Andric

[hrastov žižak]

imena se ne sjećam, uglavnom francuski konzul iz travničke hronike. drugi put pazi s citiranjem da se ne bi ovako prosuo. još jednom glas autora nije jednako glasu lika.
edit: našao sam. zove sa Davil.

[dragan.s]

Davil, francuski konzul to govori.

Za fon Miterera, austrijskog konzula, bosansko je pjevanje ein Urjammer (drevni iskonski jad), za mladog Defosea ono je zanimljivo, za Davila pak ono je besnilo divljaka koji su izgubili naivnost.
....

http://www.vreme.com/cms/view.php?id=840916
I nigdje se ne kaže da se radi eksplicitno i isključivo o sevdalinci. To su kasnija tumačenja kao i uostalom čitava ova tvrdnja da je to Andrićevo mišljenje.

[ultima_palabra]

Davil je "novi kolač" u Bosni, Austrijanci su tu malo duže... i u tome se pokazuje ta površnost i ishitrenost zbog koje je Napoleonova imperija kratko trajala

Identificiranje stavova lika sa stavom pisca je presmiješno Ali se to ponavlja kod svih balkanskih revizionista. Tom logikom možemo Coppolu proglasiti za mrzitelja Azijata i piromana jer jedan njegov lik "voli miris napalma ujutro" Još kad bi počeli tumačiti zašto Wagner...

[Challenger__]

"Nije najveća budala onaj koji ne ume da čita, nego onaj koji misli da je sve ono što pročita istina".
I. Andrić

Onakve zatucene marginalce nije ni za žaliti. Ubila ih njihova sopstvena mržnja. Živi a mrtvi.

Lešine.

[hrastov žižak]

isto što je pipi kačio plakat za onaj nakav opskurni film na kojem se pojavljuje replika andrićevog lika kojeg nabijaju na kolac i on proklinje turke. i uredno potpisan citat kao andrić. ili kad onaj hasanov monolog iz derviša što ga svaka šuša kači potpisuju sa Selimović.

[Ugljesa_]

NIje zgoreg ponoviti.

Andric o sevdalinkama, svjetskoj kulturnoj bastini:

"Slušao sam kad ovaj narod peva i video sam da i u pesmu unosi onu divljinu i nezdravi bes kao i svaku drugu funkciju svoga duha ili svog fizikuma. Čitao sam u putopisu jednog Francuza, koji je pre više od sto godina proputovao ove krajeve i čuo ove ljude, da njihovo pevanje liči više na pasje zavijanje nego na pesmu. Međutim, ja nalazim da je u pasjem zavijanju daleko manje zloće i okorelosti srca nego u pevanju ovih ljudi kad su pijani ili prosto zaneseni svojim besom. I došao sam do zaključka da je to samo način da izraze svoje skrovite strasti i zle prohteve...“


Uzivajte.

a dze spomenu sevdalinku?

i glupo stvarno pripisati andriu sve sto je neki lik iz njegove price pomislio...al ko ve sve citati i ko ce razmisljati...lakse ovako

[Challenger__]

O Sarajevu:

"To je grad. Taj utisak i ta pomisao nameću se uvek kad se ispnemo na jedan od visova koji, okruženi starinskim utvrđenjima, stešnjavaju i nadvisuju Sarajevo. Uz padine bregova penju se strmi i u pesmama opevani sarajevski voćnjaci, a između njih se ruše, kao tanke lavine snega, bela mnogobrojna i tako karakteristična stara muslimanska groblja. (Ne znam kakva je to igra čula ili nedokučiva logika osećanja, ali uvek sam imao utisak da zaista voćnjaci idu uz breg, a da se groblja spuštaju)...



...Sa sumrakom koji polagano pada belina njihovih nadgrobnih kamenova ističe se sve jače. Mnogi od tih tankih i uspravnih nišana nagnuo se kao da se sprema da legne u grob i on, zajedno sa svojim pokojnikom.

