Dok su neodgovorni i razjedinjeni Bosnjaci pajkili , godinama cekajuci i nadati se da ce im OHR i MZ rijesavati stvari,desilo se OVO:
Bassuener: Zapad ne želi ulaziti u sukob sa Dodikom
Nema zemlje na svijetu gdje Zapad ima više unutrašnjeg utjecaja nego u BiH. Pa ipak ne činimo ništa da spriječimo totalno raslojavanje države, kaže u intervjuu za Radio Slobodna Evropa Kurt Bassuener (Besiner) iz Vijeća za demokratizaciju politike. Zato on naglašava da je bosanska stvarnost "rana koju je Zapad sam sebi nanio".
RSE: Predstojeći referendum u Republici Srpskoj ima potencijal da razruši kompletnu državnu strukturu BiH. Da li dijelite to mišljenje?
Bassuener: Taj se proces zapravo nastavlja. Ovim referendumom se postavlja presedan za sve referendume koje RS može htjeti organizovati u budućnosti. S druge strane, ovo je prvi put u deset godina, koliko predsjednik RS-a Milorad Dodik govori o referendumu, da će to zaista i uraditi u sklopu svoje predizborne kampanje.
RSE: Znači, mislite da je u pitanju predizborna kampanja. Samo to?
Bassuener: Ne, ne mislim da je u pitanju samo dio predizborne kampanje, mislim da je ovo strateški potez. Našao je pitanje kojem se njegova opozicija ne može protiviti, što je bio dosta pametan potez, da tako kažem.
RSE: Zašto onda u ovim okolnostima Ured visokog predstavnika za BiH ne iskoristi svoje bonske ovlasti? Zašto prosto ne proglasi referendum nezakonitim?
Bassuener: Zato što nema dogovora među zapadnim članicama Vijeća za implementaciju mira. Nažalost, svjedočimo pravom gerilskom ratu koji se vodi među zapadnim članicama PIC-a (Vijeća za implementaciju mira) najvećim zemljama Evropske unije i Amerikancima, Turcima, Japancima i Kanađanima. Najveće EU zemlje se sada ne žele boriti protiv ovoga. Sada im je u fokusu "mehanizam koordinacije" oko kojeg je u četvrtak postignut dogovor. Znači, žele samo govoriti o pozitivnim stvarima, ne žele ulaziti u sukob sa Dodikom i nadaju se da će njihov argument kako to zapravo nije bitno, biti dovoljan.
RSE: Ima li međunarodna zajednica opravdanje za činjenicu da ne želi intervenisati u skladu s ovlastima koje OHR ima?
Bassuener: Ne smatram da postoji bilo kakvo opravdanje. Postoji objašnjenje, ali ne mislim da je opravdano. To je veoma opasno i rezultat je neuspjele politike zastrašivanja. Već deset godina nema pravila u BiH i situacija se stalno pogoršava. Ured visokog predstavnika i EUFOR su mehanizmi za provođenje Daytonskog mirovnog sporazuma i očuvanja teritorijalnog integriteta države. RS je odbacila jedinu domaću kontrolu – Ustavni sud – što znači da, ako se ne umiješamo, onda prihvatamo da entitet može preglasati državu.
RSE: Na taj način međunarodna zajednica zapravo podržava Milorada Dodika?
Bassuener: Tačno. Ne smatram da podržavaju njegove planove, ali nisu voljni da se bore protiv njih, čime ga ustvari podržavaju.
Čuvanje linija fronta
RSE: Visoki ured je godinama u BiH. Vijeće za implementaciju mira nadgleda generalnu međunarodnu strategiju i daje smjernice za djelovanje OHR-a. No, kad se podvuče crta, posljednjih deset godina ne čine ništa da ispune osnovni zadatak - očuvaju stabilnost i prosperitet države, jer ne čine ništa da spriječe Dodikove akcije. Čemu onda služi taj skupi aparat kojeg zovemo Visoki ured međunarodne zajednice u BiH?
Bassuener: Pa, to je legitimno pitanje, jer je neupitno da smo u mrtvoj zoni. Nećete naći mnogo ljudi koji će reći da Dayton funkcionište dobro. Ono čemu sada svjedočimo je rezultat politike koju je inicirala Evropska unija, zasnovanoj na ideji da političari ove zemlje zaista žele priključivanje EU i da zaista žele igrati po tim pravilima. A već imamo čitavu deceniju dokaza da to nije tako. I nismo promijenili našu politiku.
RSE: Ali s takvom politikom Evropske unije BiH je ostavljena na milost i nemilost političarima koji vode igru začikavanja jedan drugog da vide ko će prvi popustiti!
Bassuener: Ovo je najnoviji i najopasniji potez na dugom putu koji je Dodik počeo 2006. godine, kada je postao premijer RS-a. I jeste u pitanju igra začikavanja, jer on otvoreno govori: probajte me zaustaviti, izazivam vas. Znajući da nema kolektivne političke volje na Zapadu da ga se zaustavi.
Jedini način da se Dodika nadigra jeste da Washington snažno pritisne Berlin i Brisel i Pariz i Rim i London, da kaže da ovako ne može, i ako ne odbacite ovaj referendum, mi nećemo podržati Reformsku agendu. Da ja pripremam rasprave američkog državnog sekretara, to bi sada bila moja prijetnja.
