Forum Klix.ba

Za fon Miterera, austrijskog konzula, bosansko je pjevanje ein Urjammer (drevni iskonski jad), za mladog Defosea ono je zanimljivo, za Davila pak ono je besnilo divljaka koji su izgubili naivnost.
....

Sezam wrote:NIje zgoreg ponoviti.

Andric o sevdalinkama, svjetskoj kulturnoj bastini:

"Slušao sam kad ovaj narod peva i video sam da i u pesmu unosi onu divljinu i nezdravi bes kao i svaku drugu funkciju svoga duha ili svog fizikuma. Čitao sam u putopisu jednog Francuza, koji je pre više od sto godina proputovao ove krajeve i čuo ove ljude, da njihovo pevanje liči više na pasje zavijanje nego na pesmu. Međutim, ja nalazim da je u pasjem zavijanju daleko manje zloće i okorelosti srca nego u pevanju ovih ljudi kad su pijani ili prosto zaneseni svojim besom. I došao sam do zaključka da je to samo način da izraze svoje skrovite strasti i zle prohteve...“


Uzivajte.

...Sa sumrakom koji polagano pada belina njihovih nadgrobnih kamenova ističe se sve jače. Mnogi od tih tankih i uspravnih nišana nagnuo se kao da se sprema da legne u grob i on, zajedno sa svojim pokojnikom.

hrastov žižak wrote:

...Sa sumrakom koji polagano pada belina njihovih nadgrobnih kamenova ističe se sve jače. Mnogi od tih tankih i uspravnih nišana nagnuo se kao da se sprema da legne u grob i on, zajedno sa svojim pokojnikom.

Đe ne mrzi, vidiš da je salonac napiso sa pokojnikom umjesto s rahmetlijom

Sezam wrote:

Banksy wrote:Šteta što nije kompletan,
odličan tekst.

Gospodo iz vile Arko, ne razumijete! Andriću Bosna nije zemlja mržnje.
Istina, niste prvi. To je mislio i Karadžić
IVAN LOVRENOVIĆ O IVI ANDRIĆU

http://www.jutarnji.hr/ivan-lovrenovic- ... c/1073949/

tekst je vrlo povrsan, nigdje niti jednog dokaza kojima ce pobiti teze o Andricevoj mrznji prema Bosnjacima, samo fraze tipa: ne da mi se ponavljati...

