Forum Klix.ba

branimir stulic wrote: Meni je danas Sarajevo nekako ljepse i mirisnije. Valjda zato sto je sav smrad koji je pucao na rodni grad od 92-95 vec izlapio...

I kozi je stala mirisna.

salihh wrote:

seln wrote:

salihh wrote: bellawa, ne daj da ti slazu kako nekada nije bilo tuca ili pucnjave (dobro, pucnjave manje)... oooo, kakve su nekada tuce bile, kako su nozevi sijevali... vjeruj mi da je sada sigurnije nego ranije... ja se sjecam da je 80tih svaku noc bilo nekakvo ganjanje s kojekakvima po gradu... svaku noc je bila tuca...

Kako se samo toga nismo sjetili.
Naravno da je sada bolje, jer je nova vlast.

kako si ti opterecen, djecace

Taj paternalisticki ton nabaci kad pricas sa svojom djecom. Ja za tebe nisam nikakav djecak, seljacino. Opterecen si ti potrebom da prikazes ovaj fijasko dobrim. No, imas problem, slican kao i Necko pri objasnjenju stanovlasnistva: ne moze se od govana napraviti pita niti se djelo minderpuza moze prikazati kao dobro. Nisi ti prvi himberas koji mi s visoka bejani o ljepotama novog vremena. Koje novo vrijeme? Ovaj smrad retrogardnog, vunenih carapa i pita pekmezara, lose prekriven skupim parfemom? Idi pa to pricaj budalama koje ce ti povjerovati, predugo sam zivio u "diktaturi" da bi mi ti sad mogao prodavati muda pod demokratiju.

salihh wrote:
nista se nije promjenilo... i u moje doba je bilo raje koja nije znala kud' ce sa sobom...

Ti i tvoja raja sigurno niste znali kuda sa sobom, kafane sa turbo-folkom su tada bile rijetkost u Sarajevu.

Sjooo seln, de ba, samo dostojanstveno...

chuchumbamayumbe wrote:Sjooo seln, de ba, samo dostojanstveno...

Dostojanstveno? Kako bolan dostojanstveno kad me minderpuza vrijedja?

smijesno je davati generalnu ocjenu o sarajevu na osnovu onoga sto se desava u jednom kvartu...cinjenica je da je carsija bila ono sto je odredjivalo predstavu o sarajevu kao gradu, pa i odredjivalo u najvecoj mjeri taj cuveni sarajevski duh...opravdano ili ne...to je drugo pitanje...e sad pitanje je koliko je ljudi sa carsije otislo tokom rata...i da li uopste bilo kome nedostaju...

ako odete u budimpestu, prag, ili bilo gdje u istocnu evropu...gdje nije bilo rata...ljudi isto kukaju i ima ljudi kojima je prije bilo bolje...neko je u tranziciji prosao bolje ...neko gore...svako sebi trazi krivca...
obzirom sta je prezivjelo...sarajevo je divno...

maher wrote:smijesno je davati generalnu ocjenu o sarajevu na osnovu onoga sto se desava u jednom kvartu...cinjenica je da je carsija bila ono sto je odredjivalo predstavu o sarajevu kao gradu, pa i odredjivalo u najvecoj mjeri taj cuveni sarajevski duh...opravdano ili ne...to je drugo pitanje...e sad pitanje je koliko je ljudi sa carsije otislo tokom rata...i da li uopste bilo kome nedostaju...

ako odete u budimpestu, prag, ili bilo gdje u istocnu evropu...gdje nije bilo rata...ljudi isto kukaju i ima ljudi kojima je prije bilo bolje...neko je u tranziciji prosao bolje ...neko gore...svako sebi trazi krivca...
obzirom sta je prezivjelo...sarajevo je divno...

Iskreno, Sarajeva je bilo vise u ratu nego sto ga je danas!
Bilo je vise sarajevskog duha, bilo je vise onog nekakvog kosmopolitskog ponasanja i ponosa (koliko god ovo licemjerno zvucalo), bilo je normalnije biti sarajlija, u svakom aspektu.
Sto cetnici nisu srusili, ubili i unistili u gradu, bagra je dovrsila poslije rata, i jos dovrsava.
Od olimpijskog grada i centra kulture, muzike...napravili su kasabu i od Sarajeva napravili posljednju rupu, shupak.
Manite se sada prica da je Sarajevo top 10 destinacija i slicnih stvari, mozda nekome i jeste ko nije zivio ovdje i ko ne zivi ovdje.
I meni bi Bagdad bio zanimljiv, egzotican, volio bih stvarno da odem i posjetim to mjesto, ali nekoliko dana bi mi bilo dosta. A jos da zivim tamo?!
Sto neko kaze, danas svjetske grupe zaobilaze Sarajevo (nisu u pitanju cijene karata, nego je u pitanju da ne mogu sakupiti 4000 ljudi da dodje na njihov koncert).
Dzaba nasminkani tornjevi, sjajni izlozi sa skupom robom, tamna stakla na limuzinama, sve to da mi daju ja bih zamijenio za ona 2-3 sata U2 koncerta na Kosevu, ili za 2 sata Archibalda, dvije Snjezane i 14 kalaumaka...
Da ne spominjem "Rock Under The Siege".

