walk_M-A-N, u današnjem svijetu, svaka ozbiljna država ima muzej moderne umjetnosti, čuo si za čuveni MoMA u New Yorku koji sebe opisuje kao 'a place that fuels creativity, ignites minds, and provides inspiration'. Tamo gdje nema nema kulture umjetničog izražavanja, nema, obično, ni opstojnosti življene kulture i identiteta, ni muzeja umjetnosti. A, kod nas je ima - čitava je naša narodna poezija, narodna muzika, stećci, itd ... dio jedne kontinuirane kulture umjetničkog, prostornog, apstraktnog, poetskog ... izražavanja. Ars Aevi je dio tog kontinuiteta i jedan mali pokušaj da i BiH ima nekakav svoj muzej moderne umjetnosti - kakav takav.
Sve što se na svijetu dešava, sve što imamo oko sebe, izraz je ljudske kreativnosti i kreativnosti raznih svjetskih civilizacija, kultura i mikrokultura. Promocija kulture i umjetnosti, kreativnosti, umijeća, promišljanja svijeta ... je samim time jako bitna stvar. Ona dokazuje naše postojanje, specifičnost i trajnost, odluku da ostajemo tu kao dio zajednice ljudi - kojoj doprinosimo i svojim umjetničkim radom, stvaralaštvom i povezivanjem - i to jezikom koji je univerzalan za sve ljude na planeti i trajniji od svih ostalih 'jezika'.
Medju potpisnicima ove Deklaracije o kandidaturi su svjetski priznati umjetnici - kao što je Braco Dimitrijević, na primjer - preko kojih ljudi stvaraju sliku o BiH. Neko kao Ivan Lovrenović, čija je Kulturna historija Bosne jedna od knjiga koje ljudi čitaju na engleskom jeziku da bi stvorili neku sliku o tome šta smo i ko smo i odakle smo došli i gdje idemo, je potpisnik ove deklaracije, zato što takav čovjek razumije koliko je bitno njegovati, stvarati, zapisivati, razumijevati i promovisati kulturu i kulturnu baštinu.
Tako i taj ARS AEVI to čini za jedan specifičan i univerzalan umjetnički izražaj, a ako dobije Nobelovu nagradu za mir - zamisli kakav je to PR za BiH kao zemlju specifičnog umjetničkog angažmana u svijetu i kulturu koja
postoji i opstaje! Ideja Ars Aevija je upravo i bila ideja o opstojnosti i otpora nastala u ratu. Tu ideju je Ars Aevi iznio u svijet i napravio kolekciju od nekih 150 djela koje su muzeju poklonili razni
svjetski umjetnici. Prostor je dizajnirao "nekakav" italijanski arhitekt Renzo Piano, ali ti se pitaš koliko je ljudi uopšte otišlo to da vidi - jer šta će to nama? To pitanje je ono što zapravo obesmišljava umjetnost ... na isti način kao što i pitanje
Šta će nama Zemaljski muzej obesmišljava ideju našeg kulturnog trajanja.
Kulturu - u smislu umjetničkog stvaralštva - mora podržavati i njegovati svako ko svojoj kulturi - kao grupi ljudi sa zajedničkim načinom života, običajima, vrijednostima, itd - želi trajnost. Zato taj projekat treba ne samo podržavati, nego treba i otići u ARS AEVI i pogledati šta to tamo neki umjetnici i entuzijasti zapravo razmišljaju i stvaraju u našem vremenu. U normalnom svijetu, roditelji vikendom vode djecu u muzeje moderne umjetnosti, jer je tamo, ako ništa drugo, zanimljivo. Ne moraju sva djeca biti inspirisana da postanu Pinkove zvezdice, neka mogu u ARS AEVIju naći inspiraciju da postanu umjetnici (što li djeca od malena škrabaju i crtaju, pitanje je sad?
), čija će djela nekada u budućnosti stotine hiljada ljudi gledati u MoMA-i. Oni će pronositi ime naše kulture, iako mi nećemo ni znati ko su oni - jer šta će nama tamo nekakve skulpture ... i ko još ide u taj ARS AEVI ...
