znaš da su, upravo po tom "stvori konsenzus publike i struke " Cune Gojković, Staniša Stošić, Tozovac pa i prva Miroslavljeva faza smatrani vrhuncima narodne muzike? Pričam o ozbiljnim kritikama etnomuzikologa, muzičkih urednika i kolumnista.
Zašto da pričamo u našim jezičkim okvirima? Zar ne bi umjetnost, bez obzira odakle dolazila, trebalo uspoređivati sa
onim najboljim što ona nudi. Lično, boli me neka stvar za "našim jezičkim okvirima" jer meni ne igraju nikakvu ulogu.
A nije li upravo činjenica da kod nas ne postoji kritička svijest o muzici dovela da se uopšte i diskutuje o tome da li je Sinan umjetnik.
Da li misliš da bi turbo folk ikada doživio ovoliki proboj i procvat da se bivša država nije urušila, gdje su se zajedno
sa njom urušile sve civilizacijske norme i tekovine uključujući i umjetnost i bilo kakav kritički osvrt na istu.
Niemand
Posts: 7944
Joined: 31/03/2014 01:55

#566 Re: Zašto se mrzi turbofolk?

Post by Niemand »

medvjed23 wrote:odbaciš li predrasude, provešćeš se ludo i nezaboravno, vjeruj mi
Lijepo se provedite -_-
User avatar
medvjed23
Posts: 30194
Joined: 16/07/2010 13:49
Location: https://poezijaisve.blog/
Contact:

#567 Re: Zašto se mrzi turbofolk?

Post by medvjed23 »

ali.. ali.. razmišljanja o muzici, tumačenja naoko loših stihova, otvorenost uma, razbijanje okova predrasuda, to ništa, a? :(
hajd dobro, nema veze, ionako nemam para da vas vodim..
Niemand
Posts: 7944
Joined: 31/03/2014 01:55

#568 Re: Zašto se mrzi turbofolk?

Post by Niemand »

Ja sam muzicki nepismena. Idi s profesorom betovenom radije :diva:
Paul Gascoigne
Posts: 240
Joined: 13/05/2016 04:35
Location: Prokurative
Contact:

#569 Re: Zašto se mrzi turbofolk?

Post by Paul Gascoigne »

medvjed23 wrote:
Paul Gascoigne wrote: Kako da znam da se ne zezaš i da ćeš biti skoncentrisan?
ako ne budem koncentrisan, vodim te na sinanov koncert, skupa sa dejlom i niemand..
bez zezancije, zanemari mene.. mislim da bi obrazloženje tvog stava o sinanu predstavljalo kvalitetan doprinos temi..
Da se razumijemo, ja nisam nikakav Sinanov fan, ja sam "fan" struke i logike. To je pjevač spornih vokalnih sposobnosti, romsko-ruralne impostacije, trapavog fraziranja i nerazgovijetne dikcije. Tičem se dakle pjesama. U tom smislu znakovito je izdvojiti Sakićevu melodramsku trilogiju koja obuuvata uradke Rastanak kraj rijeke 1980., Nasloni glavu na moje rame 1983., te Ne traži je sine 1984. Kao što je opštepoznato, prići ću sa dva aspekta: aspekt forme te misaono/emotivni aspekt. Rastanak kraj rijeke je pastoralna elegija spjevana u neoromantičarskom duhu. Muzički to je blizu sprskoj narodnoj tradiciji ali sa smjelijim aranžerskim rješenjima. Melodijski osrednje i ziceraški ali efektnost pjesme je u tekstu, lirskim ukrasima i ambijentu iskrenog pripovijedanja. Nasloni glavu na moje rame kudikamo je bogatija kompozicija, skrojena u tada već utemeljenom neofolk baladnom stilu, sa širokim rokerskim odsviranim aranžmanom i smjelom minutažom od 6 minuta. Snažna poruka koja se nastavlja iz prve pjesmen jasno i vjerno svjedoči o novom susretu dvoje zaljubljenih kojima su ti trenuci jedino vrijedno kroz metaforu "sing for the moment". Treća pjesma revolucionaran je instrumentalni odmak i vrhunac Bojićevog stvaralaštva, gdje je kroz frapantni vestern foršpil muzičkim riječnikom data potresna slika završnice ove trilogije. Flojdovski rifovi na električnoj gitari na početku naslućuju tragičnu sudbinu junaka koji , kao u mnogim epskim skicama, trpe radnju nauštrb vlastitih htjenja. Misaone cjeline su precizne i koherentne te u službi vanvremenske melodije ove kultne kompozicije.
Last edited by Paul Gascoigne on 17/05/2016 00:37, edited 1 time in total.
Paul Gascoigne
Posts: 240
Joined: 13/05/2016 04:35
Location: Prokurative
Contact:

#570 Re: Zašto se mrzi turbofolk?

