ARBiH

[holowey]

bljuvotina napacenog jugoslovena, vjerovatno nekog pijanice

aha, post-ramazanskog

[seln]

Ne, ne... NE! Najveća greška Bošnjaka je što:

Mnogima od njih vrijeme prolazi u traćenju dragocjenih trenutaka na ove ili one nebitne stvari, dok vremena za istinske vrijednosti, one koje su u normalnim društvima odavno prihvatili, uvijek fali. Nikako se ovi ljudi ne uspijevaju organizovati, i ta hronična neorganizovanost odvlači ih od života, koji im prođe, takoreći, ni u čemu.

Prosječan Bošnjak obično glasa «za svoje». Pod «njegovim» možemo svrstati SDA ili SBB, te danas i Lagumdžijin SDP. On vjerno bira one koji ga kradu, lažu, mrcvare i varaju već 20 najtežih godina, a uz sve to još čita i Avaz, koji je favorizovao sve bošnjačke opcije i na kraju ih popljuvao. Dakle, prosječan Bošnjak se ne odvaja od Avaza, pa ga je tako moguće vidjeti s tim novinama i u Makarskoj, Tučepima, Trpnju, ili drugim mjestima gdje prosječan Bošnjak ljetuje. A on ljetuje uglavnom na Makarskoj Rivijeri, u Neumu ili eventualno na Pelješcu. Ponekad skokne do Dubrovnika, iznervira se oko cijena parkinga, prošeta Stradunom i vrati se nazad u apartman, u kojem vlasnici jedva čekaju da mu ugledaju leđa i da dođe neka bogata češka ili poljska porodica (dočekasmo i to).

Prosječan Bošnjak je nekad čitao Oslobođenje. Sada više ne čita te novine, jer «iz navike» kupuje Avaz. Naviku je promijenio u vrlo kratkom roku, iako je preko 40 godina čitao druge novine, a i njegova porodica je radila to isto. Njemu ne smetaju mrtva djeca na naslovnicama. Prosječan Bošnjak (ne)simpatiše reisa, ali nikad ne bi progovorio o njegovim aršinima, niti bi kazao da je neispravno graditi dvorac pored šehidskog mezarja na Kovačima. O tim i takvim stvarima se jednostavno šuti i one se trpe.

Trpi se i činjenica da pored najvećih bošnjačkih sinova leže kriminalci poput Cace ili Ćele, koji su optuživani za ubistva, silovanja, pljačke i drugi kriminal najtežeg karaktera. Štaviše, prosječan Bošnjak bi rado došao na dženazu ovim ljudima, ili je tu već i bio, jer se «Caco zauzimao za svoje vojnike», a «Ćelo mu je bio komandir tokom jednog dijela rata». Sve ostalo će prosječan Bošnjak zaboraviti preko noći.

Prosječan Bošnjak ne skija na Jahorini. Ne želi «anamo onima» davati novac, i prihvata da mu na Bjelašnici gule kožu i naplaćuju kafu pet, a pizzu petnaest KM. On ne želi reći da su apartmane na Bjelašnici mogle kupiti samo guzonje i njihovi sinovi/kćerkice, dok običan puk nije mogao primirisati tome. Nećete to nikad čuti iz usta prosječnog Bošnjaka, upravo jer se i sam uvali u poneki apartman prijatelja, od zime do zime, a i ne želi reći ništa protiv dobrih poznanika, pa sve i ako su oni sebi doveli plin i grijanje na daljinski (koje pale mobitelom iz Sarajeva, da im se guzica ne smrzne kada dođu za pola sata na Bjelašnicu), dok u Hrasnici, koja je usput, nema nikakvog grijanja, a ni u mnogim drugim bh. gradovima.

Naš glavni lik iz priče i ne pomišlja o odlasku u Beograd ili na crnogorsko primorje. Kada prelazi preko teritorije Republike Srpske, 120% tog vremena komentariše natpise, znakove, ćirilicu, svinjetinu i ostale stvari koje mu bodu oči. Pošto rijetko tuda prolazi, ne čini mu se čudnim što svaki put komentariše iste stvari i što upada u matricu nacionalnog populizma, nego ga svaki put sve više i više nervira što neko jede svinjetinu i piše ćirilicu.

Ah da! Prosječan Bošnjak ne jede svinjetinu (neuzubillahi), ali zato pije alkohol u neograničenim količinama. Posebno se nakon svetog mjeseca ramazana, već na najveći muslimanski praznik, opije kao stoka i završi na podu kafane, a prijatelji ga odnesu kući. Cijelu godinu loče, a tada se suzdržava, ali to je već prežvakana priča. Prosječan Bošnjak ne vidi ništa loše ni u kurvanju, gledanju svih žena ovog svijeta i ostalim stvarima koje su po vjeri zabranjene. Ali ne d'o Bog pojesti šunku. Čak će naš junak imati u novčaniku spisak emulgatora koji su napravljeni od svinjske dlake ili kože, te će zaobilaziti te proizvode u širokom luku, da mu se slučajno ne bi potkrao koji hiljaditi dio promila svinjetine u hrani.

Prosječan Bošnjak pizdi na spomen Izraela i okupacije Palestine. Pritom nema pojma uopšte ni gdje je Darfur, a ne zna ništa ni o problemima u Pakistanu ili Indiji. Za Istočni Timor je čuo, ali nije sasvim siguran o čemu se tamo radi. Ostale zemlje ga svakako ne interesuju, jer nemaju mnogo muslimana, ali on zna da su nam Grčka i Rusija din – dušmani, jer imaju istorijske veze sa Srbijom. Tu će Bošnjak zaboraviti da je Rusija suštinski vrlo rijetko pomagala Srbiju, a Grčka još rjeđe. Bošnjak i ne zna da su Francuska i Velika Britanija mnogo više zla učinile po njegov narod tokom proteklog rata, jer mu je ipak neko rekao kako je Francuska prva priznala BiH. Zato navija za Henryja, Govoua i ekipu i sa velikim zanimanjem gleda englesku ligu, dok uživa u grčkim i ruskim porazima tokom fudbalskih smotri širom svijeta.

