kupačica wrote:al_neri wrote:
Sarajevski i smeker ne ide u istu recenicu

Tačno. Nekad je išlo, sad ne ide jer sarajevskih šmekera više u Sarajevu nema.
Offline

Smekera je po Sarajevu uvijek bilo i bice, samo sto ti, vidim, slabo znas sta je to biti smeker u Sarajevu, pa ti ove, satro, lekcije koje dijelis, smijesno izgledaju... Dakle, smekera je u Sarajevu uvijek bilo, ali je, srecom, bilo i dobre raje...
Ubuduce, posto vidim da ti ne ide, za bilo kakvu ozbiljnu prepisku, konsultuj nesto tipa
Sarajevo za pocetnike, ili barem Cindu, jebiga... ili se, ako uspijes naci, vrati na jednu interesantnu pricu, nekada sa smijesnim, nekada, bogami, i sa tuznim krajem (Ipe, Jasna...), pricu koje je nas nekolicina na ovom forumu ispricala prije par godina, na jednoj od tema predratnog Sarajeva, o slucaju Amira Latica i njegovog iskustva sa sarajevskim smekerima i "smekerima", Cerimom, Nerkom Lojem i ostalom ekipom, pricu s kojom ti, vidim, imas veze k'o ja s Vesnom Rivas.
Al' hajde da se vratimo temi, jer je ovo vec postalo smijesno...
Izbor u ovoj galeriji likova zvanoj Farma je jebeno tanak... Bas kao sto veliki
Josif Brodski napisa u jednom od svojih najljepsih eseja - veliki, ako ne i najveci dio zivota, covjek provede u nekoj izmaglici satkanoj od dosade. E, upravo tako, i ljudi na koje nailazimo uglavnom su prazni i dosadni, a ova Farma je to samo jos jednom potvrdila.
Osim Ekrema, koji je, igrajuci na kartu svog sopstvenog jada, isplivao na povrsinu kao interesantan lik, hodajuca karikatura, moderna verzija
freak show-a, toboze davno odbacenog oblika izrugivanja, ismijavanja i eksploatisanja necijih mana, koji se, medjutim - pa evo i kroz ovaj postmoderni panoptikum, fenomen zvani
reality show, odrzao do dana danasnjeg kao najsigurnija karta na koju se igra kada se sirokim masama pozeli proturiti ona stara -
hljeba i igara, osim, Ekrema, dakle, koji ce u nama probudti tu zatomljenu potrebu ismijavanja tudjih mana, sve ostalo je manje-vise goli kurac!
Retardirana "veza" Glupog Avgusta i Stanije, dosade poput Hakija i malog Filipa, Ljube i njima slicnih likova, koje covjek ne zna gdje da smjesti... pa onda seljoberi poput Ere, Radojke, one cetnikuse Vesne Rivas, Sashke Karan... Ljudi poput Meme i Sha, ljudi koji iz petnih zila pokusavaju ostaviti dojam necega cemu nisu dorasli, pa se saplicu o svoj siromasan rjecnik, upadaju u shupljake, prazne price -
price za ispred granapa.
E sad, iako je, rekosmo, izbor jebeno tanak, ipak nema sumnje da ce mi i taj prizemni shupljak Meme i Sha biti drazi nego petparacka filozofija onog gnojiva marke
Rivas, koje moze ostaviti dojam samo jos na kupacicu, ili kakvog srednjoskolca iz Svrljiga, jer je, za razliku od njenog trovanja cija se pozadina jasno da nazrijeti, shupljak Memana i Sha potpuno benigan, a uz to, koliko prazan - toliko i neobavezan, "lagan za citanje", k'o oni casopisi "za hale", koje po dvadeset puta prelistamo cekajuci da digestivni trakt ovjeri "minuli rad" (sto rece bog -
Zoran Radmilovic), ali da nas neko pita, sta smo to procitali - pojma ne bi imali.
Nego...
Proka:
Filipe, sta si radio otkako si se vratio na farmu?
Glupi Avgust:
Pa danas nesto oko baste, to...
Proka:
Ma od sinoc, covjece! Sta si radio kako si sinoc stigao nazad na farmu?
Glupi Avgust:
Stigao sam kolima.

Dugo ne vidjeh nesto gluplje od ovog balvana.