@Mu'min
Ne znam tačan broj posađenih paprika. Znam da je bilo 12 vrsta, stabljika oko 150 sveukupno, ali dogodine ide triput manje. Imala sam previše ljutih - feferoni, padron, somborka, a treba se baciti na one ljetne, salatne - šorokšari, istra i kalifornija i na paradajzerice - rotund žuti i zeleni, koje su najbolje za zimnicu. Slonovo uho, roga i sl, sporo crvene, teško je dočekati fazu kad su najpogodnije za obradu, pa ću i njih dogodine vjerovatno zaobići. Ono što sam ove godine naučila, a vezano za paprike, je da je malčiranje obavezno. Jeste malo naporno, ali isplati se, urod je utrostručen.
@Ratarka
Hvala za savjet s pepelom, super. Ja baš i ne volim mahune i vjerovatno ih neću saditi ni u budućnosti, ali me je zanimalo jer vidim da svi oko mene imaju isti problem, a još nisam primjetila da ga je neko i riješio.
@Senći
Lubenica ti je vjerovatno ostala sitna jer nije bilo dovoljno sunca ove godine. Vidim da je i po Hercegovini tanka. Meni je bez problema uspijevalo da ih uzgojim u Sarajevu, ali problem je što jako kasno stižu - u Sarajevu punu zrelost i veličinu dostignu tek početkom oktobra, i to ako je topla jesen, a tad mi se više i ne jedu
@flag
Orasi još nisu dozreli, pao je tek pokoji. Rodio k'o nikad, sad mi je žao što sam potopila tek 5 lit oraho-vice(vače, vca), moglo je 100
Krompir, sorta romanijski, je i kod mene neočekivano dobar. Zlatice je bilo vrlo malo, cima se osušila vrlo rano, mislila sam da su ispod klikeri, kad ono
Patlidžane vjerovatno treba malo više paziti i njegovati, a ja ih nekako svake godine zapustim, važnije mi bude drugo ...
@safran
Hvala, to je to. U vezi vlage, ove godine plamenjaču paradajza nisam uspjela skroz suzbiti, uzela je danak, skoro trećinu uroda. Treba preventivno prskati mlijekom odmah ujutro nakon jače noćne kiše, prije nego sunce jako ugrije, tad plamenjača bukne. Prošle godine sam imala skoro 500 kg, ove godine dabogda 300.
Nauk

... Nakon desetogodišnjeg iskustva s ekobiovrtovima - saditi luk crveni i bijeli, krompir i paradajz, sve u velikim količinama - jer sve će se sigurno pojesti i potrošiti, sve ostalo pomalo, ponešto, po želji i ukusima ukućana, i sve to raditi ležerno i opušteno. Nakon početničke treme i pretjerane pedantnosti (lijehe su bile k'o nacrtane

) prvih godina, narednih je stigao umor stečen nepotrebnim razapinjanjem na 1000 strana i razočaranost jer stvari nisu uvijek onakve kakve bismo željeli da budu, do današnjih dana kad sam poprilično poravnila. Knjige sam sve pročitala, skoro sve potrebno naučila, savladala uglavnom sve tehnike i tajne uzgoja, sve primjenila i sve fercera. Početnicima savjet - treba probrati par važnih i par pratećih kultura, cijeli posao oko uzgoja shvatiti kao dobar agrofitnes i priliku da se boravi na zraku i pojede zdrava, organska hrana, opustiti se i uživati i prepustiti božjim rukama i volji - poljoprivreda je stvar koju je teško imati sasvim pod kontrolom, uglavnom jer ovisi o vanjskim utjecajima bar koliko i o našim rukama, i ne dozvoliti da nas frustriraju povremeni, pojedinačni neuspjesi - biće bolje dogodine. Sretno.