Sirija

[muhafuca]

Sastav rebelsa po grupama u Siriji

Code: Select all

http://www.businessinsider.com/graphic-the-most-accurate-breakdown-of-the-syrian-rebels-2013-9

[sarajevoxxxx]

Hama: FSA preuzela kontrolu nad komunikacijskim pravcem Al Suqaylabiyah - Shaizar

- Nakon pada grada Krnaza i nekoliko vojnih baza od četvrtka FSA je preuzela kontrolu nad komunikacijskim pravcem između gradova Al Suqaylabiyah i Shaizar, i time je režimskim snagama prekinuta cestovna komunikacija grada Hame sa njenim sjevernim dijelom.

http://wikimapia.org/#lang=en&lat=35.35 ... &tag=46520

- Također, prilikom zauzimanju Krnaza oko 40 režimskih vojnika je poginulo.

http://www.facebook.com/Hamahnn?hc_location=stream

[muhafuca]

Intervju Bashar Al-Assad (2 dijela) za FOX News (zanimljivo da su poslali Denisa Kuchinicha da odradi intervju)

Isto zanimljivo (na pocetku prvog dijela) - da je Sirija predlagala u 2003-oj
da se Bliski istok napravi u WMD-free zonu (da sve zemlje se odreknu hemijskog i drugog oruzja za masovno unistenje)
i da je USA zbog Izraela ulozila VETO na tu rezoluciju

Intervju na engleskom sa arapskim subtitlom

[sarajevoxxxx]

Hama, Huwaiz: Desetine mrtvih i ranjenih u režimskom granatiranju džamije Hurriya u Huwaizu !!!

- Danas je režim granatirao naselje Huwaiz koje se nalazi u sjevernom dijelu predgrađa Hame. Projektili su pogodili džamiju za vrijeme džume namaza.

https://www.youtube.com/watch?feature=p ... FKYLw#t=19
18+
http://www.youtube.com/watch?v=eN8Q42Al ... e=youtu.be

https://www.facebook.com/LCCSy/posts/742836629076809

[Herr Flick]

Cudno je to kako se hrabri borci iz FSA i Al-Nusre uvijek nadju na licu mjestu sa kamerom u ruci da zabiljeze napad

Cak i znaju koji ce objekat neprijatelj ciljati,pa se pozicioniraju i cekaju

[Avetinho]

Cudno je to kako se hrabri borci iz FSA i Al-Nusre uvijek nadju na licu mjestu sa kamerom u ruci da zabiljeze napad

Cak i znaju koji ce objekat neprijatelj ciljati,pa se pozicioniraju i cekaju

M ja, sami sebe, jelde?

[Klavikula]

Priča sirijskih izbjeglica u Moskvi

Kad su u Siriji izbili naoružani sukobi, mnoge obitelji su bile prisiljene bježati. Neke od njih našle su se u Rusiji. Peteročlana obitelj (muž – Jarob Rašid, farmaceut, 39 godina, žena Susan Annaži, domaćica, i njihovo troje djece) živjela je u gradiću Afamiju, nedaleko od grada Hama. Jarobovo znanje ruskog jezika pomoglo im je da se presele u Moskvu te to što je brat, koji živi u Rusiji, uspio poslati pozivno pismo za dobivanje vize. U Moskvu su sletjeli 26. siječnja ove godine. Sad žive u stanu, djeca idu u školu, no sjećanja na stradanja još su uvijek svježa.

Jarob je započeo priču:

Kad je sve započinjalo, izlazili smo na demonstracije koje su izgledale poput praznika, vodili smo sa sobom djecu. Nitko nas nije zaustavljao... no odjednom se pojavilo oružje... nisam znao odakle sad oružje... Zbog čega? Rekli su nam radi zaštite civila. Nitko nije bio ubijen ili uhićen u našem gradiću sve dok nije odletio u zrak motor pored vojne straže na ulazu u Al-Skelbiju (gradić od 20 000 stanovnika, kršćani). Nakon toga pored našeg gradića vojska se privremeno utaborila. Potpuno neočekivano za građane borci iz Muslimanske braće počeli su svakodnevno pucati u tom smjeru. Stanovnici naseljenih mjesta molili su borce da tijekom napada ne koriste njihove kuće, no borci se nisu previše na to osvrtali. Odjednom se kod boraca pojavilo puno novaca, oružja i vozila, postali su moćni.

Jednom sam bio u svojoj ljekarni, kad je došao naoružani čovjek. Rekao sam mu: naoružali ste se radi civila, no zašto nas onda koristite kao živi štit, pucate iz kuća gdje žive ljudi. Naravno, ništa mi nije odgovorio, no sljedeći dan poginulo je trogodišnje dijete. To je bila prva žrtva među civilima.

Na ovom mjestu u razgovor se umiješala Susan:

Naša kuća je imala jednu sobu koja se nije nalazila s vanjske strane, dakle, ona je bila najsigurnija i koristili smo je kao sklonište. No i tamo je pala granata, no tjedan dana nakon što smo napustili kuću. Na svu sreću. No rat nas je ipak ponovno sustigao.

Susan je pogledala na muža i nastavila:

Potom smo unajmili stan u drugom kvartu, sigurnijem, a zatim smo se preselili u Al-Skelbi.

Jarob se prisjetio što se dogodilo s njihovim prijateljima i rođacima:

Posvađala su se dva prijatelja: jedan je bio u Slobodnoj vojsci, a drugi u vladinoj. Na kraju je ovaj iz vladine ubio ovog iz Slobodne vojske. Njegov brat je također podržavao Slobodnu vojsku: mjesečno joj je davao 6 tisuća dolara.

Susan je nastavila:

Spalili su bratovu kuću, njegovu tvornicu mliječnih proizvoda, kuću njegovog sina i nekoliko malenih trgovina te još 5 kuća obližnje rodbine. Čak su i spalili kuću i trgovinu mojeg djeda, koji sa čitavom tom pričom nema ništa. I kuću i ljekarnu moje tetke.

Jarob dodaje:

Ta ljekarna je bila jedna od najvećih u okolici Hame. Samo je hrana za djecu u toj ljekarni bila u vrijednosti od 300 tisuća dolara. Vlasnik te ljekarne davao je 70 tisuća dolara kako ju ne bi spalili. Novce su uzeli, a ljekarnu svejedno spalili.
Sirija

Ljekarnici su tad odlučili napraviti štrajk, zatvoriti svoje ljekarne na jedan dan. Također sam zatvorio svoju, ali su me odmah upozorili: ako je ne otvorim, spalit će je. A to se zaista dogodilo s drugima: provaljivali su u njih, bacali granate – sve je izgorjelo.

Postajalo nam je sve teže i teže... na našu kuću tri puta su pale granate prije nego što smo otputovali te dva puta nakon našeg odlaska iz Sirije.

