Citati koje bi podijelili s drugima

[Velkoski]

opet si emo.

-leet.

[Afanasi_94]

"Sva iskušenja, sva ispaštanja i sve patnje u životu mogu se meriti snagom i dužinom nesanica koje ih prate. Jer dan nije njihovo pravo područje. Dan je samo bela hartija na kojoj se sve beleži i ispisuje, a račun se plaća noću, na velikim, mračnim i vrelim poljima nesnice. Ali tu se i sve resava i brise, konacno i nepovratno. Svaka preboljena
patnja nestaje tu kao reka ponornica, ili sagori bez traga i spomena."
Ivo Andric

[Mračajski proto]

Musliman je muslimanu brat.

[KPNCTNJAH]

opet si emo.

-leet.

E'o i za tebe jedan, da ne idem u detalje



a bio sam reper, direktno iz geta...

[Aurelia Bronski]

Većina ljudi nije spremna za smrt, svoju ili bilo čiju. Šokira ih, užasava. Ona je kao veliko iznenađenje. Ali nikad ne bi trebalo da bude. Ja nosim smrt u mom levom džepu. Ponekad je izvadim i kažem: "Zdravo, mala, kako si? Kad dolaziš po mene? Biću spreman."

Nema šta da se žali u vezi sa smrću više nego što bi se žalilo za rastenjem cveta. Nije smrt ono što je užasno, već životi koje ljudi žive ili ne žive do svoje smrti. Oni ne poštuju sopstvene živote, oni pišaju po svojim životima. Glupa stoka. Previše su obuzeti jebanjem, filmovima, novcem, porodicom. Misli su im pune vate. Gutaju Boga bez razmišljanja, gutaju svoju zemlju bez razmišljanja. Brzo zaboravljaju kako se misli, drugima prepuštaju da misle umesto njih. Mozgovi su im začepljeni vatom. Ružno izgledaju, ružno govore, ružno hodaju. Pusti im veliku muziku i oni je neće čuti. Većina ljudskih smrti je obična prevara. Ništa tu nije ostalo da umre.

[Aurelia Bronski]

Ima dana kad se namučenom i otrovanom čoveku osmehne vedro jutro, i sve tegobe koje su ga još maločas okruživale, crne, teške i nepomične kao planine, odjednom nestanu kao maglovita priviđenja. Sve tada biva lako, dobro i jednostavno. I da neće, čovek mora da se raduje. Diše lako kao na visokoj planini. Zaboravlja odakle je pošao, ne pita se kuda ide. Ne želi ništa, ne boji se ničega. 

Ivo Andrić

[Aurelia Bronski]

A ti...samo banes u snove s nekog puta dalekog. I tad se zbunim. Tad se potpuno sludim. Jer... Na javi sam te ljubio strepeci da ne probudim nekog, a u snovima te ljubim strepeci da sebe ne probudim...

[Čudna sorta]

"Ljubav je veličanstvena katastrofa: znati da se zalijećeš u zid i svejedno ubrzavati; srljati u propast s osmijehom na usnama; radoznalo čekati trenutak kad će se stvar usrati. Ljubav je jedino programirano razočaranje, jedina predvidiva nesreća koja se traži repete".  

Frédéric Beigbeder

[celava_dlaka]

Give a man a fish and he will eat for a day; teach a man to fish and he will eat for a lifetime; give a man religion and he will die praying for a fish.

[Entropio]

"Zaboravite da brojite. I dvadeset četvrta ljubav mora biti prva, ako je prava.
I kad se jednom u dubokoj starosti sretnemo u nekom domu penzionera, pa pred Novu godinu ili neki drugi praznik odigramo zajedno jedan valcer ili tango i zaljubimo se jedno u drugo 3681. put, neka i to bude samo prva ljubav i nijedna više."

Mika Antić

[Entropio]

"Zajedno smo bili te zime, i proljeca, i ljeta. U jesen sam vec izgubio svaki osjecaj za proteklo vrijeme i cinilo mi se da te oduvijek znam, da sam oduvijek bio sa tobom, da sam se s tobom rodio, da prije tebe nista nije ni bilo, a "poslije tebe" jednostavno nije postajalo u mojoj glavi. Navikao sam se na tvoj miris u carsafima, tvoje suze, maze, kreme, karmine, losione, sampone, bocice. Na ogledalu su stajale knjige koje si donijela sa sobom, cinilo mi se da im je bas tu mjesto i da nema te sile koja ce ih odatle pomjeriti. Ja sam, kao i uvijek, tumarao po samom sebi i nisam ni primjecivao da na "tvom satu" kazaljke klize, primicu se trenutku kada ce isteci ona zadata dvadeset i cetiri sata. Dosla si, digla me iz kreveta, natjerala me da operem kosu i da se obrijem, rekla mi da sam ti "sladak", da me mnogo i jako volis, opeglala mi kosulje, oprala sudje, ispraznila pepeljare, izracila sobu, a onda pocela da u torbu trpas svoje karmine i maskare, salove, knjige. Sa slike na privjesku si otkacila kljuc od mog stana i stavila ga na sto ispred mene, sagnula se i poljubila me. Zastala si na vratima, osvrnula se i, kad si zakljucila da nisi osim mene nista zaboravila, otisla."

