Forum Klix.ba

NIN wrote:@frla, zasto imam osjecaj da uvijek kada bivas konkretno pitan za nesto po pravilu postajes totalno izgubljen i pravis se ludim?

Idi mi tam' reci gdje su dinosauri u Knjizi! Haj' lagano!

Sta je vezano za dinosaure? Hajde reci bas me interesuje ...

frla wrote: Ne upučuju ljudi na pravi put ... nego ti si mene zamjenio ... gdje sam to pisao? Daj mi link ...

Naravno, nego jedan jedini...
A to gdje si pisao... ma znas ti dobro, znaju svi, ali nismo takvi, necemo da te odamo...

Ne znam kako dosad niste skontali da je jadnik stvarno mentalno ogranicen i da se ne pravi.
Zato su mu dragi jednostavni koncepti, pravolinijski.

Zemlja gledano iza Saturna za vrijeme pomracenja Sunca. Sonda Cassini.



Velika slika:
http://www.tamersalama.com/wp-content/u ... _earth.jpg

The Size Of Our World












http://www.sciencenetlinks.com/interact ... tSize.html

NEgdje sam an you tube gledao par ovih filmova o velicini planeta. Ima jos vecih od te zadnje (nama poznato) a u nekim snimcima i nebjula nama poznata je prikazana (opet dosta veca od najvece zvijezde)

covjek_sam_zeno wrote:The Size Of Our World












http://www.sciencenetlinks.com/interact ... tSize.html

A tek kad govorimo o prostoru izmedju zvijezda i planeta...

Ali antares nije najveca ljudima poznata ima jos par znatno vecih...ako ubrajamo maglice onda nema kraja velicini

.

frla wrote:.

Sta je pjesnik htio reci?

Bitte_Halt_ja_ja wrote:Ali antares nije najveca ljudima poznata ima jos par znatno vecih...ako ubrajamo maglice onda nema kraja velicini

Maglica (nebula) nije nikakvo tijelo nego, kao sto joj i sama rijec kaze, maglica - zvjezdana prasina (rasprsena materija, tj. ostaci supernove/a prethodne generacije od koje ce se naposlijetku pod uticajem gravitacije kondenzirati nove zvijezde sa svojim planetama, osvjetljena novoformiranim zvijezdama u njoj samom sto je ustvari i cini vidljivom). Maglice su inkubatori novih zvijezda - novih svjetova, a najveca homogena tijela u kosmosu jesu (zive) zvijezde.

Arminovski wrote:

frla wrote:.

Sta je pjesnik htio reci?

naše mjesto u svemiru prostor za postanje je svemir, tačkica je zemlja

Sada, zamislimo superzajebanogfrlu koji uzme u saku svakakvih nekakvih razlicitih prirodnih elemenata, od vodika do ugljika (tezi elementi ce biti u opticaju tek nakon prve generacije zvijezda) i baca ih konstantno oko sebe, bez ikakvog posebnog reda, ono ofrlje. I gleda. Vremenom, sav taj buckuris od elemenata ce se poceti polako grupisati pod uticajem gravitacije u nuklearne kugle koje ce, pri svom paljenju u zvijezde odbacivati suvisan materijal u svoje orbite. Ti viskovi, posto su takodjer materija, ce se poceti vremenom grupisati u zasebna tijela koja ce postati planete, mjeseci, asteroidi, meteori i komete.

NIN, postoji jedan problem u ovoj satiri zvani Bojlov zakon. Problem ja kako od hidrogena doci do nuklearnog paljenja prvih zvijezda. Naime, ako neku zapreminu gasa pokusamo stisnuti pomocu, recimo gravitacije, za svako smanjenje zapremine gasa doci ce do reciprocionalnog povecanja pritiska, sto ce gurnuti molekule gasa nazad. Gravitacija nemoze stisnuti sam gas do tolike gustine da dovede do nuklearne fuzije hidrogena u helijum (gas + prasina + gravitacija = moguca nuklearna pec, ali ostaje pitanje odakle prasina?). Mnogi astronomi su svjesni ovog problema, kao moguci odgovor koristi se teorija eksplozije "virtualnih zvijezda" i stvaranje dodatnog pritiska za sabijanje hidrogena, sto je po meni nonsens. Koje je tvoje misljenje o ovome?

