vidim da je tema opet aktuelna a skoro sam imala rasprava slicnu ovoj pa bih voljela da vidim sta vecina o tome misli.
sto se tice postavljaca teme i njegovog problema mislim da je do njega sta ce odluciti. Jeste malo cudno ali ima i cudnijih stvari u zivotu a vremena se mjenjaju pa nesto sto je juce bilo nezamislivo je danas normalno na nama je da se prilagodimo ako mozemo. recimo, moja radna kolegica ima dijete iz jednog takvog dogovora sa prijateljem. kako su to postigli i odradili

stvarno ne znam i ne bih da zalazim u tudju intimu ali vidim da su ona i malena kojoj je sada 2 godine jako sretne. takav dogovor je meni krajnje posten sada da li ga razumijem...
osobe, nebitno kojeg pola, koje kvarno i neposteno (da se predhodno nisu dogovorili) hoce doci do toga da ona zatrudni necu ni da komentarisem.

uostalom svaku vrstu nepostenja treba osuditi i kao sto neko gore rece nejasno mi je kako se neko normalan sa takvom osobom uopste spetlja, kako po nekim drugim naznakama nije prije uvidio ili uvidjela o kome se radi.
ja bih ipak voljela da odvojimo trecu kategoriju, ako se tako moze reci, ljudi. osobe kojima se to desi a da nisu planirali ni zeljeli (a svima se to moze desiti). dakle, mislim na parove koje je to stefilo i pri tome oboma i njoj i njemu to poremeti kompletan zivot. naravno nekom vise nekom manje ali remeti. u toj kategoriji haj’mo napraviti jednu « podkategoriju » - parove koji su jos u vezi i doslo je do trudnoce i parove koji su se rastali a naknadno saznali za trudnocu. naglasavam da je po meni to jako bitno da li su jos skupa ili ne i jako je bitno zbog cega vise nisu skupa jer treba uzeti u obzir da mozda dialog o « buducnosti » apsolutno nije vise moguc.
dakle kada sve to uzmemo u obzir meni nikako nije jasno da neko moze u ovoj situaciji izjednaciti musko i zensko. zao mi sto se u ovom slucaju muski osjecaju tako kako se osjecaju ali hajdemo malo realno na to gledati. zena je vezana tim cinom zauvijek (necemo sada pricati o ekstremima jer je ipak rijetko da se majka odrekne bebe) i ona jednostavno ne moze drugacije. koliko god muskarac bio fin i obziran on ipak ima par alternativa na koje zena samim tim sto je majka nema. on moze i zeljeti bebu a da mu se pri tom zivot nekad zakomplikuje i koliko god patio on zna da majka brine o tom djetetu dok ona mora u startu racunati na to da li zdravstevno moze brinuti do kraja zivota o njemu, da li finansijski itd… to je jedna od velikih razlika koja u samom pocetku daje veliku prednost majci pri odluci.
ovo gore je pod pretpostavkom da hoce zadrzati dijete i mada su jos uvijek skupa ne planiraju brak i nisu na cistu da li ce i ostati skupa. dakle vec tada, pod poluidealnim uslovima, pozicije nisu iste i suludo je reci « imaju ista prava nad odlukom » jer on uvijek moze da se predomisli a ona ne, a ona jos mora racunati na to da bi se on i mogao nekad predomisliti, odseliti itd...
ne moram razglabati i crtati koje dodatne razlike nastaju ako parovi nisu vise skupa. i tu definitivno po meni naravno

, ona debelo mora da odvaga sta i kako prije nego uoste uzme u razmatranje da njega obavijesti ako je uospte izvodivo to da ga moze obavijestiti. Na njenu odluku moze uticati tonu razloga – zdravstveno ne smije abortirati, iz ubjedjenja to smatra ubistvom itd… a opet ponavljam to i njoj jako remeti zivotne planove.
i na kraju ostaje da se ide na opciju abortusa gdje opet naravno po meni u oba slucaja moze doci do diskusije i price ali definitivno on nema, niti moze imati dovoljno dobre razloge koje bi imali tezinu kod nje ako bi se ona vec odlucila na abortus. to je realnost i nazalost mozemo mi pricati sta hocemo ali je tako.
i da zakljucim ponavljajuci da meni stvarno nije jasno kako neko moze staviti znak jednakosti izmedju nje i njega u donosenju odluke jer koliko je meni poznato takve stvari ni zakonski nisu regulisane a da se ne dotaknem tema gdje je sasvim logicno muskoj populaciji da zene ne mogu odlucivati kao oni iako se problem dotice oboje. dakle, imajte u vidu da je rijec o tome da oboje NISU planirali a desilo se i samo o toj varijanti i pricam.