Citati koje bi podijelili s drugima

[Mutivoda]

[Velkoski]

Izmicala mi je – to sam osecao – u neku oblast koja više ne zna za ime, nego samo za tamu, i možda, nepoznate zakone tame. Ona to nije htela, i vracala se. Ali više nije pripadala meni, a možda nikad nije ni pripadala meni …


Remark

bičarka

[KPNCTNJAH]

Proto bi joj rekao sta je

[Velkoski]

Proto bi joj rekao sta je

ha realno, čemu ovi citati uopĆe?

[KPNCTNJAH]

Ima i ovaj

Kada bi Ivo Andric vidio ko ga citira, sjeo bi na sred Cuprije i smotao dzoint u Nobelovu nagradu.

[Velkoski]

[Aurelia Bronski]

Ova zena je cudljiva, vjeciti april, vesela je pa tmurna, pricljiva pa malorjeka, svakog jutra ustaje i na lijevu i na desnu nogu pa je ne odredjuje dan vec trenutak, slucajno je ovdje, kivna kad se sjeti da je mogla biti na drugom mjestu,razdragana kad pomisli da ce biti.
Obicna je samo kad zaboravi...

Mesa

Ovo mi je omiljeni citat ♡

P.S. Bojan Zdrale - AFERIM Tako volim tog momka, cudo jedno.

[Aurelia Bronski]

Oziljci....

“Real isn't how you are made,' said the Skin Horse. 'It's a thing that happens to you. When a child loves you for a long, long time, not just to play with, but REALLY loves you, then you become Real.'

'Does it hurt?' asked the Rabbit. 

'Sometimes,' said the Skin Horse, for he was always truthful. 

'When you are Real you don't mind being hurt.' 

'Does it happen all at once, like being wound up,' he asked, 'or bit by bit?' 

'It doesn't happen all at once,' said the Skin Horse. 'You become. It takes a long time. That's why it doesn't happen often to people who break easily, or have sharp edges, or who have to be carefully kept. Generally, by the time you are Real, most of your hair has been loved off, and your eyes drop out and you get loose in the joints and very shabby. But these things don't matter at all, because once you are Real you can't be ugly, except to people who don't understand.”

[Velkoski]

a čiji si ti klon svijut?

[Čudna sorta]

Izmicala mi je – to sam osecao – u neku oblast koja više ne zna za ime, nego samo za tamu, i možda, nepoznate zakone tame. Ona to nije htela, i vracala se. Ali više nije pripadala meni, a možda nikad nije ni pripadala meni …

Ko uopšte kome pripada i šta znaci pripadati jedno drugom – te građanske reci beznadne iluzije?

Ali sam uvek nanovo, kad se vracala, za jedan cas, za jedan pogled, za jednu noc, sam sebi izgledao kao knjigovoda koji ne treba da racuna, nego ne pitajuci da primi ono što mu daje jedna lutalica, nesrecnica, osudena na smrt. Znam da za to postoje druga imena, jeftina, površna i nipodaštavajuca – ali ona mogu odgovarati drugim okolnostima i ljudima koji svoje egoisticne zakone smatraju zavetnim plocama Božijim.

Usamljenost traži saputnika i ne pita ko je on.
Ko to ne zna, taj nikad nije bio usamljen, nego samo sam …

Remark

[Aurelia Bronski]

a čiji si ti klon svijut?

De, de, ne pitaj previse

Šta kažeš, poteško ti je bilo? Meni je srce stalo.
Vidjećeš, i tako može da se živi.

[Aurelia Bronski]

Glumimo pred svima. Okrećemo glavu jedno od drugog. A pogledi nam se sreću kad nas niko ne vidi. Tada znam da me nisi zaboravio, da nisam ni ja tebe zaboravila. Da ni ovo vreme, ni svi drugi, ni sve te tvoje druge, ne mogu da izbrišu ono naše. Nismo mnogo trajali, tek toliko da se nikad ne zaboravimo. I onda ti uhvatim pogled, a srce zaigra. A tako nam malo fali, samo malo manje inata.