Susan dodaje:

Cijelo vrijeme su pucali. Naš strah za djecu tjerao nas je da pobjegnemo. Posljednje vrijeme živjelo nas je 15-oro u jednoj sobi.

Jarob se ponovno umiješao:

Nismo samo mi pobjegli. Oko 65% stanovništva napustilo je dio u kojem smo živjeli. Pobjegli su prema Turskoj ili u druge dijelove Sirije. Mnogi od njih nemaju putovnicu, nemaju novaca.

Ponovno Susan:

U našem gradu je sve uništeno: hrana, voda, struja. Počeli smo praviti kruh na vatri. Brašno je bilo jako skupo. Jednom smo tri dana bili bez komadića kruha. Zimi je bilo jako hladno. Sakrili smo se u hodniku kuće, sjeli na kameni pod. Jako smo se smrznuli, no nismo mogli uzeti nešto toplo iz sobe. Bilo nas je jako strah, budući da bi kroz prozore često doletio rafal s ulice.

Jarub je na kraju dodao:

Jako bismo se željeli vratiti, ali to nije realno. Dali smo zahtjev za dobivanje statusa izbjeglica. Trenutno mi je najvažnije dobiti dozvolu za rad. Bez posla nećemo moći preživjeti. No naš položaj je ipak sto puta lakši nego kod drugih.

LINK

"oslobodioci naroda sirijskog" da prvi zapucaju na vojsku i policiju, da maltretiraju sirijsku djecu, zene i starce. ma nema sanse. lazu, lazu, lazu. kako bi kolega amoninan rekao ovo su najbolji ljudi Sama

[Avetinho]

"oslobodioci naroda sirijskog" da prvi zapucaju na vojsku i policiju, da maltretiraju sirijsku djecu, zene i starce. ma nema sanse. lazu, lazu, lazu. kako bi kolega amoninan rekao ovo su najbolji ljudi Sama

Nije valjda da je to jedino sto si uspio zakljuciti iz ove zalosne price.

[muhafuca]

Sastav rebelsa po grupama u Siriji

Okruglo 100.000?
Vjerodostojnije bi bilo da nije neka tako okrugla cifra.

Roughly - cirka - jer trenutno niko nema tacne podatke

ovo su kao i u svakom ratu procjene na osnovu kalkulacija novinara ili strucnjaka
jer je nemoguce ici i brojati u haosu zvanom rat
nije niko ni rekao da je ovo zvanican dokument ili sta ti ja znam

uzmi ga ili ostavi sa rezervom kao i svaku vijest koja dolazi iz bilo kojeg ratnog podrucja

[sarajevoxxxx]

Prva ženska vojna formacija FSA u Istočnoj Guti ''Majke šehida Gute''

[svjezi_ustipak]

Homs, Hula 19.09.2013 - Poljubac i zadnji oproštaj sa šehidom djevojčicom Dua al Ulija, 4 godine

.

[sarajevoxxxx]

Mošus hazreti Fatime, ali i mošus hazreti Aiše

Šehidi, hej šehidi
hrana za perad, sirovina za šampone

Piše: prof. dr. Enes Karić (Preporod)