Nišani kao klasje

Na nekim mestima su ti nišani posejani tako gusto i toliko nagnuti i ispreturani da izgledaju kao klasje zamršeno i povaljano vetrom. Ta starinska muslimanska groblja nemaju ničeg od mračne tuge i jezivosti hrišćankih grobalja. ("Turci sahranjuju svoje mrtve mnogo lepše nego mi, njihova groblja su prave bašte", kaže jedno lice u Hajneovom "Putu po Harcu".) Muslimansko groblje zaista nije, kao hrišćansko, sumorno mesto na periferiji grada, nego sastavni deo žive slike jedne varoši; u njemu i oko njega smrt ne zamraćuje život i život ne skrnavi smrt. Ta groblja oko Sarajeva, sa svojim belim nišanima koji sve više tonu u zemlju, umiru danas i sama, ali spokojno i vedro, u dostojanstvu i lepoti kao što su umirali i bivali sahranjeni u toku stoleća oni koji u njima počivaju. "


Ovako lijepo o nišanima ne može da piše onaj koji mrzi. Ali, to se ne može objasniti zatucanom primitivcu i mrzitelju.

[hrastov žižak]

...Sa sumrakom koji polagano pada belina njihovih nadgrobnih kamenova ističe se sve jače. Mnogi od tih tankih i uspravnih nišana nagnuo se kao da se sprema da legne u grob i on, zajedno sa svojim pokojnikom.

Đe ne mrzi, vidiš da je salonac napiso sa pokojnikom umjesto s rahmetlijom

[Challenger__]

...Sa sumrakom koji polagano pada belina njihovih nadgrobnih kamenova ističe se sve jače. Mnogi od tih tankih i uspravnih nišana nagnuo se kao da se sprema da legne u grob i on, zajedno sa svojim pokojnikom.

Đe ne mrzi, vidiš da je salonac napiso sa pokojnikom umjesto s rahmetlijom

Ma ja ba. Mrzi ono njega, jer "vrline jednog čovjeka mi primamo i cijenimo potpuno samo ako nam se ukazuju u obliku koji odgovara našim shvatanjima i sklonostima", I. Andrić.

Ne boli njega što Andrić voli Sarajevo i Bosnu, već ga boli što ne mrzi one koje ono mrzi.

Hi hi.

[Sezam]

Zanimljivo.

Kad pljuje i izbacuje mrznju, onda mu se to ne moze pripisati, jer se radi o likovima u romanu, a ne piscu.

Kad napise nesto pozitivno, onda odjednom nema vise likova, vec je to dokaz pisceve ljubavi prema ovom ili onom.

Sjajno.

[Banksy]

Šteta što nije kompletan,
odličan tekst.

Gospodo iz vile Arko, ne razumijete! Andriću Bosna nije zemlja mržnje.
Istina, niste prvi. To je mislio i Karadžić
IVAN LOVRENOVIĆ O IVI ANDRIĆU

http://www.jutarnji.hr/ivan-lovrenovic- ... c/1073949/

tekst je vrlo povrsan, nigdje niti jednog dokaza kojima ce pobiti teze o Andricevoj mrznji prema Bosnjacima, samo fraze tipa: ne da mi se ponavljati...

Što bolan lažeš ...

