Gubiš džaba vrijeme. Nije to za njega, nit' je on za toga.Chmoljo wrote: ↑25/03/2026 19:57Hajd ovako, ako ti se svidi onaj film sto sam preporucio, pgledaj CO prvih 40ak minuta kako neko igra. Ionako je taj dio vise cinematic nego sto se igra.
Hocu da mi ispricas dojmove.
I obavezno pojacaj zbog muzike
ama bolan, ja mislim da će mu se svidjetiTito_i_Partija wrote: ↑26/03/2026 01:51Gubiš džaba vrijeme. Nije to za njega, nit' je on za toga.
Upalis npr sifu i imas pravi izazov, holow knight, dead cells itdbelfy wrote: ↑26/03/2026 06:07 ono, igras sah da vidis ko je promiskurniji. karte isto tako. a video igre su se nekada igrale da se vidi ciji su refleksi bolji/brzi (a pocesto i cija je memorija bolja). i sada dobijes filmove gdje trebas nauciti jedan ili dva poteza dok se divis pejzazima/muzici ili necemu trecem, a niko ne bi presao ni drugi nivo Maria ili Wonderboya (nedaj boze pomenuti Keena)...
sve manje igramo, sve vise gledamo. osim ako je kompetitivno, pa barem kao Rocket League. single player se pretvorio u Hollywood gdje cak nisi ni u prvoj ulozi, nego sporednoj... i necu biti politicki korektan da kazem cast izuzetcima...
ima dovoljno takvih igara. tržište igara je naraslo dovoljno da se redovno izbacuju razne niche igre, i misliti da nema onih koje traže izazov je...belfy wrote: ↑26/03/2026 06:07 ono, igras sah da vidis ko je promiskurniji. karte isto tako. a video igre su se nekada igrale da se vidi ciji su refleksi bolji/brzi (a pocesto i cija je memorija bolja). i sada dobijes filmove gdje trebas nauciti jedan ili dva poteza dok se divis pejzazima/muzici ili necemu trecem, a niko ne bi presao ni drugi nivo Maria ili Wonderboya (nedaj boze pomenuti Keena)...
sve manje igramo, sve vise gledamo. osim ako je kompetitivno, pa barem kao Rocket League. single player se pretvorio u Hollywood gdje cak nisi ni u prvoj ulozi, nego sporednoj... i necu biti politicki korektan da kazem cast izuzetcima...
Ne voli Bato ništa u gejmingu osim GTA Vice City, tako da nema ni teoretske šanse da će se zaljubit' u neku vizuelno šarenu, debelo filozofsku fantaziju napravljenu na dubokom temelju umjetnosti i klasične muzike.Chmoljo wrote: ↑26/03/2026 09:22ama bolan, ja mislim da će mu se svidjeti
Ama klasika i lijepa umjetnost su samo na losem glasu. Ko god odvoji vremena da ih zaista poslusa i pogleda kaze: jebote, pa dobro je ovoTito_i_Partija wrote: ↑26/03/2026 15:27Ne voli Bato ništa u gejmingu osim GTA Vice City, tako da nema ni teoretske šanse da će se zaljubit' u neku vizuelno šarenu, debelo filozofsku fantaziju napravljenu na dubokom temelju umjetnosti i klasične muzike.
Da ima sisa u igri, možda bi i pokuš'o, al' ovako...ma jok.
Mislim da je raja koja je "ostala zalijepljena" ipak isključivo ona gejmerska, koja igra mnogo drugih igara pa je odlučila da proba i ovo. Međutim, Bata nije gejmer niti mislim da će ikad biti. A baška ovo sa aspektima umjetnosti i egzistencijalizmom, koje on lično ne voli ni u drugim medijima, a kamoli igrama. Jedne prilike sam mu preporučio da pogleda Stalker, fenomenalni film legendarnog ruskog režisera, Andreja Tarkovskog. Ma jok, viče Bato, ovo meni izgleda previše artsy.Chmoljo wrote: ↑26/03/2026 16:51Ama klasika i lijepa umjetnost su samo na losem glasu. Ko god odvoji vremena da ih zaista poslusa i pogleda kaze: jebote, pa dobro je ovoTito_i_Partija wrote: ↑26/03/2026 15:27Ne voli Bato ništa u gejmingu osim GTA Vice City, tako da nema ni teoretske šanse da će se zaljubit' u neku vizuelno šarenu, debelo filozofsku fantaziju napravljenu na dubokom temelju umjetnosti i klasične muzike.
Da ima sisa u igri, možda bi i pokuš'o, al' ovako...ma jok.