Neko je pitao kako je Bog stvoren iz nista? Iz monoteisticke religije zakljucujemo da Bog nije stvoren, vec da je vjecan (nije imao pocetak, a nece imati ni kraj, ako ti je pojam nerazumljiv probaj naci pocetak (ili kraj) kruga). Na cesto pitanje ateista, ko je stvorio Boga - muslimani, jevreji i krscani ne vjeruju u stvorenog Boga. Tesko za razumjeti? To je u redu, kako neko rece jos smo mlada stvorenja.

Sicusni i nebitni u svemirskom prostranstvu? Mozda je bolje pitanja ko smo zapravo mi i sta je prostor? U matematici, tacka nema velicinu i predstavlja nultu dimenziju, D=0. Ova tacka . nije matematicka tacka, samo vizualni prikaz, zaokruzeni prostor ispunjen bojom. Ako bismo uzeli veoma moca mikroskop pa poceli da zumiramo u ovu tacku, vidjeli bismo molekule, pa atom, elektron, proton / neutron, kvarkove, ...., pa sve do string, energetske niti i mozda dalje ko zna do cega...., nista sto je solidno.
Interesantno tek pocinje. Ako spojimo niz ovih "tacaka" jednu do druge dobijamo liniju i jedno-dimenzionalni realm (D=1), koji nije stvaran jer ne posjeduje volumen.
Spojimo 4 ove linije i dobijamo dvo-dimenzionalni realm (D-2), koji takodje ne postoji jer nema zapreminu (jos smo u imaginarnom svijetu).
Sada pocinje paradoks. Ako spojimo 6 nepostojecih, dvo-dimenzionalih realma u kocku, dobijamo tro-dimenziionalnu stvarnost? Nepostojeci milion maraka + nepostojeci milion maraka = dva miliona maraka u rukama?

O ovom interesantnom problemu mozete pogledati razmisljanje osobe koja istina nema sluzbeno obrazovanje, ali je cini se ulozio mnogo vremena i truda (po njegovoj tvrdnji uzimao je privatne lekcije iz fizike). Odma da kazem da se neslazem sa njim o tezi kako su drevne civilizacije navodno imali pomoc od "onih odozgo". U svakom slucaju interesantno razmisljanje (ja sam prisustvovao jednom od njegovih seminara).

JoeBonaWho wrote: Naime, ako neku zapreminu gasa pokusamo stisnuti pomocu, recimo gravitacije, za svako smanjenje zapremine gasa doci ce do reciprocionalnog povecanja pritiska, sto ce gurnuti molekule gasa nazad. Gravitacija nemoze stisnuti sam gas do tolike gustine da dovede do nuklearne fuzije hidrogena u helijum (gas + prasina + gravitacija = moguca nuklearna pec, ali ostaje pitanje odakle prasina?).

samo da pitam za ovaj detalj koji mi nije najjasniji. ako gravitacija ima centralnu tacku, kako ce povecanje pritiska rezultirati guranjem molekula "nazad" (sta god nazad znacilo)?
drugo, kako tvrditi da gravitacija nemoze stisnuti bilo sta (u tvom primjeru gas) kada imamo predocene crne rupe gdje gravitacija guta sve?

hvala unaprijed na odgovorima.

samo da pitam za ovaj detalj koji mi nije najjasniji. ako gravitacija ima centralnu tacku, kako ce povecanje pritiska rezultirati guranjem molekula "nazad" (sta god nazad znacilo)?
drugo, kako tvrditi da gravitacija nemoze stisnuti bilo sta (u tvom primjeru gas) kada imamo predocene crne rupe gdje gravitacija guta sve?

hvala unaprijed na odgovorima.