Uvjeren sam da me sjećanja ne varaju: Krajem decembra 1996. godine gledao sam na BBC-iju morbidnu vijest koja je počinjala pitanjem: Did people in Afghanistan dig up bones for money? (Da li su ljudi u Afganistanu iskopavali kosti za pare?).
Naravno, kosti u ovoj vijesti jesu ljudske kosti, to jest, kosti šehida Afganistanaca i tzv. internacionalnih mudžahida i ratnika (ili uglavnom njih) poginulih u odbrani Afganistana od sovjetske ruske okupacije s kraja 1979. godine naovamo. Takvih je grobalja tamo koliko vam je volja. Kako sam vidio iz ove BBC-ijeve vijesti, jedan cjeloviti ljudski skelet prodavao se za dvanaest rupija. Po tadašnjem kursu, za četiri prodana šehidska skeleta mogao se dobiti okruglo jedan američki dolar! A za jedan američki dolar tada se u Kabulu mogao kupiti jedan oveći komplet dječijih pelena za jednokratnu upotrebu.
Kuda su išle ove iskopane, pa potom prodate šehidske kosti? Odgovor je, također, morbidan. Kosti su bile isporučivane tvornicama za spravljanje koncentratske hrane za farme i industrijske komplekse koji uzgajaju perad, a sve to u Islamskoj Republici Pakistan!
Ovu strašnu vijest o sramotnoj trgovini ja sam tada čuo i pogledao, ali nekako brzo i gorko smetnuo s uma.
Dva su glavna razloga zašto sam postupio tako. Prvi, tada su moje oči bile prezasićene ljudskim kostima, jer u Bosni i Hercegovini su se baš u to vrijeme počele iskopavati masovne grobnice i, kako mediji obično kažu, kosti i smrtni ostaci počeli su se dostojanstveno sahranjivati. Drugi razlog zašto sam potisnuo ovu BBC-ijevu vijest nahodi se u tome što sam, makar izdaleka, reagirao muslimanski. Imao sam, naime, u vidu i realnu mogućnost da nama, muslimanima, taj zapadni BBC nešto podlo podmeće, da nas muslimane tako BBC želi dodatno ocrniti. A mi, naravno, nismo takvi. Zna se, a i vjerujemo, da nismo takvi.
Ali, na svijet je uskoro došla 1998. ili 1999. godina Gospodnja. Na ambicioznoj al-Jazeeri (koliko se sjećam i na MBC-iju) vidio sam vijest u trajanju od dvije ili tri minute: Afganistanska djeca rumenih obraza nose ljudske kosti u sepetićima i u vrećama, potom kosti razvaguju, pa ih sasipaju kao suha ogrijevna drva u parkirane šlepere. Čuje se veseli dječiji žamor i nevina graja, jer se prodaja ljudskih (šehidskih!) kostiju odmah kešira, pare se broje na licu mjesta, trgovina je unosna, prođa je vidljiva! Sve pošteno, iz ruke u ruku (yeden bi yedin) - kako bi kazali stručnjaci za šerijat. A oni parkirani šleperi te ljudske kosti voze u tvornice šampona – opet direktno u Islamsku Republiku Pakistan!
Sada nisam imao kuda, sumnji nije bilo mjesta. Jer, vijest je emitovana na našoj muslimanskoj al-Jazeeri.
Istina, pretpostavlja se da porijeklo ovih kostiju sada nije imalo samo rusko-sovjetske okolnosti, već se radilo o šehidima iz beskrajnih međumuslimanskih sukoba u Afganistanu oko pravoga islama i prave zajednice, to jest oko vrle i kreposne islamske države.
Nepotrebno je spominjati da u toj nesretnoj afganistanskoj zemlji sunitski talibani (pravi muslimani) već godinama napadaju druge sunite (neprave muslimane ili muslimane s falinkom!). I u samom Pakistanu već nekoliko potonjih godina talibani ili pravi muslimani napadaju neprave muslimane (šiije, sufije, sekularne sunije, itd.). A i ovi, onda, uzvrate ponekada njima. Tako džamije i džemati lete u zrak, baš kao i tekije, hanikasi, turbeta, drevni mauzoleji i mezarovi evlija. Propagandisti pravoga islama na taj način svakodnevno vrše čišćenje povijesti, odstranjuju novotarije, higijeniziraju narodne ili pučke tradicije islama, ugone mlitave muslimane u suru. Jednom riječju, oni su ti jedini koji znaju kako izgleda prava vjera u Boga, svi drugi su nevjernici i pokvareni ljudski šljam vrijedan trijebljenja i ubijanja!
Ratoborna i mrzilačka tumačenja
Tumačenje islama, tumačenje Kur’āna, potom tumačenje davnih vremenskih i civilizacijskih prostranstava islamske i muslimanske povijesti - sva ta područja su danas prije svega u rukama, u glavama i u odlukama samih muslimana. Drugim riječima, ako “Amerika i Engleska“ određuju muslimanima cijenu žita, nafte, satelitskih medija, informacijskih tehnologija, cyber izuma i oružja, te tipove raketa kojima vrše intervencije po muslimanskim zemljama, nije valjda da im “Amerika i Engleska“ određuju i samo ratoborno i mrzilačko tumačenje mezheba, rigidno tumačenje Kur’āna i islama?!
Odakle da pođe naša teologija, naša teozofija, naš akaid i tefsir?
Danas svi gledamo Siriju, taj ponovljeni Afganistan, iz dana u dan. Vijesti su strašne. Ši‘ije i sunije se međuse trijebe kao zvjerovi.
Kad gledam Siriju i kad slušam kako se uz gromoglasno Allahu akbar! ispaljuju rakete, topovske kanonade i salve, uvijek se sjetim onih kostiju afganistanskih šehida i toga kako su postale unosan resurs za izradu industrijske hrane i vitaminskog koncentrata za sretnu cvrkućuću perad. Bože, u kakvim li će velikim mlinovima (i da li će) biti samljevene kosti današnjih sirijskih šehida, za par godina?! U kojim li će mračnim ždrijelima i želucima miliona industrijske peradi biti svarene te kosti?!
Danas, u haotičnom muslimanskom svijetu, svako među nama ko gleda u naše vjerske islamske knjige, ili ko ima makar trunku edeba, ahlaka i morala, trebalo bi da donese jednu važnu odluku: Gotovo sve naše islamske teologije, gotovo sve naše teozofije, sufizmi, irfani, akide’i-sahihe, zamalo pa svi ti naši današnji komentari Kur’āna i tefsiri, sve te naše nabožne debate i magle - sve to moralo bi se preispitati unutar ovog surovog međumuslimanskog prolijevanja krvi, i razmotriti u vezi sa ovom bizarnom trgovinom ljudskim kostima spomenutom na početku ovog eseja.
Istovremeno bi, prije bilo kakve rasprave, trebalo obaviti jedan dugotrajni zavjet na šutnju i dugotrajni post. Jer, zapravo, ima li od šutnje, nijemosti i plakanja boljeg odgovora na sve ovo sektaško divljaštvo u današnjem muslimanskom svijetu?!
Ipak, govoriti i pisati o svemu ovome moramo i trebamo. Pri svemu tome se u govoru i pisanju o današnjem sunovratu međumuslimanskih odnosa moramo držati starog pobožnog pravila islama: Naš govor o nasilju ne smije i sam pobuđivati daljnje nasilje!
Vrijeme je da se muslimanski alimi i intelektualci osvijeste usred jedne ružne činjenice: Naime, još i prije, a napose nakon tzv. “Arapskog proljeća“, sindrom Afganistana kao kuga umnaža se diljem muslimanskog ummeta! Ši‘ije i sunije u Iraku posvađani su na nož za narednih pola milenija! Krv teče ulicama Tripolija (i libijskog i libanskog), umire se masovno u lokvama krvi pred kamerama svjetskih medija na ulicama Kaira, Bagdada, Damaska, Homsa, Haleba... Afganistanske i pakistanske gradove koji osviću u krvi međumuslimanskih sukoba gotovo da nije moguće ni pobrojati. Sutrašnje samoubilačke eksplozije već danas su posve stara i ubuđala vijest!
U haosu u kojem sudjeluju ruke i politike velikog broja današnjih muslimana i njihovih predvodnika nema pravila, nikakvog. Ubijaju se muslimani međuse bilo da su ih okupirale “Amerika i Engleska“, ili kada “Amerikanaca i Engleza“ (i njihovih armija) tu uopće nema! K tome, nikad se kod današnjih muslimana ne zna kad će i koji će među njima američku intervenciju smatrati srećom, a kada i koji nesrećom!
Ipak, autoru ovih redaka previše bi bilo baviti se krupnim svjetskim pitanjima i razlozima za očiti pakao u današnjem nepreglednom muslimanskom i islamskom svijetu. Osim toga, u našoj javnosti imaju znaniji i pozvaniji od mene da nam sve te ogavne planetarne stvari u politici potanko objasne. Gospoda Hajrudin Somun, Zlatko Dizdarević, Nusret Čančar, Neven Kazazović, Nerzuk Ćurak... kompetentniji su od potpisnika ovog eseja da nam objasne geostrateške, neoblokovske, hladnoratovske, američke, ruske, britanske, francuske, saudijske, iranske i druge politike i njihove razloge zašto danas veliki dio muslimanskog ummeta tako prezreno umire, strada, skapava, trpi i rida u krvavim suzama. I zašto ždere krvave zalogaje.
Sve što na ovim stranicama želim pokušati reći tiče se moguće veze onih šehidskih kostiju, koje se pakuju u šlepere, i današnjih muslimanskih i islamskih sektaških teologija, teozofija, irfana, sufizama, tefsira, mezheba, akidei-sahiha...
Naravno, kao ni mnogim drugima koje sve ovo boli, ni meni nije nepoznato da su krvave drame u muslimanskom svijetu umnogome posljedica svjetskih kretanja. Rekli bismo kako u svoj ovoj krvi koju muslimani jedni drugima prolijevaju vidimo samo vrh ledenog brijega.
Ali, ipak, nije sve do bijeloga svijeta, ima makar nešto i do tih samih muslimana.
Kad lađom plovimo rijekom, morem ili okeanom, posve je jasno da smo srazmjere lađe spravili prema sebi i svome stanju u kojem jesmo kad plovimo, te prema svojoj potrebi da se preplovi i preživi. Nismo lađu spravili prema beskrajnim dubinama okeana i tektonskim strujama koje kolaju osam milja pod morem.
Zato smatram da se vjerske elite i vjerski prvaci u muslimanskim zajednicama i društvima trebaju baviti poglavito ovim područjima današnje opće muslimanske tragedije, područjima koja jesu po naravi muslimanska (mezhebi, sekte, sljedbe, vjerskopravne škole, propagande o odbrani tobožnjeg pravog i čistog islama, itd...). Jer, stotine miliona muslimana danas usred su tragedije koja je u gotovo svim svojim dimenzijama pripravljena rukama samih muslimana, ili njihovih bahatih vjerskih i političkih lidera, koji posežu za stranicama Kur’āna, posežu za samom vjerom i za ranom islamskom poviješću da bi činili zlo i sijali nered, haos i užas po zemlji.