Fama o tobožnjem Andrićevom negativnom odnosu prema bosanskim Muslimanima i islamu stvorena je na osnovi pogrešno usmjerenoga čitanja Andrićeve sklonosti istraživanju i oblikovanju nesretnih, bizarnih, pa i mračnih i morbidnih ljudskih karaktera i sudbina, te anatomiji vlasti i njezinih protuljudskih mehanizama, što je on, uostalom, radio i s temama iz drugih razdoblja, i ne samo s muslimanskim likovima, a to se u ovoj interpretaciji sustavno ignorira. Protivno ovoj fami, u cjelokupnoj bosanskoj, pa i bošnjačkomuslimanskoj književnosti teško je naći pisca koji je s uživljavanjem i s takvim tragičkim ko-sentimentom razumijevao povijesnu i civilizacijsku sudbinu bosanskih Muslimana, kao Andrić. Pisac koji je napisao remek-djelo kakvo je “Most na Žepi”, ili “Smrt u Sinanovoj tekiji”, koji je napisao malo poznatu a sjajnu priču “Ruđanski begovi” o dvojici braće što ginu u obrani rođene zemlje antički pomireni u samrtnome času, pisac koji je modelirao moćni lik Hamdi-bega Teskeredžića, koji je tako maestralno književno replicirao čudesni višegradski most, a unutar toga djela stvorio plemeniti tragički lik Alihodže Mutevelića, da ne nabrajam dalje, a mogao bih nabrajati k'o Šeherzada - taj pisac je toliko bitno bosanskomuslimanski, da je doista nerazumno i neistinito proglašavati ga antimuslimanskim. Napokon, Andrić je u poetičko-filozofskom ali i u praktično-životnom smislu usvojio, kao dio vlastitoga pogleda na svijet i na temeljna pitanja condition humaine, neke od postulata i tekovina eminentno islamskih: vrijednost dobročinstva, smisao strpljenja, graditeljsku i socijalnu veličinu institucije zadužbine-vakufa, etiku dugovanja zavičaju, itd. A u meditativnoj minijaturi Staze, koja ima ton i karakter duhovnoga creda, Andrić piše: “U trenucima kad me zamarao i trovao svet u kom sam po zlu slučaju živeo i čudom se održavao u životu, kad se mračio vidik i kolebao pravac, ja sam tada pobožno prostirao preda se, kao vernik molitveni ćilim, tvrdu, ubogu, uzvišenu višegradsku stazu koja leči svaki bol i potire svako stradanje, jer ih sve sadrži u sebi i sve redom nadvisuje.” Kako se može antimuslimanstvo pripisivati piscu, koji u svome najsublimnijemu ispovjednom tekstu za svoje vjerništvo ne uzima nijednu drugu sliku, nego baš središnju sliku iz islama: “kao vernik molitveni ćilim”? Što tek reći za tvrdnju da su Đerzelez i braća Morići kod Andrića “dehumanizirani”, kada stvar stoji upravo obrnuto: u Andrićevu postupku ovi likovi iz narodne pjesme bivaju deheroizirani, delegendarizirani, “spušteni na zemlju”, i tako prikazani kao ljudi, “krvavi ispod kože” kao i svi stvarni ljudi, dakle - humanizirani. Podvrgnuto ovoj vrsti istražnoga postupka, najmanje pola najbolje svjetske i evropske književnosti moralo bi biti prokazano kao “dehumaniziranje”.

Šteta je što tekst nije u integralnom obliku, ali možda ga jednom i objave ...

[Sezam]

tekst je vrlo povrsan, nigdje niti jednog dokaza kojima ce pobiti teze o Andricevoj mrznji prema Bosnjacima, samo fraze tipa: ne da mi se ponavljati...

Što bolan lažeš ...

