Forum Klix.ba

vvejkam to pjjjanetaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa

A posebno te molim, ti pravi Boze, da budes milostiv prema licemjernim. Jer ako ne budes, Boze, bojim se guzve u paklu, a i nemam dovoljno virsli za sve.

vratnik wrote:A posebno te molim, ti pravi Boze, da budes milostiv prema licemjernim. Jer ako ne budes, Boze, bojim se guzve u paklu, a i nemam dovoljno virsli za sve.

Ovo pretpostavljam da treba biti smijesno

Francuski mislilac Pascal kaze: Dvije vrste ljudi znaju za Boga: ljudi sa smirenim srcem, svejedno da li su pametni ili glupi, i ljudi doista razumni. Samo ljudi gordi i osrednje pametni ne znaju za Boga."

Dodje mi na ruke ova interesantna poema, pa da je podijelim sa vama, na engleskom je a ne bi valjala kad bi se prevela

BEST POEM IN THE WORLD

I was shocked, confused, bewildered
As I entered Heaven's door,
Not by the beauty of it all,
Nor the lights or its decor.

But it was the folks in Heaven
Who made me sputter and gasp--
The thieves, the liars, the sinners,
The alcoholics and the trash.

There stood the kid from seventh grade
Who swiped my lunch money twice.
Next to him was my old neighbor
Who never said anything nice.

Bob, who I always thought
Was rotting away in hell,
Was sitting pretty on cloud nine,
Looking incredibly well.

I nudged Jesus, 'What's the deal?
I would love to hear Your take.
How'd all these sinners get up here?
God must've made a mistake.

'And why is everyone so quiet,
So somber - give me a clue.'
'Hush, child,' He said,
'they're all in shock.
No one thought they'd be seeing you.'

onako iskreno..
za sve koji imaju imalo sumnje u svojim dusama i srcima...ARRIWALS ...neprocjenjivo iskustvo
kad ti i takvi pogledaju taj dokumentarac , predlazem..predavanja Imrana i Didata...
pa da onda diskutujemo

Ej, Bože, ovaj dunjaluk kakav li je,
kad svojom zemljom smije
pokriti Tvoje evlije.

s. širazi

O suštini, o biti. O srcu srca. O tajni nad tajnama. O ljubavi.

Himna ljubavi (apostol Pavle, poslanica Korinćanima, 13-a glava)

1. Ako jezike čovječije i anđeoske govorim, a ljubavi nemam, onda sam kao zvono koje ječi, ili kimval koji zveči.
2. I ako imam dar proroštva i znam sve tajne i sve znanje, i ako imam svu vjeru da i gore premještam, a ljubavi nemam, ništa sam.
3. I ako razdam sve imanje svoje, i ako predam tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi nemam, ništa mi ne koristi.
4. Ljubav dugo trpi, blagotvorna je, ljubav ne zavidi, ljubav se ne gordi, ne nadima se,
5. Ne čini što ne pristoji, ne traži svoje, ne razdražuje se, ne misli o zlu,
6. Ne raduje se nepravdi, a raduje se istini,
7. Sve snosi, sve vjeruje, svemu se nada, sve trpi.
8. Ljubav nikad ne prestaje, dok će proroštva nestati, jezici će zamuknuti, znanje će prestati.
9. Jer djelimično znamo, i djelimično prorokujemo;
10. A kada dođe savršeno, onda će prestati što je djelimično.
11. Kad bijah dijete, kao dijete govorah, kao dijete mišljah, kao dijete razmišljah; a kada sam postao čovjek odbacio sam što je djetinjsko.
12. Jer sad vidimo kao u ogledalu, u zagonetki, a onda ćemo licem u lice; sad znam djelimično, a onda ću poznati kao što bih poznat.
13. A sad ostaje vjera, nada, ljubav, ovo troje; ali od njih najveća je ljubav.

____________

Nema dalje, nema više, nema iznad, jer Bog je - ljubav.

samira13 wrote:
Ibn Arabi :
"Srce moje je postalo primateljkom svakog oblika, pašnjakom za gazele, samostanom za monahe, panteonom za idole, Ka‘bom za hodočasnike, Pločom Tore i Knjigom Kur‘ana. Ja razglašujem religiju ljubavi, pa kamogod deve ljubavi da krenu, ondje je moja vjera i moj Vjerozakon."

a moglo bi se i utkati jedno u drugo.
to je to.

..i još samo: redovno klanjati, Kur'an učiti, hadž obaviti...i - eto ga, k'o Ibn Arebi, skoro

arzuhal wrote: ..i još samo: redovno klanjati, Kur'an učiti, hadž obaviti...i - eto ga, k'o Ibn Arebi, skoro

parti brejker

je li ljepse da ne kazem vaznije, jace voljeti ili biti voljen?

važnije je voljeti,
ljepše je biti voljen...

samira13 wrote:

vazi wrote:je li ljepse da ne kazem vaznije, jace voljeti ili biti voljen?

voljeti.
put je cilj / iliti - ako si ti taj koji se svaki put topi od miline dok sjedi ispod krosnje te najdraze lipe, ne ocekujes, valjda, i da lipa voli tebe.
svejedno ti.
tebi je lijepo.

