Forum Klix.ba

dale cooper wrote:

dezurni_ucenik wrote:Ja mislim da je on oduvijek takav bio samo sto je sad dobio priliku da odbaci masku. Supak se ne postaje preko noci.

Moguće, iako...ako gledaš njegove tekstove kao i intervjue 80-tih i ove danas, razlika je velika. Ali ima ljudi koji kako stare postaju
sve konzervativniji i manje tolerantni. Recimo slučaj Brexita je dobar primjer. Većina muzičara i raznih drugih umjetnika mahom starije
generacije su bili za izlazak Britanije iz EU-a, dok su mlađi bili za ostanak. Pa su recimo tako Morrissey, Roger Daltrey, Ringo Starr,
Michael Caine, John Cleese, Joan Collins bili ZA. Većina njih je iz one generacije koja je iznjedrila konta kulturu što stvari čini još tužnijim.
I što je najveća ironija dosta njih danas uopšte i ne živi u Britaniji većinu vremena. Morrissey je recimo već godinama stanovnik Kalifornije.

Sa druge strane, veliki broj tih ljudi su bili antiestablišment, a kako je EU prepuna pravila i regulativa to je logično da ljudi koji žele što veću slobodu žele izaći iz takve organizacije koja ima regulisano i to ko smije promijeniti sijalicu u lusteru kada pregori.

Hakiz wrote:

dale cooper wrote:

dezurni_ucenik wrote:Ja mislim da je on oduvijek takav bio samo sto je sad dobio priliku da odbaci masku. Supak se ne postaje preko noci.

Moguće, iako...ako gledaš njegove tekstove kao i intervjue 80-tih i ove danas, razlika je velika. Ali ima ljudi koji kako stare postaju
sve konzervativniji i manje tolerantni. Recimo slučaj Brexita je dobar primjer. Većina muzičara i raznih drugih umjetnika mahom starije
generacije su bili za izlazak Britanije iz EU-a, dok su mlađi bili za ostanak. Pa su recimo tako Morrissey, Roger Daltrey, Ringo Starr,
Michael Caine, John Cleese, Joan Collins bili ZA. Većina njih je iz one generacije koja je iznjedrila konta kulturu što stvari čini još tužnijim.
I što je najveća ironija dosta njih danas uopšte i ne živi u Britaniji većinu vremena. Morrissey je recimo već godinama stanovnik Kalifornije.

Sa druge strane, veliki broj tih ljudi su bili antiestablišment, a kako je EU prepuna pravila i regulativa to je logično da ljudi koji žele što veću slobodu žele izaći iz takve organizacije koja ima regulisano i to ko smije promijeniti sijalicu u lusteru kada pregori.

Antiestablishment , diskutabilno ti je to. Eno Tom Morello sad bio prezenter na dodjeli oskara. To je bas ono punk rock i to je bas rage against the machine.

Ni imidž antiestablišmenta više ne možeš dobiti ako nisi establišment.

Jucer sam trenirao uz ovo - isla je na repeat 4 puta.

Ode i Scott Walker A teške godine, šta je ovo...

A u pizdu materinu više, pa šta je ovo. Ovo se već pretvara u najgoru godinu od 2016.

Scott Walker je baš bio jedan od onih posebnih, neponovljivih i beskompromisnih muzičara. Neka ti je laka crna zemlja majstore.

https://m.youtube.com/watch?v=yELbkzAIfmA

Da. I on i Mark Hollis su dosta spominjani na onoj temi o anti-establišment muzičarima, a odoše oba u 2 mjeseca

Jutro

Noviteti od dvojice starih majstora.



Austrijski gitarski maestro i kompozitor sa novim albumom epskih soničnih krajolika sastavljenih od slojeva i slojeva procesuirane gitare
i raznih elektronskih manipulacija. Leći, staviti slušalice na uši, pojačati "do 11" i sanjariti.



Alt-country sastav Lambchop predvođeni liderom Kurtom Wagnerom se vraćaju sa duboko intimnim albumom futurističnog, elektronskog
country soula koji je nastavak smjera koji su započeli sa prethodnim albumom FLOTUS. Prelijepo.

Znaci... muzika. (i tekst)
neobicna boja njegovog glasa samo doprinosi osjecaju.

....
She can make a fog horn ring
she can make the mountains swing
she will make you clip your wing
she can teach your tears to sing

....