Fama o tobožnjem Andrićevom negativnom odnosu prema bosanskim Muslimanima i islamu stvorena je na osnovi pogrešno usmjerenoga čitanja Andrićeve sklonosti istraživanju i oblikovanju nesretnih, bizarnih, pa i mračnih i morbidnih ljudskih karaktera i sudbina, te anatomiji vlasti i njezinih protuljudskih mehanizama, što je on, uostalom, radio i s temama iz drugih razdoblja, i ne samo s muslimanskim likovima, a to se u ovoj interpretaciji sustavno ignorira. Protivno ovoj fami, u cjelokupnoj bosanskoj, pa i bošnjačkomuslimanskoj književnosti teško je naći pisca koji je s uživljavanjem i s takvim tragičkim ko-sentimentom razumijevao povijesnu i civilizacijsku sudbinu bosanskih Muslimana, kao Andrić. Pisac koji je napisao remek-djelo kakvo je “Most na Žepi”, ili “Smrt u Sinanovoj tekiji”, koji je napisao malo poznatu a sjajnu priču “Ruđanski begovi” o dvojici braće što ginu u obrani rođene zemlje antički pomireni u samrtnome času, pisac koji je modelirao moćni lik Hamdi-bega Teskeredžića, koji je tako maestralno književno replicirao čudesni višegradski most, a unutar toga djela stvorio plemeniti tragički lik Alihodže Mutevelića, da ne nabrajam dalje, a mogao bih nabrajati k'o Šeherzada - taj pisac je toliko bitno bosanskomuslimanski, da je doista nerazumno i neistinito proglašavati ga antimuslimanskim. Napokon, Andrić je u poetičko-filozofskom ali i u praktično-životnom smislu usvojio, kao dio vlastitoga pogleda na svijet i na temeljna pitanja condition humaine, neke od postulata i tekovina eminentno islamskih: vrijednost dobročinstva, smisao strpljenja, graditeljsku i socijalnu veličinu institucije zadužbine-vakufa, etiku dugovanja zavičaju, itd. A u meditativnoj minijaturi Staze, koja ima ton i karakter duhovnoga creda, Andrić piše: “U trenucima kad me zamarao i trovao svet u kom sam po zlu slučaju živeo i čudom se održavao u životu, kad se mračio vidik i kolebao pravac, ja sam tada pobožno prostirao preda se, kao vernik molitveni ćilim, tvrdu, ubogu, uzvišenu višegradsku stazu koja leči svaki bol i potire svako stradanje, jer ih sve sadrži u sebi i sve redom nadvisuje.” Kako se može antimuslimanstvo pripisivati piscu, koji u svome najsublimnijemu ispovjednom tekstu za svoje vjerništvo ne uzima nijednu drugu sliku, nego baš središnju sliku iz islama: “kao vernik molitveni ćilim”? Što tek reći za tvrdnju da su Đerzelez i braća Morići kod Andrića “dehumanizirani”, kada stvar stoji upravo obrnuto: u Andrićevu postupku ovi likovi iz narodne pjesme bivaju deheroizirani, delegendarizirani, “spušteni na zemlju”, i tako prikazani kao ljudi, “krvavi ispod kože” kao i svi stvarni ljudi, dakle - humanizirani. Podvrgnuto ovoj vrsti istražnoga postupka, najmanje pola najbolje svjetske i evropske književnosti moralo bi biti prokazano kao “dehumaniziranje”.

Banksy wrote:

Sezam wrote:
tekst je vrlo povrsan, nigdje niti jednog dokaza kojima ce pobiti teze o Andricevoj mrznji prema Bosnjacima, samo fraze tipa: ne da mi se ponavljati...

Što bolan lažeš ...

Fama o tobožnjem Andrićevom negativnom odnosu prema bosanskim Muslimanima i islamu stvorena je na osnovi pogrešno usmjerenoga čitanja Andrićeve sklonosti istraživanju i oblikovanju nesretnih, bizarnih, pa i mračnih i morbidnih ljudskih karaktera i sudbina, te anatomiji vlasti i njezinih protuljudskih mehanizama, što je on, uostalom, radio i s temama iz drugih razdoblja, i ne samo s muslimanskim likovima, a to se u ovoj interpretaciji sustavno ignorira. Protivno ovoj fami, u cjelokupnoj bosanskoj, pa i bošnjačkomuslimanskoj književnosti teško je naći pisca koji je s uživljavanjem i s takvim tragičkim ko-sentimentom razumijevao povijesnu i civilizacijsku sudbinu bosanskih Muslimana, kao Andrić. Pisac koji je napisao remek-djelo kakvo je “Most na Žepi”, ili “Smrt u Sinanovoj tekiji”, koji je napisao malo poznatu a sjajnu priču “Ruđanski begovi” o dvojici braće što ginu u obrani rođene zemlje antički pomireni u samrtnome času, pisac koji je modelirao moćni lik Hamdi-bega Teskeredžića, koji je tako maestralno književno replicirao čudesni višegradski most, a unutar toga djela stvorio plemeniti tragički lik Alihodže Mutevelića, da ne nabrajam dalje, a mogao bih nabrajati k'o Šeherzada - taj pisac je toliko bitno bosanskomuslimanski, da je doista nerazumno i neistinito proglašavati ga antimuslimanskim. Napokon, Andrić je u poetičko-filozofskom ali i u praktično-životnom smislu usvojio, kao dio vlastitoga pogleda na svijet i na temeljna pitanja condition humaine, neke od postulata i tekovina eminentno islamskih: vrijednost dobročinstva, smisao strpljenja, graditeljsku i socijalnu veličinu institucije zadužbine-vakufa, etiku dugovanja zavičaju, itd. A u meditativnoj minijaturi Staze, koja ima ton i karakter duhovnoga creda, Andrić piše: “U trenucima kad me zamarao i trovao svet u kom sam po zlu slučaju živeo i čudom se održavao u životu, kad se mračio vidik i kolebao pravac, ja sam tada pobožno prostirao preda se, kao vernik molitveni ćilim, tvrdu, ubogu, uzvišenu višegradsku stazu koja leči svaki bol i potire svako stradanje, jer ih sve sadrži u sebi i sve redom nadvisuje.” Kako se može antimuslimanstvo pripisivati piscu, koji u svome najsublimnijemu ispovjednom tekstu za svoje vjerništvo ne uzima nijednu drugu sliku, nego baš središnju sliku iz islama: “kao vernik molitveni ćilim”? Što tek reći za tvrdnju da su Đerzelez i braća Morići kod Andrića “dehumanizirani”, kada stvar stoji upravo obrnuto: u Andrićevu postupku ovi likovi iz narodne pjesme bivaju deheroizirani, delegendarizirani, “spušteni na zemlju”, i tako prikazani kao ljudi, “krvavi ispod kože” kao i svi stvarni ljudi, dakle - humanizirani. Podvrgnuto ovoj vrsti istražnoga postupka, najmanje pola najbolje svjetske i evropske književnosti moralo bi biti prokazano kao “dehumaniziranje”.

