Moderator: _BataZiv_0809
Baš nešto lijepo za pročitati prije spavanja. 
Konacno sam je pocela citati nakon sto sam se sturila da je nabavim prije par godina kad je izasla, pa sam je odlozila reko' s merakom cu natenane.... i et' prode otad...... oh kad bi sve knjige mogle doci na red...Zaljubljenik u pop glazbu i književnost Andrija Škare iskoristio je njihovo sjecište pišući kolumne o pjesmama koje tematiziraju književnost. Autor u svakoj kolumni glatko briše granicu između "visokog" i zabavljačkog sadržaja i kreira novu razinu analize na kojoj će nam podariti nov način gledanja i na pop kulturu i na kanonsku književnost.
Škare pokazuje što pop pjesme dobivaju od književnosti, a koji se novi slojevi tumačenja otkrivaju u književnim djelima pomoću pop pjesama koje se na njih referiraju. Svaka njegova kolumna je pak zasebno djelo nastalo hibridnim spajanjem naoko disparatnih elemenata.
ono sto radim: pustim sebi prvo pjesmu pa onda procitam sta on pise 
http://booksa.hr/kolumne/glazbeni-dnevnikExNihilo wrote:Koje su pjesme?
Well then...mora neko napisati nešto slično i za prog.dale cooper wrote:http://booksa.hr/kolumne/glazbeni-dnevnikExNihilo wrote:Koje su pjesme?
Imaš ovdje neke od kolumni koje je prepostavljam sabrao u knjigu. Čini mi se...nema proga.
Ali lijepo piše.
Napiši ti šta. Ja bih to čitao.ExNihilo wrote:Well then...mora neko napisati nešto slično i za prog.dale cooper wrote:http://booksa.hr/kolumne/glazbeni-dnevnikExNihilo wrote:Koje su pjesme?
Imaš ovdje neke od kolumni koje je prepostavljam sabrao u knjigu. Čini mi se...nema proga.
Ali lijepo piše.
priznaj da si ovo tek sad otkrio kad sam ja napisaladale cooper wrote:http://booksa.hr/kolumne/glazbeni-dnevnikExNihilo wrote:Koje su pjesme?
Imaš ovdje neke od kolumni koje je prepostavljam sabrao u knjigu. Čini mi se...nema proga.
Ali lijepo piše.
Nema proga??dale cooper wrote:http://booksa.hr/kolumne/glazbeni-dnevnikExNihilo wrote:Koje su pjesme?
Imaš ovdje neke od kolumni koje je prepostavljam sabrao u knjigu. Čini mi se...nema proga.
Ali lijepo piše.
hadzinicasa wrote:priznaj da si ovo tek sad otkrio kad sam ja napisaladale cooper wrote:http://booksa.hr/kolumne/glazbeni-dnevnikExNihilo wrote:Koje su pjesme?
Imaš ovdje neke od kolumni koje je prepostavljam sabrao u knjigu. Čini mi se...nema proga.
Ali lijepo piše.
(vid' ga sto se folira...)
) opisuje moje lične osjećaje prema Glazba pogađa u ono nešto neodredivo u nama, u magloviti prostor koji nastaje kao preklapanje racija i emocija. Možemo pokušati objasniti zbog čega volimo neku glazbu, zašto zbog nje doživljavamo pomak u stvarnosti, kako nas i koliko mijenja, ali nešto će uvijek ostati neizrečeno. Možemo biti razložni, logični i elokventni, možemo potrošiti milijun riječi i sve što kažemo ili napišemo može biti istinito i točno, ali pravi razlog će ipak ostati skriven jer takva je priroda ljubavi.
dale cooper wrote:
Yep, I googled it.
Muzika je da se sluša i da se u njoj uživa.dale cooper wrote:Ima jedan sjajan pasus iz priče o pjesmi Put the Book Back on the Shelf od Belle & Sebastian (samo o njima i literarnim
referencama bi se dala napisati jedna čitava knjiga) koji mnogo bolje i elokventnije (i kraće
muzici kao i mission statement ove teme nego što sam ja to napisao na početku.