Prosječan Bošnjak ne voli biti «mimo svijet». To bi otprilike značilo da pokušava biti što manje primijećen i više nalik masi oko njega. Kada odlučuje šta će obući, on gleda prvo kroz prozor da vidi šta su drugi obukli, a ne koja je vani temperatura i da li je vruće ili hladno. Tako se ponaša i u svim drugim okolnostima, od hrane, preko pušenja, do najozbiljnijih mogućih stvari. Od hrane, prosječan Bošnjak najviše voli janjetinu, burek i ćevape, dok od cigara puši domaće i hrvatske nikotinske uzorke, ne mareći pritom za okolinu, a sve one kojima cigare smetaju smatra pederima i dosadnjakovićima. Prosječan Bošnjak vozi Golfa II, koji ispušta nenormalne količine crnog dima, on vozi 70 km/h od Sarajeva do Makarske i nikad ne ubrza niti uspori. Ekologiju smatra simpatičnom disciplinom, ali ne shvata ozbiljno šta to uopšte znači, pa nakon jednodnevnog izleta na nekom izletištu oko Sarajeva, naš čovjek ostavlja smeće na svakom koraku. Takođe, on ne pazi da li će izazvati požar i s gnušanjem odbija na roštilj staviti išta drugo osim mesa. Povrće je nešto što, po njegovom mišljenju, ide u salatu, a morskim plodovima se hrane neki čudni ljudi, ali on svakako ne. Praznike slavi iskreno i predano, kao da je sve u životu ravno do mora (a njemu i jeste, jer dok ne puca, dobro je).

Prosječan Bošnjak najviše voli slušati Dinu Merlina. Moj bi profesor, Besim Spahić, volio reći, da je Dino Merlin «najveći bošnjački umjetnik», a onda bi dodao, «više bošnjački, nego umjetnik», ali to prosječnom Bošnjaku uopšte ne smeta. Ne smeta mu što je Dino Merlin pokrao većinu pjesama, što je pjesmu «Alija» prvo namijenio Aliji Izetbegoviću, pa komšiji Aliji, a onda «svakom Aliji na svijetu», u zavisnosti koja je vlast bila prisutna, već se na tu pjesmu otkida i reže vene. Zna je od riječi do riječi, kao i sve ostale ratne pjesme koje mu bude neku čudnu nostalgiju i osjeća ih svojima, a posebnom smatra pjesmu «Gdje si bio ti, kad je bilo najteže?», koju je Merlin napisao iz Njemačke. Mišljenja je kako smo u ratu bili bliži jedni drugima i kako je ovo vrijeme «mnogo gore». I pored te nenormalne konstrukcije u koju je ubijeđen, on sado – mazohistički ne čini ništa da tu «groznu realnost» promijeni. Prosječan Bošnjak takođe voli Halida Bešlića, ali potajno sluša i Cecu, Draganu i ostale «s one strane Drine». Ponekad to javno prizna, ali ako Zelene beretke organizuju kakav protest, on se tome pridruži i ima mišljenje kako bi tim pjevačima trebalo zabraniti dolazak u BiH. A onda sebi navije Mitra Mirića.

Prosječan Bošnjak gradi kuću na tri sprata, za svu svoju djecu po jedan. Tu kuću nikad ne završi, a fasada ostane misaona imenica decenijama nakon izgradnje temelja. Obično se neko useli u prizemlje, ili se kuća koristi kao vikendica. Nakon njegove smrti, djeca to rasprodaju i više nikad i ne pomisle tu živjeti. Kuća ponekad bude izgrađena bespravno, na klizištu ili u vodozaštitnoj zoni. Nakon što se desi neka nepredviđena situacija, naš junak traži pomoć od države da ga zaštiti. Onda, kad tu pomoć ne dobije, prijeti da će se zapaliti i ne želi priznati da je u krivu. Ponekad se sjeti Tita i zlatnog doba s njim, ali o tome se rijetko priča, jer sada ipak imamo demokratiju i svoj tor u kojem ograđeni pasemo travu, bez prava da išta drugačije pomislimo. Tita često poredi s Alijom, ne uviđajući koliko je to poređenje smiješno.

O svim današnjim političarima ima loše mišljenje, s malim izuzecima, ali pošto ih smatra «našima», ne usuđuje se to nigdje reći. Dušman ove zemlje je isključivo Milorad Dodik, dok oni koji su osamdesetih šurovali s Dobricom Ćosićem i ostalim «demokratskim» snagama, imaju i nakon 20 godina njegovo puno povjerenje. Svi koji se njima protive su udbaši i kosovci. Iako prosječan Bošnjak ne zna ništa o radu UDBA-e i KOS-a, za njih je glavni simbol Zlatko Lagumdžija i SDP, kao svojevrsni udbaši koji se i danas pod tim kriju. Prosječan Bošnjak ne želi povjerovati da su upravo oni za koje on glasa bivši članovi tih organizacija.

Prosječan Bošnjak ne voli ništa što je drugačije od «normalnog insana». Kako ne voli biti «mimo svijet», tako ne priznaje činjenicu da ima i drugih i drugačijih na ovome svijetu. Sve homoseksualce ovog svijeta bi stavio u plinsku komoru, iako lezbejke smatra simpatičnima i one mu se sviđaju. Nije ljubitelj Kineza i crnaca, nadaleko se hvali prvim sarajevskim javnim WC-om i tramvajem (iako je to gotovo jedino što nam je ostalo od civilizacije), voli braću Turke i za njih zdušno navija, a Slovence smatra predmetom sprdnje. Albance ne poznaje i potajno ih se plaši, o ostalima ima izgrađeno mišljenje, zasnovano na mahalskim pričama i predrasudama.

Prosječan Bošnjak, samim tim, i ne putuje. Za njega je, kako Ivo Andrić reče (taj mrzitelj Bošnjaka, kako prosječan Bošnjak misli za Andrića) kućni prag najviša planina. Selidba je velika tlaka, a život van domovine jedino prijeka potreba izbjeglica. Za putovanje se nema vremena, ni para, a i peglanje je organizovati sve to mjesec – dva unaprijed, jer prosječan Bošnjak voli sve spontano i nikad ništa ne planira. Organizacija mu nije jača strana, zato i ne može vidjeti Budimpeštu, Berlin ili Beč. Žali se na vize, a ne zna ni kako se nekad lako viza može dobiti. Sve je to urota protiv nas muslimana, jer nas se Evropa boji. Ne moramo ni posjetiti tu licemjernu Evropu, upravo radi toga. Naš glavni lik će zato rado, i u inat svima, i ovo ljeto otići u Makarsku, gdje će za sobu u podnožju Biokova, platiti 20€, a za pivo 20 kuna. Za tih deset dana bi se moglo otići i negdje drugo, ali je umor čak i razmišljati o tome.