Sarajevo je postala mahala, koja mi sve manje nedostaje.

...Prvih pokretnih stepenica,to je bili u Čeliku preko puta Egipta, bile samo za na sprat a mi se polomili silazeći preko njih.

Jao, sjecam se i ja tih stepenica ... uske i ostre
Davno je to bilo, a do dan danas se ljudi nisu naucili koristiti pokretnim stepenicama ... ili vecina tek treba da se uci...

Kome je ovo dobro, na nos mu izaslo...

Sarajevo je izgubljen rat protiv papanluka...

Asana wrote:

...Prvih pokretnih stepenica,to je bili u Čeliku preko puta Egipta, bile samo za na sprat a mi se polomili silazeći preko njih.

Jao, sjecam se i ja tih stepenica ... uske i ostre
Davno je to bilo, a do dan danas se ljudi nisu naucili koristiti pokretnim stepenicama ... ili vecina tek treba da se uci...

Kada se tek stavili stepenice, trčao sam na otvaranju (prvi dan kada su počele da rade) uz stepenice, pa onda silazio i tako u krug. Sjecam se skija Elan. Na kraju stari me naružio sto trčim po prodavnici, ja se rasplakao, a čika prodavač mi dao privjesak, malu lampicu.

stvarno bi bilo zanimljivo napraviti analizu dešavanja prije i poslije rata u gradu...
ja se zaista ne sjecam prije rata nekih stalnih koncerata stranih grupa...osim elton johna...i 2000 ljudi...ili saxona...
ali se sjecam koride na kosevu i guslarskih veceri u zetri....
hajmo vidjeti koliko danas imamo relevantnih filmskih rezisera u gradu, a koliko smo ih imali prije rata...hajmo vidjeti koliko smo imali filmova koji su mogli otici u berlin, kan, veneciju,...hajmo vidjeti koliko smo imali glavnih uloga glumaca u bh filmovima i filmovima van bih...koliko pozorisnih predstava koje su mogle otici van zemlje...koliko pozorisnih rezisera koji su mogli raditi van sarajeva kao dino mustafic ili haris pasovic...koliko muzicara ili grupa koje su snimale za izdavacke kuce iz sarajeva...pusenje, orkestar, jabuka nikad ne bi snimili nista da su cekali diskoton...
sarajevski narodnjaci su bili najjaci u yugi prije rata, a ne sada...za 40 godina prije rata u sarajevo nije doslo relevantnijih muzicara od onih koji su dosada bili na jazz festivalu...
da bi donosili zakljucke i imali svoje misljenje moramo iznijeti neke cinjenice...

salihh wrote:

astala_vistala wrote:Nas grad je izgubio svoju dusu 1992 godine...od tada nas grad je zatrovan..ovde sad seljaci iz nekakvih čaprćića kolo vode......ovaj grad je umro !

ma nek si nam ti ziv i zdrav... hebo grad, nije ni bio cemu

Ovako, virtualno, teško je i znati da li neko pamti "Sarajevo" od prije, ili od '92, pa mu je danas predstavlja oličenje sigurnosti i blagostnja.

Grad nisu samo bulevari, zgrade u staklu i skupi automobili, grad su, prije svega njegovo stanovništvo. Sarajevo je još odavno bilo poznato po svojim specifičnostima, od običnih ćevapa s lukom do nadaleko poznatog, npr. smisla za humor, muzike, srdačnosti i svekolike nesebičnosti, širokogrudnosti, sekularizma ponajprije i jakog multikonfesionalizma.
Sarajliju je prije bilo moguće prepoznati i "na kraju svijeta".