Haj nemoj zezati, koliko je raje ostalo zalijepljeno za startni ekran kada upali Clair Obscure i prvi put cuje Alice kako pjeva?
Nisu svi klasicari siguran sam
nepass1 wrote: ↑26/03/2026 11:56Upalis npr sifu i imas pravi izazov, holow knight, dead cells itdbelfy wrote: ↑26/03/2026 06:07 ono, igras sah da vidis ko je promiskurniji. karte isto tako. a video igre su se nekada igrale da se vidi ciji su refleksi bolji/brzi (a pocesto i cija je memorija bolja). i sada dobijes filmove gdje trebas nauciti jedan ili dva poteza dok se divis pejzazima/muzici ili necemu trecem, a niko ne bi presao ni drugi nivo Maria ili Wonderboya (nedaj boze pomenuti Keena)...
sve manje igramo, sve vise gledamo. osim ako je kompetitivno, pa barem kao Rocket League. single player se pretvorio u Hollywood gdje cak nisi ni u prvoj ulozi, nego sporednoj... i necu biti politicki korektan da kazem cast izuzetcima...
Ima tih igara samo treba traziti
obojica ste u pravu. i holow knight sam preigrao kao i onu gdje se moras zahebavati sa gravitacijom. sad joj se ne mogu sjetiti ni imena, ali je izisla u otprilike isto vreme. zelio sam reci da se ovdje o takvima malo ili nimalo prica. jer su svi orjentisu na naslove sa sto vise 'A' sa ili bez pluseva u njima. mislim, nemam nista ni protiv toga, nego zelim reci da se u istima izgubio smisao gejminga i pretvorio u kinematografiju.Chmoljo wrote: ↑26/03/2026 12:38ima dovoljno takvih igara. tržište igara je naraslo dovoljno da se redovno izbacuju razne niche igre, i misliti da nema onih koje traže izazov je...belfy wrote: ↑26/03/2026 06:07 ono, igras sah da vidis ko je promiskurniji. karte isto tako. a video igre su se nekada igrale da se vidi ciji su refleksi bolji/brzi (a pocesto i cija je memorija bolja). i sada dobijes filmove gdje trebas nauciti jedan ili dva poteza dok se divis pejzazima/muzici ili necemu trecem, a niko ne bi presao ni drugi nivo Maria ili Wonderboya (nedaj boze pomenuti Keena)...
sve manje igramo, sve vise gledamo. osim ako je kompetitivno, pa barem kao Rocket League. single player se pretvorio u Hollywood gdje cak nisi ni u prvoj ulozi, nego sporednoj... i necu biti politicki korektan da kazem cast izuzetcima...
hm, pa poprilično naivno sa tvoje strane, pošto imam percepciju da si generalno dobro informisan
ima.
Meni su igre uvjek zabava, ne ulazim u neka razmisljanja o igrama. Stvarno ih volim, ja sinoc nisam gledao tekmu vec sam izucavao dead cells. Npr ja kompetetivne igre uopste ne igram, mp uopste ne igram. Samo single player gdje ja mogu da uzivam na koji ja nacin zelim.belfy wrote: ↑27/03/2026 00:48nepass1 wrote: ↑26/03/2026 11:56Upalis npr sifu i imas pravi izazov, holow knight, dead cells itdbelfy wrote: ↑26/03/2026 06:07 ono, igras sah da vidis ko je promiskurniji. karte isto tako. a video igre su se nekada igrale da se vidi ciji su refleksi bolji/brzi (a pocesto i cija je memorija bolja). i sada dobijes filmove gdje trebas nauciti jedan ili dva poteza dok se divis pejzazima/muzici ili necemu trecem, a niko ne bi presao ni drugi nivo Maria ili Wonderboya (nedaj boze pomenuti Keena)...
sve manje igramo, sve vise gledamo. osim ako je kompetitivno, pa barem kao Rocket League. single player se pretvorio u Hollywood gdje cak nisi ni u prvoj ulozi, nego sporednoj... i necu biti politicki korektan da kazem cast izuzetcima...
