SDP, kao „građanska, multietnička stranka“, „neopterećena nacionalnom pripadnošću“, kojoj, dakle, „nije važno da li je neko Srbin, Hrvat ili Bošnjak“, prvi postizborni koalicioni ugovor (kao startni zajeb, koji se nije smio desiti i nakon koga je sve krenulo u krivom smjeru, bez mogućnosti popravka nastale štete), postiže sa – bošnjačkom nacionalnom strankom.
SDP, kao „građanska, multietnička stranka“, kojoj „nije važno da li je neko Srbin, Hrvat ili Bošnjak“, za mandatara Vijeća ministara, odmah po objavi rezultata Izbora, kandiduje – Bošnjaka.
SDP, kao „građanska, multietnička stranka“, kojoj „nije važno da li je neko Srbin, Hrvat ili Bošnjak“, za Premijera Federalne vlade, u situaciji ofanzivne nacionalističke propagande o ugroženosti hrvatskog naroda od većinskog bošnjačkog i (kao što već rekosmo) svega dva mjeseca nakon što su analogno ponašanje u RS-u proglasili protuustavnim, imenuje – Bošnjaka.
SDP, nešto ranije, kao „građanska, multietnička stranka“, kojoj „nije važno da li je neko Srbin, Hrvat ili Bošnjak“, za gradonačelnika glavnog grada višenacionalne države, koji se ponosi svojom multietničnošću, multikonfesionalnošću i multikulturalnošću, u situaciji u kojoj SDA na tu funkciju predlaže Hrvata, sveštenika i predsjednika HKD (što je – na stranu što se radilo o neiskrenom činu - vrlo značajno u kontekstu međuetničkih odnosa u drugim dijelovima zemlje, s akcentom na Mostar), imenuje – Bošnjaka.
SDP...
Mislim, imal ko normalan u toj stranci?!
„Nije važno ko će biti“, Bošnjak, Srbin, Hrvat, ali nekako uvijek, „sasvim slučajno“ (jah, a kakve je Pešta nekad kupleraje imala) ispadne Bošnjo? I to čak po cijenu kršenja Ustava. A u slučaju Vijeća ministara, nepisanog „društvenog ugovora“, odnosno bontona jedne višenacionalne zajednice.
Čovjek se zapita ne drži li Željko Komšić pogrešnu sliku u uredu. Baštini li ta stranka multietničku tradiciju Josipa Broza ili Alije Izetbegovića?
SDP-ova kadrovska politika (uz evidentan izostanak bilo kakve strategije i principijelnosti), umjesto da bude noćna mora, pretvorila se u ispunjenje snova svih nacionalista (od hrvatskih, preko srpskih, do bošnjačkih).
„Princip multietničnosti“ pokazao se lažan koliko i „princip zaštite nacionalnih interesa“, kojim maše „nacionalistička“ mafija. Vlast je iznad svega. Principi su tek zabava za budale koji vjeruju da bi svijet morao biti bolji od septičke jame u kojoj živimo.
http://www.port.ba/index.php?option=com ... Itemid=220