Danas je utopljeno u sveopćem sivilu, danas Sarajevo ima dvije velike brige: oduprijeti se navali primitivizma i malograđanstva, uskogrudnosti i svemu onom što je svojstveno "urbicidu" i navali pro-fašizma i potpunoj segregaciji društva kroz proturanje raznih kleronacionalističkih ideja, od obrazovanja do raznoraznih oblika "kultura".

maher wrote:stvarno bi bilo zanimljivo napraviti analizu dešavanja prije i poslije rata u gradu...
ja se zaista ne sjecam prije rata nekih stalnih koncerata stranih grupa...osim elton johna...i 2000 ljudi...ili saxona...
ali se sjecam koride na kosevu i guslarskih veceri u zetri....
hajmo vidjeti koliko danas imamo relevantnih filmskih rezisera u gradu, a koliko smo ih imali prije rata...hajmo vidjeti koliko smo imali filmova koji su mogli otici u berlin, kan, veneciju,...hajmo vidjeti koliko smo imali glavnih uloga glumaca u bh filmovima i filmovima van bih...koliko pozorisnih predstava koje su mogle otici van zemlje...koliko pozorisnih rezisera koji su mogli raditi van sarajeva kao dino mustafic ili haris pasovic...koliko muzicara ili grupa koje su snimale za izdavacke kuce iz sarajeva...pusenje, orkestar, jabuka nikad ne bi snimili nista da su cekali diskoton...
sarajevski narodnjaci su bili najjaci u yugi prije rata, a ne sada...za 40 godina prije rata u sarajevo nije doslo relevantnijih muzicara od onih koji su dosada bili na jazz festivalu...
da bi donosili zakljucke i imali svoje misljenje moramo iznijeti neke cinjenice...

Jebo te, koji niz pizdarija i nebuloza...

...a čika prodavač mi dao privjesak, malu lampicu.

Je li mala bijela, trouglastog oblika, dugme na sredini pritisnes da svijetli ... lampica mala, ali dovoljna za vidjet kljucaonicu
Privjesci kojih vise nema osim u mojoj kolekciji

Asana wrote:

...a čika prodavač mi dao privjesak, malu lampicu.

Je li mala bijela, trouglastog oblika, dugme na sredini pritisnes da svijetli ... lampica mala, ali dovoljna za vidjet kljucaonicu
Privjesci kojih vise nema osim u mojoj kolekciji

Ma, da. Privjesak lampica. Za mene je to bilo čudo. Do tada sam imao "baterije" (svjetiljka u koju se stavljala pljosnata baterija i koja je imala tri pozicije: bijela, crvena i zelena svjetlost). Baterija je bila crne boje, a iza je imala kvaku, tako da si istu mogao objesiti ili staviti na stol kao okvir za slike.

je li ovako nesto

Vrlo slicno, ali lampa je bila manja, u vrhu kutije. preko nje se moglo staviti zeleni ili crveni filter. Mislim da su je koristili zeljeznicari za signal stop i go.

@chuchu...
Iskreno, Sarajeva je bilo vise u ratu nego sto ga je danas!
Bilo je vise sarajevskog duha, bilo je vise onog nekakvog kosmopolitskog ponasanja i ponosa (koliko god ovo licemjerno zvucalo), bilo je normalnije biti sarajlija, u svakom aspektu.
Sto cetnici nisu srusili, ubili i unistili u gradu, bagra je dovrsila poslije rata, i jos dovrsava.
Od olimpijskog grada i centra kulture, muzike...napravili su kasabu i od Sarajeva napravili posljednju rupu, shupak.
Manite se sada prica da je Sarajevo top 10 destinacija i slicnih stvari, mozda nekome i jeste ko nije zivio ovdje i ko ne zivi ovdje.
I meni bi Bagdad bio zanimljiv, egzotican, volio bih stvarno da odem i posjetim to mjesto, ali nekoliko dana bi mi bilo dosta. A jos da zivim tamo?!
Sto neko kaze, danas svjetske grupe zaobilaze Sarajevo (nisu u pitanju cijene karata, nego je u pitanju da ne mogu sakupiti 4000 ljudi da dodje na njihov koncert).
Dzaba nasminkani tornjevi, sjajni izlozi sa skupom robom, tamna stakla na limuzinama, sve to da mi daju ja bih zamijenio za ona 2-3 sata U2 koncerta na Kosevu, ili za 2 sata Archibalda, dvije Snjezane i 14 kalaumaka...
Da ne spominjem "Rock Under The Siege".

SVE u bobu tacno.
Zalosno, ali i sa ovim boldiranim se potpuno slazem !
JBG,sto rece @nosara,izgubilo je Sarajevo bitku sa papanlukom.Izgleda nepovratno !

