I jeste i nije do omladine...ako si VSS to ne znaci automatski da si konkurentan na trzistu, svako od nas nek se zapita koliko znanja posjeduje, da li je produkt samo masovnog "kvantiteta" ili je kvalitetan kadar...
I ja sam VSS, u mojoj struci svaki posao je slabo placen, osim ako se upadne preko "veze" kao i na vecinu boljih poslova...
Ne odbijam raditi ni posao za koji mi nije trebala niti srednja skola...Nije mi problem raditi za 500-600KM, cak mi je to i realna ponuda, ali se nekad pitam kad cu onda ja napredovati, da ne govorim da je vecina tih poslova mjesto odakle ne mozes napredovati jer je iznad tebe samo jedan sef...
Moj CV na tri strane (jer sam radila tokom cijelog studija) mi ne znaci mnogo, jer ga vecina i ne pogleda, nekad je vazniji izgled i moja fotografija koja stoji u CVu...
Bilo je slucajeva da me ljudi pitaju kako se pise CV i dobiju posao prije mene

Slucajeva gdje su dolazili ljudi na intervjue, a da nista ne znaju o kompaniji u kojoj su konkurisali za posao, slucajeva gdje je ljudima ponizno raditi u trgovini, jer je lakse zivjeti "na racun mame i babe" i osobe kojima je normalno razmisljati da ce kod mame ostati do 40e, ili se bogati udati/ozeniti...Da ne spominjem sve one nepismene koji vjeruju da su "intelektualci i da zasluzuju sve najbolje"
I voljela bih da se ljudi nekad ostave filozofije i price "SVI BISTE DA RADITE U KANCELARIJI DIREKTORSKI POSAO ZA PLATU OD 1000KM", ja ne znam nikoga (osim ako nije zavrsio medicinu, ETF, masinstvo) da trazi platu 1000 ili vise...
Problem je sto nama "obicnim smrtnicima" nude da radimo za 300 ili 400 KM, iako smo VSS i znamo raditi, znamo jezike, znamo raditi na kompjuteru, a ne daj Boze da nam ponude 600-700KM uz mogucnost napredovanja...
Ako cu ja raditi posao za koji je potreban VSS za svega 400 KM, onda mi je bolje raditi nesto za sta je potreban SSS i imati platu 650-700KM...
Licno, za mene je postalo ponizenje kad mi ponude probni NEPLACENI rad tri mjeseca, i poslije platu od 400 KM, na ugovor, posto me "ne mogu prijaviti jer je kriza"...A nisam jedina...s tim sto sam jedna od onih koji ne cekaju da posao padne sa neba i koja nema stela pa radim bilo sta dok ne bude nesto bolje...i dok mi neko NE PRUZI PRILIKU, jer je sve u toj prilici!
S druge strane, obicni ljudi ne mogu naci niti neki prosjecan posao...a ako im se posreci da ga nadju, okolina ih jos vise zaglupljuje i iako su obrazovani moraju se spustiti na nivo razmisljanja vecinske neobrazovane mase...
Nekad mislim da je najrealnije u ovoj situaciji otici VANI i potraziti srecu negdje gdje ce ti cijeniti znanje i zalaganje!