Post by Paul Gascoigne »

dale cooper wrote:
Paul Gascoigne wrote: Pustimo sad svijet, pričamo o našim jezičkim okvirima. Da li kod nas, posljednjih 25 godina postoji ikakva kritička svijest o muzici? Osim eventualno poneke opskurne rok analize. Da li znaš da su, upravo po tom "stvori konsenzus publike i struke " Cune Gojković, Staniša Stošić, Tozovac pa i prva Miroslavljeva faza smatrani vrhuncima narodne muzike? Pričam o ozbiljnim kritikama etnomuzikologa, muzičkih urednika i kolumnista.
Zašto da pričamo u našim jezičkim okvirima? Zar ne bi umjetnost, bez obzira odakle dolazila, trebalo uspoređivati sa
onim najboljim što ona nudi. Lično, boli me neka stvar za "našim jezičkim okvirima" jer meni ne igraju nikakvu ulogu.
A nije li upravo činjenica da kod nas ne postoji kritička svijest o muzici dovela da se uopšte i diskutuje o tome da li je Sinan umjetnik.
Da li misliš da bi turbo folk ikada doživio ovoliki proboj i procvat da se bivša država nije urušila, gdje su se zajedno
sa njom urušile sve civilizacijske norme i tekovine uključujući i umjetnost i bilo kakav kritički osvrt na istu.
Momak, turbo folk i loša muzika postojali su uveliko prije sloma države.
User avatar
dale cooper
Posts: 31629
Joined: 03/04/2007 09:55
Location: Twin Peaks/Red Room

#571 Re: Zašto se mrzi turbofolk?

Post by dale cooper »

Paul Gascoigne wrote:
dale cooper wrote:
Paul Gascoigne wrote: Pustimo sad svijet, pričamo o našim jezičkim okvirima. Da li kod nas, posljednjih 25 godina postoji ikakva kritička svijest o muzici? Osim eventualno poneke opskurne rok analize. Da li znaš da su, upravo po tom "stvori konsenzus publike i struke " Cune Gojković, Staniša Stošić, Tozovac pa i prva Miroslavljeva faza smatrani vrhuncima narodne muzike? Pričam o ozbiljnim kritikama etnomuzikologa, muzičkih urednika i kolumnista.
Zašto da pričamo u našim jezičkim okvirima? Zar ne bi umjetnost, bez obzira odakle dolazila, trebalo uspoređivati sa
onim najboljim što ona nudi. Lično, boli me neka stvar za "našim jezičkim okvirima" jer meni ne igraju nikakvu ulogu.
A nije li upravo činjenica da kod nas ne postoji kritička svijest o muzici dovela da se uopšte i diskutuje o tome da li je Sinan umjetnik.
Da li misliš da bi turbo folk ikada doživio ovoliki proboj i procvat da se bivša država nije urušila, gdje su se zajedno
sa njom urušile sve civilizacijske norme i tekovine uključujući i umjetnost i bilo kakav kritički osvrt na istu.
Momak, turbo folk i loša muzika postojali su uveliko prije sloma države.
Da, ali su bili famozno oporezovani porezom na šund. Ne govori li to kakva bi mu bila budućnost da su strogi estetski kriteriji ostali na snazi.
Paul Gascoigne
Posts: 240
Joined: 13/05/2016 04:35
Location: Prokurative
Contact:

#572 Re: Zašto se mrzi turbofolk?

Post by Paul Gascoigne »

dale cooper wrote:
dale cooper wrote:
Paul Gascoigne wrote: Pustimo sad svijet, pričamo o našim jezičkim okvirima. Da li kod nas, posljednjih 25 godina postoji ikakva kritička svijest o muzici? Osim eventualno poneke opskurne rok analize. Da li znaš da su, upravo po tom "stvori konsenzus publike i struke " Cune Gojković, Staniša Stošić, Tozovac pa i prva Miroslavljeva faza smatrani vrhuncima narodne muzike? Pričam o ozbiljnim kritikama etnomuzikologa, muzičkih urednika i kolumnista.
Zašto da pričamo u našim jezičkim okvirima? Zar ne bi umjetnost, bez obzira odakle dolazila, trebalo uspoređivati sa
onim najboljim što ona nudi. Lično, boli me neka stvar za "našim jezičkim okvirima" jer meni ne igraju nikakvu ulogu.
A nije li upravo činjenica da kod nas ne postoji kritička svijest o muzici dovela da se uopšte i diskutuje o tome da li je Sinan umjetnik.
Da li misliš da bi turbo folk ikada doživio ovoliki proboj i procvat da se bivša država nije urušila, gdje su se zajedno
sa njom urušile sve civilizacijske norme i tekovine uključujući i umjetnost i bilo kakav kritički osvrt na istu.
Momak, turbo folk i loša muzika postojali su uveliko prije sloma države.
Da, ali su bili famozno oporezovani porezom na šund. Ne govori li to kakva bi mu bila budućnost da su strogi estetski kriteriji ostali na snazi.[/quote]
Blistava, jer je Južni vjetar u doba najvećeg embarga bilježio rekordne tiraže.
User avatar
dale cooper
Posts: 31629
Joined: 03/04/2007 09:55
Location: Twin Peaks/Red Room

#573 Re: Zašto se mrzi turbofolk?