Prosječan Bošnjak nije nikad čuo za tekst Midhata Riđanovića, koji govori o tome zašto ne valja naziv Bošnjak, tako da ponosno nosi ime svog naroda sa sobom. Usto misli kako smo «jedino mi bili budale, pa se izjašnjavali Jugoslovenima», dok smo sada mnogo pametni i izjasnićemo se onim što jesmo. Naziv Bošnjak on ne umije objasniti, niti ga uopšte zanima zašto se to ime koristi. Zna jedino da mi nismo kao Srbi i Hrvati, te da smo propatili najviše, te samim tim zaslužujemo da živimo bolje. Ne pita se Bošnjak da li su nas upravo naši najviše pokrali, da li su srebrenički milioni završili u nečijim džepovima i da li je opravdano graditi reisu Ceriću dvorac s pogledom na Sarajevo, s jedne, a na mezarje, s druge strane. Sve je dobro, dok ne puca, i saburom ( strpljenje, u ovom kontekstu način da se sve prevaziđe, prim.aut. ) Bošnjak misli da će sve postići.

Nevidjena gomila gluposti.

-Prosjecan Bosnjak (ako tako nesto postoji) glasa za "svoje", tj. stranke koje se bar nominalno zalazu za ocuvanje Bosne.
Da nece slucajno glasati za SDS i HDZ?
-prosjecan Bosnjak ne cita ni jedne dnevne novine. Par desetina hiljada cita avaz ili oslobodjenje, ali to sigurno nije postotak koji bi dao za pravo nekome da definira "prosjek".
-prosjecan Bosnjak brani Cacu i Celu kao reakciju na dizanje u nebo profiliranih zlocinaca iz druga dva naroda. Ili je neko vidio grupu bosnjackih mladica kako skandiraju "Mu -san Topa-lovic"?
-prosjecan Bosnjak ima svako pravo da u genocidnoj ne ostavi ni govno, da ne bi djubrilo zemlju.
-nas lik uglavnom nema razloga da ide u Beograd. Na crnogorsko primorje, medjutim, nas lik i te kako ide, jer je jeftinije nego u Hrvatskoj. Samo, autoru se to nije uklopilo u koncept.
-o ostalom, kao privatnim ukusima "prosjecnog" Bosnjaka ne vrijedi gubiti rijeci, jer se to nikog ne tice. Jede li nas lik svinjetinu, pije li alkohol, kurva li se, kakvu kucu gradi i muziku slusa...o tome se mogu raspitivati samo pravi supci.
-dakle, autor ovog pamfleta je prosjecan supljator i specijalista opste prakse, kakvih danas imamo na hiljade.

[ZAGORS]

Samo m treba jedna informacija da li je Armija BIH ikada išla u akciju da oslobodi Grbavicu ?

[Woody]

Nevidjena gomila gluposti.

-Prosjecan Bosnjak (ako tako nesto postoji) glasa za "svoje", tj. stranke koje se bar nominalno zalazu za ocuvanje Bosne.
Da nece slucajno glasati za SDS i HDZ?
-prosjecan Bosnjak ne cita ni jedne dnevne novine. Par desetina hiljada cita avaz ili oslobodjenje, ali to sigurno nije postotak koji bi dao za pravo nekome da definira "prosjek".
-prosjecan Bosnjak brani Cacu i Celu kao reakciju na dizanje u nebo profiliranih zlocinaca iz druga dva naroda. Ili je neko vidio grupu bosnjackih mladica kako skandiraju "Mu -san Topa-lovic"?
-prosjecan Bosnjak ima svako pravo da u genocidnoj ne ostavi ni govno, da ne bi djubrilo zemlju.
-nas lik uglavnom nema razloga da ide u Beograd. Na crnogorsko primorje, medjutim, nas lik i te kako ide, jer je jeftinije nego u Hrvatskoj. Samo, autoru se to nije uklopilo u koncept.
-o ostalom, kao privatnim ukusima "prosjecnog" Bosnjaka ne vrijedi gubiti rijeci, jer se to nikog ne tice. Jede li nas lik svinjetinu, pije li alkohol, kurva li se, kakvu kucu gradi i muziku slusa...o tome se mogu raspitivati samo pravi supci.
-dakle, autor ovog pamfleta je prosjecan supljator i specijalista opste prakse, kakvih danas imamo na hiljade.