Dario Dzamonja

[Ljuska_u_BaklaFi]

Ne trebaš ti meni skidati zvijezde sa neba. Sama ću nacrtati i svoje nebo i mjesec i zvijezde. NBH

[Aurelia Bronski]

"Zajedno smo bili te zime, i proljeca, i ljeta. U jesen sam vec izgubio svaki osjecaj za proteklo vrijeme i cinilo mi se da te oduvijek znam, da sam oduvijek bio sa tobom, da sam se s tobom rodio, da prije tebe nista nije ni bilo, a "poslije tebe" jednostavno nije postajalo u mojoj glavi. Navikao sam se na tvoj miris u carsafima, tvoje suze, maze, kreme, karmine, losione, sampone, bocice. Na ogledalu su stajale knjige koje si donijela sa sobom, cinilo mi se da im je bas tu mjesto i da nema te sile koja ce ih odatle pomjeriti. Ja sam, kao i uvijek, tumarao po samom sebi i nisam ni primjecivao da na "tvom satu" kazaljke klize, primicu se trenutku kada ce isteci ona zadata dvadeset i cetiri sata. Dosla si, digla me iz kreveta, natjerala me da operem kosu i da se obrijem, rekla mi da sam ti "sladak", da me mnogo i jako volis, opeglala mi kosulje, oprala sudje, ispraznila pepeljare, izracila sobu, a onda pocela da u torbu trpas svoje karmine i maskare, salove, knjige. Sa slike na privjesku si otkacila kljuc od mog stana i stavila ga na sto ispred mene, sagnula se i poljubila me. Zastala si na vratima, osvrnula se i, kad si zakljucila da nisi osim mene nista zaboravila, otisla."

Dario Dzamonja

Najbolja Dacina prica (subjektivno, jelte )

[Mračajski proto]

''Ponuda nije bilo, a sada slijedi dominacija.'' Nikola Komazec

[celava_dlaka]

"Neki su nakon 5-6 pobjeda odmah bili sampioni svemira" Amar Osim

[Mračajski proto]

Kako prosta rečenica, a niste je mogli sastaviti bez njega, te ste čekali da vas prosvijetli. Kakav Frojd, kakvi bakrači.

[celava_dlaka]

A dobro razumijem te istina je nekad bolna

[Mračajski proto]

Ovaj dio foruma je namijenjen za kulturu i umjetnost, šta vi radite ovdje?

[celava_dlaka]

Citiram jednog od poznatijih gradjana Sarajeva

[racionalista]

Nije prijatelj koji hvali, već koji brani

[Aurelia Bronski]

Javio bih ti se ja, ovako ponekad samo… Da se uverimo kako smo oboje dobro…
Ali ne smem. Više bih nam bola naneo nego što bih nas umirio.

Ovako cutimo oboje i nadamo se da je ono drugo dobro.
Tamo negde. Daleko…

Dr. Djo

[ptičica]

....baš radi toga sam na ovom planetu, u ovom trenutku, Francesca. Ne zato da putujem ili fotografiram, nego zato da tebe ljubim. Sada to znam. Padao sam, negdje u nekom drugom vremenu, s ruba nekog krasnog, visokog mjesta mnogo više godina nego što sam ih proživio u ovom životu. I sve te godine padao sam prema tebi.....

R.J.WALLER
Mostovi okruga Madison

[Aurelia Bronski]

Instructed by my sister’s experiences, when asked “What are you?” I am often tempted to answer proudly:”I’m a writer.” Yet I seldom do, because it is not only pretentiously silly but also inaccurate – I feel like a writer only at the time of writing. So I say I am complicated. I’d also like to add that I am nothing if not an entanglement of unanswerable questions, a cluster of others.

I’d like to say it might be too early to tell.

Sasa Hemon

[Aurelia Bronski]

Polako sam otvorio oči i bolnička je soba počela poprimati treću dimenziju. Glava me je užasno boljela. Nešto je bubnjalo u njoj, trubilo i cvililo poput neusklađena orkestra. Ako su to zvuci raja onda nije čudo da je u paklu zanimljivije. U sobu je ušla medicinska sestra, prišla mojem krevetu i pogledala krivulje ispisane raznim bojama.

“Gospodine Horvat. Probudili ste se. To je dobro. Odmah ću donijeti toplomjer.” – rekla je i izišla.
Gospodin Horvat. Moje ime je Davor Horvat. Imam trideset i šest godina, diplomirani ekonomist i bivši sportaš, zaposlen u komercijali izvoznog poduzeća, uspješan poslovni čovjek, neoženjen i bez obveza. Naravno, ako mislim da je Ivana užitak, a ne obveza. Individualac. Krasno, pomislih, cijeli životopis u jednom dahu. U kojem nije bilo mjesta za Jadranku. Kao što u životim usamljenih ljudi nema mjesta ni za koga više. Previše je tu usamljenosti da bi je itko drugi mogao podnijeti.

Zaklopio sam oči. Neke smrti se dogode. Neke traju cijeli život.

Saša Petar

[Aurelia Bronski]

Kada vidiš da gledam negde u daljinu, samo pusti. To me malo sećanja ponesu. Ali ne brini, proći će. I nije vredno tvoje brige…
To je samo mala nostalgija za nečim što je moglo da bude, a nije.