Eeh' ponovo ja ..
Vidim da se i kasnije malo nastavila polemika oko mog posta, pa da malo razjasnim.
1. Bio sam dosadan, 0-24, "udaaaavi"...
Ne.
Kao sto sam vec i rekao, imala je apsolutnu slobodu. Nisam bio prenapadan, cak sta vise, umjeren.
Nasa veza je pocela jos u srednjoskolskim danima. Naravno, 5 radnih dana smo se vidjali, bili smo zajedno, isli smo u isti razred, ali nismo sjedili u istoj klupi. Ponekad... Odjeljenska z. zezancija, fazoni, bizoni .. Zato?.. Procitaj stavku 1.
Nakon skole, eventualno bi prosetali, ispratio bih je kuci i to bi ugl. bilo too, osim ako nije neki nama bitan dan, pa bi smo svratili na pice etc... Vikendom smo se slabo vidjali. Svaku 2gu 3cu subotu, parafraziram, bi smo izlazili u grad i to ukoliko dobije dopustenje od roditelja. Dakle, nisam zelio 0-24 zbog stavke "1", nisam zelio da budem prenapadan u vezi izlazaka zbog, vec navedenih obaveza u kuci, ali to su vec privatne stvari, i za to je kod mene imala opravdanje i potpuno razumijevanje.
Mozda nije lijepo od mene sto cu i ovo da napisem ali, nije "zeljela" ni da mi dodje na rodjendan, da li zbog tih opravdanih situacija, da li jer mi nije nista kupila, ne znam, a i ne zelim da ulazim u to jer meni materijalno nema nikakvo znacenje. Sve sto sam zelio je da znam da je ona tu, etc.. Naravno, pojavila mi se na vratima kada sam "digao nos".
Ako bude trebalo jos nekih detalja, samo recite, ne zelim da na kraju ispadnem papucar, sta ti ja znam
Dalje.. Da dam neki zakljucak sta i kako..
2. S obzirom da smo obadvoje odlicni ucenici u srednjoj skoli, odlucimo da nastavimo i da usavrsavamo ono za sto smo se vec skolovali. Zajedno upisemo fax.. Kontam' zajedno smo, lakse ce nam biti, nesto cu ja skontati, nesto ona, dvije glave su pametnije od jedne.. Tako i bude .. Isti fax, isto usmjerenje..
3. Ne znam koliko ce vas zena priznati, ali u periodu pocetka fakultetskog obrazovanja se dogodi neki bum u vasoj glavi. Samim dolaskom ili ne dolaskom na predavanja vi dobijate daleko vecu slobodu nego ranije. Ide se s kafe na kafu, bleji po kaficima, a niko vas ne pita gdje ste sta ste. To je period kada vam se ta sloboda "osladi" i zelite je svjesno ili ne svjesno max. iskoristiti. Provodi, derneci, partiji, upoznavanje nove raje, fakticki, vas zivot se mijenja. Eh' tu sada nastaje problem. Ne raspoznajete da je to sto se dogadja privremeno, ali sta nakon toga? Jedni ce se vratiti u svoj grad, drugi ce se zaposliti, treci ce naci svoju srecu sa nekim 4tim i td. Ti ostajes sam.
To je ono na sto sam joj ja pokusao da aludiram, da joj pokazem. Da to sto je njoj "naletio period u kojem zeli biti sama" je upravo taj period, period kada odbacujes druge kojima je stalo do tebe, a ne vidis da 100 od sto ljudi nece biti kasnije tu kada se sve zavrsi. I sta onda?
4. Ja sam ucinio sve sto je bilo u mojoj mogucnosti da joj pokazem da to sto sada pokusava su upravo te bubice o kojima sam pisao. Zelio sam samo da vidim da li vi stvarno ne cjenite neke stvari, pa makar one bile i puke sitnice..
Stavice jednog dana prst na celo i reci:"Pogrijesila sam."
, hocete sobicak kakav? 
jer sam uvijek glumio neuhvatljivog, nisam do sad odavao ni jednoj da joj mogu ujutro kafu u krevet donijet.. i tako to spontano ona popusti, okrene se kolegici i nešto se smješka a i njena kolegica se nešto smješi i kad razgovaram sa njom nekako je opuštenija il šta ja već znam, neka hemija je to... Al brate nisam ja sad nesto kao lafo iskusan, imao sam svakakvih treba, al ovo mi je brate kao slijetanje na Mars. Ne kontam nikako, kako prići, totalno se izgubim kraj nje.. al bi se garant luđački pokidali u krevetu..
da sam bio siguran u sebe, lafo alfa mužjak, al ne mogu je zbog straha nekog kojeg ni ja ne mogu shvatiti. 