Da se nadovežem na tebe, pa da nastavimo "Neviđenu gomilu gluposti"
-Prosječan Bošnjak zaista uvijek glasa za svoje (SDA, S(za)BiH, SDP, BPS...) jer UVIJEK razmišlja: "Kad me već jebe, bolje da me jebe osunećeni " pa makar ućer'o i Željka Komšića u predsjedništvo, samo da se kakav "škutor" ne bi uvalio. Pa neka onda on "zastupa" interese Škutora, a oni će sami "uvidjeti" ko je zapravo šef u Bosni (a Hercegovinu ćemo samo spomenuti, jer prosječan Bošnjak i ne zna zašto se uvijek ta Hercegovina petlja gdje joj nije mjesto - samo komplikuje i razvlači izgovor "Jedne, nam jedine...") Prosječnom Bošnjaku, se za Bosnu (vidiš, šta sam ti rekao) zalažu SAMO oni koji su protiv Dodika, pa bili oni i najveći hohštapleri na teritoriji (mrske nam) RS. Nijedan ostali kvalitet takvih nije relevantan. Znači, prosječan Bošnjak razmišlja: "E, nek' mu je jeb'o/jebala mater... ima od mene porciju ćevapa kod "Želje" i frizuru kod "Šabića". A, možda će i Kandićka i Luković, jednom preći na islam... inshallah, pa će vidjeti mrski Vlasi šta je "pravi put".
- Da. Prosječan Bošnjak ne čita novine, jer su sve one pod kontrolom pedera, cionista, masona i bjelo-svjetskih ublehaša, ali zato s ponosom na polici čuva "Moj bijeg u slobodu" i s 110%-tnom koncentracijom odsluša svaku hudbu svog hodže, da je može prepričati svojima u kući. Onu "Moj život uz Tita" ipak drži ispod regala, jer... nikad se ne zna...
- Prosječan Bošnjak gleda da nekako i ne izgovori naziv Republika Srpska. Umjesto toga radije koristi prosječnom Bošnjaku puno prikladnije nazive kao: "Republika Genocidna", "Republika Mrska", "Republika Takozvana" ili "Republika Šumska", ili jednostavno "anamo-oni", a najrađe "Ćetnici". Iako je gore pomenuti rahmetlija svojim potpisom u Daytonu zacementirao postojanje iste. Ali, prosječan Bošnjak će uvijek na to odgovoriti da je Rahmetlija to "morao", "da su mu priprjetili", "da nije imao druge", "da nije znao šta mu iza leđa rade"... Jer, zaboga, prosječan Bošnjak nikada neće priznati da u BiH žive i Srbi i Hrvati i svi ostali koji već tu žive. Prosječan Bošnjak, će otići još i dalje, i ubjeđivaće iste da su zapravo oni "Bosanci pravoslavci" i "Bosanci katolici", a kad mu dopizdi i vidi da od toga nema ama baš nikakvog hajra, mršnuće ih rječima "Pa šta hoćete? Vi ste ionako ovdje došlje. Ako vam se ne sviđa - haj'te, eno vam Drine i Save pa brže-bolje preko. Jer, prosječan Bošnjak će i bez Srba i Hrvata imati multi-nacionalnu državu sastavljenu od Sandžaklija, Albanaca, Turaka, Pakistanaca, Arapa i Malezijaca. Ha, ja...
- Prosječan Bošnjak neće skandirati "Mu-šan To-pa-lo-vić" zbog svojih komšija "Bosanaca-pravoslavaca" i "Bosanaca-katolika", ali će se uredno skupiti na drugoj dženazi u broju od par-hiljada i istog će nositi na rukama sve od Begove Džamije do mezarja na Kovačima (k'o Reisa, neuzubillah), a poslije dženaze sa društvom prepričavati kako je: "...samo on znao kako treba s Vlasima..." i "ako mogu Vlasi imati svoga ratnog zločinca, što ne možemo i mi - PROSJEČNI BOŠNJACI. Ha, ja..." A u povratku sa te iste dženaze, proučiće hatma-dovu i "onim mezarovima" u Velikom parku, jer su to "n'akvi pali borci i šehidi - vidio je ljiljan na nišanu, ali su mu imena nepoznata"
- Prosječan Bošnjak ima UVIJEK istančan ukus za lijepim i urođeni osjećaj za estetiku, jer to mu je tisućljetno (jerbo se više ne govori hiljadugodišnje. Zašto? Prosječni Bošnjak to ne zna) kulturno naslijeđe. Otklanjaće on taj Bajram-namaz, podijeliti kurbane, uplatiti zekjat i vitre, razguliće uveče sa "hanumom mu u njega" u "Bazene", na koncerte Cece, Dare, Rade, pičke materine... izrezat' vene na flašu od vinjaka "Rubin Kruševac". A kad nakon prospavane noći u parku "kod stare pijace", prekoputa Vijećnice fasuje upalu pluća, komšija "Bosanac-katolik" mu ponudi domaću svinjsku mast koju je dobio "od svojih" da "privije obloge na prsa", Prosječan Bošnjak s gnušanjem odbija govoreći. "Pa jesi li ti normalan... pa ja sam musliman"

Ovim potvrđujem pri punoj svijesti i ničim prinuđen, da je autor pamfleta šupak, šupljator i specijalista opšte prakse kakvih danas imamo na hiljade.

Potpis:
-

[seln]

Nevidjena gomila gluposti.

-Prosjecan Bosnjak (ako tako nesto postoji) glasa za "svoje", tj. stranke koje se bar nominalno zalazu za ocuvanje Bosne.
Da nece slucajno glasati za SDS i HDZ?
-prosjecan Bosnjak ne cita ni jedne dnevne novine. Par desetina hiljada cita avaz ili oslobodjenje, ali to sigurno nije postotak koji bi dao za pravo nekome da definira "prosjek".
-prosjecan Bosnjak brani Cacu i Celu kao reakciju na dizanje u nebo profiliranih zlocinaca iz druga dva naroda. Ili je neko vidio grupu bosnjackih mladica kako skandiraju "Mu -san Topa-lovic"?
-prosjecan Bosnjak ima svako pravo da u genocidnoj ne ostavi ni govno, da ne bi djubrilo zemlju.
-nas lik uglavnom nema razloga da ide u Beograd. Na crnogorsko primorje, medjutim, nas lik i te kako ide, jer je jeftinije nego u Hrvatskoj. Samo, autoru se to nije uklopilo u koncept.
-o ostalom, kao privatnim ukusima "prosjecnog" Bosnjaka ne vrijedi gubiti rijeci, jer se to nikog ne tice. Jede li nas lik svinjetinu, pije li alkohol, kurva li se, kakvu kucu gradi i muziku slusa...o tome se mogu raspitivati samo pravi supci.
-dakle, autor ovog pamfleta je prosjecan supljator i specijalista opste prakse, kakvih danas imamo na hiljade.