Glazba pogađa u ono nešto neodredivo u nama, u magloviti prostor koji nastaje kao preklapanje racija i emocija. Možemo pokušati objasniti zbog čega volimo neku glazbu, zašto zbog nje doživljavamo pomak u stvarnosti, kako nas i koliko mijenja, ali nešto će uvijek ostati neizrečeno. Možemo biti razložni, logični i elokventni, možemo potrošiti milijun riječi i sve što kažemo ili napišemo može biti istinito i točno, ali pravi razlog će ipak ostati skriven jer takva je priroda ljubavi.
Sve rečeno.
Nakon 13 godina čekanja i albuma 10.000 Days bend Tool predstavio je dvije nove pjesme, koje će se najvjerovatnije naći na novom albumu, a koji bend priprema duži vremenski period i sve detalje krije od javnosti.
Bend je tokom nastupa na "Welcome to Rockville" festivalu u Jacksonvilleu, 5. maja, fanovima predstavio dvije pjesme - "Descending" i "Invincible". Iako je snimanje i fotografisanje na svim koncertima i nastupima ovog benda zabranjeno - to pojedine nije spriječilo da ne izvade svoje mobilne aparate i zabilježe momenat koji ljubitelji zvuka benda Tool čekaju duže od decenije.
Spekuliše se da će novi album svjetlost dana ugledati ovog ljeta - a u međuvremenu bend svira diljem SAD-a. Pjesma "Descending" počinje klasično "toolovski", prije dobro poznatog progresivnog raspleta. Inače, ovu pjesmu su ranije svirali ali samo u instrumentalnoj verziji.
"Invincible" je dosta melodičnija, ritmičnija - prije nego što doživi klimaks u prepoznatljivom Toolovom stilu.
Pjesme su objavljene na YouTube kanalu OverloadTV, međutim na ovom video servisu se mogu pronaći i "prečišćene" verzije ovih pjesama, koje su opet napravili fanovi.
Mudar čovjek jednom reče "pisanje o muzici je kao plesanje o arhitekturi".dale cooper wrote:Ima jedan sjajan pasus iz priče o pjesmi Put the Book Back on the Shelf od Belle & Sebastian (samo o njima i literarnim
referencama bi se dala napisati jedna čitava knjiga) koji mnogo bolje i elokventnije (i kraće
muzici kao i mission statement ove teme nego što sam ja to napisao na početku.
Glazba pogađa u ono nešto neodredivo u nama, u magloviti prostor koji nastaje kao preklapanje racija i emocija. Možemo pokušati objasniti zbog čega volimo neku glazbu, zašto zbog nje doživljavamo pomak u stvarnosti, kako nas i koliko mijenja, ali nešto će uvijek ostati neizrečeno. Možemo biti razložni, logični i elokventni, možemo potrošiti milijun riječi i sve što kažemo ili napišemo može biti istinito i točno, ali pravi razlog će ipak ostati skriven jer takva je priroda ljubavi.
Sve rečeno.
Kako dobro jebote!Ommadawn wrote:Ljeto je 1997 godina. Sjedim u sobi i gledam TV, kanal VH-1 i idu uglavnom klasici. Jedan od njih je i Wham!-ov "Club Tropicana". Nisam bas bio neki ogromni fan Georgea Michaela ali neke njegove pjesme sam mogao slusati, pa tako i iz doba Wham!-a.
Privukao me video.
Sjedio sam u sobi, u Svedskoj i ako je koji ljetni dan bio topal, najbliza plaza je bila ona jezerska na koju se islo biciklom. Ali ja se pozelio mora i morske soli. Pozelio se zvuka valova, pozelio se setnji toplim nocima, pored barova i kafica. Sve mi je nedostajalo. I bilo nedostizno.