Ima tih igara samo treba trazitiobojica ste u pravu. i holow knight sam preigrao kao i onu gdje se moras zahebavati sa gravitacijom. sad joj se ne mogu sjetiti ni imena, ali je izisla u otprilike isto vreme. zelio sam reci da se ovdje o takvima malo ili nimalo prica. jer su svi orjentisu na naslove sa sto vise 'A' sa ili bez pluseva u njima. mislim, nemam nista ni protiv toga, nego zelim reci da se u istima izgubio smisao gejminga i pretvorio u kinematografiju.Chmoljo wrote: ↑26/03/2026 12:38ima dovoljno takvih igara. tržište igara je naraslo dovoljno da se redovno izbacuju razne niche igre, i misliti da nema onih koje traže izazov je...belfy wrote: ↑26/03/2026 06:07 ono, igras sah da vidis ko je promiskurniji. karte isto tako. a video igre su se nekada igrale da se vidi ciji su refleksi bolji/brzi (a pocesto i cija je memorija bolja). i sada dobijes filmove gdje trebas nauciti jedan ili dva poteza dok se divis pejzazima/muzici ili necemu trecem, a niko ne bi presao ni drugi nivo Maria ili Wonderboya (nedaj boze pomenuti Keena)...
sve manje igramo, sve vise gledamo. osim ako je kompetitivno, pa barem kao Rocket League. single player se pretvorio u Hollywood gdje cak nisi ni u prvoj ulozi, nego sporednoj... i necu biti politicki korektan da kazem cast izuzetcima...
hm, pa poprilično naivno sa tvoje strane, pošto imam percepciju da si generalno dobro informisan
evo, uzet cu za primjer Chmolju (no pun intended) koji sada kaze da prvi put gleda videe kako je neko presao igru, a potom kaze i da je vecina iste cinematics... i da je dovoljno samo da savladas "parry". jednostavno se to predstavlja samo kao jedno "novo iskustvo" (iako nije novo), prije nego izazov. ali hajde da se povodom toga osvrnem na samo znacenje rijeci 'game'.
ako cemo na prvu prevesti, to bi bile one prve igre koje smo igrali. od "Lastike", "Olimpijade", "Ganje", "Zmire", "Klisa", "Klikera", pa sve do samog fudbala, kosarke, odbojke, stonog tenisa itd. ovdje pominjem potonje zato sto se sada gejming provodi i pod sport...
sta je bio cilj ucestvovanja u istim?
i onda to ide i u digitalizaciju, pa tu dobijemo Donky Konga, Maria, Wonderboya...
opet isto pitanje. sta je bio cilj ucestvovanja u istim?
i onda dolazi pitanje sta to dobijamo danas? GTA7, 8, 9 ili 10? Clair obscure 33, 32, 31...? Elder Scrolls 7, 8, 9...? Witcher 4, 5, 6? ...ili nastavak bilo koje fransize koja se proslavila prvom igrom (Fallout, Half - live, ili peta i deseta).
i, samo se svede na "rinse and repeat"... moguce je da samo starim, ali vec dugo vremena nalazim izazova u starijim igrama nego novijim. izuzetak su kompetitivne. sa cerkom se rado potucem i u Tekkenu i u Street Fighteru. iako sam i tu naletio na problem. jedina od naprednijih igara koju igra moj otac je kladionica. kad sam mu prvi put rekao da cemo se morati potuci prvo me pitao: "sine, jesi dobro?", a onda je dobio kontroler u ruke i pokrenuh Tekken... sada i on ima bolje reflekse.
pa dobro, i fudbal je rinse and repeat jeboga ti, i atletika i olimpijadabelfy wrote: ↑27/03/2026 00:48
obojica ste u pravu. i holow knight sam preigrao kao i onu gdje se moras zahebavati sa gravitacijom. sad joj se ne mogu sjetiti ni imena, ali je izisla u otprilike isto vreme. zelio sam reci da se ovdje o takvima malo ili nimalo prica. jer su svi orjentisu na naslove sa sto vise 'A' sa ili bez pluseva u njima. mislim, nemam nista ni protiv toga, nego zelim reci da se u istima izgubio smisao gejminga i pretvorio u kinematografiju.
evo, uzet cu za primjer Chmolju (no pun intended) koji sada kaze da prvi put gleda videe kako je neko presao igru, a potom kaze i da je vecina iste cinematics... i da je dovoljno samo da savladas "parry". jednostavno se to predstavlja samo kao jedno "novo iskustvo" (iako nije novo), prije nego izazov. ali hajde da se povodom toga osvrnem na samo znacenje rijeci 'game'.
ako cemo na prvu prevesti, to bi bile one prve igre koje smo igrali. od "Lastike", "Olimpijade", "Ganje", "Zmire", "Klisa", "Klikera", pa sve do samog fudbala, kosarke, odbojke, stonog tenisa itd. ovdje pominjem potonje zato sto se sada gejming provodi i pod sport...
sta je bio cilj ucestvovanja u istim?
i onda to ide i u digitalizaciju, pa tu dobijemo Donky Konga, Maria, Wonderboya...
opet isto pitanje. sta je bio cilj ucestvovanja u istim?