Ovo što sada imamo nije strategija, ovo je samo čuvanje linija fronta. A nama je potrebna strategija. Razlog zbog kojeg Milorad Dodik može da radi ovo što radi jeste to što nema volje da se izgovori ono što je već s pravnog gledišta tačno. Dozvoljeno je da se sve raspadne. Pravno smo obavezni da provodimo Daytonski mirovni sporazum i sačuvamo teritorijalni integritet države i trebalo bi da je jasno RS-u i svima u državi da nikada neće postojati nezavisna Republika Srpska.
Ne zato što je nećemo priznati, nego zato što ćemo to spriječiti. Sama izjava nije dovoljna, treba postaviti trupe u Brčko i dati jasno do znanja da smo ozbiljni, jer nas više niko ne shvata ozbiljno. Nakon toga, dinamika bi bila u potpunosti promijenjena. I tada Dodik ne bi imao argument da ide 'korak po korak' prema nezavisnosti.
Znači, to je apsolutno u našoj moći. Međutim, ako to uradimo, Evropljani će morati priznati da nisu uspjeli, a to ne žele uraditi. A Sjedinjene Države, koje bi morale natjerati Evropu da se suoči sa porazom, ne želi da ponize Evropljane u Evropi. Na to se sve svodi.
EU nemau Bosni, a Amerikanci digli ruke
RSE: Evropska unija posljednjih godina, polako, ali sigurno, gubi kredibilitet u BiH. Nije li akcija protiv referenduma prilika da popravi svoju reputaciju i zaustavi sunovrat svog autoriteta na Balkanu?
Bassuener: Jeste prilika da se EU zajedno sa svojim zapadnim partnerima ujedini u jedan front, jer evropska obećanja sada ne znače mnogo.
Situacija u Bosni je trenutno takva da EU već radi u deficitu, dok SAD još uvijek imaju neki kredibilitet, jer smo 1995.godine bombardovanjem pomogli okončanje rata. Bez obzira na vaše mišljenje o tome – da li ste podržavali to ili ne, zahvaljujući tome mi još imamo kredibilitet tamo.
EU nikada nije razvila taj kredibilitet, jer misli da je njihov kredibilitet u onome što jesu, a ne u onome što rade. A to ovdje ne funkcioniše i samo produbljuju svoj neuspjeh. To je nešto od čega neće moći pobjeći jer će se ovo loše završiti ako se ne zaustavi. Ne mogu sa sigurnošću reći kada i kako, postoji mnogo načina, ali nema šanse da se ova zemlja može raspasti bez nasilja. U tom slučaju Evropa neće moći jednostavno poželjeti da to nestane. A sve se to može spriječiti.
RSE: Analizirajući trenutne napetosti, neki čak pominju i obnavljanje sukoba u Bosni!
Bassuener: Ne želim koristiti izraz 'rat', jer to u ljudima pobuđuje mentalitet devedesetih. Sada je situacija drugačija, ali je činjenica da je ovo veoma dobro naoružana zemlja i da nema kredibilnog pritiska Zapada ili čak mogućnosti reagovanja. To nekome omogućava da vrlo lako iskalkuliše situaciju i započne nešto što ne može završiti ili da se nešto neplanirano veoma brzo otme van kontrole. Opasnost postoji, svi sastojci za ponavljanje etničkog nasilja su tu, baš svi, s raznim mogućnostima kombinacija. S obzirom da ne postoji unutrašnja kočnica, jedini način da se to spriječi u trenutnim okolnostima jeste akcija izvana. A to je naša obaveza koju ne ispunjavamo.
RSE: Zašto su Amerikanci digli ruke od BiH?
Bassuener: Iz mnogo razloga, ali najviše zbog toga što je ovo Evropa...
RSE: I Kosovo je u Evropi, pa nisu odustali od Kosova…
Bassuener: Tačno, ali Kosovo nisu još priznale sve države Evrope, pa nas to stavlja, na neki način, u povoljniji položaj. Međutim, kada je u pitanju Bosna, EU je rekla mi preuzimamo. Proširenje EU će ovo riješiti, ne trebamo štapove, samo mrkve. To se pokazalo pogrešnim. Čini se da je najveći prioritet Amerike u politici s Evropom zadržati se na problemima koje možemo riješiti izvan Evrope. Tačno je, ima puno stvari gdje možemo saradjivati, poput Irana i Sirije, ali…nema zemlje na svijetu gdje Zapad ima više unutrašnjeg utjecaja nego u BiH. Ako ne uspijemo ovdje, to će biti isključivo naš neuspjeh.
To ne znači da mi moramo raditi da zemlja funkcioniše, to moraju činiti Bosanci. Ali mi moramo kreirati uslove koji će to omogućiti. A naša politika se direktno kosi s time. Naša politika je dobra za negativce u ovoj zemlji.
Ovo je rana koju smo sami sebi nanijeli. Zahvaljujući olakom shvatanju Brisela, (Dragan) Čović je dobio šta je želio – pravo ulaganja veta na sve. Ignorišu Dodika koji stvara obrazac za neposlušnost državi, bori se protiv čitave međunarodne zajednice i to mu uspijeva, i još ga nagrađuju na izborima.
Visoki predstavnik bi mogao reagovati – ta priča da mu je potrebna podrška Upravnog odbora nije tačna…
Ako bi Valentin Inzko zaprijetio ostavkom, to bi otkrilo slabost međunarodne politike, otkrilo bi da da zapravo nema politike. Znači, trebao bi zaprijetiti ostavkom ili bi trebao nešto uraditi jer ga ne mogu otpustiti jer bi to onda pokazalo da nemaju stav. Ali Inzko nije takav i to se neće desiti.
Sabina Čabaravdić
RSE