Polagao sam vozacku dozvolu, svaka mi je kinta isla tamo - sto znaci da sam bio frontalni kokuz. A i kakva mi korist da sam imao lovu - nisam imao pasosa. Samo godinu dana ranije, kada sam zavrsavao osnovnu skolu i kada se moj razred spremao za putovanje u London za koje su godinama skupljali lovu a moj otac htio da sakupi fragmente svoje prezivjele rodbine u Bosni - nazvali smo bosansku ambasadu da izvadimo pasose. Nakon par obavljenih razgovora, rezultiralo je samo slomljenom slusalicom telefona, salvom psovki od strane mog oca i naglo ispusenom kutijom cigara. Kad se malo smirio, rekao je "Pricekat cemo da dobijemo pravo da predamo za zahtjev svedskog drzavljanstva i izvaditi njihov pasos. Nece mene vise jebavat bosanski seljak!". Odluka je pala i tu se nije proturijecilo sve i da se htjelo. Moji drugovi iz razreda nisu mogli to shvatiti - slegli su ramenima, spakovali torbe i poslali mi razglednicu iz Londona. Doduse, stigla je malo poslije njih ali opet - sjetili su me se.
Elem, kako rekoh, sjedim u sarenom plisanom trosjedu, gledam svoj mali Schneider televizor i uzivam u spotu. Jezero ce zamijeniti more, pijesak ce zamijeniti sljunak, noci ce biti malo hladnije ali bar nece biti mrak. Djevojke ce biti moje drugarice po koje ce kasnije dolaziti njihovi momci sa svojim mopedima, one malo ljepse ce pokupiti momci sa autima a ispostavit ce se da cu i ja imati jednu lijepu romansu sa jednom Njemicom iz Dresdena. Svejedno, nedostajat ce mi more i hotelska postelja.
22 godine kasnije. Sjedim ispred hotela, pijuckam espresso i pina coladu, gledam prema bazenu oko kojeg vrve stariji i djeca. Oko mene hodaju netom pocrvenjeli Englezi, debeli, sa casama piva u ruci, galame i smiju se glasno, svaki od njih ima majicu omiljenog kluba (Manchester dominira), frfljaju dok pricaju pa ih se i ne razumije. Ili me savrseno boli briga sta pricaju. Zenske su malo gore. Danju se pokusavaju osuncati kako bi dobile zeljenu boju a nocu salijecu svakog ko je muskarac i ako stoji sam duze od 20 sekundi.
"Helou mejt, vat chu ap tu? Getin jor drink, sipin jor sorou. Vaj don cha dzojn as? Kam ouun.." Dzaba faktum sto te nekoliko sati ranije vide pored bazena sa suprugom i djetetom. Kladim se, da sam kojim slucajem samac - nijedna ne bi prisla.
Na um mi pada ova pjesma, napisana kao ruganje svim onima koji idu na jeftine charter letove.
Par dana kasnije, sjedim u gradu, cekam moje dame da zavrse sa shopingom - sjedim za stolom jednog bara egzoticnog imena "München", pijuckam pivo i espresso. Na zvucnicima hitovi iz sedamdesetih i osamdesetih. Razgledam u kicaste i bombasticne naslove barova, klubova i radnji, gledam u neke napustene lokale i pokusavam zamisljati sta se sve u njima desavalo prije mozda godinu, dvije, tri... Moje dame dolaze, narucujem jos jedno pivo, espresso za stariju damu, sladoled za mladju. I taman kada smo platili i hocemo dalje, na zvucniku krece Club Tropicana.
"Stani" govorim "samo da jos cujem ovu pjesmu".
"Hajde bolan, vidis da je vruce, izgori se"
"Hajte vi, stici cu vas ja...."
"Boze sacuvaj covjeka..."
Club Tropicana ce biti aktuelna jos dugo vremena.
LikeIzmedju CVile i DMalte wrote:....a sad nesto skroz drukcije