Fama o tobožnjem Andrićevom negativnom odnosu prema bosanskim Muslimanima i islamu stvorena je na osnovi pogrešno usmjerenoga čitanja Andrićeve sklonosti istraživanju i oblikovanju nesretnih, bizarnih, pa i mračnih i morbidnih ljudskih karaktera i sudbina, te anatomiji vlasti i njezinih protuljudskih mehanizama, što je on, uostalom, radio i s temama iz drugih razdoblja, i ne samo s muslimanskim likovima, a to se u ovoj interpretaciji sustavno ignorira. Protivno ovoj fami, u cjelokupnoj bosanskoj, pa i bošnjačkomuslimanskoj književnosti teško je naći pisca koji je s uživljavanjem i s takvim tragičkim ko-sentimentom razumijevao povijesnu i civilizacijsku sudbinu bosanskih Muslimana, kao Andrić. Pisac koji je napisao remek-djelo kakvo je “Most na Žepi”, ili “Smrt u Sinanovoj tekiji”, koji je napisao malo poznatu a sjajnu priču “Ruđanski begovi” o dvojici braće što ginu u obrani rođene zemlje antički pomireni u samrtnome času, pisac koji je modelirao moćni lik Hamdi-bega Teskeredžića, koji je tako maestralno književno replicirao čudesni višegradski most, a unutar toga djela stvorio plemeniti tragički lik Alihodže Mutevelića, da ne nabrajam dalje, a mogao bih nabrajati k'o Šeherzada - taj pisac je toliko bitno bosanskomuslimanski, da je doista nerazumno i neistinito proglašavati ga antimuslimanskim. Napokon, Andrić je u poetičko-filozofskom ali i u praktično-životnom smislu usvojio, kao dio vlastitoga pogleda na svijet i na temeljna pitanja condition humaine, neke od postulata i tekovina eminentno islamskih: vrijednost dobročinstva, smisao strpljenja, graditeljsku i socijalnu veličinu institucije zadužbine-vakufa, etiku dugovanja zavičaju, itd. A u meditativnoj minijaturi Staze, koja ima ton i karakter duhovnoga creda, Andrić piše: “U trenucima kad me zamarao i trovao svet u kom sam po zlu slučaju živeo i čudom se održavao u životu, kad se mračio vidik i kolebao pravac, ja sam tada pobožno prostirao preda se, kao vernik molitveni ćilim, tvrdu, ubogu, uzvišenu višegradsku stazu koja leči svaki bol i potire svako stradanje, jer ih sve sadrži u sebi i sve redom nadvisuje.” Kako se može antimuslimanstvo pripisivati piscu, koji u svome najsublimnijemu ispovjednom tekstu za svoje vjerništvo ne uzima nijednu drugu sliku, nego baš središnju sliku iz islama: “kao vernik molitveni ćilim”? Što tek reći za tvrdnju da su Đerzelez i braća Morići kod Andrića “dehumanizirani”, kada stvar stoji upravo obrnuto: u Andrićevu postupku ovi likovi iz narodne pjesme bivaju deheroizirani, delegendarizirani, “spušteni na zemlju”, i tako prikazani kao ljudi, “krvavi ispod kože” kao i svi stvarni ljudi, dakle - humanizirani. Podvrgnuto ovoj vrsti istražnoga postupka, najmanje pola najbolje svjetske i evropske književnosti moralo bi biti prokazano kao “dehumaniziranje”.

Šteta je što tekst nije u integralnom obliku, ali možda ga jednom i objave ...

Posljedice naših djela hvataju nas za kosu, ravnodušne na to ako smo u međuvremenu postali bolji (Nietzsche)

Pogledati pod: Die Entwicklung des geisitigen Lebens in Bosnien unter der Einwirkung der türkischen Herrschaft” Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine - doktorska teza zasnovana na djelima Njegosa, izmedju ostalih, prvi put prevedena na srpskohrvatski tek 1982.

Poenta je, uzivajte u Andricevim djelima, kad nista bolje ne znate. Ja necu, gadi mi se.

[Woody]

Poenta je, uzivajte u Andricevim djelima, kad nista bolje ne znate. Ja necu, gadi mi se.

O, da, nastavićemo da uživamo u Andrićevim djelima, a ti nemoj, bolje i za tebe i za nas, a bogami i za Andrića.
A, sreće ti, šta ti to bolje znaš? Alija Nametak?

[PipiDugaDevetka]

isto što je pipi kačio plakat za onaj nakav opskurni film na kojem se pojavljuje replika andrićevog lika kojeg nabijaju na kolac i on proklinje turke. i uredno potpisan citat kao andrić. ili kad onaj hasanov monolog iz derviša što ga svaka šuša kači potpisuju sa Selimović.

Nisam ja potpisivao Andrića na plakatu.

http://genocideinvisegrad.wordpress.com/page/3/
http://forum.dnevniavaz.ba/showthread.p ... jaka/page3
http://www.camo.ch/aktuelno/njegos-i-ge ... osnjacima/

[hrastov žižak]

nisam ni reko da si ti, samo kažem da si ti postavljo plakat. sježam se jer si ga stavio barem 10 puta.

[harač]

ponavljamo gradivo

[PipiDugaDevetka]

nisam ni reko da si ti, samo kažem da si ti postavljo plakat. sježam se jer si ga stavio barem 10 puta.

