Yug wrote:Zanimljivo sta o srpskom jeziku i knjizevnosti kazu sami bosanci islamske vjeroispovjesti krajem 19 vijeka i pocetkom 20 vijeka.Kakve pjesme pisu itd.
Mesa Selimovic
"Potičem iz muslimanske porodice iz Bosne, a po nacionalnoj pripadnosti sam Srbin. Pripadam srpskoj literaturi, dok književno stvaralaštvo u Bosni i Hercegovini, kome takođe pripadam, smatram samo zavičajnim književnim centrom, a ne posebnom književnošću srpskohrvatskog jezika. Jednako poštujem svoje porijeklo i svoje opredeljenje, jer sam vezan za sve ono što je odredilo moju ličnost i moj rad. Svaki pokušaj da se to razdvaja, u bilo kakve svrhe, smatrao bih zloupotrebom svog osnovnog prava zagarantovanog Ustavom. Pripadam, dakle, naciji i književnosti Vuka, Matavulja, Stevana Sremca, Borisava Stankovića, Petra Kočića, Ive Andrića, a svoje najdublje srodstvo sa njima nemam potrebe da dokazujem. Znali su to, uostalom, oni članovi Uređivačkog odbora edicije „Srpska književnost u sto knjiga“, koji su takođe članovi Srpske akademije nauka i umetnosti i sa mnom su zajedno u Odeljenju jezika i književnosti: Mladen Leskovac, Dušan Matić, Vojislav Đurić, Boško Petrović.Nije, zato, slučajno što ovo pismo upućujem Srpskoj akademiji nauka i umetnosti, sa izričitim zahtjevom da se ono smatra punovažnim autobiografskim podatkom."
Aliverić Tuzlak, Amanet od đeda, objavljena u Bosanskoj vili, 1898:
''U dolafu moga đeda
s desne strane u pretincu,
kad još bijah grješno d'jete
viđah malu ikonicu.
Prikradoh se da razgledam,
Kakva li je na njoj slika,
Bješe srebrom optočena
Slika Đurđa mučenika.
Ja to onda nisam znao.
Zazir'o sam od aždaje,
Al' s aždajom ko se bori,
Osjeć'o sam, junak da je.
Samo zato, samo zato,
Ja poljubih tog čovjeka.
Đed uniđe – ja sezbunih –
A on reče: 'Neka, neka!
Istog Đurđa, ljubili su
Naši preci ko svečari,
Pa zar da jađunah ljubnut'
Što ljubljahu naši stari.
Al' ti n'jesi poljubio
Samo hader – ilijaza,
I poljupce si poljubio
Svojih rahmet praotaca'.
Tako đedo, al' on ode
Već odavno s ovog sv'jeta,
A ja čuvam ikonicu
Pored drugih amaneta.
Al' ja zato, Alah-ikber,
Čvrsto s držim svog mezheba,
A mezheb mi ništ' ne smeta
Da srbujem kako treba''.
(pjesme s kraja 19. i početka 20. stoljeća) Ovako veličanstvene stihove srpskom jeziku, vjerovatno, nije moguće pronaći u djelima drugih srpskih književnika
Omer Skopljaković: Ž E Lj A
... Dušmane mrzi, a Srpstvo ljubi,
Tako mi sine ti bio živ,
Pane li babo u borbi ljutoj,
Osvet' ga sine, sokole siv...
Avdo Karabegović: OH, TA LjUBIM TE...
... Tako mi pravde
Višnjega Boga
Tako mi srpskog
Imena moga...
Protivu islama,
To ništa nije,
Sin Otadžbinu,
Ljubiti smije.
Omer-beg Sulejmanpašić-Despotović: SRPSTVU
Iz mog srca, iz plamenih grudi,
Iz uzdaha, iz duše, iz snova,
Tebi Srpstvo, moja srećo draga,
Leti, evo, laka pjesma ova!...
Suza čista; suza duše moje,
Suza, što me milom bratstvu veže,
Suza vjernaljubavi i krvi,
Tebi, Srpstvo, što me vječno steže!
Aliverić Tuzlak: ZNAM JE ŠTA SAM
... Evo pjesme, nije vješta
Al' za svojim leti jatom.
Nemojte me više vr'jeđat'
Zovite me Srbom, bratom!
Nuridin Ibnul-Hadžer: PJESMI
Uzdiži se, pjesmo moja,
Iz plamenih, srpskih grudi,
Smjelo leti kroz krajeve,
Đe god sl'jepi guslar gudi!
Uz gusala glase mile,
Đegod čuješ da se poje,
Tu slobodno spusti krila,
Tu ćeš naći braće moje...
Al' međ'njima ako vidiš,
Ko te krivim okom gledi,
Tog se kloni! Izrod to je,
Tomu demon stope sl'jedi.
Uzdiži se pjemo moja,
Iz plamenih, srpskih grudi,
Smjelo leti kroz krajeve,
Đe god sl'jepi guslar gudi...
Aliverić Tuzlak: SRPSKI JEZIK
pesma protiv austrijske odluke da se srpski jezik zove ''zemaljski'' – kasnije i ''bošnjački''
Srpski jezik, rajski jezik –
Ne što njime zbori raja,
Već za to, što u sebi
Sve miline zvuka spaja.
Srpski jezik, rajski jezik –
Znaš kako s' u duši hori,
Kad nam majka, kad nam sestra,
Kad nam ljuba njime zbori.
Srpski jezik, rajski jezik –
Znaš kako nas on potresa,
Kad nam guslar njime pjeva,
Te nas diže u nebesa.
Srpski jezik, rajski jezik –
Rane vida, l'ječi bole,
Znaš kako nam duši prija
Kad nas, starci njim sokole.
Srpski jezik, rajski jezik –
Za to velim, što da krijem:
Svaki onaj Bogu gr'ješi,
Ko ga zove zemaljskijem.
Omer-beg Sulejmanpašić – Despotović. Grijeh je, i pred Bogom i pred Alahom, ogriješiti se o nju. Pogledajmo:
USTAJTE BRAĆO![15]
Teška je muka robovat, braćo,
Na licu ropski nositi sram,
Ustajmo, braćo, na borbu svetu
Dušanov treba ponovit' hram...
... Oj, Srbe, brate, pruži mi ruku,
Priznaj mi, dragi, da sam ti brat!
Zajedno ko dva hajdemo lava
Prot' crnog vraga voditi rat!
... Spasite djecu, spasite narod,
Daće nam pomoć i dragi Bog!
Jer Alah dragi uvijek čuva
I štiti roba pravoga svog!
ŽELjA
Kroz srpski svijet, kroz svijet cio
Svakoga brata pozdravi mog,
Ta svi smo sinci jednoga doma,
Poštena srpskog svi doma svog.
Nek ista miso grije nam grudi,
Kad ista bolja tare nam vrat,
Poštena želja u Srpstvu milom
Da smo svi svakom: ko bratu brat.
____________________________
Znci vracas se na tezu da su Bosnjaci islamizirani Srbi, pa to tako nije ni po ustavu bh. entiteta RS-a.