E, haj da malo zakuhavam

Dakle, meni je lijepo. Držim do svoje sreće i zadovoljstva koju mi nešto, što volim, pričinjava i izaziva. NE VOLIM kada je obrnuto, kada mi to nešto izaziva tugu i očaj.

Banalno: ja volim nju, meni je lijepo sa njom. Ona mene ne voli, nije joj lijepo sa mnom. Ja to ne vidim, meni je lijepo, iako mi ne uzvraća ljubav, ja nju obasipam ljubavlju. Svejedno, ona bi da se makne od mene, guši je moja ljubav, ali to meni onda nije lijepo i drago.

Ovo što banaliziram je samo pokušaj da kažem kako je preteško o ljubavi pričati. Samo dvoje znam zasigurno: istinska ljubav traži žrtvu i istinska ljubav nosi bol. Što je ljubav jača i potpunija, potpunija je i žrtva. Krnjava ljubav nudi krnjavu žrtvu, potpuna ljubav traži potpunu žrtvu.

Da volim nesebično, u gorenavedenom primjeru, ja bih joj omogućio što lakše odvajanje od sebe, koji je gušim svojom ljubavlju koju ona i ne traži, a onda bih, ukoliko je ta ljubav zaista iskrena i istinska, obolio zbog takve odluke koja bi bila neopoziva. Stavio sam nju ispred sebe, njenu želju ispred svoje, njeno zadovoljstvo iznad svog, njenu NELJUBAV nad svojom ljubavlju, te time nadvisio sve svojom ljubavlju prema njoj - paradoks, zar ne?

Super tema...

Postoji jedva primjetna, i na oko i na glas, ali toliko suštinska razlika (koju većina ljudi i ne primjećuje) između radi i zbog.
Ovo radi nosi jednu skrivenu namjeru (ne i lošu namjeru, naravno!), oblikovanu nekom nadom.
Ono zbog nas stavlja pred svršen čin, pred neopozivu odluku zbog koje smo spremni na svaki kraj, na svaku posljedicu, tamam to bilo i naše uništenje.

Ali opet: neko voli radi sebe, a neko zbog sebe...a ima još varijacija na temu

Prije nekog vremena sam citao neki tekst o ljubavi i zaljubljenosti. Pa tamo taj autor kaze nesto u fazonu. Na pocetku svake ljubavi je zaljubljenost. A svi znaju kakvo je stanje zaljubljenosti. Zaljubljenost prelazi u ljubav kako pocnemo s tom osobom da zivimo i upoznajemo je. Onda pocinjemo i da mrzimo neke stvari, neke nam smetaju itd itd. A kada smo u fazi samo zaljubljenosti, onda druga strana nema nikakvih mahana. Apsolutno je bez mahana.
Pa onda taj autor kaze, e u tom stanju treba imati ljubav prema Stvoritelju nebesa i Zemlje, Gospodaru Dana sudnjeg, Milostivo, Samilosnog, Onog koji sve zna, Onog koji sve Cuje, Onog koji sve Vidi, kome nista nije skriveno, ni na nebu ni u Zemlji, ni u stijeni.

Sad dok pisah ovu zadnju recenicu (a volim svoga Gospodara cesto zvati svim njegovim imenima, to mi nekako da jeda posebnu draz, ne znam zasto, ali je tako) naumpade mi kada je nekakak kabadahija , malo sale, doso kod nekog ucitelja, je l to bio Hasan el-Basri ili nije, nisam bas siguran, ali ga je pito da pocini blud sa nekom zenom. A ovaj mu odgovorio, hajd prvo otidji i potrazi mjesto gdje te Allah ne vidi, pa tamo to pocini, i ovaj se poslije vratio, kaze, pa takvo mjesto ne postoji

samira13 wrote:

arzuhal wrote:Postoji jedva primjetna, i na oko i na glas, ali toliko suštinska razlika (koju većina ljudi i ne primjećuje) između radi i zbog.
Ovo radi nosi jednu skrivenu namjeru (ne i lošu namjeru, naravno!), oblikovanu nekom nadom.
Ono zbog nas stavlja pred svršen čin, pred neopozivu odluku zbog koje smo spremni na svaki kraj, na svaku posljedicu, tamam to bilo i naše uništenje.

Ali opet: neko voli radi sebe, a neko zbog sebe...a ima još varijacija na temu

aferim za zapazanje.
mada, ono radi, ako cemo o nijansama, mi se ipak cini prikladnijim.
jer, zbog asocira na nekakav cin, na uzrok ...
nekako opet uslovljava.

hocemo dalje sa varijacijama?

