xsk wrote:
imale smo ja i drugarica nedavno par zanimljivih pitanja/konstatacija od strane klinke (proudly CRO), daljnje rodice od drugarice mi, iz malog mjesta dolje juzno...
za tragokomicni razvoj price koja slijedi nazalost je bitno naglasiti da su njih obe iz mijesanih brakova. ja nisam, ali nisam ni CRO
prva konstatacija se odnosila na to da je prosle godine prvi put imala priliku da sjedi sa jednim Srbinom u drustvu - upoznali se na moru, nije odmah skontala da je Srbin, ono - slicna su imena poprilicno, i ucinio joj se "sasvim normalan"!
drugo je bilo pitanje upuceno nama dvema - posto zaboga zivimo u Sarajevu - "sta Muslimani misle o nama*?"
(* - najjaci paradoks je bilo to kad je mala skontala - vjerovatno zbog nasih sokiranih faca - da ovo "nama" ne moze bas da se primijeni u tom razgovoru, he he he, kao ni satiricni osvrt na Srbe koji se ono "appear normal" u razgovoru na plazi, zbog na pocetku pomenutih nacionalnih detalja, ukljucujuci i njeno vlastiti porijeklo. uslijedila je neugodna cutnja.

onda smo joj mi rekle da treba da dodje u Sarajevo i sama vidi iz prve ruke kakvi smo mi to svakakvi ljudi koji zive ovdje

najtuzniji dio slijedi:
"hm, ja ne znam kako bih ja otvoreno mogla da razgovaram sa tim gore ljudima. na primjer, da me neko pita kakvu muziku slusam, vjerovatno im se ne bi svidjelo, ni Srbima ni Muslimanima, da kazem da slusam Thompsona.")
bilo je jos price, ali eto, samo ovaj ilustrativni trejler