[Aurelia Bronski]

Da ne kacim cijelu pricu...

...
Da, jednog dana će me pronaći tako, hladnog tijela kojemu je vrijeme za vječni san, miran i spokojan.

Tko sam ja? Koga tražim pogledom, kome trčim, za koga idem kroz život? Za sebe? Za nekog drugog? Nekoga suđenog meni? Što će on kada odem, što ću ja kada ode on? Istina… jednom ću se pitati stvari o kojima ne brinem. Pogodit će me i neće pustit dok ne razmislim. Dok ne shvatim što je bio ovaj život, kojom rukom vođen i koja su stopala ostala utisnuta u snijegu.

....

Postati nešto sasvim drugom. Vrijeme rođenja, dan smrti. Svemu tome će jednog dana nestati traga. A ja? Pa živjet ću tu negdje, u nekom drugom vremenu, na nekom drugom prostoru. U drugom svijetu, sa drugim ljudima, drugim sjećanjima i drugim tijelom koje će jednog dana pronaći u kutu sobe i postaviti u zemlju na vječiti počinak.

Veronika Rebernišak

[Aurelia Bronski]

Ne znam za tebe, ali sa sigurnošću mogu reći da ti meni užasno nedostaješ... Prošli su dani, mjeseci, pa čak i godine, ali svaki dan, svaku noć kao se ponavlja isti film... Fališ mi, mili, fališ toliko da boli... Još uvijek se srećemo tu negdje između neba i zemlje - u snovima, a ja žalim svaki put kad se probudim. Želim ti samo prenijeti moje misli i snove, a u njima ti reći da te volim kao i onoga dana kad smo jedno drugome rekli: 'Čuvaj se.'

[Mutivoda]

"Too much of anything is bad, but too much of good whiskey is barely enough."
Mark Twain

"What butter and whiskey won't cure, there is no cure for."
Irish Saying

[Anestezija]

" Imas 10kf kredita bgt"

[Velkoski]

Nemoj nikome reć' Allaha ti

-Meša

[Aurelia Bronski]

Sada me ostavite, braco,
samog me ostavite i tiho odlazite,
kao sto tisina praznim dolinama hodi!
Vratite se svojim kucama
i tamo cete naci ono sto smrt
nije mogla da uzme ni meni ni vama!
Napustite ovo mjesto,
jer onaj koga biste htjeli sada je daleko,
daleko od ovog svijeta…

Khalil Gibran


Halalite, koji sam ja downer, jbt

[KPNCTNJAH]

Nemoj nikome reć' Allaha ti

-Meša

Jebo mater, niko ne citira nekog veselog lika tema za potencijalne samoubice

[Velkoski]

Nemoj nikome reć' Allaha ti

-Meša

Jebo mater, niko ne citira nekog veselog lika tema za potencijalne samoubice

A sekem, mensčini da samo depresivan narod čita ove kvazicitate kvazifilozofa.

[KPNCTNJAH]

Ma dobro, vole to ljudi, pogotovo zene... nemam nista protiv, ali moze nesto optimisticno s vremena na vrijeme... najjace su one na fb sto citiraju Mesu, a onda stavi MC Stojana - Bicuj me

[Velkoski]

šta fali Stojanu sunce ti tvoje

[KPNCTNJAH]

Debil

i nemoj da spamamo, bar stavljaj pod navodnike ili ovako

[Velkoski]

U srce pucaj mi pogledom fatalnim,
ništa ne štedi sve mi daj.

-Stojan

[Aurelia Bronski]

Ma, znam ja: otkako sam na ovaj svijet progledao - uvijek sam ja za nešto kriv. Ono nije da sam ja neko nevinašce, ali ne treba ni prećerivati...

***


Zato ti i kažem: mene nemoj ništa pitat. Ja ništa ne znam i neću da znam. Eno ti tamo pa pitaj, ja ti neću ništa reći..

Dario Dzamonja, Krivac