Macuser wrote:Vrlo slicno, ali lampa je bila manja, u vrhu kutije. preko nje se moglo staviti zeleni ili crveni filter. Mislim da su je koristili zeljeznicari za signal stop i go.

imam jednu takvu... prije 13tak godina... slavili mi novu godinu...imali po 11 godina... imali najjacu atmosferu, iako smo u 11 svi pospali... ali sad je crveno, sad zeleno...

maher wrote:stvarno bi bilo zanimljivo napraviti analizu dešavanja prije i poslije rata u gradu...
ja se zaista ne sjecam prije rata nekih stalnih koncerata stranih grupa...osim elton johna...i 2000 ljudi...ili saxona...
ali se sjecam koride na kosevu i guslarskih veceri u zetri....
hajmo vidjeti koliko danas imamo relevantnih filmskih rezisera u gradu, a koliko smo ih imali prije rata...hajmo vidjeti koliko smo imali filmova koji su mogli otici u berlin, kan, veneciju,...hajmo vidjeti koliko smo imali glavnih uloga glumaca u bh filmovima i filmovima van bih...koliko pozorisnih predstava koje su mogle otici van zemlje...koliko pozorisnih rezisera koji su mogli raditi van sarajeva kao dino mustafic ili haris pasovic...koliko muzicara ili grupa koje su snimale za izdavacke kuce iz sarajeva...pusenje, orkestar, jabuka nikad ne bi snimili nista da su cekali diskoton...
sarajevski narodnjaci su bili najjaci u yugi prije rata, a ne sada...za 40 godina prije rata u sarajevo nije doslo relevantnijih muzicara od onih koji su dosada bili na jazz festivalu...
da bi donosili zakljucke i imali svoje misljenje moramo iznijeti neke cinjenice...

Istina je kao i uvijek negdje na sredini, tako da u tvom postu ima istine. Svima su puna usta kulture, a niko živ ne ide u pozorište. Svi govore kako u europskim gradovima ima toliko i toliko muzeja, pozorišta i slično, a kod nas takve ustanove zjape prazne, dok ljudi kukaju i kukaju.

van halen to ti je kao i sa pitom: nepravi pitu ko ima već ko je naviko
tako i sa pozorištem, ko je naviko on će ići ko nije neće, ali mladima je problem lova jer ja sam išla u pozorište kad dobijem kartu a ko će to plaćati sve? pogotovo studenti kojima je marka velika....sjećam se jedne godine na SFF išla na film Jesen stiže dunjo moja karta 15 KM al eto to je SFF al bez obzira skupo je....

Sarajevu su vecu stetu napravili i veci dusmani ispali delegati iz SDA i SDP-a(ova sada garnitura) nego cetnici u periodu 1992-1995.Oni su unistavali materijalno a ovi duhovno.

maher wrote:smijesno je davati generalnu ocjenu o sarajevu na osnovu onoga sto se desava u jednom kvartu...cinjenica je da je carsija bila ono sto je odredjivalo predstavu o sarajevu kao gradu, pa i odredjivalo u najvecoj mjeri taj cuveni sarajevski duh...opravdano ili ne...to je drugo pitanje...e sad pitanje je koliko je ljudi sa carsije otislo tokom rata...i da li uopste bilo kome nedostaju...

ako odete u budimpestu, prag, ili bilo gdje u istocnu evropu...gdje nije bilo rata...ljudi isto kukaju i ima ljudi kojima je prije bilo bolje...neko je u tranziciji prosao bolje ...neko gore...svako sebi trazi krivca...
obzirom sta je prezivjelo...sarajevo je divno...

Ne bih se slozio s ovom konstatacijom.
Mozda je to bilo tako poslije drugog svjetskog rata ali poslije gradnjom naselja duz Miljacke,migracijom stanovnistva,pocela se i mijenjati ta "Carsijska filozofija" Grada.
Hrasno,C.Vila.Grbavica,pa poslije A.Polje i Dobrinja su imale svoje stamovnike koji su tu dolazili,djelom iz Gradskog jezgra,djelom iz neurbanih sredina,tako da stvorio kolorit,tj mjesavina koja je bila jedinstvena.
U istom ulazu, zgradi,recimo na 13 spratu su najednom postale komsije i onaj koji je generacijama starosjedilac Vratnika ili Bistrika, posto je dobio stan od firme i lola iz nekog sela kod Rogatice.
Kad se samo sjetim koje su to scene bile,svojevremeno kad se naseljavalo A.Polje..........pa o tome su se mogle snimiti hiljade humoristicnih serijala.........

