Eh, pa kaze. Vratio se, odmorio se, naspavao se, pa je vakat da se i koja rijec napise. Ide prica.
Budjenje u pola cetiri, ganjaj Uber, otkaza Uber, ganjaj Lyft, dodje Lyft, gdje cemo sta cemo, vozi majstore do aerodroma, polijecemo. Prvi let do San Francisca pet sati, izadji iz aviona, imas tri sata da iskuliras, popij jutarnju pivu, popij drugu, vakat je idemo, opet u avion sa srecom. Drugi let osam i po sati, sve se u meni ukocilo, ustani, protegni se, izadji na pistu, zviz toplotni udar, prodji carinsku kontrolu, pokupi stvari, izadji napolje i pogledaj oko sebe.
Dobrodosli na Tahiti, Francuska Polinezija.
Pa par informacija. Tahiti je najvece ostrvo Francuske Polinezije, nastalo od vulkana, sa prstenom od koralnog grebena okolo (o tome cemo malo kasnije), i nekih 200 hiljada stanovnika. Zvanicni jezik je francuski, ali stanovnistvo prica i polinezijski, koji je pravo zanimljiv, zvuci kao da pjevaju kada pricaju, pravo cudno, ali opet super. Inace mi je skoro pa sokantno cuti ljude da pricaju francuski a da su i ljubazni u isto vrijeme, ne desava se precesto. Ljudi su visoki, lijepi, ne pate bas od ideala mrsavosti (moji ljudi), generalno mi izgledaju sretni, a i gdje ne bi bili, u raju zive. Cijene su im iznenadjujuce poskupe, piva u kafani $7-$12, koktel $18-$30, obrok $20-$40 a i u prodavnicu ne mozes uci da ne potrosis $80-$100.
Da se vratimo na dobre stvari. Tahiti i Mo’orea (drugo ostrvo na kome smo bili) su raj na zemlji. Vjerovatno nesto najljepse gdje sam ikada bio. Podsjecaju me na Havaje, ali je puno vise prirodno, puno manje turisticki. Nema previse resorta, cak nema previse ni turista (koji su uglavnom Francuzi i poneki Amerikanac), vecinom se mogu vidjeti lokalci i po gradu i po plazama. Oba ostrva su nastala od vulkana, postoje mjesta gdje su stjene bukvalno vertikalne, te su kao rezultat toga nastale planine u sredini, sa pitomim obalama okolo. Planine imaju i vodopade i tropske dzungle i visoravni, gdje je apsolutno sve prekriveno zelenilom, od jako cudnog drveca sto si visocije, preko svog moguceg vrsta tropskog voca kada malo sidjes, do kokosovih palmi i banana uz samu obalu. Normalno sve to uz puno, puno cvijeca vristavih boja. Od zivotinja smo uglavnom vidjeli kokoske i pjetlove
uz puno gustera, te cuka i maca. Oko oba ostrva su prstenovi od koralnih grebenova, koji sprjecavaju valove da udaraju u ostrva, tako da je voda uglavnom mirna, uz tirkiznu boju i milijarde ribica (i ribetina koje plivaju svuda). Kao posljedica nedostatka velikih valova su i uze plaze, ali je to meni super odgovaralo, je iza pijeska bi isla trava sa drvecem, savrseni hlad. S obzirom koliko je destinacija daleka, ne isplati se ostati ispod desetak dana, tako da smo mi na Tahitiju proveli cetiri noci, a na Mo’oreai sest.
Nazad na putovanje. Izasli sa aerodroma, osam navece, uzeli taxi, 10 minuta kasnije prva destinacija, kuca na vodi. Ostavi stvari, otvori flasu necega, naspi sebi, izadji na terasu, zapali cigaru, iskuliraj, odmori. Ujutro budjenje, jutarnje kupanje, kafica, odlazak po rent-a-car (Peugeot 208, napatio me je uz brdo), dorucak na plazi (pored plaze su im food trucks), svaki ima svoju bastu. Klopa im je odlicna, ili su plate ili poke zdjele sa vocem, povrcem, zivom ribom, sve to sa dosta kokosa i limuna. Vratili se u kucu, vozali kajakom, noc pala, tako i mi, spavanje, novi dan ceka. Sljedeci dan se probudili uz trku njihovih tradicionalnih kajaka, pijem kafu i njih preko 100 prolazi ispred terase. To odgledali, odjavili se, te je vakat da se ide na planinu. A na planini vodopad, i to ogroman. Do istog nakav makadam vozi, izdrzalo auto, izdrzali mi, ostalo ce sve slike bolje od mene ispricati. Sljedeca stanica, plaza sa crnim pijeskom. Inace ih na Tahitiju ima dosta, ova je specificna jer ima i ogroman svetionik i spomenik brodu Bounty (ko se sjeca filma). Meni je realno bezze, jer voda izgleda tamna i mutna, nije mi se bas tu kupalo. Lokalcima ne smeta. Opet auto i sada na skroz drugi kraj ostrva, pecina za kupanje (ima slika). Mi slikali, nismo se kupali, nego nastavili dalje prema destinacji za tu noc, kuca na drvetu. Malo se izgubili, malo se auto zaglavilo, nasli se nekako, i dosli u jedan jako fin resort, ostavili stvari u kuci (na drvetu), zauzeli stol u restoranu, narucili pive i uslikali neke predivne slike.
Budjenje, kafa, dorucak, auto, prodavnica, vozi, kuda cemo, idemo u Papeete, glavni grad. U sustini lijep primorski gradic, ali nedjelja je, skoro nista ne radi, sta cemo, eno kafana, televizije, masa ljudi, utakmica, igraju Francuska Hrvatska. Produzetci, drama. Ja jedini navijam za susjede, izgubise na penale, plati pivu, trci u auto, vozi na trajekt, 45 minuta (burne) plovidbe, gledaj hoce li ti zena povratiti, nece dobro je, udji u auto i vozi dalje.