i onda dolazi pitanje sta to dobijamo danas? GTA7, 8, 9 ili 10? Clair obscure 33, 32, 31...? Elder Scrolls 7, 8, 9...? Witcher 4, 5, 6? ...ili nastavak bilo koje fransize koja se proslavila prvom igrom (Fallout, Half - live, ili peta i deseta).
i, samo se svede na "rinse and repeat"... moguce je da samo starim, ali vec dugo vremena nalazim izazova u starijim igrama nego novijim. izuzetak su kompetitivne. sa cerkom se rado potucem i u Tekkenu i u Street Fighteru. iako sam i tu naletio na problem. jedina od naprednijih igara koju igra moj otac je kladionica. kad sam mu prvi put rekao da cemo se morati potuci prvo me pitao: "sine, jesi dobro?", a onda je dobio kontroler u ruke i pokrenuh Tekken... sada i on ima bolje reflekse.
al zato što nije čekalo 5735 drugih igara da se proba. Kad se sjetim fudbala na super nintendu, pa ti da pass od 15 hiroglifa da sutra mozes nastaviti prvenstvo. Onda jedan znak zajebes pa sve ponovo.Chmoljo wrote: ↑27/03/2026 08:41pa dobro, i fudbal je rinse and repeat jeboga ti, i atletika i olimpijadabelfy wrote: ↑27/03/2026 00:48
obojica ste u pravu. i holow knight sam preigrao kao i onu gdje se moras zahebavati sa gravitacijom. sad joj se ne mogu sjetiti ni imena, ali je izisla u otprilike isto vreme. zelio sam reci da se ovdje o takvima malo ili nimalo prica. jer su svi orjentisu na naslove sa sto vise 'A' sa ili bez pluseva u njima. mislim, nemam nista ni protiv toga, nego zelim reci da se u istima izgubio smisao gejminga i pretvorio u kinematografiju.
evo, uzet cu za primjer Chmolju (no pun intended) koji sada kaze da prvi put gleda videe kako je neko presao igru, a potom kaze i da je vecina iste cinematics... i da je dovoljno samo da savladas "parry". jednostavno se to predstavlja samo kao jedno "novo iskustvo" (iako nije novo), prije nego izazov. ali hajde da se povodom toga osvrnem na samo znacenje rijeci 'game'.
ako cemo na prvu prevesti, to bi bile one prve igre koje smo igrali. od "Lastike", "Olimpijade", "Ganje", "Zmire", "Klisa", "Klikera", pa sve do samog fudbala, kosarke, odbojke, stonog tenisa itd. ovdje pominjem potonje zato sto se sada gejming provodi i pod sport...
sta je bio cilj ucestvovanja u istim?
i onda to ide i u digitalizaciju, pa tu dobijemo Donky Konga, Maria, Wonderboya...
opet isto pitanje. sta je bio cilj ucestvovanja u istim?
i onda dolazi pitanje sta to dobijamo danas? GTA7, 8, 9 ili 10? Clair obscure 33, 32, 31...? Elder Scrolls 7, 8, 9...? Witcher 4, 5, 6? ...ili nastavak bilo koje fransize koja se proslavila prvom igrom (Fallout, Half - live, ili peta i deseta).
i, samo se svede na "rinse and repeat"... moguce je da samo starim, ali vec dugo vremena nalazim izazova u starijim igrama nego novijim. izuzetak su kompetitivne. sa cerkom se rado potucem i u Tekkenu i u Street Fighteru. iako sam i tu naletio na problem. jedina od naprednijih igara koju igra moj otac je kladionica. kad sam mu prvi put rekao da cemo se morati potuci prvo me pitao: "sine, jesi dobro?", a onda je dobio kontroler u ruke i pokrenuh Tekken... sada i on ima bolje reflekse.
ima jedna stvar koju previđaš sa tom umjerenom kritikom da se ovdje priča dosta o AAA naslovima - svi mi starimo. nemamo toliko vremena za učenja novih vještina, ni živaca, a ni volje. osim toga, tržište je jako zasićeno, kao što fero kaže, puno dobrih naslova i lako je sada doći do njih. prije nisi bio u takvoj situaciji, pa si drljo istu igru mjesecima.
sjećam se batmana na NESu. pređem ga bez da izgubim ijedan život. pa onda sebi zadam, haj sad triput zaredom.
ali priča se ovdje i teškim igrama.
soulslike igre ovdje raja spominje koje nisu lagane. evo ja sam preigrao pathfindera koji na većim težinama ne prašta greške.
ja mislim da ti samo rondaš
