Kikibombona wrote:Opetja033 wrote:
Nesto kao libijska Nusra, s tim da se ovi ne bore rame uz rame ni sa kim vec imaju neutralne odnose sa Tripolijem dok im je do sada vlada u Tobruku bila glavni neprijatelj.
Nouri Abusahmain, predsjednik Libije/GNC-a (vlada sa sjedistem u Tripoliju) je Berber. Uz to je jos i pripadnik ibadijskog pravca u Islamu (oni nisu ni siiti ni sunniti, vecina su jedino u Omanu). Nikada u historiji Libije jedan nearap i jedan nesunnit nije obavljao tako vaznu funkciju.
Tuarezi/Berberi su uglavnom proTripoli, Toubu narod/crnci uglavnom proTobruk.
Ti dzihadisti su najveci neprijatelji muslimana. Oni gdje se pojave tu srece i normalnog zivota vise nema. Laz je da su dzihadisti prijetnja za zapad. Nikada nisu bili i nikada nece biti. Prijetnja su prvenstveno za muslimane, a onda za krscane, druze, jezide i drugu sirotinju.
Meni je Libije zao. Stvarno ne vidim ni tracak nade za njih. Cak i ako se rat zaustavi, kako ce se pomiriti more frakcija?
Libyano
Sta ti mislis o svemu ovome?
Kako vidis buducnost Libije?
Radio si tamo, znas bolje od nas.

Veoma loša stvar za Libiju i njene stanovnike je što su uopšte dirali Gadafija. Arapi su skloni anarhiji i teritorijalnom obilježavanju, zato im treba čelična pesnica koja će zemlju bezkompromisno voditi. Ovo se odnosi i na druge zemlje - Egipat, Irak... Gdje je god srušen takav lider nastali su problemi.
I danas pričam sa Libijcima, mada već 4 godine nikakve veze sa Libijom nemam, i svi su nešto optimistični. Uvijek je priča: Evo još malo i gotovo. Blizu mene živi jedan baš iz Zintana i govori kako su na obodu Tripolija i kako će oni to brzo riješiti.
Tu je sada jedan problem, svaka ta frakcija i vojska daje sebi za pravo da je u pravu, svi ostali su u krivu. Nikada sukobi neće prestati sve dok ima ijedan predstavnik one druge strane. A to je u praksi nemoguće dobiti, ratovi traju decenijama i to se ne desi.
U razgovoru sa njima uvijek im kažem jedno, bunili su se protiv čovjeka koji je zemlju držao stabilnom, imali su mnogo više nego stanovnici drugih zemalja. Smatrali su da on sve uzima sebi i da mogu bolje. Sada su dobili (isto kao i mi) njih 1000, 2000 ili 5000 od kojih svaki hoće svoj dio i ima neutaživu glad sa bogatstvom. Ova država više nikada neće stati na svoje noge, niti će ikada više biti što je nekad bila, osim ako im dođe neki drugi Gadafi, što je skoro pa nemoguće.
Moje mišljenje je da je Gadafi bio manje zlo. Imali su prelijep život i zadovoljene sve životne potrebe. Imali su par zabranjenih stvari i toga su se trebali držati, ali to nisu stvari bez kojih se ne može živjeti: Nisu smjeli govoriti protiv države, nisu mogli uvoziti supersportska auta...
Kada me ljudi pitaju zašto su oni onda uopšte išli protiv Gadafija, moj odgovor je, možda i najlogičniji odgovor: Vidjela žaba da se konji potkivaju pa i ona digla nogu.
Što se tiče ovih zaraćenih strana, nisam ni na čijoj strani, oni su svi međusobno rod i familija (izuzev vanjskih plaćenika), ne bi smjeli biti u ratu ni u kom slučaju...