Forum Klix.ba

To se desilo sa desne strane hotela, imaju stepenice koje idu prema ulici Isaka Samokovlije, koliko se sjecam samo sam cuo rezak zvuk i pogodak, ja sam legao preko momka koji je pogodjen i sjecam se da sam puzao uz zid ograde, do ulice... ne mogu se sa sigurnoscu sjetiti koja je godina bila, (mislim '94.) al sjecam se da se tih dana prugom kretao neki vagon samo jednom prugom,, i da je pucao snajper i po samoj zeljeznickoj stanici.
postavim sliku cim je skinem, hvala na pomoci..

Da li neko zna jeli se bestrzajac koristio u anti snajperskim dejstvima ili unistavanju bunkera?Nasao sam ovaj tekst na jednom forumu.Ovaj opisuje bestrzajac da je skoro precizan kao snajper.

"Slučajno sam naišao na ovu stranicu i zaista sve pohvale o raznovrsnosti i kvalitetu tema.
Pročitao sam veći dio ovoga foruma i malo me iritiralo neznanje o ovome bestrzajnom topu, pa bih želio malo više o tome, s obzirom da sam ga lično koristio u zadnjem ratu i to veoma uspješno.
Prvo što mi je smiješno je to što se smatra da je RPG, Osa, Zolja i slične stvari dovoljna i zamjena za bst.
Ni blizu!!! Prvo, snaga bestrzajnog topa je višestruko veća, a preciznost takođe.
Navedeni podaco za granate su samo za granatu M60 koja se koristi za gađanja do 1500m iako može i dalje.Ona ima samo čauru i zrno.
Međutim, granata popularna RKZ ima i raketni motor i sa njom se gađa do 3000m-3 kilometra, kao i sa maljutkama i sličnim raketama.
Tenk pogođen RPG-om teško da će biti im oštećen iako je sa Ručnim bacačem JNA puno bolje, ali često posada preživi, dok pogodak BST ima takvo dejstvo da su posade reš pečene i slijepljene uz sjedišta.
neke kolege koji su bili tenkisti ili u transporterima su odustali od daljnje vožnje u tim konzervama nakon što su vidjeli šta to može.
Izuzetno je prcizan, ali samo sa dobrim nišandžijom, koji stekne osjećaj i za preticanje vozila, pa su pogodci jako dobri naročito ako se gađa kada vozilo dolazi ili odlazi u pravcu topa.
tačno je da je problem njegova težina, ali to nije slučajno.On ima veliku snagu i velike pritiske u cijevi što traži debele zidove cijevi.
Jako dobra stvar je ovaj BST M79 koji je duplo lakši i napravljen je od stakloplastike.kalibar je takođe 82 mm i koristi granate malo kraće od RKZ s tim da ima električno paljene, što je prednost u kvalitetu mirnijeg gađanja i iz jega se ne mogu ispaljivati granate predviđene za top M60.
U nedostatku granata M60 a ako se imaju za M79 moguće je uz dodatni nastavak i povezivanjem žicom ispaljivati te granate iz topa M60, s tim što mu više ne vrijede nišani i može se koristiti orijetaciono tačno do 500m.
Nije neophodno stalno mijenjati položaj na terenu, jer se i ostala oruđa lako otkriju, pa je bitnije imati dobru poziciju i dobar zaklon.
Taktika i pravilo JNA za BST nije baš prikladno i ima mnogo efikasnijih načina da se sa njim efikasno djeluje mimo tih pravila i taktike.
Šta mislite koliko bi izdržala jedna posada poslije opaljenja na terenu gdje se puca po njima iz desetak pamova, sijača i jedna do dvije prage, ko zna koliko minobacača itd. Mjenjanje položaja...čista ludost!
Takođe dam koristio i kineske bST i nisam zadovoljan njihovom jačinom, imaju mali domet i lošu preciznost.Jedina dobra strana im je mala težina.
takođe sam koristio i neke ruske topove, mislim da je kalibar 73mm, koji su jako pogodni i precizni, imaju nekoliko vrsta granata sa samouništavanjem poslije određenog vremena tako da mogu eksplodirati u zraku nakon nekih 600 do 800m leta.Zbog toga je pogodan gađati živu silu i manje utvrđene bunkere i lakša oklopna vozila.
BST M60 nije baš podoban za gađanje pješadije jer ima jako malo gelera i njegove granate su sve kumulativne, znači imaju sređen mlaz vrelih gasova koji svojom toplotom i velikim pritiskom probijaju oklope, kao švajs aparatom što se reže željeze. Ima jedan dobar opis moga kolege koji kaže da kada se puca BST-om prvo je eksplozija u glavi, pa u cijevi i onda na cilju.Znači veoma jake su detonacije pri pucanju i moraju se koristiti zaštite za uši ili poslije bar pola sata teško da ćete koga čuti.
Sve u svemu, ovo oružje nikako nije prevaziđeno i izuzetno je moćno i sposobno, tako da samo sa dva takva topa mogu zaustaviti napredovanje najmanje desetak tenkova. Inče tenkovima je život na ratištima u pravim borbama tek oko 3 do 5 minuta. Top je jako efikasan iako ima i nekih nedostataka koje treba riješiti na optici i samom postolju,eventualno preći na el.paljenje i slično, ali i ovakav je nezamjenjiv u probijanju linija i odbrani od tenkova ,a naročito ga se boje pamisti i slično osoblje u bunkerima.Kako i ne bi kada se može skoro svakom granatom pogoditi puškarnica bunkera veličine 40x40 cm na daljini do 1000m bez teškoće."