She can turn her flesh to steel
but she can't get her scars to heal
she can make you think she's real
she can make a diamond peel
....

medvjed23 wrote:https://pulse.rs/kad-dan-prode-nik-drejk/

Sa malim zakašnjenjem, ali zaista sjajan tekst koji pogađa suštinu onoga što je predstavljao Nick Drake i njegova muzika.

Pretpostavljam da nije za većinu, ali pronaći će se ljubitelji melodic death metala



1:26 top 10 solo-a svih vremena. Za mene je The Jester Race bio ubjedljivo najbolji album i ostavio je dubok trag u mojoj mladosti... mada neki osporavaju da je ovo melodic death metal i da ide više ka alt rock ili metalcore, ali to su već kompleksi u koje ne bih ulazio...

MarlboroGold wrote:Pretpostavljam da nije za većinu, ali pronaći će se ljubitelji melodic death metala



1:26 top 10 solo-a svih vremena. Za mene je The Jester Race bio ubjedljivo najbolji album i ostavio je dubok trag u mojoj mladosti... mada neki osporavaju da je ovo melodic death metal i da ide više ka alt rock ili metalcore, ali to su već kompleksi u koje ne bih ulazio...

Evo jedan skriveni dragulj o kojem neću ništa reći jer pred najboljim stvarima treba spokojno šutjeti. Samo ću kopirati komentar nepoznatog gospodina sa YT.

I must have listened to their self-titled album all last summer. Love what these guys are doing. Mondo Drag has filled a void no one knew was there. It was left when great older bands from the 60's and 70's started changing their sound to a more commercial point of view. Mondo Drag grabs you on the first listen. By the third, your completely hypnotized by their psych sound.

Freak out your neighbors, and play their music at high volume with windows open.

Nemoj živ bio
Zavrnuću ti flašu što jače

ExNihilo wrote:Evo jedan skriveni dragulj o kojem neću ništa reći jer pred najboljim stvarima treba spokojno šutjeti. Samo ću kopirati komentar nepoznatog gospodina sa YT.

I must have listened to their self-titled album all last summer. Love what these guys are doing. Mondo Drag has filled a void no one knew was there. It was left when great older bands from the 60's and 70's started changing their sound to a more commercial point of view. Mondo Drag grabs you on the first listen. By the third, your completely hypnotized by their psych sound.

Freak out your neighbors, and play their music at high volume with windows open.

Pa da ponovim još jednom:
Što ti mene Ex-Nihilo možeš jebat, to ne može niko.

Dobro ti je ovo Nihilo. Negdje između psihodelije i ranog proga. Onaj lik vozi orgulje ko' da je Jon Lord.

dale cooper wrote:

medvjed23 wrote:https://pulse.rs/kad-dan-prode-nik-drejk/

Sa malim zakašnjenjem, ali zaista sjajan tekst koji pogađa suštinu onoga što je predstavljao Nick Drake i njegova muzika.

sreća pa uletih pa pročitah ovaj medin upis.

iskreno, nikad čuo za lika, ali rijetko koga zagotivim na prvo slušanje, a njega odmah.

fala medo.

nema na čemu, čmoljo.. veći dio mog mozga je popunjen djelima melanholičnih umjetnika.. ako opet nekad zatreba nešto iz te riznice, tu sam..

medvjed23 wrote:nema na čemu, čmoljo.. veći dio mog mozga je popunjen djelima melanholičnih umjetnika.. ako opet nekad zatreba nešto iz te riznice, tu sam..

De dijeli malo, da unosimo zdravo u sebe.

Ommadawn wrote: Pa da ponovim još jednom:
Što ti mene Ex-Nihilo možeš jebat, to ne može niko.

get a room

Ommadawn wrote:

medvjed23 wrote:nema na čemu, čmoljo.. veći dio mog mozga je popunjen djelima melanholičnih umjetnika.. ako opet nekad zatreba nešto iz te riznice, tu sam..

De dijeli malo, da unosimo zdravo u sebe.

ne smijem se danas ucrnjačiti; treba mi energije za vamo nešta.. no, biće prilike.. planiram živjeti bar još koji mjesec..