Da se nadovežem na tebe, pa da nastavimo "Neviđenu gomilu gluposti"
-Prosječan Bošnjak zaista uvijek glasa za svoje (SDA, S(za)BiH, SDP, BPS...) jer UVIJEK razmišlja: "Kad me već jebe, bolje da me jebe osunećeni " pa makar ućer'o i Željka Komšića u predsjedništvo, samo da se kakav "škutor" ne bi uvalio. Pa neka onda on "zastupa" interese Škutora, a oni će sami "uvidjeti" ko je zapravo šef u Bosni (a Hercegovinu ćemo samo spomenuti, jer prosječan Bošnjak i ne zna zašto se uvijek ta Hercegovina petlja gdje joj nije mjesto - samo komplikuje i razvlači izgovor "Jedne, nam jedine...") Prosječnom Bošnjaku, se za Bosnu (vidiš, šta sam ti rekao) zalažu SAMO oni koji su protiv Dodika, pa bili oni i najveći hohštapleri na teritoriji (mrske nam) RS. Nijedan ostali kvalitet takvih nije relevantan. Znači, prosječan Bošnjak razmišlja: "E, nek' mu je jeb'o/jebala mater... ima od mene porciju ćevapa kod "Želje" i frizuru kod "Šabića". A, možda će i Kandićka i Luković, jednom preći na islam... inshallah, pa će vidjeti mrski Vlasi šta je "pravi put".
- Da. Prosječan Bošnjak ne čita novine, jer su sve one pod kontrolom cionista, masona i bjelo-svjetskih ublehaša, ali zato s ponosom na polici čuva "Moj bijeg u slobodu" i s 110%-tnom koncentracijom odsluša svaku hudbu svog hodže, da je može prepričati svojima u kući. Onu "Moj život uz Tita" ipak drži ispod regala, jer... nikad se ne zna...
- Prosječan Bošnjak gleda da nekako i ne izgovori naziv Republika Srpska. Umjesto toga radije koristi prosječnom Bošnjaku puno prikladnije nazive kao: "Republika Genocidna", "Republika Mrska", "Republika Takozvana" ili "Republika Šumska", ili jednostavno "anamo-oni", a najrađe "Ćetnici". Iako je gore pomenuti rahmetlija svojim potpisom u Daytonu zacementirao postojanje iste. Ali, prosječan Bošnjak će uvijek na to odgovoriti da je Rahmetlija to "morao", "da su mu priprjetili", "da nije imao druge", "da nije znao šta mu iza leđa rade"... Jer, zaboga, prosječan Bošnjak nikada neće priznati da u BiH žive i Srbi i Hrvati i svi ostali koji već tu žive. Prosječan Bošnjak, će otići još i dalje, i ubjeđivaće iste da su zapravo oni "Bosanci pravoslavci" i "Bosanci katolici", a kad mu dopizdi i vidi da od toga nema ama baš nikakvog hajra, mršnuće ih rječima "Pa šta hoćete? Vi ste ionako ovdje došlje. Ako vam se ne sviđa - haj'te, eno vam Drine i Save pa brže-bolje preko. Jer, prosječan Bošnjak će i bez Srba i Hrvata imati multi-nacionalnu državu sastavljenu od Sandžaklija, Albanaca, Turaka, Pakistanaca, Arapa i Malezijaca. Ha, ja...
- Prosječan Bošnjak neće skandirati "Mu-šan To-pa-lo-vić" zbog svojih komšija "Bosanaca-pravoslavaca" i "Bosanaca-katolika", ali će se uredno skupiti na drugoj dženazi u broju od par-hiljada i istog će nositi na rukama sve od Begove Džamije do mezarja na Kovačima (k'o Reisa, neuzubillah), a poslije dženaze sa društvom prepričavati kako je: "...samo on znao kako treba s Vlasima..." i "ako mogu Vlasi imati svoga ratnog zločinca, što ne možemo i mi - PROSJEČNI BOŠNJACI. Ha, ja..." A u povratku sa te iste dženaze, proučiće hatma-dovu i "onim mezarovima" u Velikom parku, jer su to "n'akvi pali borci i šehidi - vidio je ljiljan na nišanu, ali su mu imena nepoznata"
- Prosječan Bošnjak ima UVIJEK istančan ukus za lijepim i urođeni osjećaj za estetiku, jer to mu je tisućljetno (jerbo se više ne govori hiljadugodišnje. Zašto? Prosječni Bošnjak to ne zna) kulturno naslijeđe. Otklanjaće on taj Bajram-namaz, podijeliti kurbane, uplatiti zekjat i vitre, razguliće uveče sa "hanumom mu u njega" u "Bazene", na koncerte Cece, Dare, Rade, pičke materine... izrezat' vene na flašu od vinjaka "Rubin Kruševac". A kad nakon prospavane noći u parku "kod stare pijace", prekoputa Vijećnice fasuje upalu pluća, komšija "Bosanac-katolik" mu ponudi domaću svinjsku mast koju je dobio "od svojih" da "privije obloge na prsa", Prosječan Bošnjak s gnušanjem odbija govoreći. "Pa jesi li ti normalan... pa ja sam musliman"

Ovim potvrđujem pri punoj svijesti i ničim prinuđen, da je autor pamfleta šupak, šupljator i specijalista opšte prakse kakvih danas imamo na hiljade.

Potpis:
-

-prosjecan Bosnjak sigurno nece glasati za one koji bi ga koliko sutra popili u casi vode samo da bi nesto dokazao supljatorima. Polazim od pretpostavke da specijalisti opste prakse imaju par alternativa iz srpskog ili hrvatskog korpusa za koje bi prosjecan Bosnjak mogao glasati?

-prosjecan Bosnjak ne cita novine jer nema vremena, a bogami i sve manje novca. Prosjecan Bosnjak ima internet, pa ono sto ga interesuje zacas procita na raznim portalima. Pretpostavljam da specijalisti opste prakse imaju i jednu listu pozeljnih portala koje bi prosjecan Bosnjak trebao posjecivati, e da bi nekome dokazao kosmopolitizam?

-prosjecan Bosnjak ima svako pravo da cpncky zove genocidna, cetnicka, zlocinacka...kako god je nazvao, nece pogrijesiti.
Ako vec bude negirao srbe i hrvate, time ce biti na istom fonu sa upravo tim srbima i hrvatima koji negiraju njega. Dakle, koji kurcev kosmopolitizam ima dokazivati divljacima koji su pokusali da ga ukinu?

-prosjecan supljator je naravno uzeo sebi vremena da posjeti nekoliko hiljada Bosnjaka u intimi njihovih domova i da sazna sta pricaju. Takodje je na spomenutoj dzenazi isao od jednog do drugog i oni su mu diktirali sta da pise.

-prosjecan salonac se najbolje otkrije kad pocne o bajramu i svinjskom mesu. Prosjecan Bosnjak bi trebao zamoliti prosjecnog supljatora da mu se skine s kurca i da svoje jebene predrasude zadrzi za intimu svoje jazbine.

-i ja potvrdjujem da je autor supljator i supak, jer izvodi zakljucak na osnovu nedovoljnog uzorka, generalizuje o jednom narodu i ne podnosi da nije u pravu. Prosjecan Bosnjak takvom supljatoru moze samo poruciti: jebe nam se za tvoje salonsko misljenje.

[bach]

O Emiru Suljagiću možete misliti šta god želite. Da je lud... A ko ne bi bio lud kada preživi pakao Srebrenice...

Da je zbog tankih živaca u stanju svašta reći i svašta uraditi, recimo namlatiti vlastitu ženu i to stoji...

Da je politički prevrtaner i da je napisao biznu biografiju Zlatka L. po kojem sada urinira i to stoji... I DF je za mene politička papazjanija koje će nadam se prestati postojati nakon oktobarskih izbora...

No Suljegić je pismen čovjek koji zna razmišljati svojom glavom i reći ono što drugi ne smije ili nisu sposobni izreći...