Ideologizacija duhovnih pravaca

Ši‘izam je odavno već prestao da se tumači kao normalan islamski vjerski duhovni pravac. A i sa sunizmom je odavno ista stvar, i sunizam je postao gruba ideologija napumpana petrodolarima. Oboje se svelo na frontovske grudobrane, na bizarne ideološke izme. Ši‘izam je danas upregnut da promovira ideološko iranstvo, a sunizmu su stavljena uzda kako bi ga se vodilo u smjeru promocije ideološkog arapstva. Na Bliskom istoku je tako, nažalost. A često i drugdje, nažalost.

Novim Sifinima ćemo vas istrijebiti!

Dok gledamo današnje muslimane u krvi i haosu, da podsjetim one čitatelje koji su možda zaboravili: Sifin je mjesto gdje su prvi muslimani vojevali jedni protiv drugih, boj na Sifinu odigrao se 26. jula 657. godine po Isau, a.s. Sifin je, kasnije, postao paradigma krvavih međumuslimanskih sukoba. K tome, Sifin je nesaglediva tragedija, jer su se tu posvađali i pocijepali ne samo obični muslimani, već su i sami Drugovi Božijeg poslanika Muhammeda, a.s., zauzeli nasuprotne strane i okrenuli mačeve jedni protiv drugih. Zveket mačeva tu je bio jači od milozvučnog glasa Kur’āna. Želja za vlašću na Sifinu je nadjačala prefinjenu vjeru. Drugim riječima, Muavija je nadmudrio Aliju, rat je varka, vlast je davno rekla da vladar nema brata.

Sve otkada postoje sunije i ši‘ije, a u zametku postoje od uspostave muslimanske zajednice u Medini i prvih pravovjernih halifa (632. - 661.), ta su dva bloka suprotstavljena, Sifini (i svi kasniji Sifini) uvijek su samo posljedica nemoći muslimana (njihove uleme i ajatullaha) da uspješno zatvore pretince prošlosti. I nemoći da relaksirano i izmiriteljski gledaju na prošlost.

Jer, naime, u čemu se sastoji, i kakvo je to golemo dobro, koje nam doista dolazi iz evociranja uspomena na Sifin?! Odgovaram: Nikakvog dobra nema u kontinuiranom proizvođenju nove sifinske mržnje i podjele među muslimanima!
Uostalom, sud o Sifinu i o Kerbeli muslimani trebaju prepustiti eshatologiji, Sudnjem Danu i dragome Bogu. Pa, Bog ima i postoji baš i zato da se ne bi sve prepustilo ljudima i njihovim malim mozgovima.
A sami muslimani bi na Ovom svijetu iz sifinskog slučaja, kao i iz kerbelanske katastrofe, trebali da izvedu i promoviraju dalekosežne projekte mira kako među sobom, tako i između sebe i drugih vjera, kršćanstva i judaizma prije svih drugih.

Recimo, zadaća je današnjih muslimana da mire, stalno i uporno, halifu Muaviju i halifu Aliju. Je li to moguće? Naravno da jeste. Evo jednog skromnog savjeta iz ove zabite Bosne, jednog moga kratkog prijedloga: U Teheranu bi današnji iranski moćnici mogli podići veliki internacionalni univerzitet pod imenima “Hazreti Alija i hazreti Muavija“. A u Kraljevini Saudijskoj Arabiji mogli bi na sve univerzitete uvesti redovno i dobrohotno proučavanje i komentiranje filozofskih i teozofskih djela Mula Sadre Širazija ili Mir Damada. Tu je izlaz, ili jedan od izlaza. U mirenju davnih zakrvljenih muslimana, a ne u otvaranju novih sifinskih priča.

A i za Jezida, sina halife Muavije, za kojeg se tvrdi da je vodio muslimanske vojske koje su na Kerbeli umorile Husejna, unuka Božijeg poslanika Muhammeda, a.s., dakle, i za samoga Jezida treba naći makar neki eshatološki izlaz. Recimo, muslimani danas, i ši‘ije i sunije, trebaju organizirati zajedničke ceremonijalne dove na kojima će moliti dragoga Boga dž.š. da oprosti Jezidu i njegovim vojskama.

Preispitivanje naših debata

Danas, u haotičnom muslimanskom svijetu, svako među nama ko gleda u naše vjerske islamske knjige, ili ko ima makar trunku edeba, ahlaka i morala, trebalo bi da donese jednu važnu odluku: Gotovo sve naše islamske teologije, gotovo sve naše teozofije, sufizmi, irfani, akide’i-sahihe, zamalo pa svi ti naši današnji komentari Kur’āna i tefsiri, sve te naše nabožne debate i magle - sve to moralo bi se preispitati unutar ovog surovog međumuslimanskog prolijevanja krvi, i razmotriti u vezi sa ovom bizarnom trgovinom ljudskim kostima spomenutom na početku ovog eseja.
Tražim li ovim prijedlogom previše?

Mislim da nije previše. Evo, podsjećam nas sve redom: Već godinama se islamska ulema i kršćanski i drugi svećenici sastaju u Assisiju (u Italiji) i mole za mir i oprost! Zašto se, onda, sami muslimani ne bi sastajali, i ši‘ije i sunije, jedne godine u Kerbeli, druge u Medini, treće u Komu, četvrte u Damasku... i zajedno (kao izmirena tužna braća) molili dragoga Boga da oprosti nediscipliniranim i nestašnim muslimanima iz prošlosti, pa time i Jezidu?!
Pišem ovo sve sa željom da se relaksiraju pogledi na muslimansku prošlost. Mi moramo osloboditi današnje generacije muslimana, posebno omladinu, od ideoloških i mezhebskih čitanja islamske vjere, kulture, tradicije. Tako ih oslobađamo od opasnosti da sami zapodijevaju i vojuju nove Sifine.