Centralna tacka gravitacije s time nema veze, radi se o odnosu pritiska i zapremine gasa u zatvorenom / otvorenom sistemu. Smanjenjem zapremine gasa raste pritisak koji se opire daljnjem smanjenu zapremine, moze se reci gura molekule gasa nazad na pocetnu zapreminu. Crne rupe ne nastaju kolapsiranjem gasa, vec kolapsom jezgre zvijezde, u kome se nalaze i teski elementi (najcesce karbon; zvijezde solarne mase 5 i vise, zvijezde manje solarne mase nemogu proizvesti karbon u jezgri, te nemoze doci do stvaranja crne rupe). Kada masivna zvijezda potrosi nulearno gorivo, jezgra zvijezde kolapsira u crnu rupu u djelicu sekunde. Odma potom novonastala crna rupa pocinje da guta vanjski gasni omotac zvijezde.

Samo se sjecam ove verzije sto je editovana za ovaj jedan crtani, ne mogodoh naci orgilan, al to je to minus ono pred kraj

https://www.youtube.com/watch?v=rUJzYSswcj0

Mjesto nam je tacno tu gdje jesmo, i po mjestu i po velicini...
Da smo veci i blize centru ne bi nas niko ukrotio.

Za temu

JoeBonaWho wrote:NIN, postoji jedan problem u ovoj satiri zvani Bojlov zakon. Problem ja kako od hidrogena doci do nuklearnog paljenja prvih zvijezda. Naime, ako neku zapreminu gasa pokusamo stisnuti pomocu, recimo gravitacije, za svako smanjenje zapremine gasa doci ce do reciprocionalnog povecanja pritiska, sto ce gurnuti molekule gasa nazad. Gravitacija nemoze stisnuti sam gas do tolike gustine da dovede do nuklearne fuzije hidrogena u helijum (gas + prasina + gravitacija = moguca nuklearna pec, ali ostaje pitanje odakle prasina?). Mnogi astronomi su svjesni ovog problema, kao moguci odgovor koristi se teorija eksplozije "virtualnih zvijezda" i stvaranje dodatnog pritiska za sabijanje hidrogena, sto je po meni nonsens. Koje je tvoje misljenje o ovome?

Nije problem - nuklearna fuzija ne nastaje bilo gdje unutar zvijezde nego u njenoj jezgri gdje je pritisak najveci i temperatura doseze 15.000 K , sto je sasvim dovoljno da dodje do sjedinjavanja dva vodikova atoma u atom deuterija. Dalje se deuteriju pridruzuje jos jedan atom vodika sto generira izotop helija. Gama zraci generirani ovim reakcijama bivaju apsorbirani i na povrsini imamo vidljiv spektar elektromagnetnog zracenja, tj. svjetlost.

Naravno, sve zavisi o kolikoj se pocetnoj masi radi jer sto je masa veca, veca je sila gravitacije i ona je zapravo ta koja je iskljucivo zasluzna za nuklearnu fuziju najjednostavnijih atoma vodika u kompleksnije helijumove atome. Kontra pritisak koji spominjes je posljedica zgusnjavanja materije i on zapravo drzi zvijezdu u balansu.

A sto se tice prvih protozvijezda, vjerovatno te buni ovaj prizemni pojam prasine. Ne da mi se zadavat pa evo jedan link koji nije pretjerano informativan ali pruza par referenci za dalje:
http://www.sciencedaily.com/releases/20 ... 143329.htm

NIN wrote:
Nije problem - nuklearna fuzija ne nastaje bilo gdje unutar zvijezde nego u njenoj jezgri gdje je pritisak najveci i temperatura doseze 15.000 K , sto je sasvim dovoljno da dodje do sjedinjavanja dva vodikova atoma u atom deuterija. Dalje se deuteriju pridruzuje jos jedan atom vodika sto generira izotop helija. Gama zraci generirani ovim reakcijama bivaju apsorbirani i na povrsini imamo vidljiv spektar elektromagnetnog zracenja, tj. svjetlost.

