jao_situacije wrote:
Tacno. Kljucna rijec je APSOLUTNO.
I NIKAD I ZAUVIJEK - imaju svoj kraj. Sve ima svoj kraj, pa u kojem god smislu. Nikad i zauvijek mogu postati nebitni i , kao takvi, imaju kraj. Sve kako umetnes u kontekst - ZIVOTA.
Imaju svoj kraj, ali samo ako govorimo o kontekstu života i ako govorimo o percepciji u kojoj nakon ovog života ne postoji ništa drugo; tj. da je smrt konačni kraj. Za takve zauvijek i nikada predstavlja vrijeme do smrti. Za ostalo bi se moglo diskutirati podugo..[/quote]
Moglo bi se diskutirati podugo, to stoji. Ja sam ovdje, ipak , samo govorila o životu, a ne o smrti. Ona je konačni i definitivni kraj svega.
Govorila sam o emocijama. Kako se naljutimo, tako se prestanemo ljutiti, sretni smo, pa nismo, tužni smo, pa nismo više, zaljubimo se, odljubimo se... Bude, pa prestane.
Izdvojila bih, jedino,ljubav roditelja prema djetetu(ali ne bih tu bila isključiva), to je jedina prava, trajna i bezuvjetna ljubav.