Pa, evo ga ovdje da se vidi kako ''pravolsavna braća'' iskorištavaju mrtvog pisca koji se ne može više braniti jer je umro.
Sve pod nadzorom tzv. velikana koji grade Andrić-grad.

Napomena: Ovaj festivali ili šta je već, dešavao se 2012. godine!

[Woody]

Joj, @PipiDugaDevetka,

Jesi proziran. Čuj:

Pa, evo ga ovdje da se vidi kako ''pravolsavna braća'' iskorištavaju mrtvog pisca koji se ne može više braniti jer je umro.

Ma, ja mislim da se ti žešće zajebaješ sa nama. Ali ako ne, onda da ti skrenem pažnju na nekoliko stvari:

1. Ovaj plakat je očiti photoshop, sa jasnom porukom (doduše htjeli su da bude sarkastična, ali eto..);
2. "Pravoslavna braća" ne moraju da iskorištavaju mrtvog pisca. Pa mi smo im ga isporučili na pladnju. Eto, svi Bošnjaci se odrekoše Andrića, a oni, šta će jadni, prihvatiše ga kao svog najrođenijeg
3. Znamo da si hejter Andrića, i nemoj se više praviti lud, jer ne možeš biti luđi od nas
4. Je li ti šta Bakira Hasečić u rodu?

Ama, opraštam ti sve jer si me pošteno nasmijao:

Napomena: Ovaj festivali ili šta je već, dešavao se 2012. godine

[Ugljesa_]

Najjaci su ovi sto nekom spocitavaju mrznju a i sami su bolesni od iste. Projekcija.

[neocekivana_sila]

odakle je Andrić prepisao scenu nabijanja na kolac Radosava? Od nekog francuskog pisca?

[Ugljesa_]

I iskreno da vam kazem, nevezano za andrica, ja ne volim turke, smatram ih okupatorima, ni austrougare, ja volim bosnu ne od ovog ili onog razdoblja vec od njenog nastanka kroz cijelu historiju, ne pdonosim okupatore.

Prije nego me neko proglasim srbinom, hrvatom ovim ili onim samo da kazem da nemam nista s tim zemljama.

[Samir_01]

I iskreno da vam kazem, nevezano za andrica, ja ne volim turke, smatram ih okupatorima, ni austrougare, ja volim bosnu ne od ovog ili onog razdoblja vec od njenog nastanka kroz cijelu historiju, ne pdonosim okupatore.

A sta cemo sa cetnicima koji pocinise genocid i okupirase gradove u kojima su Bosnjaci ranije bili vecina... jesu i oni okupatori?

[Ugljesa_]

I iskreno da vam kazem, nevezano za andrica, ja ne volim turke, smatram ih okupatorima, ni austrougare, ja volim bosnu ne od ovog ili onog razdoblja vec od njenog nastanka kroz cijelu historiju, ne pdonosim okupatore.

A sta cemo sa cetnicima koji pocinise genocid i okupirase gradove u kojima su Bosnjaci ranije bili vecina... jesu i oni okupatori?

Vidis taj tvoj komentar je prozet fasizmom i necu da ulazim u raspravu.

Kakav god odgovor da ti dam ti ces nastaviti po svom zato...

[Samir_01]

A sta cemo sa cetnicima koji pocinise genocid i okupirase gradove u kojima su Bosnjaci ranije bili vecina... jesu i oni okupatori?

Vidis taj tvoj komentar je prozet fasizmom i necu da ulazim u raspravu.

Kakav god odgovor da ti dam ti ces nastaviti po svom zato...

A tvoj komentar nije prozet fasizmom? Mrzis Turke i ako Turaka nema vec 100 godina?

A okupacija koja se desila prije 20 godina i koja i dalje traje za tebe nije bitna?

[hrastov žižak]

odakle je Andrić prepisao scenu nabijanja na kolac Radosava? Od nekog francuskog pisca?

nije prepiso. to je još jedna laž. negdje sam objasnio to.