Naravno, sve zavisi o kolikoj se pocetnoj masi radi jer sto je masa veca, veca je sila gravitacije i ona je zapravo ta koja je iskljucivo zasluzna za nuklearnu fuziju najjednostavnijih atoma vodika u kompleksnije helijumove atome. Kontra pritisak koji spominjes je posljedica zgusnjavanja materije i on zapravo drzi zvijezdu u balansu.

A sto se tice prvih protozvijezda, vjerovatno te buni ovaj prizemni pojam prasine. Ne da mi se zadavat pa evo jedan link koji nije pretjerano informativan ali pruza par referenci za dalje:
http://www.sciencedaily.com/releases/20 ... 143329.htm

Hvala, pogledao sam link (priznajem da nisam pobornik kompjuterskih simulacija zbog nepoznatih nepoznatih). Naravno, kada kazem prasina, mislim na interstelarnu "prasinu", (lagani elementi kao litijum-7 putem big bang nukleosinteze). Za nastajanje proto zvijezda potreban je gas i interstelarna prasina, interstelarni oblak. Prema teoriji prasina je nastala iz interstelarnog gasa, mada za ovo nema konkretnih dokaza (kompozicija interstelarne prasine nije potpuno poznata ni danas, postoje odredjeni infracrveni pokazatelji za silikon, grafit i zeljezo; vjerovatno i mjesavinu vode, amonijaka i metana).
Pokusaj sabijanja samog gasa dovodi da smanjenja njegove zapremine, te povecanja pritiska i temperature, sto sprijecava dalje zgusnjavanje (ovo je jednostavno Bojlov zakon, nepostoje eksperimentalni dokazi da gravitacija moze da povrijedi njegovo djelovanje na gasove, ako postoji ja bi volio da vidim to). Interstelarni oblak (gas i prasina) posjeduju dovoljan unutrasnji pritisak koji sprijecava gravitaciju da dovede do kolapsa oblaka. Znaci da interstelarni oblak mora postati nestabilan na neki nacin, kolapsirati i razbiti se na manje dijelove kako bi doslo do uslova za stvaranje zvijezde. Sta moze uzrokovati nestabilnost? Ovo je iz knjige Astronomy Today, McMillan:"Most astronomers think that the process of star formation is triggered when some external event, such as the shock of a nearby stellar explosion or the pressure wave produced when a nearby O= or B-type star forms and ionizes its surroundings, squeezes a cloud beyond the point where pressure can resist gravity's inward pull". Dakle, potreban je taj vanjski dodatni "push" da gravitacija savlada unutrasnji pritisak gasa. To je u redu kada imamo mnogo zvijezda u okolini, ali kako doci do prve zvijezde kada u nema nikakav 'Stellar event shock"?
Pored toga, kolaps interstelarnog oblaka ne sprijecava samo njegov unutrasnji pritisak nego i njegova rotacija i magnetizam. Kada interstelarni oblak pocne da kolapsira dobija obrtni moment. Cak i najmanje rotiranje kolapsirajuceg oblaka stvara ispupcenje oko sredine oblaka. Kako se kolaps nastavlja oblak mora da rotira brze kako bi odrzao ugaoni moment, te ispupcenje raste dovodeci do odbacivanja materijala na krajevima novonastalog ispupcenja u svemir.
Osim toga, magnetno polje prostire se kroz cijeli interstelarni oblak. Kada interstelarni oblak pocne da kolapsira i smanjuje zapreminu, temperatura raste sto dovodi do povecanja vibracije atoma i njihovih sudara, te djelimicne jonizacije gasa. Magnetno polje moze uticati na jone, sto dovodi do kretanja jona duz magnetnih silnica, a sprijecava ih u okomitom kretanju u odnosu na magnetn silnice. Zbog toga magnetno polje moze sprijeciti urusavanje interstelarnog oblaka ka centru i dovesto do nejednakog urusavanja.
U formiranoj zvijezdi temperatura u jezgri je naravno mnogo veca od 15000 K, zapravo je 15 000 000 K, a na povrsini iznosi oko 6000 K. Ovako vruc gas pokusava da se raspline u prostor, ali ga u balansu drzi gravitacija jezgre (dok ima nuklearnog goriva). Moj tutor fizike takodje kaze da je teorija o formiranju prvih zvijezda samo to, teorija i da ne postoji konsenzus medju astronomima kako se to dogodilo. U svakom slucaju dobar razgovor, zivjeli!