Dobrodosli na Mo’oareu, Francuska Polinezija.
Eh sada, sve sto je Tahiti, i lijep i prirodan i ogromne planine, i prelijep plaze, Mo’orea je sve to na kvadrat. Cijelo ostrvo je jako malo, moze se autom obici za sat i 10 minuta, sveukupno nekih 17 hiljada stanovnika. Ali su im je zato priroda nevjerovatna. Od tri planinska vrha, do dva velika zaliva, od skoro nepostojece infrastructure prema plazama, do prelijepih, skoro praznih plaza, sa pijeskom i morem nevjerovatnih boja. Mi smo proveli tri noci na istocnoj strani ostrva (da se budimo sa izlaskom sunca) i tri noci na zapadnoj strani (da uzivamo u zalasku). Uzivali smo na dvije prelijepe plaze (kad smo vidjeli kakva je druga, nazvali restoran da otkazemo rezervaciju i odlucili cijeli dan provesti tu), uletili na happy hour u Sofitel hotel (sve sa onim kucicama iznad vode), klopali lokalnu klopu iz malih brvnara pored puta, ubijali se vocem svih vrsta, kupali se i ronili satima.
Uzeli smo sveukupno tri ture u sest dana i ne znam koja je bila bolja.
Prva je bila da idemo roniti na farmi korala, sa organizacijom koja radi na uzgoju istih zarad zastite koliko podvonog svijeta, toliko i samih ostrva. Tu sam vidio jednu od najciscih voda u zivotu, vidljivost je bila nevjerovatna, tako da smo uzivali u malim koralima u bezbroj boja, sve sa ribicama koje plivaju oko istih.
Druga tura se sastojala iz tri dijela, pocev od ronjenja na koralnom grebenu (koji je prica za sebe, bukvalno druga planeta odmah ispod vode), gdje sam se malo izgubio prateci ajkulu (black tip, kazu da su bezopasne), pa sam otisao malo podaleko, tako da su me talasi poceli bacati od korale, ne bas ugodna situacija), ali prezivjelo se pa smo presli na drugi dio. Drugi dio je ronjenje sa ajkulama i razama. Postoji pjescani rt ispod vode (voda negdje do grudi), gdje ribari ujutro dodju i posto tu mogu stajati, tu i ciste ribu. To normalno privuce bruku ajkula (opet black tip) i raza, pa onda poslijepodne dodju turisti da plivaju sa njima. Jedna od tri fobije koje imam u zivotu su ajkule, ali je lakse nekako kad ih vidis na vrijeme. Ja na brodu sa pet zena i malcem, jos se i javih da prvi udjem
Treci dio su nas zakacili za brod, pa smo ronili kroz kanal izmedju dva ostrvca sa puno kornjaca.
I na kraju treca tura napokon nesto po mjeri
Udjes u camac, odvede te camac na malo ostrvo, a na ostrvu kafana, sa stolom koji mi je pola u vodi, pola na plazi. A pive velike, hladne. Pojeo sam vjerovatno najukusniju ribu sa rostilja u zivotu, pio pive, kupao se, pio pive, ronio, pio pive, mazio raze (postavit cu link za video kako ista nicim izazvana dodje), pio pive, igrao se sa cukama, pio vodu da sebi dodjem
.
Uglavnom, sest dana na Mo’oreai prodje u sekundi, opet auto, pumpa, trajekt, Tahiti, ostavi rent-a-car, uzmi taxi, hotel, podne, imamo jos jednu noc (dva dana) tu da ubijemo. A hotel dobar, bas dobar (pohvale InterContinentalu). Prvo nas puste da udjemo u sobu u podne (trebali smo u tri), pa dobijemo sobu sa pogledom na more, pa nas onda puste i sutra da ostnemo u sobi do dva (umjesto do 11), pa da ostavimo stvari na recepciji, pa kad zavrsimo sa kupanjem (let bio tek u devet navece) daju nam sobu za tusiranje i presvlacenje. Tu smo mogli birati hocemo li na plazu na otvorenom moru, na plazu zatvorenog dijela (kao bazen sa stalnim protokom slane vode), gdje je opet bilo million riba i pokoja kornjaca, ili cemo u bazen sa slatkom vodom (ima sank u bazenu) koji je samo zidom odvojen od mora.
Uspio sam nekako izgoriti zadnji dan, ali nema veze, sve u redu, uglavnom tusiranje, presvlacenje, taxi, aerodrom, avion, San Francisko, avion, DC, Uber, kuci u 10.15 navece. Samo da jos kazem da mi je sin heroj, koji je sa svojih nepunih sest godina sve ovo prezivio bez rijeci zalbe, koji je sa nama isao na sve avanture, uzivajuci zivot sa siroko otvorenim ocima.
Idu slike i video…
Prva lokacija, jutarnja kafica
Kokosove palme i banane
Dorucak
Kajak avanture
Svugdje ima pijetlova
Zalazak sunca sa terase
Ulicna umjetnost
uz puno gustera, te cuka i maca. Oko oba ostrva su prstenovi od koralnih grebenova, koji sprjecavaju valove da udaraju u ostrva, tako da je voda uglavnom mirna, uz tirkiznu boju i milijarde ribica (i ribetina koje plivaju svuda). Kao posljedica nedostatka velikih valova su i uze plaze, ali je to meni super odgovaralo, je iza pijeska bi isla trava sa drvecem, savrseni hlad. S obzirom koliko je destinacija daleka, ne isplati se ostati ispod desetak dana, tako da smo mi na Tahitiju proveli cetiri noci, a na Mo’oreai sest.