Ja te međunacionalne interakcije najviše volim tumačiti u smislu nakupljanja i otpuštanja seksualne tenzije. Mislim, podjednako je smisleno (odnosno, glupo) kao i sve druge interpretacije. Ali nudi jedinstvenu mogućnost - happy-end za sve. Konvertibilna kamara. Zato i jest jak organizovani otpor frigidno-impotentne koalicije. Zamislite izborni dan u kome učestvuju libida 3 miliona ljudi i ega 5 političara? Maženje pred izbornim pragom? Neprincipijelna ali opuštajuća koalicija? Svršavanje (izborne kampanje) svih partnera u isto vrijeme... Samopodmazujući politički mehanizmi...
Ali dosta o aktuelnom formiranju vladajućih koalicija u BiH!
Xsk, ova tvoja priča je potakla remiscencije na dva moja nezavisna Thompson-related and Serb-related doživljaja. Mislim da ih vrijedi ispričati. Radi autentičnosti i maltretiranja dijaspore, од овог тренутка прелазим на ћирилицу. Био сам службено у Фочи прије једно три године и након неке досадне вечере и разиласка по хотелским собама ја и колигица продужимо до дискотеке (шта диско: Брена, Цеца, Сека... Дођи и узмииииии меееее) Већ сам добро махно и добро се глупирао, па се упознах с неким домаћим живљем - групицом младића, и понудих их пићем (право јефтино у односу на Сарајево). Рекох им како се зовем, сви ми набацише по пет и нагласише да имам муда. Некад касније у ноћи, возали смо се по Фочи и околици тражечи фол неки ноћни живот. Сви су познавали сваког на улицама Фоче, са тачно дефинираним именом бар једног стрица и неког бабиног или дединог села гдје су сад баба и/или деда или викендица. Постојала је опција да продужимо код бабе становитог Ивана гдје бих ја био представљен као неко из Београда и студент Богословије у Фочи. Добра баба би наводно пустила добро и часно православно дијете и да преспава на тавану ако затреба. Ови Фочаци су као и ја уживали у свим первезним конотацијама ове игре - ако ти се деси балија, водиш га баби да је зајебаваш. За бабу сам се морао отријезнити и ментално приремити причу - благоизволивши си изабрах име Урош. Одустали смо од бабље операције, али ми је та импровизација воистину помогла кад смо касније негдје на улици налетили на одређеног лика коцкасте главе, који је прилазио да се огребе за цигаре. Брзо ми шапнуше - пази! име! И ја се трансформисах. Београдски акценат и потпун структурални преображај. И кренусмо са причом. Импонирало му је што је некоме толико стало да прича с њим, а уствари сам себи том причом хранио илузију да управљам ситуацијом. Препао сам се кад ме је оштро погледао у очи и брзо и грчевито сажвакао упит: Звезда или Партизан, и ја ни сам не знам како погодих да треба да кажем Партизан. Услиједило је: То мајсторе, и више га се нисам могао ријешити. Чак сам се усуђивао глупирати и играти са ријечима, спомињати балије и користити тек усвојени израз "к'о турско гробље", али се не сјећам пуно детаља мог србовања. Надам се да се нисам позивао на пресвето тројство, трокрст бабе Стане или свето Јеванђеље, од будале се свашта може очекивати. Након безброј поновљених руковања на одласку напокон је стварно одлучио да продужи даље, окренуо се и затражио ми број мобилног телефона, да ми се јави кад дође у Београд. Нисам могао ништа конкретно слагати јер нисам знао било какав позивни за мобилне у Београду. Па нађох једино могуће рјешење:
- Знаш где је стадион Партизана (а он ме грлио кад год споменем Партизан, стадион или фудбал). Дођеш у тај крај, али можеш слободно у већи део Београда и тражиш Уроша - сви ме знају!
- То, мајсторееееее! -дивио се мом фејк-профилу, мојој дубокој укоријењености у београдски асфалт и мојој улично-стадионској прото-Фејсбук мрежи пријатеља и поштовалаца. Кладим се да ме је често погледом тражио по трибинама, јер ако не упознате Уроша, нисте упознали праве Београђане - верујте ми!
//////
Još jedan kros-kulturni doživljaj
U Malom Stonu sam sjedio s porodicom u restoranu. Muzičari prokužiše da dosta pijemo i misinterpretiraše naš akcenat kao hercegovački. I dolaze na uho: Oj Zagoro, Lijepa li si, Slavonijo, Zlatna ti si, Heceg-Bosno, srce ponosno, Dalmacijo, more moje... Pa jednu, pa drugu... Suuuuude miiiiii. I sve je to fino i krasno, ali to već traje i traje... Opetovan glazbeni izričaj... Vjerovatno vide da nešto nije u redu pa pokušavaju ispraviti jal' ozračje jal' atmosferu, ili jednostavno čekaju koju banku pa da produže. A "škutori" ne daju
I onda ja složih kontru u vidu glazbenog naputka: naručivao sam poglavito rijetke skladbe od Indexa i tako ih efektivno i jamačno o sebi zabavio - non-stop su listali bilježnice, adaptirali se, skidali akorde, malo se zbunjeno zgledali...
Zaradili su svaku kunu te večeri. Vjerovatno nikada neće saznati da se jedina dobro uvježbana pjesma: "Ti si mi bila u svemu naj, naj, naj" odnosi na jednu zemlju, ne na ženu. Makar u ovoj priči.
//////
Epilog: Očito sam imao sreću da iskusim neke alternativne nacionalne sentimente, i sve sam ih uredno pustio da mi prostruje kroz psihu i tijelo... Tako da se i sad često refleksno naježim - prođu me trnci (kaže li se žmarci ili čmarci u ovom kontekstu?) kad čujem Miroslava Škoru:
Tko to moje ime doziva, čudni ljudi, čudnog imena,
pa mi kunu što je svetinja, vjera, ljubav i domovina...
U tom trenutku vjerovatno i ne budem svjestan paradoksa: neko ko se zove kao Miroslav Ilić i preziva kao Haris Škoro pjeva o kriterijumima čudnosti imena... Je li to ćudoređe? Ili čudnoređe! Fakat se treba naježiti!