Spominjem Sifin (i to kako ga mirom prevazići) naprosto zbog toga što sindrom Sifina i njegova ponavljanja nije muslimanima proizveo niko drugi (nikakva “Amerika i Engleska“) osim samih muslimana.
Jednako tako, tumačenje islama, tumačenje Kur’āna, potom tumačenje davnih vremenskih i civilizacijskih prostranstava islamske i muslimanske povijesti - sva ta područja su danas prije svega u rukama, u glavama i u odlukama samih muslimana. Drugim riječima, ako “Amerika i Engleska“ određuju muslimanima cijenu žita, nafte, satelitskih medija, informacijskih tehnologija, cyber izuma i oružja, te tipove raketa kojima vrše intervencije po muslimanskim zemljama, nije valjda da im “Amerika i Engleska“ određuju i samo ratoborno i mrzilačko tumačenje mezheba, rigidno tumačenje Kur’āna i islama?!

Nije valjda da im “Amerika i Engleska“ određuju čak i samo tumačenje povijesti islama i ranih predanja o sifinskim sukobima davnašnjih ši‘ija i sunija, kao i bezbrojnih davnih muslimanskih bitaka i davnih sifinskih trvenja?!
Na to, baš na to, ovdje upozoravam, baš o ovom međumuslimanskom nasilju želim pobuditi odgovornu šutnju naše uleme, mnogobrojnih doktora, akademika, profesora. Šutnju prije svega, a za pametan govor biće vremena kasnije.
S tim u vezi, s gorčinom želim svratiti pozornost na hiljade današnjih džamijskih minbera (govornica) u tradicionalnim zemljama islama, sa kojih muslimani jedni druge spremaju u džehennemske komore baš kao što su nekada nacisti otpremali jevreje. A te se poruke sa džamijskih minbera umnažaju i kao kuga šire internetskim stranicama, razulareno emitiraju, prijeti se smrću, bijesovi rata se potpiruju, nered je, kako to kaže Kur’ān, zahvatio “i kopno i more“!

Ali je taj nered prvo zahvatio duše mnogih muslimanskih elita danas, onih elita koje su na vlasti ili su vlastima bliske, na univerzitetima, u medijima, u politikama. I baš kao što naša današnja muslimanska teologija treba poći od morbidne činjenice onog spomenutog trgovanja ljudskim kostima, jednako tako mora poći od činjenice da su se muslimanske elite u tradicionalnim zemljama islama danas prodale sektaškim vlastima, štaviše, cijena im nije veća od one već spominjane cijene vreće kostiju za koju se može kupiti oveći komplet dječijih pelena za jednokratnu upotrebu.
Današnje muslimanske elite u tradicionalnim zemljama islama, muslimanska ulema, doktori, profesori, akademici – oni su prvi odgovorni za sukobe ši‘ija i sunija, za međumezhebska krvoprolića, za distribuiranje ideologije anatemizma i tekfirizma među muslimanima. Te elite, ulemanske i druge, glavni su krivci pa se danas muslimani surovo krve oko pravoga islama, oko čiste vjere, pravoga mezheba, oko zaslužnih i manje zaslužnih Drugova Božijeg Poslanika, Muhammeda, a.s.
(Jedan naš diplomata nedavno mi je pričao sljedeće: Bio je na džumi u Dušanbeju i osobno vidio i čuo da ehlisunnetski imam sa minbere više ne spominje halifu Hazreti Aliju! Samo spominje Ebu Bekra, Omera i Osmana! Tu je na djelu nevjerovatna ehli-sunnetska redukcija okrenuta protiv ši‘ija!)
Jednako tako tvrdim da su šejhovske, ulemanske, ajatolahske i druge vjerske elite glavni krivci za mrzilačko čitanje povijesnih vrela islama i za pakosno tumačenje davnih sifinskih bojeva i bitaka, baš kao što su te elite odgovorne i za sve pogane napore da se te sifinske bitke uvijek iznova zapodijevaju, rasplamsavaju. Tako se Sifin, na veliku žalost muslimana, multiplicira na potezu od gorja Hindukuša do planina Atlasa.
Skromni potpisnik ovih redova često učestvuje na simpozijima sa sunijama i ši‘ijama po bijelom svijetu, u svijetlim hotelima i njihovim salama. I kad god se spomene ko je na Sifinu bio upravu, Alija ili Muavija, osjetim da je najpametnije pred tim tako učenim ljudima, sunijskim bijelim ahmedijama i ši‘ijskim crnim turbanima, navesti samo jednu jedinu arapsku poslovicu: “Prošlost je nalik izmuženom mlijeku. Baš kao što se izmuženo mlijeko ne može vratiti u vime, nije se rodio ni onaj ko će vratiti prošlost!“