Nekada davno, prije nego štoje odlučio profati dušu đavo, Suljagić je bio solidan novinar i kolumnista jasnih stavova. U svojoj kolumni za Žurnal
http://zurnal.ba/novost/1077/emir-sulj ... naslijede-

... Suljagić je rekao ono što se od Bošnjak, vojnih struktura i političko - vjerskih glavonja niko nije usudio reći.

Rekao je da su alija, Bosna , Armija BiH i Bošnjaci izgubili rat 92 - 95.

Riječ je, naime, o odnosu prema vladavini i političkom nasljeđu Alije Izetbegovića.

Dakle, dragi čitatelju

Čvrsto vjerujem u to da Bosne i Hercegovina ne može prosperirati na bilo koji način dok vladavina Alije Izetbegovića ne bude u potpunosti diskreditovana među Bošnjacima. Naslijeđe njegove vladavine je tako teško da je zemlja koja je imala i više nego burnu istoriju, vjerovatno po prvi put došla ovako blizu tačke pucanja iznutra. On je uspio Bošnjake vratiti u mrak u kojem teologija caruje nad logikom – i jedno i drugo kao sistem rezonovanja; drugim riječima, to je rezultat njegovog sistema vrijednosti. Njegova politika, pak, bila je bez vizije i kao rezultat toga obilježena manjkom odlučnosti. On je izgubio rat i poraz ugradio u temelje društva koje je počeo stvarati poslije rata. On je posijao sjeme svake bošnjačke frustracije danas. I ako se dogodi da se Bosna i Hercegovina raspadne to će biti rezultat tih frustracija.
Ispod njegovog šinjela izašlo je i deset najtežih godina i sto posto BiH i naš narod voli kad smo „bir“ i ekonomijom do ujedinjene BiH i svaka druga retrogradna politika i retorika koja je u posljednjih dvadeset godina – ne znam da li se razumijemo, dijete koje je rođeno kada je Alija Izetbegović preuzeo vlast danas je punoljetno, vjerovatno nikad nije napustilo granice Bosne i Hercegovine, vrijeme provodi u kladionici, živi sa ocem i majkom, izbjegava školu, ne misli da je znanje vrijednost, naime, cijeli jedan promašen život – kidnapovala ili pretendovala na to da kidnapuje bošnjačku „nacionalnu stvar“. Suštinski, Alija Izetbegović nikada nije shvatio da Bosna i Hercegovina ne može koegzistirati sa ideologijama i politikama na kojima se temeljio svaki pokolj u njenoj modernoj historiji. Marko Attila Hoare – mladi britanski historičar koji je napisao jedinu ozbiljnu, studiju razvoja Armije BiH, How Bosnia Armed – mi je jednom skrenuo pažnju na temeljnu sličnost i temeljnu razliku između Josipa Broza Tita i Alije Izetbegovića: i jedan i drugi su, parafraziram, krenuli u rat na multietničkoj, ujedinjujućoj platformi u zemlji napadnutoj izvana i podijeljenoj iznutra, ali dok je Broz ostao dosljedan svojoj platformi i to demonstrirao sa velikom odlučnošću, Izetbegović je, u najvećoj mjeri zbog svoje kolebljivosti, tu polaznu političku platformu iznevjerio. I zato, temeljno, izgubio rat.

Jesmo li mi zaista izgubili rat vođen od 1992 - 1995 ?

[madner]

Zavisi od definicije. Neki minimalni ciljevi su postignuti, dok protivnik nije ostvario svoje.

No istovremeno nisu maksimalni ciljevi postignuti, te bi pravilno bilo reci da je bilo nerjeseno, te shodno tome situacija poslje nije rjesena.

[drunken tiger]

Zavisi od definicije. Neki minimalni ciljevi su postignuti, dok protivnik nije ostvario svoje.

No istovremeno nisu maksimalni ciljevi postignuti, te bi pravilno bilo reci da je bilo nerjeseno, te shodno tome situacija poslje nije rjesena.

Šta bolan nisu ostvarili ciljeve!? Podijelili su BiH i dobili dio za sebe što je i bio cilj. Rasjerali narod po svijetu, oslabili politiku, infiltrirali se u državni vrh, slabe državu, jačaju entitet. Došli su na kilometar od glavnog grada i ti kažeš nisu ostvarili ciljeve!! Pa samo budali nije jasno da je BiH podijeljena i da je veliki dio izgubljen. Ne zahvaljujući Armiji nego onome ko je potpisao da tako bude!!!

[drunken tiger]

O Emiru Suljagiću možete misliti šta god želite. Da je lud... A ko ne bi bio lud kada preživi pakao Srebrenice...

Da je zbog tankih živaca u stanju svašta reći i svašta uraditi, recimo namlatiti vlastitu ženu i to stoji...

Da je politički prevrtaner i da je napisao biznu biografiju Zlatka L. po kojem sada urinira i to stoji... I DF je za mene politička papazjanija koje će nadam se prestati postojati nakon oktobarskih izbora...

No Suljegić je pismen čovjek koji zna razmišljati svojom glavom i reći ono što drugi ne smije ili nisu sposobni izreći...

Nekada davno, prije nego štoje odlučio profati dušu đavo, Suljagić je bio solidan novinar i kolumnista jasnih stavova. U svojoj kolumni za Žurnal
http://zurnal.ba/novost/1077/emir-sulj ... naslijede-

... Suljagić je rekao ono što se od Bošnjak, vojnih struktura i političko - vjerskih glavonja niko nije usudio reći.

Rekao je da su alija, Bosna , Armija BiH i Bošnjaci izgubili rat 92 - 95.

Riječ je, naime, o odnosu prema vladavini i političkom nasljeđu Alije Izetbegovića.

