Evo jedna tekst što sam danas napisao, ponukan vašim biserima, majke mi najjači ste:
Igre Avlija
Knjiga 3-a.
Poglavlje "Hojdi mi dojdi mi"
Šemsa je ušla na Vratnik, rukom pod ruku sa Petrom Balašem. Na kapiji je dočekaše Ramiz i Rusmir Bolić, pravi domaćini, obojca- pomisli Šemsa. U Ramizu je vidjela nekakvi odsjaj, kažu da čojka moš sudit po očima, a Ramizove oči su se šljaštile ko Ilidža navečer... znači dobar čojk.
Rusmir Bolić se nasmija, s glanc novim zubima, pa kaže:" Bujrum, bujrum, mer`aba, Petar-aga."
Šemsa, koja je učila zanat kurvanja i petljanja od najboljeg (samog Petra) zaključi da je Rusmir galantno izjebao Petra u mozak, jer zna da je Petar vlah i da jede svinjetinu, a age ne jedu svinjetinu. E svašta.
"Hodite, uđite, ne`izuvaj se potrat ću ja to posl`je, haj haj, ne brini se ništa, neće Poguzija ujest." reče mladi Ramiz, s onim osmjehom koji kaže da bi pocjepao Šemsu ko hodža hamajliju. Poguzija je bilo pseto, majke mi, ko kakvo tele. Ev voliko veliko.
Kad su sjeli za sofru, donese Ramiz nekakve suhe mesike, sudžuke, kaže Rusmir da je parekselans, ali Šemsu presječe u stomaku. Znala je.. ili je grah počeo da radi, pa će da prne, ili su joj oni dani u mjesecu.
A more bit i da je do tog što je ta mesika njoj poznata. Sjećanje na njenu rodnu grudu, Faletiće, pade joj na pamet ko kad je Meho pao s trešnje.
Šemsa prepoznade meso koje je njen babo Neđad Starković osušio na tavanu kule Šimšira. Podsjetila se Faletića, njihove izvorske vode i starog stabla đe je svakog prvog u mjesecu prala svoj "rudnik zlata". Prisjetila se onog dana kad je iz Rakovice došla kočija sa cisternom da prikupi njihovu izvor-vodu, i tad je njoj babo rekao: "Šemso, posluži ovim ljudima naše mesike, hajd rodi babo."
Suza joj sleti niz obraz.
Malo više sjeverno, na Tabiji, Đamo Pahuljica gleda preko tabije, đe četnici čekaju u šumarcima. "Jes hladno jebo ti meni mater." reče mu Debeli Samir. Đamo je volio Samira, iako je bio debelo krme, zbog njegove iskrenosti. Topla braća sa tabije su morali nositi rozo i nisu smjeli spavati sa ženama, ali zakon ništa nije govorio o debelim muškarcima. Đemo je iskoristio tu rupu u zakonu i svaku noć se grijao sa Samirom pod ćaršafima. Samirov prdež ih je grijao noćima, ali sada protiv vjetra ništa nisu mogli.
"Normalno da je `ladno, mraz će da upeče."
Đemo se prisjetio svoga baba, kurvara, Neđada Starkovića, sa nostalgijom kokoške kad vidi lonac. "Mraz će da upeče." je zaštitni muhabet familije Starković. "E babo, jebo si mi mater, vid me đe se ledim jebo te, da si mog`o kontrolisat Tvrtka Starkovića iz gaća, sad se ne bi ledio ođe." pomisli Đemo. Bilo je dana kad je bio sretan što nije Starković- jer su svi haman izginuli na frontu, sem Roba koji je ugino na svadbi kade mu je svat gurno slučajno nož u plećke. Robi se zvao Refik, ali mu bilo glupo, a se prekrstio ćafir u vlaha, ali Đemo ga je idalje voljeo.
Priča nas sad vodi malkice u grad, na Čaršiju. U čaršiji, kod sebilja, Suada Lann-kanister-bokalvić se opra, uze žena gusul, ijako je znala da će je džehenem dočekati ko hodža što Bajram dočeka. Sinoć je griješila, haman cijelu noć, sve joj nateklo, i sad valja naklanjati ono što je prespavala.
"Suada-aginice, morem li prić." reče joj Veliki Muftija Picajzla.
"Hajde-de, kad si već navalio" mrsko će Suada, a znala je šta hoće. Bazdio je na bijeli luk, ma hej. Tačno joj se dlake nakostriješiše.
"Šta hoćeš?" upita ga.
"Suada-aginice, sinoć me išijas ufatio, evo tačno tu, pa nisam mog`o cijelu noć da se maknem, ako imadeš 20 dinara eto samo da kupim sebi krijemu za ova krsta. Haman da me propuh ufatio."
Znala je Suada šta će njem krema, svake godine u isto vrijeme ga ufati šandrprc da umače, jebo majku, pa ni kokoš u dvorištu nemere proć a da je on ne safata. Pa haj ti onda čisti perje. Al štaš, ko kad nema boljeg muftije, a jevtin, samo mu podaj štagod i zadovoljan je.
"Haj majke ti, uzmi, nemoj me peglat."
