Da i ja ispričam jednu, samo što sam ja ovaj put bila najgori dejt liku.
Raspitivao se on kod moje kolegice za mene i bezveze nešto chattali i on joj rekao da sprema rakiju i kaže mu ona pozovi je da pijete skupa, ona voli rakiju eto ti izgovora, ona to nikad ne odbija. I kaže pazi da se ne ubije, on se smije na to, kaže nije problem i pozove on mene da pijemo rakiju i ja pristanem. I odemo mi u neku šumicu šetati i sjednemo negdje na travu. I počnemo malo piti, staklenu flašicu ponio 0,3 i vode i ja vodom zalivam i ništa ona rakija a se još čudim kako je blaga ništa me nimalo ne hvata.
The end.
Pred sobom vidim noć i ringišpil. Onda skontam da nisam na ringišpilu nego da se svijetla u daljini vrte. Kontam kako bogte svijetla, odjednom noć, a mi u 2 izašli u po bijela dana. Kaže mi on jesi li dobro rekoh povratit ću. I povratim po sebi. Aj on me očisti, nešto trljezga i nekako dođem sebi. Rekoh šta se desilo, kaže ti pila i smijala se i samo se onesvijestila. Zvao bih ti hitnu ali smo u po ničega. Sad idemo na moj zadnji bus bilo kako samo da do kuće dođem. I pitam koliko sam bila bez svijesti, kaže 4 sata. Rekoh šta si ti radio, kaže čuvao te dok si spavala, šta ću drugo raditi. I ja mu kažem pa je li ti moja jaranica rekla pazi da se ne ubijem, a i ja, kaže on ja mislio vi se zajebajete, rekoh ne, mi smo ozbiljno to mislile, ali fakat.
Nakon toga smo bili skupa dvije godine i par mjeseci. Rekao je da sam mu definitivno najgori dejt u životu koji je imao. I da, rekao je da je imao skrivene namjere kad je rekao idemo u šumicu iako sam ja mislila idemo fakat samo piti, ništa drugo, ali da nikad ne bi pijanu djevojku iskoristio. A i ne mislim da sam mu baš bila privlačna u takvom stanju, kako god. I tako, i ja sam nekome najgori dejt.