Da, naravno, može biti (ili je uvijek!) uzrokovano, naprimjer - spoznajom

Haj sad ti nešto, dok ja nisam poš'o pričat o ljubavi prema Bogu, odnosno ljubavi prema svemu, a zbog i radi Uzvišenog Koji je od svega neovisan i ništa ne potrebuje

Motokultivator wrote:Prije nekog vremena sam citao neki tekst o ljubavi i zaljubljenosti. Pa tamo taj autor kaze nesto u fazonu. Na pocetku svake ljubavi je zaljubljenost. A svi znaju kakvo je stanje zaljubljenosti. Zaljubljenost prelazi u ljubav kako pocnemo s tom osobom da zivimo i upoznajemo je. Onda pocinjemo i da mrzimo neke stvari, neke nam smetaju itd itd. A kada smo u fazi samo zaljubljenosti, onda druga strana nema nikakvih mahana. Apsolutno je bez mahana.
Pa onda taj autor kaze, e u tom stanju treba imati ljubav prema Stvoritelju nebesa i Zemlje, Gospodaru Dana sudnjeg, Milostivo, Samilosnog, Onog koji sve zna, Onog koji sve Cuje, Onog koji sve Vidi, kome nista nije skriveno, ni na nebu ni u Zemlji, ni u stijeni.

Da, postoji zaljubljenost i postoji ljubav, i tačno je da je zaljubljenost stanje sljepila, stanje u kojem ne vidimo ništa ružno, ništa pogrešno kod voljene osobe.
Pričajmo o nekom zaljubljenom paru.
Oboje su zaljubljeni jedno u drugo, vide samo lijepo, ništa ružno ne primjećuju. Ako im neko sa strane skrenu pažnju na nešto loše kod jednog od njih, neku osobinu, itsl. ovo drugo to odmah odbija, odbacuje bez zadrške.

Blago li se onome, od njih dvoje, koje se prvo odljubi, pa počne da voli!

Osoba koja prva napusti stanje zaljubljenosti, pa počne da istinski voli, dolazi u stanje koje želi da izrazi na različite načine. Jedan od tih je posebna briga za voljenu osobu, a to se može izraziti i kroz ukazivanje na nešto loše kod tebe osobe, nešto što nije bilo primjećeno u stanju zaljubljenog sljepila.
Ona druga osoba, koja je još u stanju zaljubljenosti, takav izraz ljubavi (iskazan kroz skretanje pažnje na nešto što bi ona trebala da promjeni, odbaci ili usvoji kod sebe, kako bi bila još bolja osoba) može doživjeti kao šok, kao izraz nestanka ljubavi, kao izraz nekakve pobune, odbacivanja, prijetnje po ljubav!
Ustvari, tek osoba koja zavoli vidi stvari onakve kakve one, doista, i jesu, i voli istinskom ljubavlju koja sada na pravi način prihvata osobu kakva ona jest, sa svim njenim nedostacima.
Zaljubljena osoba još tumara šumom, još sanjari...a kakvih sve grdnih buđenja ima iz tog stanja...

Ne treba nekome da bude u stanju zaljubljnosti e da bi takvom ljubavlju volio Allaha! Jer Allah NEMA NEDOSTATKA, kao što ljudi imaju, kojeg bi stanje sljepila zaljubljenosti prikrilo, sakrilo, stavilo u zagrade, gurnulo na marginu! NE zaljubljenosti, DA ljubavi prema Svetom, Koji Je Iznad Svega Onoga Što Mu Bezumni Pripisuju! Ako nekom voli Boga na način zaljubljenosti, onda će takav da okrene leđa Stvoritelju na prvi Njegov ispit ljubavi, ali onaj koji Ga voli će svaki belaj koji ga zadesi prihvatiti kao volju svog Voljenog!

samira13 wrote:

vazi wrote:je li ljepse da ne kazem vaznije, jace voljeti ili biti voljen?

voljeti.
put je cilj / iliti - ako si ti taj koji se svaki put topi od miline dok sjedi ispod krosnje te najdraze lipe, ne ocekujes, valjda, i da lipa voli tebe.
svejedno ti.
tebi je lijepo.

i sama tako nekako razmisljam.

koliko u zivotu ocekujemo/trazimo/sanjamo (o nekome) nekoga ko ce nas voljeti? Bas nas i bas ovakve kakvi jesmo. Cesto cekamo da neko prepozna te nase "silne" vrline i da nas zbog &radi njih voli....

A koliko paznje posvecujemo tome da nam neko, vrijedan sve nase ljubavi i paznje, ne promakne i ne prodje neprimijecen?

Ili vise ocekujemo da budemo voljeni ili trazimo "nekoga" kome bismo mogli pokloniti nasu ljubav? ili je to dvoje u ravnotezi?

ja bih rado prosirila gradivo na zivot uopsteno, ne samo zaljubljeni par i ljubav prema Stvoritelju dz s.

@vazi, znaš kako se kaže:

- Ako nisi Jusuf, pa da budeš voljen, budi onda Jakub, pa voli!

imam potrebu nakon svega ovoga da kažem jedno,
iz dubine utrobe (te ružne riječi): jahhhhhhh.....

bijela wrote:imam potrebu nakon svega ovoga da kažem jedno,
iz dubine utrobe (te ružne riječi): jahhhhhhh.....

Il sto bi jedan moj dobar ahbab kazo. Hajmo ba u kafanu napit se ko letve, kakvi ba asici, kakvi fazoni o cem vi. Nizasta mi nismo. Samo se kofrcimo i moremo puno jezikom mlatit