Dakako, svi znademo jako dobro (i jasno nam je kao dan) da mnogi alimi i šejhovi, ajatulasi i hudžetulislami ne tumače davnoprošle događaje ranoga islama e da bi došli do istine! Cilj im je sasvim drugi: Potrebno je tim zadriglim tumačenjima prošlosti sebe ustoličiti za glavnog nasljednika tog nevinog prvog doba islama, tog zlatnog vremena islama (kako mu obično tepamo).
Tu su glavni razlozi zašto danas sunovrat doživljava i ši‘ijska i sunijska ulema. Umjesto da običnom narodu, prostome vjerničkom puku, tumače islam kao radost, kao Božiju utjehu muslimanima na Ovom svijetu, oni im islam tumače kao gromoglasne ideologije bilo ši‘izma ili sunizma.
Ši‘izam je odavno već prestao da se tumači kao normalan islamski vjerski duhovni pravac. A i sa sunizmom je odavno ista stvar, i sunizam je postao gruba ideologija napumpana petrodolarima. Oboje se svelo na frontovske grudobrane, na bizarne ideološke izme. Ši‘izam je danas upregnut da promovira ideološko iranstvo, a sunizmu su stavljena uzda kako bi ga se vodilo u smjeru promocije ideološkog arapstva. Na Bliskom istoku je tako, nažalost. A često i drugdje, nažalost.
Ši‘ije, sunije – šanse za izmirenje
Ne pišemo ove stranice da bismo kazali kako razlike među mezhebima treba ukinuti, te kako treba izbrisati i mezhebe same. Ne, nipošto. Nisam ja ni za kakva čišćenja. Nasilno čista stanja najčešće su metlom (tenkom, sarinom) počišćena stanja! Htjeti izbrisati prirodno nastale mezhebe i škole tumačenja, htjeti ukinuti ši‘ije, sunije, sufije, hanbelije, ibadije... - značilo bi pristati na ono isto nasilje reducioniranja islama kakvo vidimo diljem današnjeg muslimanskog svijeta. Naprotiv, valjano i moralno opredjeljenje danas treba biti u relaksiranju odnosa među muslimanima različitih mezhebskih, kulturalnih, jezičkih i civilizacijskih zona.
Ali se naša zadaća danas sastoji i u otvorenom stavu koji treba uvijek zastupati, naime, da je danas Islamska Republika Iran najodgovornija zemlja za pretvaranje ši‘ijskog mezheba u jednu besprizornu ši‘ijsku ideologiju ili u otvoreni iranizam, baš kao što treba kazati da je i Kraljevina Saudijska Arabija najodogovornija za pretvaranje sunijskog islama u ogoljeli sunizam kao ideologiju, u neku vrstu ideološkog arapstva. Na obje ove ideologije, i njihovo promoviranje, troše se milijarde dolara, onako – a bezmalo u vjetar!
A, zapravo, obični muslimanski ummet i islamska sirotinja očekuju kako od Irana, tako i od Saudijske Arabije, da mire muslimane i muslimanski ummet, da među njima šire sulh, naravnanje i relaksaciju.
Jednako tako, muslimanski ummet očekuje od allame Jusufa al-Qaradawija, kao i od njegovih pandana što sjede pod crnim turbanima u Iranu, da mire muslimane, a ne da ih zavađaju. (Na ovom mjestu predajem rahmet Mahmudu Šeltutu, rektoru al-Azhara, on je još sredinom XX. stoljeća pozvao u Kairo iranskog ajatullaha Burudžerdija, otvorio je dijalog među muslimanima, nadao se da će taj dijalog doprinijeti svjetskome miru općenito! Nadao se da će od tog mira imati koristi ne samo muslimani, već i jevreji i kršćani! Ali, nažalost, današnji muslimanski svijet nema Šeltuta.)
Ustanoviti programe očuvanja naše bosanskohercegovačke tradicije islama u našoj Islamskoj zajednici
Potrebno je ovdje uputiti nekoliko savjeta samima sebi, našim obrazovnim institucijama, našoj Islamskoj zajednici.
Mi, bosanskohercegovački muslimani, utemeljili smo – tokom gotovo šest stoljeća - jednu lokalnu mikrohanefijsku muslimansku kulturu i duhovnost. Naša Islamska zajednica takvu duhovnost treba brižljivo i predano čuvati.
Sve to s nekoliko lijepih ciljeva:
Da afirmiramo naše stare džamijske običaje, da čuvamo naše mukabele, da vratimo ugled našim tradicionalnim bosanskim medresama, da njegujemo i širimo naše tradicionalne bosanske mevlude, zikrove (uz tespihe od bosanskohercegovačke lijeske), dove i dovišta, kao i tihe bosanske ezane.
Da čuvamo sve one naše stare i skromne bosanske džamije i tekije, da čuvamo svaki onaj šutljivi tekijski zid, ili džamijsku tetimu – sve to ne na korist nekakve napuhane ideologije bošnjaštva, već u ozračju naše lijepe i otvorene duhovnosti islama kakvu je bosanskohercegovački musliman znao njegovati.
Da oživimo čitanje naših domaćih alima i autora koji su pisali o islamu. Za nas su djela Mehmeda Džemaludina Čauševića ispred ši‘ijskih tefsira, za nas su fetve Huseina Đoze ispred fetvi Bin Baza iz Arabije!
Da ustanovimo mnoge dane sjećanja na naše bosanskohercegovačke alime, hafize, šejhove, sufije, književnike, pjesnike. Da se tako sjetimo hafiza Saliha Gaševića, Rešada Kadića, Ešrefa Kovačevića... autora bosanskih mevludskih spjevova. I Teufika Muftića, velikog poliglote, autora voluminoznog Arapsko-bosanskog rječnika, prevodioca kapitalnih djela...
Sve to naše lokalno bosanskohercegovačko mnogo je vrijednije od onog što nam danas može stići iz zavađenog islamskog svijeta.
Čuvanjem naše drevne i domaće bosanskohercegovačke tradicije ehli sunneta ve l-džema’ata mi ćemo čuvati oba draga mošusa, i onaj od Hazreti Fatime, ali i onaj od Hazreti Aiše.
I tako pomoći da se naša Ajka, Bošnjanka iz Šturlića, u radosti sjeti dragoga Allaha, i u miru veze svoj lijepi vez na đerđefu.
(http://www.preporod.com)

[Challenger__]

Ovako...

- Kada se desio zločin u Guti, Damask, reakcije, kako u svijetu, tako na društvenim mrežama su bile podjeljene i možemo ih svrtstati u tri grupe:

1. oni koji su bezrezervno prihvatili ponuđenu informaciju;
2. oni, koji su izrazili skepsku prema ponuđenoj informaciji; i
3. oni koji su posumnjali u "fals flag" u režiji terorista i njihovih ino-sponzora.

- vrijeme je prolazilo, vlade zapadnih zemalja nisu ponudile dokaze i to je rezultiralo prointervencionističkim porazom u britanskom parlamentu i izvjesnim porazom u američkom Kongresu. U međuvremenu, pristigli su prelimininarni nalazi komisije UN koji je potvrdio upotrebu sarina, ali nije imenovao krivca;

- ono što se dalo zapaziti je OGROMNA PROVALIJA u broju stradalih koje je spominjala američka "almighty administration" (1.400 ljudi) u odnosu na izvještaj komisije UN (preliminarnih nekoliko stotina). Dabome, da je ubijen jedan čovjek, zločin je a kamo li nekoliko stotina...

- Izvještaj UN se probao jednostrano interpretirati, da bi se prikrili svi nedostaci protagonista inicijalne teze, ali svi ti pokušaji su presječeni izjavom Ban Ki Muna koji je eksplicite rekao da izvještaj ne imenuje krivca ("Ako pročitate izvještaj, biti će vam jasno kako unutra nema zaključaka po pitanju od kuda su rakete ispaljene").

- Sve ove nedorečenosti su pokrenule razne špekulacije i teorije, a svako protivljenje verziji koju su iznijeli teroristi i zapadne vlade su izazivale žuč i izlive bijesa, sa tezom da to "vrijeđa žrtve zločina".


Neće biti tako. Najveća uvreda žrtvama je da se ne utvrdi nepobitna istina i samo istina i da se stvarni počinioci i inspiratori ovog zločina najoštrije kazne, ma ko da su počinioci.

_______

- Da budemo na čisto, od samog početka spadam u one koji su bili skeptični u "istinu" koju nam je nudila tzv. "opozicija" i američka administracija. Sa svima sam čekao dokaze, a dokaza nije bilo. To me je uputilo ka nekim drugim izvorima, koji su pominjali kontroverze, kao što je teza Francuza Thierry Meyssana i pomen o otetoj, dakle nestaloj alavitskoj djeci iz Al-Nusrine ofanzive na pokrajinu Latakija.

- Ova teza je dobila međunarodni legitimitet zahvaljujući naporima sirijske časne sestra Agnes Mariam El-Salib, međuvjerskog pokreta Mussalaha i nevladine organizacije iz Ženeve 'International Institute for Peace, Justice and Human Rights' koji su napisali nezavisni izvještaj u kome je osporena inicijalna teza, a taj izvještaj je poslat UN-ovom Vijeću za ljudska prava UNHCR.