Post by dale cooper »

Paul Gascoigne wrote:
dale cooper wrote:
Da, ali su bili famozno oporezovani porezom na šund. Ne govori li to kakva bi mu bila budućnost da su strogi estetski kriteriji ostali na snazi.
Blistava, jer je Južni vjetar u doba najvećeg embarga bilježio rekordne tiraže.
Da, ali komercijalni uspjeh nije jednak opštoj prihvaćenosti u muzičkim krugovima. Doduše mislim da oni i nisu ni ciljali na bilo šta više. :D
Paul Gascoigne
Posts: 240
Joined: 13/05/2016 04:35
Location: Prokurative
Contact:

#574 Re: Zašto se mrzi turbofolk?

Post by Paul Gascoigne »

dale cooper wrote:
Paul Gascoigne wrote:
dale cooper wrote:
Da, ali su bili famozno oporezovani porezom na šund. Ne govori li to kakva bi mu bila budućnost da su strogi estetski kriteriji ostali na snazi.
Blistava, jer je Južni vjetar u doba najvećeg embarga bilježio rekordne tiraže.
Da, ali komercijalni uspjeh nije jednak opštoj prihvaćenosti u muzičkim krugovima. Doduše mislim da oni i nisu ni ciljali na bilo šta više. :D
Pročitaj gore napisani esej o Sinanu.
User avatar
medvjed23
Posts: 30194
Joined: 16/07/2010 13:49
Location: https://poezijaisve.blog/
Contact:

#575 Re: Zašto se mrzi turbofolk?

Post by medvjed23 »

Paul Gascoigne wrote:
medvjed23 wrote:
Paul Gascoigne wrote: Kako da znam da se ne zezaš i da ćeš biti skoncentrisan?
ako ne budem koncentrisan, vodim te na sinanov koncert, skupa sa dejlom i niemand..
bez zezancije, zanemari mene.. mislim da bi obrazloženje tvog stava o sinanu predstavljalo kvalitetan doprinos temi..
Da se razumijemo, ja nisam nikakav Sinanov fan, ja sam "fan" struke i logike. To je pjevač spornih vokalnih sposobnosti, romsko-ruralne impostacije, trapavog fraziranja i nerazgovijetne dikcije. Tičem se dakle pjesama. U tom smislu znakovito je izdvojiti Sakićevu melodramsku trilogiju koja obuuvata uradke Rastanak kraj rijeke 1980., Nasloni glavu na moje rame 1983., te Ne traži je sine 1984. Kao što je opštepoznato, prići ću sa dva aspekta: aspekt forme te misaono/emotivni aspekt. Rastanak kraj rijeke je pastoralna elegija spjevana u neoromantičarskom duhu. Muzički to je blizu sprskoj narodnoj tradiciji ali sa smjelijim aranžerskim rješenjima. Melodijski osrednje i ziceraški ali efektnost pjesme je u tekstu, lirskim ukrasima i ambijentu iskrenog pripovijedanja. Nasloni glavu na moje rame kudikamo je bogatija kompozicija, skrojena u tada već utemeljenom neofolk baladnom stilu, sa širokim rokerskim odsviranim aranžmanom i smjelom minutažom od 6 minuta. Snažna poruka koja se nastavlja iz prve pjesmen jasno i vjerno svjedoči o novom susretu dvoje zaljubljenih kojima su ti trenuci jedino vrijedno kroz metaforu "sing for the moment". Treća pjesma revolucionaran je instrumentalni odmak i vrhunac Bojićevog stvaralaštva, gdje je kroz frapantni vestern foršpil muzičkim riječnikom data potresna slika završnice ove trilogije. Flojdovski rifovi na električnoj gitari na početku naslućuju tragičnu sudbinu junaka koji , kao u mnogim epskim skicama, trpe radnju nauštrb vlastitih htjenja. Misaone cjeline su precizne i koherentne te u službi vanvremenske melodije ove kultne kompozicije.
zahvaljujem :thumbup:
pročitah tekstove spomenutih pjesama, jer nemam pretjeranu želju slušati sinana :D
moram priznati da rastanak kraj reke sadrži solidnu pjesničku sliku o mjesečini, rijeci i suzama :skoljka:
Post Reply