JoeBonaWho wrote:U formiranoj zvijezdi temperatura u jezgri je naravno mnogo veca od 15000 K, zapravo je 15 000 000 K, a na povrsini iznosi oko 6000 K. Ovako vruc gas pokusava da se raspline u prostor, ali ga u balansu drzi gravitacija jezgre (dok ima nuklearnog goriva). Moj tutor fizike takodje kaze da je teorija o formiranju prvih zvijezda samo to, teorija i da ne postoji konsenzus medju astronomima kako se to dogodilo. U svakom slucaju dobar razgovor, zivjeli!

Da, da, 15 miliona Kelvina, do mene je, a to kako su se prvobitne zvijezde formirale jos uvijek je naucna nepoznanica. Ali, eto, radi se na tome.

Iz jednog oblaka ne nastaje jedna zvijezda vec vise njih.
Na kraju strukture su formirane razlikom u gustoci prilikom samog Bing Banga.

jako dobri postovi. ja se sada samo pitam koliki je uticaj pocetne temeperature, jer pri stvaranju prve zvijezde nije bilo izvora toplote od druge zvijezde, nego samo ono sto se dobije od sudaranja samih cestica. dakle vodik je mogao preci lako u tecno stanje koje je gusce, te bi njegova gravitacija bila veca od gravitacije gasnog oblaka vodika. da li bi onda to dovelo do uvecavanja te mase tecnog vodika tada?

edit: kako znanje nestaje ako se ne koristi. sada se cak pitam kako se tu uklapa zakon o ocuvanju energije i blokirao sam...

NIN, super, razumijemo se!
belfy, ako stignem odgovorit cu ti sutra, veceras nemam vremena, big bang kosmologija nije jednostavna tema.

Legenda

evo malo apdejta:

The big bang poses a big question: if it was indeed the cataclysm that blasted our universe into existence 13.7 billion years ago, what sparked it?

Three Perimeter Institute researchers have a new idea about what might have come before the big bang. It’s a bit perplexing, but it is grounded in sound mathematics and is it testable?

What we perceive as the big bang, they argue, could be the three-dimensional “mirage” of a collapsing star in a universe profoundly different than our own.

“Cosmology’s greatest challenge is understanding the big bang itself,” write Perimeter Institute Associate Faculty member Niayesh Afshordi, Affiliate Faculty member and University of Waterloo professor Robert Mann, and PhD student Razieh Pourhasan.

Conventional understanding holds that the big bang began with a singularity — an unfathomably hot and dense phenomenon of spacetime where the standard laws of physics break down. Singularities are bizarre, and our understanding of them is limited.

“For all physicists know, dragons could have come flying out of the singularity,” Afshordi says in an interview with Nature.

The problem, as the authors see it, is that the big bang hypothesis has our relatively comprehensible, uniform, and predictable universe arising from the physics-destroying insanity of a singularity. It seems unlikely.

So perhaps something else happened. Perhaps our universe was never singular in the first place.

Science Daily