Nista nije slagao.

PM72 wrote:Kao prvo,Dozer je moj školski i ratni drug.Prijatelj-jaran-ljudina.Ne mislim se raspravljat s njim o mjestu pogibije jednog od branitelja.Mi imamo druge teme za razgovor...
Helem,spomenik rahmetli Đildi je ispred zgrade fakulteta a ja znam da je taj dio gađan iz zgrade sa Grbavice preko puta mašinskog fakulteta.Opisivao sam to.Pomenuo sam da su nas gađali baš u tom dijelu a ja nisam bio ni rapoložen niti sam smio da gledam odakle nas gađaju kad smo pretrčavali od zgrade elektrotehničke škole do zgrada MUP-a.Sjećam se da se čuo metak ili dva ,tog jula 1992 ,i da smo pojačali šprint prema zgradi MUP-a psujući mu mater četničku uz obećanje da ćemo mu se ... majke... .pokušali smo to obećanje ispuniti ali ništa.

Ljeta gospodnjeg 1992 bio sam ubjeđen da nas sa svake zgrade na Grbavici vreba snajper i nisam puno izvirivao.Od tad je prošlo 27 godina...pola života...
Ni sad ne volim prolaziti kroz Grbavicu,nekako mi se zgadila.Ponekad pomislim koliko je ljudi tamo pobijeno,na pravdi Boga i bez razloga pa nekako nemam meraka...

Kao prvo veliki pozdrav ljudima koji su branili grad.

Ako se osvrnete na moja prethodna pisanja, mozete vidjeti da sam dosta upucen u djelovanje snajpera sa lokacije Grbavice, specificno za Lenjinovu ulicu. Sto se tice djelovanja snajperiste pocetkom rata, a naravno i tokom preostale 4 godine, pucano je najvise iz stana rahmetli Ibrahima Ljubovica sa 16tog sprata iz atelje-a kroz 2 sobe, djeciju sobu i trpezariju. U atelje-u je probusen bio nosivi zid u lijevak, dok su ostali zidovi bili u "propuhu". Kad se prisjetim sada gledanja kroz te rupe, u specificnoj poziciji se mogla vidjeti zgrada PMF-a do pola, donji dio se nije mogao vidjeti uopste, mozda čak i zadnji sprat Mašinskog fakulteta. Ali, bila je opcija da se puca iz spavace sobe koja je imala prozor okrenut prema Miljacki, koji je bio slupan sav, dok je pored njega bila ista takva "šuba" u lijevak formi. Gledajući kroz nju se mogla vidjeti kompletna ulica VRP, kao i pjesacka zona.

Bilo je još par stanova na donjim spratovima koji su bili više manje lažnjak, jer je 90% djelovanja bilo sa 16tog i 14tog sprata. Na 14tom spratu je bio montirana puska sa optikom u kalibru 12,7mm nesto kao sto je Crna strijela danas. Ta kad opali, zgrada se trese! Uglavnom, pucali su sa stalka iz tog topa, a PASP i Tandžara su bile vecinom sa "vreće sa pjeskom".

Đilda je 100% pogođen sa tog nebodera, ali abog prave lokacije na kojoj je pogođen nije bilo šanse da se obilježje postavi na istom mjestu pa je pomjereno par metara u vrt PMF-a.

https://imgur.com/u1fbCr8

argyle wrote:

Pa zar smo ih do ovoga doveli ???

Jadnicci....

Ramzess Veliki wrote:

argyle wrote:

Pa zar smo ih do ovoga doveli ???

Nisam znao da su imali i laserske puške.

Dozer wrote:Jadnicci....

Ovu naredbu dozivljavam licno ...

Bas su nakon tog datuma najvise nadrljali u duelima sa nasim snajperistima.

Slabo im se ti laseri pokazali, a i instruktor ih je potanko naucio ...

Od svega ponudjenog ja bih nju, a vi se igrajte ta-ta!

tempuser wrote:Od svega ponudjenog ja bih nju, a vi se igrajte ta-ta!

Jes' vala ...

Seawolf wrote: Nisam znao da su imali i laserske puške.

Mislim da pricaju o laserskim nisanima. Imala ih je JNA, za PASP, cijela skalamerija. Bio je jak pravo, "bacao' tacku i na 2 km (sto je s onom optikom bilo neiskoristivo), ali je fakat bio gomila svega...
Cijev lasera bila duga 30cm, spojena na nosac koji se stezao na oblogu cijevi/prednji rukohvat puske, a ispod toga onda visio akumulator dimenzija 10x10x10cm. Sve zajedno bilo tesko skoro 2kg.