- u izvještaju se pominje da su horde Al-Nusre u mjesecu avgustu ove godine a) pobile 400 ljudi, b) otele više djece, koja su se naknadno c) pojavljivala na video snimcima kao "žrtve režima" na više lokacija, uključujući i Gutu.

- napravljen je spisak djece, djecu su na snimcima prepoznali roditelji i srodnici, napravljeni su zvanični zapsinici a sa ovim su poznate i UN, uključujući istražiteljku Karlu del Ponte koja je već izrazila sumnju da teroristi stoje iza zločina u Guti.




Izvod iz spiska (pobijenih i) nestalih u Latakiji, za koje se tvrdi da se nalaze na najmanje tri snimka


Kompletan izvještaj organizacije 'International Institute for Peace, Justice and Human Rights', koji je već upućen svim bitnim faktorima, uključujući i UN, sa zaključkom - "Ghouta Child Victims Were Abducted by Terrorists from Latakia".


Opširnije - LINK


________________


Istine ne interesuje teroriste, jer im ne ide u prilog. Istina ne interesuje ni izolovane ratnohuškače lobiste, ali istina zanima veliki dio čovječanstva. Kada se istina utvrdi, teško njima i njihovim mentorima.

[sarajevoxxxx]

muslimanske elite u tradicionalnim zemljama islama danas prodale sektaškim vlastima, štaviše, cijena im nije veća od one već spominjane cijene vreće kostiju za koju se može kupiti oveći komplet dječijih pelena za jednokratnu upotrebu.

- Kao i kod nas. I naše elite su se prodale, koje to od bošnjačkih alima digao glas i prozvao Saudijsku Arabiju i njihovu ulemu, njihove profesore islamskih nauka, pa i njihovu vlast. Ne ovako kulturno, provuči kroz tekst ''da svi smo krivi'' mada je i to uspjeh, već javno, glasno, sa minbere, otvoreno i bez uvijanja imenom i prezimenom, maksimalno otvoriti dušu i kazati šta je zaljevska islamska ulema, gdje se nalazi društvo zemalja zaljeva, koji bolidi rastu i obitavaju i šta se sve izrodilo u tim državama.

- Nedavno sam slušao hutbu u džamiji Kralj Fahd i sve fino hafiz Halilović pa i Muderis, sve oni to lijepo kažu kako je Bešar diktator, Kako je Sisi pučista, suze se prolijevaju nad subinom hiljada poginulih muslimana u Kairu, pa onda ''molimo Allaha dragog za muslimane u Siriji i Egiptu'' a ni riječi protiv kralja, ministra ovog onog, protiv aktuelne vlasti u Saudiji. Niko ne govori zato što je dunjaluk ipak drag, posao je mio i dobar, ne treba rezati granu na kojoj sjediš.

- Tako da je i naša ulema tu negdje sa saudijskom, u pet deka što se kaže. I Karić i Halilović vole skoknuti do Rijada. Muderis mora na hadž, gdje bi se hadž mogao organizovati bez Muderisa, i tako redom, mogu se nabrajati imena stotina bošnjačkih imena, nekakvih doktora i profesora islamskih nauka, a sve i jedan drži jezik za zubima, glava je duboko u pijesku, svako svoju brigu ima.

[sarajevoxxxx]

- u izvještaju se pominje da su horde Al-Nusre u mjesecu avgustu ove godine a) pobile 400 ljudi, b) otele više djece, koja su se naknadno c) pojavljivala na video snimcima kao "žrtve režima" na više lokacija, uključujući i Gutu.

- napravljen je spisak djece, djecu su na snimcima prepoznali roditelji i srodnici, napravljeni su zvanični zapsinici a sa ovim su poznate i UN, uključujući istražiteljku Karlu del Ponte koja je već izrazila sumnju da teroristi stoje iza zločina u Guti.

- Karla se kasnije ispravila, i rekla samo da je neophodno otići u Siriji i istražiti zločin. Nije imenovala stranu koja stoji iza zločina. Što se tiče broja nestalih po nekima on prelazi 200 000, tačnije tu je informaciju iznio ovaj prebjegli državni tužilac iz Rake Džuma Al Dabis



http://alhayat.com/Details/426006

- Također, danas sam pročitao da je oko 5000 sirijske djece prešlo granicu bez pratnje roditelja ili rodbine, ne pravdam ovim počinjene zločine bilo koje strane, već navodim podatak samo da se zna sa kolikom katastrofom se suočava cijela Sirija ne samo Latakija u kojoj je kako kažeš 400 ljudi ubijeno ili nestalo.

- Ni jedan roditelj ne bi čekao i držao u tajnosti da je vidio svoje dijete u Guti. A najmanje bi ga zadovoljilo to da se o svemu brine samo jedna osoba. Sa tim podatkom ili podatcima ako se radi o više djece, prvo bi izašli režimski mediji, zatim njihovi ministri, elite koje podržavaju režim, a ne vjerujem ni da bi režimskom potrčki Muallimu bilo mrsko mahati slikama te djece na nekoj od bezbroj konferencija koje je održao zadnjih mjesec dana. Umjesto svega sav teret iznošenja ''istine'' spao na jednu vjersku aktivistkinju.

[sarajevoxxxx]

Hama: Novi masakr režimskih snaga !!!

- U selu Al Šejh Džedid režimske snage su danas zaklale 26 Sirijaca.

http://www.facebook.com/Hamahnn?hc_location=stream

[Challenger__]

1. ove nalaze nije prikupio i obradio "jedan vjerski aktivista", nego čitav tim na čelu sa pomenutom ženom;
2. iza tih nalaza je stala najjača švajskarcka organizacija za ljudska prava i ponudila ih svijetu pod svojim imenom;
3. ovi nalazi već cirkulišu širom svijeta, detaljno se provjeravaju i obrađuju, a istražitelji UN su pozvani.

Da ovi nalazi zavrjeđuju pažnju, pokazali su timovi širom svijeta, jer ih preuzimaju i analiziraju. Mentalni sklop ljudi tvoga kova (relativista) je tu irelevantan.

[sarajevoxxxx]

Azaz: ISIL oslobodio sve zarobljene borce FSA iz jedinice Asifetu Šimal !

[sarajevoxxxx]

Haleb: U zasjedi ubijeno pet režimskih vojnika kod vojne akademije

[Co0l]

1. ove nalaze nije prikupio i obradio "jedan vjerski aktivista", nego čitav tim na čelu sa pomenutom ženom;
2. iza tih nalaza je stala najjača švajskarcka organizacija za ljudska prava i ponudila ih svijetu pod svojim imenom;
3. ovi nalazi već cirkulišu širom svijeta, detaljno se provjeravaju i obrađuju, a istražitelji UN su pozvani.