Dakle, dragi čitatelju

Čvrsto vjerujem u to da Bosne i Hercegovina ne može prosperirati na bilo koji način dok vladavina Alije Izetbegovića ne bude u potpunosti diskreditovana među Bošnjacima. Naslijeđe njegove vladavine je tako teško da je zemlja koja je imala i više nego burnu istoriju, vjerovatno po prvi put došla ovako blizu tačke pucanja iznutra. On je uspio Bošnjake vratiti u mrak u kojem teologija caruje nad logikom – i jedno i drugo kao sistem rezonovanja; drugim riječima, to je rezultat njegovog sistema vrijednosti. Njegova politika, pak, bila je bez vizije i kao rezultat toga obilježena manjkom odlučnosti. On je izgubio rat i poraz ugradio u temelje društva koje je počeo stvarati poslije rata. On je posijao sjeme svake bošnjačke frustracije danas. I ako se dogodi da se Bosna i Hercegovina raspadne to će biti rezultat tih frustracija.
Ispod njegovog šinjela izašlo je i deset najtežih godina i sto posto BiH i naš narod voli kad smo „bir“ i ekonomijom do ujedinjene BiH i svaka druga retrogradna politika i retorika koja je u posljednjih dvadeset godina – ne znam da li se razumijemo, dijete koje je rođeno kada je Alija Izetbegović preuzeo vlast danas je punoljetno, vjerovatno nikad nije napustilo granice Bosne i Hercegovine, vrijeme provodi u kladionici, živi sa ocem i majkom, izbjegava školu, ne misli da je znanje vrijednost, naime, cijeli jedan promašen život – kidnapovala ili pretendovala na to da kidnapuje bošnjačku „nacionalnu stvar“. Suštinski, Alija Izetbegović nikada nije shvatio da Bosna i Hercegovina ne može koegzistirati sa ideologijama i politikama na kojima se temeljio svaki pokolj u njenoj modernoj historiji. Marko Attila Hoare – mladi britanski historičar koji je napisao jedinu ozbiljnu, studiju razvoja Armije BiH, How Bosnia Armed – mi je jednom skrenuo pažnju na temeljnu sličnost i temeljnu razliku između Josipa Broza Tita i Alije Izetbegovića: i jedan i drugi su, parafraziram, krenuli u rat na multietničkoj, ujedinjujućoj platformi u zemlji napadnutoj izvana i podijeljenoj iznutra, ali dok je Broz ostao dosljedan svojoj platformi i to demonstrirao sa velikom odlučnošću, Izetbegović je, u najvećoj mjeri zbog svoje kolebljivosti, tu polaznu političku platformu iznevjerio. I zato, temeljno, izgubio rat.

Jesmo li mi zaista izgubili rat vođen od 1992 - 1995 ?

Ne branim ga. Prvo, ako je bio uz Zlatka i vjerovao u to što radi a onda se ovaj Zlatko povampirio i počeo gaziti sve što je vjerovao i promovisao šta je trebao Suljagić?? Ostati uz njega i pogaziti s njim svoja uvjerenja? Ovako je okrenuo leđa tome i po mom mišljenju veliki plus mu je tu kada je ostavio Zlatka. Čovjek je ostao dosljedan onome što vjeruje a nije ostao da liže dupe Zlatku!!
A ovo za ženu...fakat ste jadni više s tim?? Ima li kakva optužnica, presuda, osuda?? Išta a da nije objavila SDA u jeku borbe za vjeronauku u školama??

[bach]

Zavisi od definicije. Neki minimalni ciljevi su postignuti, dok protivnik nije ostvario svoje.

No istovremeno nisu maksimalni ciljevi postignuti, te bi pravilno bilo reci da je bilo nerjeseno, te shodno tome situacija poslje nije rjesena.

Šta bolan nisu ostvarili ciljeve!? Podijelili su BiH i dobili dio za sebe što je i bio cilj. Rasjerali narod po svijetu, oslabili politiku, infiltrirali se u državni vrh, slabe državu, jačaju entitet. Došli su na kilometar od glavnog grada i ti kažeš nisu ostvarili ciljeve!! Pa samo budali nije jasno da je BiH podijeljena i da je veliki dio izgubljen. Ne zahvaljujući Armiji nego onome ko je potpisao da tako bude!!!

Djeca rođena poslije rata ne razliku pojmove Republika Srpska i Srbija.

Vjerujete mi da je tako...

[cove41]

Pametnom čovjeku, svaki rat je već u početku izgubljen.

[drunken tiger]

Pametnom čovjeku, svaki rat je već u početku izgubljen.

[drunken tiger]

Zavisi od definicije. Neki minimalni ciljevi su postignuti, dok protivnik nije ostvario svoje.

No istovremeno nisu maksimalni ciljevi postignuti, te bi pravilno bilo reci da je bilo nerjeseno, te shodno tome situacija poslje nije rjesena.

Šta bolan nisu ostvarili ciljeve!? Podijelili su BiH i dobili dio za sebe što je i bio cilj. Rasjerali narod po svijetu, oslabili politiku, infiltrirali se u državni vrh, slabe državu, jačaju entitet. Došli su na kilometar od glavnog grada i ti kažeš nisu ostvarili ciljeve!! Pa samo budali nije jasno da je BiH podijeljena i da je veliki dio izgubljen. Ne zahvaljujući Armiji nego onome ko je potpisao da tako bude!!!

Djeca rođena poslije rata ne razliku pojmove Republika Srpska i Srbija.

Vjerujete mi da je tako...

Ja ne znam gdje si ti bio za vrijeme agresije na BiH i ne znam šta misliš od koga se BiH branila. Razlika između Republike Srpske i Rbije je samo u nazivu.
I nisam poslije ratna generacija, a vi se lažite i dalje dok je gorka istina ta da je BiH kao cjelovita država izgubljena nažalost!!!

[ma jok]

Armija koja izgubi zastavu je poražena.

[Drinski]

Djeca rođena poslije rata ne razliku pojmove Republika Srpska i Srbija.

Vjerujete mi da je tako...

Ja sam rođen prije rata, ali i dalje mislim da u našoj RS žive "srbijanci".

[irac300]

Vidjeli smo u Srebrenici šta je bilo gdje je Armija BiH poražena. Pošto mi ovdje veselo tipkamo (zahvaljujući toj Armiji) mislim da nije poražena. Naprotiv, rat je prekinut u trenutku kada je ABiH bila u ofanzivnom djelovanju. Nije pobijedila, ali daleko od toga da je poražena. Rat kao rat u BiH je završen bez pobjednika i poraženog, postoje samo žrtve.

[madner]

Zavisi od definicije. Neki minimalni ciljevi su postignuti, dok protivnik nije ostvario svoje.

No istovremeno nisu maksimalni ciljevi postignuti, te bi pravilno bilo reci da je bilo nerjeseno, te shodno tome situacija poslje nije rjesena.

Šta bolan nisu ostvarili ciljeve!? Podijelili su BiH i dobili dio za sebe što je i bio cilj. Rasjerali narod po svijetu, oslabili politiku, infiltrirali se u državni vrh, slabe državu, jačaju entitet. Došli su na kilometar od glavnog grada i ti kažeš nisu ostvarili ciljeve!! Pa samo budali nije jasno da je BiH podijeljena i da je veliki dio izgubljen. Ne zahvaljujući Armiji nego onome ko je potpisao da tako bude!!!