E iz tih sredina su pocele da nicu generacije koje su mijenjale stereotip Carsijskog razmisljanja i odredjivanja sarajevskog duha,tada su nastajale podjele na mahalase i haustorcad ali obje grupacije su imale svoje poglede na svijet,humor,druzenje,interese,kulturu,nekulturu i sve ostalo.
Samo ih je udrzivalo jedno,beskrajna ljubav prema svom gradu.
Mali primjer je da smo svi kao djeca isli sa skolom u proljece cistiti kako smo je zvali ljudsku okolinu.Isli smo cistiti groblja,ulice,parkove,isli smo sadili sadnice,druzili se upoznavali i ucili lekcije o ljepoti sredine u kojij zivimo.
Pa Nadrealisti su tada po A.Polju snimali male spotove s porukama o zastiti covjekove okoline,tipa:
Oprostite ,ispalo vam je ovo!
Ali,meni to ne treba!
Da ali to ne treba ni ovom gradu........

Ne zam da li se neko sjeca toga,ali se tada javila potreba o "Urbanizaciji" dijela stanovnika koji nisu poznavali norme urbanog zivota i na taj nacin ,pokusavalo se skrenuti im paznju na osnove tih normi.
Danas nema nista od toga,danas nasu djecu niko tome ne uci,danas nasa djeca uce kako za sve oko nas postoje "nadlezne institucije".

Taj sarajevski duh je samo nadogradjivan dolaskom novih ljudi u njega da zive i na taj nacin dobijao druge nijanse,usljed novih situacija,desavanja,interesa i sl.
Taj duh postoji naravno i sada ali usljed rata,ratnih posljedica,migracija koje su se desile i zadnjih 15-tak godina,taj duh je dobio nova obiljezja,druge nijanse.
Necu reci da je on bolji ili gori od onog kojeg mi pamtimo i nosimo u sebi dok zivimo (te svoje osakacene zivote) po cijelom svijetu (jer nam ga niko i nikad ne moze uzeti) ali je cinjenica da je on drugaciji.
Te ekstremne promjene su promijenile kako strukturu stanovnistva,tako i interese da se on njeguje u onom pravcu u kojem je nekad isao.
Kude ga vodi ovaj pravac koji je sad na sceni...............ne bih volio da mi se slutnje ostvare.
Jedno je sigurno: Sarajevo je oduvjek bilo specifikum.Od kada postoji pa je takav i danas.
Sarajevski duh je postojao i prije nas,postojao je i sa nama,postojat ce i poslije nas i poslije generacija koje dolaze.
Reci cu samo jedno:Ja sam sretan da sam ga ja zivio i dozivio onakvog kakav je bio u moje vrijeme.

Spominjanje Budimpeste i zemalja u tranziciji i porediti stanje u njima sa Sarajevskim duhom ne ide zajedno.
Tu se radi o kvaliteti zivljenja a to je nesto sasvim drugo.
Sarajevski duh je zivio podjednako u porodicama koje su imale kao i u porodicama koje su imale manje..........sada nakon svega sta se prezivilo,slazem se:Sarajevo je divno.

Pozdravljam svoju generaciju,rodjene 60-tih oni jako dobro znaju o cemu pisem.
Ostalima zelim svako dobro uz cinjenicu da su siromasniji za jedno predivno djetinjstvo a posebno mladost,koje nikada nece moci nadoknaditi.

anonimni clan wrote: ...Samo ih je udrzivalo jedno,beskrajna ljubav prema svom gradu...Danas nema nista od toga,danas nasu djecu niko tome ne uci, danas nasa djeca uce kako za sve oko nas postoje "nadlezne institucije"...Taj sarajevski duh je samo nadogradjivan dolaskom novih ljudi...Taj duh postoji naravno i sada ali usljed rata, ratnih posljedica, migracija koje su se desile i zadnjih 15-tak godina, taj duh je dobio nova obiljezja, druge nijanse...Jedno je sigurno: Sarajevo je oduvjek bilo specifikum.Od kada postoji pa je takav i danas...Sarajevski duh je postojao i prije nas, postojao je i sa nama, postojat ce i poslije nas i poslije generacija koje dolaze.
Reci cu samo jedno:Ja sam sretan da sam ga ja zivio i dozivio onakvog kakav je bio u moje vrijeme...Pozdravljam svoju generaciju, rodjene 60-tih oni jako dobro znaju o cemu pisem. Ostalima zelim svako dobro uz cinjenicu da su siromasniji za jedno predivno djetinjstvo a posebno mladost,koje nikada nece moci nadoknaditi.

"Ja sam sretan da sam ga ja živio i doživio onakvog kakav je bio u moje vrijeme"