jalle wrote:touch brain wrote:
svemir se ne širi "u nečemu", jer je svemir sve ono što postoji dakle za razliku od drugih objekata koji imaju unutrašnjost i vanjštinu, svemir ima samo unutrašnjost.
Hajmo reći da se slažim , zvuči logično
touch brain wrote:
nemogucnost svatanja nista ocito zulja tvoj mozak(i ne samo tvoj vec i svih ljudi )..i onda dolazimo do tvoje teze...naravno da ne možemo zaista shvatiti "ništa", pošto se shvaćanje temelji na koncipiranju percepata, i na višoj razini analizom tako nastalih koncepata i sintezom novih. No sve kreće od percepcija, pa tako ne možeš koncipirati ono što ne možeš percipirati, uključujući ništa, ili jednako tako beskonačnost ili vječnost. Možeš računati s tim stvarima, možeš ih čak i "shvatiti" u terminima njihovih osobina u odnosu na osobine drugih stvari koje percipiraš, ali ih ne možeš zaista zamisliti pa tako ni "shvatiti" u potpunosti..rimjerice, možeš zamisliti da od bilo kojeg broja koji zamisliš postoji još veći, ali onaj najveći broj ne možeš zamisliti. No možeš ga "shvatiti" ako shvatiš da je on veći od svakog broja koji zamisliš
Ja nisam uopšte komentarisao "ništa" ni da li postoji ni da li ne. Sada kada bolje razmislim mislim da ne postoji, to potvrđuje i
Casimir effect in vacuum
shin wrote:Sve u fizici je konacno, nema veze sto je to veliki broj, ali ima kraj i pocetak. Mozemo se sada doticati astrofilozofije, ali 1+1=2
Možda i jeste konačno ali samo u fizici jer su si
oni to prilagodili da dobiju neku razumnu računicu u svojim teorijama. Ipak dosta prirodnih veličina je u stvari - beskonačno.
Ovo je mozda vise filozofsko pitanje, ali dotice se i astronomije poblize. Ako je svemir beskonacan, da li je vrijeme beskonacno? Vrijeme je dimenzija, nastala (stvorena) kako hocete (da se ne doticemo religije), paralelno sa svemirom i jedno drugo prate. Prostor i vrijeme moraju biti u konstantnoj korelaciji da bi taj mehanizam funkcionisao. Posto se svemir siri, a morao je krenuti iz jedne tacke da bi se sirio, jedna od teorija kaze da ce prestati da se siri i poceti opet da se "skuplja". Buduci da je tako, to se desava u uskoj povezanosti sa vremenom. Sta ce biti kada svemir pocne da se "skuplja"? Da li ce se vrijeme vracati unazad? Sta se desava sa prostorom tada? Zemlja se okrece u suprotnom pravcu? Mada se mislilo dugo da svemir svoje sirenje usporava, po najnovijim istrazivanjima desava se bas suprotno - sirenje se dosta ubrzalo. Zasto je to tako? Da li nam vrijeme govori nesto?
Odgovor na sva pitanja je prilicno jednostavan: Zajedno sa dimenzijom vremena, stvaraju se i druge prostorne, nama bliske dimenzije. One nisu beskonacne, ali su blizu tog broja. Te prostorne dimenzije su sve propustene prilike, i sve one situacije koje su mogle biti. Druge prostorne dimenzije nisu "zive". Ziva je samo ona u kojoj smo mi, one su samo dah u proslosti, sadasnjosti i buducnosti. One su samo mrtve slike, duhovi proslih, sadasnjih i buducih zivota i prilika. Buduci da pratimo jedan cilj, i nema povratka nazad (odbacujem teoriju putovanja kroz vrijeme), shvacamo da je vrijeme mnogo fleksibilnije i privrzenije prostoru i masi, nego sto se mislilo ranije.
Svemir ubrzava jer je vremena sve manje, dimenzija zavrsava svoj put i mora da ispuni prostor sobom. Uporedicu to sa flasom vode: Voda se brze puni, ako je vec napunjena blize kraju, zato sto je manji prostor. A svemir nikada nije bio veci? - Zapamtite, najljepse stvar se u prirodi, kao i u svemiru desavaju iz suprotnosti.

Sta ce biti poslije beskonacnosti? - Vjerovatno jos jedna beskonacnost, ali u nekom drugom obliku.
@jalle, bez namjere da budem nametljiv, ali tvoja slika sa avatara, iako je mogi danas pisu tako, inace u izvornom znacenju tako ne izgleda. Ima mali "otvor", s kojim ide u beskonacnost. Matematicari koji poznaju historiju ce znati.
Lijep pozdrav svima!