Da ovi nalazi zavrjeđuju pažnju, pokazali su timovi širom svijeta, jer ih preuzimaju i analiziraju. Mentalni sklop ljudi tvoga kova (relativista) je tu irelevantan.

Prije nekoliko dana u intervjuu (koji je postavljan i na ovoj temi) je ta ista casna sestra kao jedan od glavnih argumenata za tvrdnju da je zlocin isceniran ponavljala da je nemoguce bilo sahranit 1400 mrtvih bez masovnih dzenaza a vrlo dobro se znalo da nije toliko bilo ubijenih nego nekoliko stotina (ne znam napamet cifru pa da ne lupam) i to je ona vrlo dobro znala ali to je nije sprjecavalo da koristi takvu 'argumentaciju' iz cega se vrlo lako da zakljuciti da laze i obmanjuje javnost.Zasto i za koga mozemo samo pretpostavljati.

[Challenger__]

Ma da... Banda iz Nusre govori istinu, a ova žena i ta organizacija lažu... Kako da ne. Neka ovu TEZU provjere nadležni međunarodni organi. Za razliku od nje i njenih saradnika, koji su iznijeli - nešto, sa druge strane imamo samo "časnu riječ" terorista i utihnule američke vlade, dakle - ništa.

______


Još nešto da ti kažem, @sarajevoxxxx

Rat donosi stradanja, dabome i stradanja djece. Međutim, ima nešto što je međunarodna norma a to je eksploatacija snimaka dječijih stradanja, kojih ima s obje strane. To što ti radiš (ponovljeno pokazivanje fotografija stradale djece) je nešto što je gnusno, jer je selektivno (djeca stradaju sa obje strane) i jer cilja da izazove najniže emocije.

To je ružno, to je nedolično, to je suprotno važećoj međunarodnoj normi (Rezolucija UN br. 110).

OK, ti si ovde advokat "revolucionara" koji se pišaju na sve norme, ali, razmisli malo o tome.

[Challenger__]

Da apsolviram teze sestre Agnes, njenih saradnika i švajcarske organizacije: Iznijeli su nešto, za to nešto su prikupili neke dokaze i to je pomak sa mrtve tačke. Za razliku od onih koji od ljudskog roda žele presudu bez dokaza a na "časnu riječ".


A to, tako, ne ide.

[Co0l]

Ma da... Banda iz Nusre govori istinu, a ova žena i ta organizacija lažu... Kako da ne. Neka ovu TEZU provjere nadležni međunarodni organi. Za razliku od nje i njenih saradnika, koji su iznijeli - nešto, sa druge strane imamo samo "časnu riječ" terorista i utihnule američke vlade, dakle - ništa.

Bolje joj je i bilo da nije rekla nista nego da ovako providno laze.
Inace,ne znam ko je krivac za taj napad,ne tvrdim ni da su jedni ni drugi,ali ocito je da ova casna sestra,iz njoj znanih razloga,pokusava obmanuti javnost.

[Challenger__]

Prije nekoliko dana u intervjuu (koji je postavljan i na ovoj temi) je ta ista casna sestra kao jedan od glavnih argumenata za tvrdnju da je zlocin isceniran ponavljala da je nemoguce bilo sahranit 1400 mrtvih bez masovnih dzenaza a vrlo dobro se znalo da nije toliko bilo ubijenih nego nekoliko stotina (ne znam napamet cifru pa da ne lupam) i to je ona vrlo dobro znala ali to je nije sprjecavalo da koristi takvu 'argumentaciju' iz cega se vrlo lako da zakljuciti da laze i obmanjuje javnost.Zasto i za koga mozemo samo pretpostavljati.

Bojim se da si pogriješio adresu kojoj imputiraš laž. Žena se referirala na cifru od 1.400 - koju je iznio John Kerry i sa kojom je, sve do izvještaja UN, kontinuirano operisala američka administracija. Dakle, laže Kerry, laže Administracija.


Pustimo međunarodne organizacije da utvrde istinu, kada smo već utvrdili ko (za sada po pitanju brojeva) laže.

[sarajevoxxxx]

1. ove nalaze nije prikupio i obradio "jedan vjerski aktivista", nego čitav tim na čelu sa pomenutom ženom;
2. iza tih nalaza je stala najjača švajskarcka organizacija za ljudska prava i ponudila ih svijetu pod svojim imenom;
3. ovi nalazi već cirkulišu širom svijeta, detaljno se provjeravaju i obrađuju, a istražitelji UN su pozvani.

Da ovi nalazi zavrjeđuju pažnju, pokazali su timovi širom svijeta, jer ih preuzimaju i analiziraju. Mentalni sklop ljudi tvoga kova (relativista) je tu irelevantan.

- Prošlo je mjesec dana od masakra u Istočnoj Guti i još uvijek nismo vidjeli bar tu jednu sliku stradalog dječaka u Latakiji a da se isti vidio na snimcima desetina stradale djece u Istočnoj Guti.

- 1400 poginulih u Istočnoj Guti a još uvijek se niko nije javio da je prepoznao dijete, oca, majku, brata, rođaka, tetku, prijatelja, komšiju. Ni nakon mjesec dana. A 12 dana trebalo Asadovoj savjetnici dr. Besime Šaban da prva iznese tu laž. Znači 12 dana su svi čutali, negirali da je upotrebljeno hemijsko oružje, broj ubijenih, i onda ''to su djeca iz Latakije''. Pa prođe mjesec dana a još uvijek niko da vrisne ''to je moje dijete'', ako ne u medijima, onda na facebook stranici, ispod komentara slika ubijene djece, da se povjeri prijateljima, nekoj organizaciji, pa intervju, pa priča kako je prijavio nestanak, pa ovo pa ono. Ništa od toga. Kakvi crni nalazi, zar je toliko teško izači sa imenom i prezimenom osobe za koju se tvrdi da je viđena u Istočnoj Guti.

- Niti imena roditelja, niti otetog djeteta, samo tvrdnja.

- Jučer sam pisao, evo opet ću ponoviti: samo jednu sliku da uporedimo to jedno oteto dijete, i jedan roditelj, to bi bilo dovoljno i za ovaj forum, i za cijelu planetu, a najviše za vrlog sirijskog ministra vanjskih poslova, koji bi suhim zlatom platio tu sliku pa makar bila jedna. Znao bi on to iskoristiti. Koji bi to šou bio kada bi krenulo dokazivanje samo jedne osobe iza koje bi režim stao. Neće to nikad uraditi jer znaju da bi ih to sahranilo u svakom smislu. To bi im bilo gore i od samog priznanja. Zato su sve prepustili časnoj sestri, neka ide neka priča, neka maše spiskovima, koje niko neće ni poricati jer nestalih u Siriji je 200 000, a i u Latakiji će se već nači nekoliko koji su nestali, a ako se i upita za sliku, to nije toliko ni važno. Važno je da laž cirkuliše, sve ostalo je nebitno.