Lupati lici dosta na pricati no nije isto.
BiH nije podjeljena, drzavna granica je tamo gdje je i bila. To je bio primarni cilj koji nije ostvaren. Ovo mozes i empirijski dokazati tako sto predzes entitetsku liniju svaki dan bez da te zaustavi carinik.

Ovo ostalo je razlog zasto je nerjeseno, slaba drzava jeste dio kompromisa koji ni jednima ni drugima u biti ne odgovara. Jedni bi jaku, normalnu drzavu, drugu bi da su u drugoj drzavi.

[General_Jackson]

Pametnom čovjeku, svaki rat je već u početku izgubljen.

Najbolje rečeno!
U ovom ratu su izgubile sve tri strane a naročito obični, normalni ljudi!

[madner]

Isto da je bio izbor i da se ratovalo iz objesti.

[ma jok]

Zavisi od definicije. Neki minimalni ciljevi su postignuti, dok protivnik nije ostvario svoje.

No istovremeno nisu maksimalni ciljevi postignuti, te bi pravilno bilo reci da je bilo nerjeseno, te shodno tome situacija poslje nije rjesena.

Šta bolan nisu ostvarili ciljeve!? Podijelili su BiH i dobili dio za sebe što je i bio cilj. Rasjerali narod po svijetu, oslabili politiku, infiltrirali se u državni vrh, slabe državu, jačaju entitet. Došli su na kilometar od glavnog grada i ti kažeš nisu ostvarili ciljeve!! Pa samo budali nije jasno da je BiH podijeljena i da je veliki dio izgubljen. Ne zahvaljujući Armiji nego onome ko je potpisao da tako bude!!!

Lupati lici dosta na pricati no nije isto.
BiH nije podjeljena, drzavna granica je tamo gdje je i bila. To je bio primarni cilj koji nije ostvaren. Ovo mozes i empirijski dokazati tako sto predzes entitetsku liniju svaki dan bez da te zaustavi carinik.

Ovo ostalo je razlog zasto je nerjeseno, slaba drzava jeste dio kompromisa koji ni jednima ni drugima u biti ne odgovara. Jedni bi jaku, normalnu drzavu, drugu bi da su u drugoj drzavi.

Granica je tamo gdje je bila i u aprilu 1992.
ABIH nije izvojevala ništa više od onog što je zvanično imala aprila 1992. ali je izgubila mnogo toga.
Konačni rezultat: ARBIH djelimični gubitnici - VRS djelimični pobjednici.

[AhmetShabo]

rat nije zavrsen, vodi se on i dalje, samo an kulturniji nacin, bez oruzja, tenkova i ljudskih gubitaka.

[dustaban]

Kao sto neko rece, rat je izgubljen onog trena kad je izbio.

I naravno, najveci gubitnici su oni koji su u rat krenuli najnespremniji. Ali problem nije bio toliko u odsustvu oruzja, pogotovo ne vojske, problem jebio u odsustvu vojskovodja. Koji su se sve idioti proglasili generalima i kakve su promasaje pravili o tome ce se tek knjige pisati.
Od Dudakovica se pravi Aleksandar Veliki, ko biva samo sto nije osvojio Banja Luku, a zaboravlja se Nato intervencija, Oluja i ostale "okolnosti".
Ali ni to sto su dobili na tacni nisu uspjeli sacuvati. Jer pravi poraz ARBiH je uslijedio za dejtonskim stolom i nakon njega.

Ispostavilo se naime da je bosnjacka strana najslabija u mirnodopskom stanju. Jednostavno nisu bili u stanju ni organizovati sebe niti prostor koji posjeduju. Kamo li cijelu drzavu. Bosnjaci jednostavno nemaju nacionalni identitet/kontinuitet i nemaju osjecaj sistema bilo koje vrste. Amerikanci su Dejtonskim sporazumom stvorili "ler" poziciju iz koje se moglo ici u oba pravca i u pravcu integracije i u pravcu secesije. U prvih desetak godina nakon rata opcija integracije je imala i veoma snaznu potporu izvana, ali su se "inegratori" Bosnjaci pokazali toliko slabima da je pitanje opstanka ove drzave postalo zaista neizvjesno.

Armija BiH nije izgubila rat, izgubili su ga Muslimani prije rata i Bosnjaci nakon rata!

[madner]

Sta bolan nisu ostvarili ciljeve!? Podijelili su BiH i dobili dio za sebe što je i bio cilj. Rasjerali narod po svijetu, oslabili politiku, infiltrirali se u državni vrh, slabe državu, jačaju entitet. Došli su na kilometar od glavnog grada i ti kažeš nisu ostvarili ciljeve!! Pa samo budali nije jasno da je BiH podijeljena i da je veliki dio izgubljen. Ne zahvaljujući Armiji nego onome ko je potpisao da tako bude!!!

Lupati lici dosta na pricati no nije isto.
BiH nije podjeljena, drzavna granica je tamo gdje je i bila. To je bio primarni cilj koji nije ostvaren. Ovo mozes i empirijski dokazati tako sto predzes entitetsku liniju svaki dan bez da te zaustavi carinik.

Ovo ostalo je razlog zasto je nerjeseno, slaba drzava jeste dio kompromisa koji ni jednima ni drugima u biti ne odgovara. Jedni bi jaku, normalnu drzavu, drugu bi da su u drugoj drzavi.

Granica je tamo gdje je bila i u aprilu 1992.
ABIH nije izvojevala ništa više od onog što je zvanično imala aprila 1992. ali je izgubila mnogo toga.
Konačni rezultat: ARBIH djelimični gubitnici - VRS djelimični pobjednici.

VRS nije ostvario ni jedan zacrtani cilj iz '92.

Djelomicni pobjednici su jedino u glavama ljudi koji misle da je ovo zaista bio cilj, sto je teska samoobmana.

[ma jok]

Mene koliko mozak služi RS nije postojala 1992. godine, danas postoji.
Ako to nije bio jedan od ciljeva VRS onda ne znam čiji je. Možda je Alija želio da stvori RS.

[madner]

92 je RS bila u stanju secesije i imala je cilj da postane nezavisna/pridruzi se Jugoslaviji. Fakticki je imala odlike drzave. Ni tada ni danas nije priznata, s tim da danas priznaje drzavu BiH i postoji kao administrativna jedinica unutar iste i nema ni jedan atribut drzavnosti.