Ljeto je 1997 godina. Sjedim u sobi i gledam TV, kanal VH-1 i idu uglavnom klasici. Jedan od njih je i Wham!-ov "Club Tropicana". Nisam bas bio neki ogromni fan Georgea Michaela ali neke njegove pjesme sam mogao slusati, pa tako i iz doba Wham!-a.
Privukao me video.
Sjedio sam u sobi, u Svedskoj i ako je koji ljetni dan bio topal, najbliza plaza je bila ona jezerska na koju se islo biciklom. Ali ja se pozelio mora i morske soli. Pozelio se zvuka valova, pozelio se setnji toplim nocima, pored barova i kafica. Sve mi je nedostajalo. I bilo nedostizno.
Polagao sam vozacku dozvolu, svaka mi je kinta isla tamo - sto znaci da sam bio frontalni kokuz. A i kakva mi korist da sam imao lovu - nisam imao pasosa. Samo godinu dana ranije, kada sam zavrsavao osnovnu skolu i kada se moj razred spremao za putovanje u London za koje su godinama skupljali lovu a moj otac htio da sakupi fragmente svoje prezivjele rodbine u Bosni - nazvali smo bosansku ambasadu da izvadimo pasose. Nakon par obavljenih razgovora, rezultiralo je samo slomljenom slusalicom telefona, salvom psovki od strane mog oca i naglo ispusenom kutijom cigara. Kad se malo smirio, rekao je "Pricekat cemo da dobijemo pravo da predamo za zahtjev svedskog drzavljanstva i izvaditi njihov pasos. Nece mene vise jebavat bosanski seljak!". Odluka je pala i tu se nije proturijecilo sve i da se htjelo. Moji drugovi iz razreda nisu mogli to shvatiti - slegli su ramenima, spakovali torbe i poslali mi razglednicu iz Londona. Doduse, stigla je malo poslije njih ali opet - sjetili su me se.
Elem, kako rekoh, sjedim u sarenom plisanom trosjedu, gledam svoj mali Schneider televizor i uzivam u spotu. Jezero ce zamijeniti more, pijesak ce zamijeniti sljunak, noci ce biti malo hladnije ali bar nece biti mrak. Djevojke ce biti moje drugarice po koje ce kasnije dolaziti njihovi momci sa svojim mopedima, one malo ljepse ce pokupiti momci sa autima a ispostavit ce se da cu i ja imati jednu lijepu romansu sa jednom Njemicom iz Dresdena. Svejedno, nedostajat ce mi more i hotelska postelja.

22 godine kasnije. Sjedim ispred hotela, pijuckam espresso i pina coladu, gledam prema bazenu oko kojeg vrve stariji i djeca. Oko mene hodaju netom pocrvenjeli Englezi, debeli, sa casama piva u ruci, galame i smiju se glasno, svaki od njih ima majicu omiljenog kluba (Manchester dominira), frfljaju dok pricaju pa ih se i ne razumije. Ili me savrseno boli briga sta pricaju. Zenske su malo gore. Danju se pokusavaju osuncati kako bi dobile zeljenu boju a nocu salijecu svakog ko je muskarac i ako stoji sam duze od 20 sekundi.
"Helou mejt, vat chu ap tu? Getin jor drink, sipin jor sorou. Vaj don cha dzojn as? Kam ouun.." Dzaba faktum sto te nekoliko sati ranije vide pored bazena sa suprugom i djetetom. Kladim se, da sam kojim slucajem samac - nijedna ne bi prisla.
Na um mi pada ova pjesma, napisana kao ruganje svim onima koji idu na jeftine charter letove.

Par dana kasnije, sjedim u gradu, cekam moje dame da zavrse sa shopingom - sjedim za stolom jednog bara egzoticnog imena "München", pijuckam pivo i espresso. Na zvucnicima hitovi iz sedamdesetih i osamdesetih. Razgledam u kicaste i bombasticne naslove barova, klubova i radnji, gledam u neke napustene lokale i pokusavam zamisljati sta se sve u njima desavalo prije mozda godinu, dvije, tri... Moje dame dolaze, narucujem jos jedno pivo, espresso za stariju damu, sladoled za mladju. I taman kada smo platili i hocemo dalje, na zvucniku krece Club Tropicana.
"Stani" govorim "samo da jos cujem ovu pjesmu".
"Hajde bolan, vidis da je vruce, izgori se"
"Hajte vi, stici cu vas ja...."
"Boze sacuvaj covjeka..."
Club Tropicana ce biti aktuelna jos dugo vremena.