Vala, sa slike bih ja prvu i trecu s desna, a nju da me masira na ceki, sa svih strana

Mislim da je na 18-oj minuti i nesto sekundi rahmetli Almir Dedovic Amko, poginuo krajem 1992. u Nedzaricima.

Nekako s proljeća wrote:Mislim da je na 18-oj minuti i nesto sekundi rahmetli Almir Dedovic Amko, poginuo krajem 1992. u Nedzaricima.

8.12.1992. kada i Džemal Selmanović Džemo.

Tako je, odmah poslije našeg gubitka Otesa i paralelno našeg velikog uspjeha na Žuči. Rahmetli Džemal je smrtonosni hitac zadobio iz dubine koliko se sjećam, moguće i sa one škole , Aleksa Šantić se mislim zvala.

Nekako s proljeća wrote:Tako je, odmah poslije našeg gubitka Otesa i paralelno našeg velikog uspjeha na Žuči. Rahmetli Džemal je smrtonosni hitac zadobio iz dubine koliko se sjećam, moguće i sa one škole , Aleksa Šantić se mislim zvala.

A rahmetli Amko je pogođen metkom u bočnu stranu, na mjestu gdje se spajaju dva dijela pancira.
Škola se i danas naziva isto.

E pa taj detalj ide u prilog da taj decembarski dan malo rasvijetlimo na ovoj temi. Čim nađem vremena javim se sa nekom mapom i ulaznim podacima. Zaslužuju to njih oba.

Nekako s proljeća wrote:E pa taj detalj ide u prilog da taj decembarski dan malo rasvijetlimo na ovoj temi. Čim nađem vremena javim se sa nekom mapom i ulaznim podacima. Zaslužuju to njih oba.

Taj dan su i dva četnika poginula u Nedžarićima. Akcija je već bila urađena odnosno osvojena kuća-bunker na ćošku dviju bivših ulica Lukavička cesta i Bore Draškovića.

Onako po sjećanju .... da bi se rasteretilo ratište na Otesu i vezale snage neprijatelja u Nedzarićima, indirektno pokušaj spajanja snaga VRS ...izlaska na tzv Stupsku petlju...
Iz dva bloka zgrada sa Dobrinje V u pravcu Nedzarića su napad izvele grupe boraca iz Vojne policije (Ćelo 1 i MGV) i ''Delta'' koja je i vodila akciju. Iz više protivoklopnih grupa je istovremeno napadnuta linija neprijatelja, po markiranim ciljevima iz predhodnog izviđanja. Paralelno je sa različitih visinkih tačaka iz stanova zgrada Dobrinje V , iz različitog naoružanja pokrivana gotovo svaka poznata puškarnica neprijatelja-frontalno. Bočno sa snajperima iz nebodera u B fazi. U suštini pokrivena je u potpunosti linija od barikade -cesta ulaza u Dobrinju do onog mosta na rijeci Dobrinjki. Strahota. Brzo je zauzeta ta prva borbena linija neprijatelja, iznenađeni ''u gaćama'' što se kaže. Nešto bogatiji ratni plijen je stečen.
Bočno se, duž Lukavičke ceste, akciji pridružila i grupa boraca iz jedinice ''Kulin Ban'', čiji su pripadnici bili rahmetli Selmanović i Đedović.Po sjećanju, Selmanović je ubijen iz dubine Nedzarića, u momentu kada je htio da pokupi neki mitraljez , okvirno sam markirao kvadratićem mjesto. Za Đedovića nemam informacija.
Isto po sjećanju, oko 27 ranjenih smo ukupno imali. Naređeno je povlačenje. Iza tog reda kuća neprijateljske prve linije je bio veliki brisani prostor i pri jasnoj vidljivosti to bi bilo vrlo vrlo rizično ići sa daljnjom eksploatacijom ostvarenog uspjeha iz ove akcije.

Plave linije su neka vrsta markiranja radijusa pokrivanja neprijatelja vatrom ulaza i izlaza iz Dobrinje. Iskoristih pogled iz ovog filma, sa položaja u Olimpijskom naselju.

Mislim da se na ovoj slici ne vidi nekadašnja ulica Bore Draškovića. Tijela su mislim naveče izvučena od strane naših zarobljenika koje su četnici natjerali da izvuku iste. Poslije nekoliko dana su razmijenjena tijela. Poslije izvjesnog perioda su četnici istjerani sa položaja gdje se akcija radila. A naši su iskopali poslije tranšej preko livade i bunker odnosno rov.

Po sjećanju, nešto manji broj zarobljenika u Nedzarićima je bio iz Lagumdzijine jedinice ''Leptirice'' , zarobljenih tokom borbi i zauzimanja Otesa 5. dec. 1992 .od strane VRS-e.