Umjesto ja da dodjem, dovedem svoje i zenine kod sebe. Ali njima to ne predstavlja nista. Niti uzivaju, iako se potrudimo da im ispunimo sve zelje, niti ih zanima ista. Tako da vecinu vremena razmisljaju kako kupiti odjece, kahvendisati, sta ce se kuhati i to je to. I onda prica na pricu o tome ko je sagradio kucu, ko je uzeo dobar plac, ko voza kakvo auto, Bh politika, ko se udao ili otisao za paire, red BH politike i to je to. To je tako i nece se promijeniti zadugo.
Hebiga, preduras iako te to vise ne zanima i nazad na posao ispranog mozga, kao da nisi ni bio na odmoru. Kao da sam bio u BiH.
I kaze mi stari, moras cesce dolaziti da ne zaboravis korijene
Razlike su ogromne i ja se vise ne osjecam kao da pripadam dole. Ne fali mi cevap ni rostilj, niti da se opustam sa rajom uz hladnu pivu.
Mozda zvuci grubo, ali to je zivot.