Šteta je što tekst nije u integralnom obliku, ali možda ga jednom i objave ...

Poenta je, uzivajte u Andricevim djelima, kad nista bolje ne znate. Ja necu, gadi mi se.

hrastov žižak wrote:isto što je pipi kačio plakat za onaj nakav opskurni film na kojem se pojavljuje replika andrićevog lika kojeg nabijaju na kolac i on proklinje turke. i uredno potpisan citat kao andrić. ili kad onaj hasanov monolog iz derviša što ga svaka šuša kači potpisuju sa Selimović.

hrastov žižak wrote:nisam ni reko da si ti, samo kažem da si ti postavljo plakat. sježam se jer si ga stavio barem 10 puta.

Pa, evo ga ovdje da se vidi kako ''pravolsavna braća'' iskorištavaju mrtvog pisca koji se ne može više braniti jer je umro.

Napomena: Ovaj festivali ili šta je već, dešavao se 2012. godine

Ugljesa_ wrote:I iskreno da vam kazem, nevezano za andrica, ja ne volim turke, smatram ih okupatorima, ni austrougare, ja volim bosnu ne od ovog ili onog razdoblja vec od njenog nastanka kroz cijelu historiju, ne pdonosim okupatore.

Samir_01 wrote:

Ugljesa_ wrote:I iskreno da vam kazem, nevezano za andrica, ja ne volim turke, smatram ih okupatorima, ni austrougare, ja volim bosnu ne od ovog ili onog razdoblja vec od njenog nastanka kroz cijelu historiju, ne pdonosim okupatore.

A sta cemo sa cetnicima koji pocinise genocid i okupirase gradove u kojima su Bosnjaci ranije bili vecina... jesu i oni okupatori?

Ugljesa_ wrote:

Samir_01 wrote:A sta cemo sa cetnicima koji pocinise genocid i okupirase gradove u kojima su Bosnjaci ranije bili vecina... jesu i oni okupatori?

Vidis taj tvoj komentar je prozet fasizmom i necu da ulazim u raspravu.

Kakav god odgovor da ti dam ti ces nastaviti po svom zato...

neocekivana_sila wrote:odakle je Andrić prepisao scenu nabijanja na kolac Radosava? Od nekog francuskog pisca?